< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari-On/Off

Opis bloga

procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...


-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com


Free Site Counter








* * * * * * * *

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
sretan...jura...
thumbup...Riley...
smijeh...sheena...
rofl...€uro...
thumbup...Divan Skitnje...
thumbup...aiku...
kiss...Mare...
thumbup...lonewalker...
yes...Kikica Rodjkica...
thumbup...Anti-Bane...
yes...lady grenouille...
pjeva...Đej...
yes...Suncokretica...
sretan...zaklada"Ana Rukavina"...



* * * * * * * *


Image and video hosting by TinyPic

Molim vas pomozite Zeki!!!
(_/)
(O.o)
( > < )
Ovo je Gothik - Sado - Mazo Zeko koji voli
gledat horrore. Kopirajte ovo na svoj blog i tako
mu pomognite na njegovom putu do Svjetske
Dominacije!!!



RIGHT HERE WAITING

-Brian Adams-

Oceans apart day after day
And I slowly go insane
I hear your voice on the line
But it doesn't stop the pain
If I see you next to never
How can we say foreve

Wherever you
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you

I took for granted, all the times
That I though would last somehow
I hear the laughter, I taste the tears
But I can't get near you now
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' CrAaAaZy

Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you

I wonder how we can survive
This romance
But in the end if I'm with you
I'll take the chance
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' cRaZyyy

Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you


* * * * * * * *

Ruka u ruci,
Suza na usni,
Usna na obrazu.
Tiho i spokojno
Ljubiš mi čelo,
Nečujno i smjelo.

Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Al već sada,
Dok još osjećam
Tvoj dah i miris,
Već sada mi nedostaješ,
Kao što pustinji
nedostaje kiša.

Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Ali ne znam,
Kako ću tu vječnost
Preživjeti bez tebe.
Kao djetetu,
Otimaš mi netom
Otkriveno blago,
Odnosiš srce sobom…

Vratit ćeš ga znam,
Za tjedan il' dva,
Ali bez njega ne mogu
Vječnost preživjeti.

Sad ostaje mi
Ruka u ruci,
Suza u suzi,
Usna na usni…

* * * * * * * *

sjedim na tlu,
oko mene tama,
osluškujem tišinu...
toliko sam sama...

imala sam te,
i dušu i tijelo,
povrijedila sam te,
što srce nije htjelo...

sjedim u sobi,
oko mene tama...
dodirujem tišinu...
ostala sam sama.

volio si me,
voljela sam tebe,
još uvijek volim te,
ne želiš me kraj sebe...

ležim u grobu,
oko mene tama...
izjeda me tišina...
ZAUVIJEK SAM SAMA

subota, 24.03.2007.

. . . . . . . . . .

Ovo moje djelo napisano u inat mojoj profesorici iz hrvatskog zbog njenih riječi:
«pošto znam da ste vi primitivni, ni ne znam zašto vam tu temu dajem, ali evo vam pa se mučite!»
E pa, Nado, hvala na povjerenju… a ocjenu sam si sama privrijedilasmijeh

Tako je nastala ljubavna čežnja
U mome srcu, da je gusta
Magla obavila moje oči
I nježno mi srce ukrala iz grudi
Arhiloh

Prvi put sam ga ugledala u prohladno, ali sunčano jutro. Obavijenog crnom odjećom, raskuštrane kose sa nekoliko naušnica na desnom uhu… Iako sam primijetila svaki detalj, svaku sitnicu koja je upotpunjavala cjelinu naoko savršenog mladića, pogled nisam mogla odvojiti upravo od njegovih, kao noć crnih i dubokih očiju… Nešto posebno zračilo je iz njega. Prošla sam pored njega polako, kako bih što duže gledala te oči. Uhvatila sam osmijeh u kutu njegovih usana. Zapitala sam se u tom trenutku: «kako to da ga nisam prije primijetila? «. Pomislila sam kako ga nikada više neću vidjeti. No, u mom srcu je počela tinjati nada…
Već drugo jutro, isto tako prohladno i sunčano, shvatila sam da nada uistinu umire zadnja… Barem je za mene bilo tako. Vidjela sam ga opet, isto tako u crnini. Samim pogledom unosio je toplinu u moje prohladno jutro. Ona nada u mome srcu još uvijek je tinjala.. ili je možda ipak plamtjela? Tada nisam znala da moje srce može izgorjeti, da za njim može ostati samo pepeo… iz razmišljanja me prenuo tup udarac u rame:
» oprosti «- progovorile su njegove usne… sagnula sam se i nijemo, jer su riječi u meni nestale kao da ih nikad nije ni bilo, pokupila svoje stvari rasute po tlu. Kad sam ustala pružio mi je u ruku krhotine mog razbijenog ogledalca uz riječi:
« oprosti, zamislio sam se i…»
« ne, u redu je, zbilja « uspjela sam nekako natjerati te rijeci iz sebe… pružio mi je ponovno ruku :
« Fabio » -predstavio se. Promuklim glasom sam prošaptala svoje ime, i shvatila da besramno zurim u njegove oči… nisam znala zašto, ali sam osjetila kako mi samo njegovo prisustvo ulijeva povjerenje i sigurnost… tako je nastala ljubavna čežnja u mom srcu.
Prošlo je nekoliko dana kad sam ga ponovno ugledala. U školi! Stajao je sam. A onda mu je prišao mladić sličan njemu, u crnini , raskuštrane kose, sa lancima na hlačama.. ali bez sjaja u očima i osmijeha u kutu usana. I tad sam vidjela, a željela sam da nisam, tako sam željela da nisam… vidjela sam kako gotovo neprimjetno vrše razmjenu: novac za…DROGU!!! Nisam u to mogla vjerovati… nisam u to željela vjerovati!! Osjetila sam kako plamenu mom srcu bijesni, nada jednostavno nije željela umrijeti. Ali ja više nisam znala čemu da se nadam… i dat sam shvatila da je gusta magla obavila moje oči.
Pokušavala sam tjednima zaboraviti taj prizor-njegovo naoko nevine ruke kako prihvaćaju taj paketić čistog zla, njegove usne bez osmijeha, njegove oči bez sjaja.. ali nisam mogla.. u mom srcu je i dalje gorjela nada, nada u varljivost mog pogleda… nada u nešto.. ja nisam znala u što…
Znala sam da moram zaboraviti, znala sam da daljnja borba izgubljene bitke pretvara moje srce u pepeo.. ali nada nije umirala, samo je još jačim plamenom pekla moje već dogoreno srce. I opet sam svakog dana vidjela njegov osmijeh, možda lažan, možda pokvaren i zao… kakav god taj osmjeh bio, znala sam da je nježno ukrao moje srce iz grudi.

I na kraju.. hvala ti za inspiraciju :D.. ti znaš tko siyes. Ako i ne, ja znam. To je dovoljno;)
Poosa svimakiss, sve vas i dalje volimcerek
Vaša, čak i u štiklama malaheadbang, Ban_ana_naS

|Komentiraj 15| Printaj| #|

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dizajn: gadura dizajn Copyright 2008 ©