..and I will try to fix you.
No.1
Ova obiteljska situacijia [koja još traje] me dodatno zbližila s tatom. Cijele dane provodimo zajedno. Uči me voziti, vozikamo se okolo jer nam je dosadno, kartamo, gledamo film i jedemo kokice [koje njemu smrde al ih svejedno jede jer je teško odoljet]... svašta nešto, zapravo. Ne znam kad sam zadnji put toliko vremena provodila sa njime. Uvijek bi se nešto svađali [ništa strašno, naravno...al ne bi mogao proć dan da se bar 3 puta ne porječkamo], vikali jedno na drugo, ili se jednostavno ne bi našli u isto vrijeme na istom mjestu. Sad čak i kuhamo zajedno, više ne gunđam kad mu moram ispeglat par stvari, čak naprotiv - to činim sa zadovoljstvom jer je to najmanje što mogu napravit za njega. Tata, obožavam te! <3
Zapravo me cijela ova situacija promijenila. Osjećam da sam odrasla, mogu to reći. Znam da me dalje u životu čekaju svakave teške situacije. Znam da će biti uspona i padova. Znam sve i spremna sam na to. A prije, prije sam mislila da znam. U teoriji, bila sam spremna, ali blagog pojma nisam imala kako bi sve moglo izgledati jednog dana. Ne kažem da sad znam sve točno što će se dogoditi, kako, kako ću reagirati...samo kažem da sam spremna!
[e sad bi tu kao trebala bit neka slika ali ništa ovaj put.]
No.2
Love life.
Nothing much. Ja kao ja, borim se s neuzvraćenim simpatijama. Prividno zaboravljam onog koji je daleko. Prošlo je 8 mjeseci otkad se nismo vidjeli pa mi se čini kao da sam sve zaboravila i da se mogu nositi sa time. Znam, čim dođe taj kolovoz i čim ga vidim neće biti ovako kako se sad čini.
Vjerujem da je sad mnogima teško pohvatat cijelu moju ljubavnu situaciju..objasnit ću ukratko.
Postoji jedan dečko koji je udaljen 300 km od mene, vidim ga samo ljeti. Znam ga oduvijek. Odrasli smo zajedno. Uvijek je bio moja slaba točka, moja "tajna simpatija". Nakon desetak godina prijateljstva, njegovog živciranja sa kime sam ja i mog živciranja sa kime je on, upustili smo se u ljetnu avanturicu..nažalost, trajala je samo 6 dana, 6 cijelih [0-24] predivnoh dana ... al bilo je to jedno od najboljih razdoblja u mom životu. Dogovorili smo se da se vidimo slijedeće ljeto. Odlučila sam da nema smisla da se čekamo pa kao, oboje možemo raditi što hoćemo. On to ispočetka nije prihvatio...i nakon 6 mjeseci neprihvaćanja si je našao curu. Drago mi je zbog njega. I najiskrenije se nadam da će im trajati. ;) svejedno, on će uvijek ostati moja slaba točka.
Usput si dopuštam simpatije. Čak sam ušla u vezu u veljači. To mi je bila ogromna pogreška..nikakvi osjećaji me nisu vezali, jednostavno sam mu "popustila". -.- Al na sreću, izašla sam iz toga na vrijeme.
I sad, moja simpatija je jedan simpatičan dečko koji je stariji od mene a ponaša se kao da je 2-3 godine mlađi. Privlači me njegova simpatičnost, zaigranost, one blesave face koje radi, zgodan je ulalala, dobar...Problem je što je neodlučan i ne zna što bi sam sa sobom. Ja ću čekat dok se odluči [ne zbog njega nego iz razloga što mi se ne da upuštat se u išta drugo, upoznavat nekog drugog... ok, to se onda ne naziva čekanje. nmvz.].
Ne da mi se više o tome.
Pišem post, subota je. Kod kuće sam. Svi me sje*ali za večeras. Super! Bude bolje slijedeći put.
Ekipa, uživajte :*
Ova obiteljska situacijia [koja još traje] me dodatno zbližila s tatom. Cijele dane provodimo zajedno. Uči me voziti, vozikamo se okolo jer nam je dosadno, kartamo, gledamo film i jedemo kokice [koje njemu smrde al ih svejedno jede jer je teško odoljet]... svašta nešto, zapravo. Ne znam kad sam zadnji put toliko vremena provodila sa njime. Uvijek bi se nešto svađali [ništa strašno, naravno...al ne bi mogao proć dan da se bar 3 puta ne porječkamo], vikali jedno na drugo, ili se jednostavno ne bi našli u isto vrijeme na istom mjestu. Sad čak i kuhamo zajedno, više ne gunđam kad mu moram ispeglat par stvari, čak naprotiv - to činim sa zadovoljstvom jer je to najmanje što mogu napravit za njega. Tata, obožavam te! <3
Zapravo me cijela ova situacija promijenila. Osjećam da sam odrasla, mogu to reći. Znam da me dalje u životu čekaju svakave teške situacije. Znam da će biti uspona i padova. Znam sve i spremna sam na to. A prije, prije sam mislila da znam. U teoriji, bila sam spremna, ali blagog pojma nisam imala kako bi sve moglo izgledati jednog dana. Ne kažem da sad znam sve točno što će se dogoditi, kako, kako ću reagirati...samo kažem da sam spremna!
[e sad bi tu kao trebala bit neka slika ali ništa ovaj put.]
No.2
Love life.
Nothing much. Ja kao ja, borim se s neuzvraćenim simpatijama. Prividno zaboravljam onog koji je daleko. Prošlo je 8 mjeseci otkad se nismo vidjeli pa mi se čini kao da sam sve zaboravila i da se mogu nositi sa time. Znam, čim dođe taj kolovoz i čim ga vidim neće biti ovako kako se sad čini.
Vjerujem da je sad mnogima teško pohvatat cijelu moju ljubavnu situaciju..objasnit ću ukratko.
Postoji jedan dečko koji je udaljen 300 km od mene, vidim ga samo ljeti. Znam ga oduvijek. Odrasli smo zajedno. Uvijek je bio moja slaba točka, moja "tajna simpatija". Nakon desetak godina prijateljstva, njegovog živciranja sa kime sam ja i mog živciranja sa kime je on, upustili smo se u ljetnu avanturicu..nažalost, trajala je samo 6 dana, 6 cijelih [0-24] predivnoh dana ... al bilo je to jedno od najboljih razdoblja u mom životu. Dogovorili smo se da se vidimo slijedeće ljeto. Odlučila sam da nema smisla da se čekamo pa kao, oboje možemo raditi što hoćemo. On to ispočetka nije prihvatio...i nakon 6 mjeseci neprihvaćanja si je našao curu. Drago mi je zbog njega. I najiskrenije se nadam da će im trajati. ;) svejedno, on će uvijek ostati moja slaba točka.
Usput si dopuštam simpatije. Čak sam ušla u vezu u veljači. To mi je bila ogromna pogreška..nikakvi osjećaji me nisu vezali, jednostavno sam mu "popustila". -.- Al na sreću, izašla sam iz toga na vrijeme.
I sad, moja simpatija je jedan simpatičan dečko koji je stariji od mene a ponaša se kao da je 2-3 godine mlađi. Privlači me njegova simpatičnost, zaigranost, one blesave face koje radi, zgodan je ulalala, dobar...Problem je što je neodlučan i ne zna što bi sam sa sobom. Ja ću čekat dok se odluči [ne zbog njega nego iz razloga što mi se ne da upuštat se u išta drugo, upoznavat nekog drugog... ok, to se onda ne naziva čekanje. nmvz.].
Ne da mi se više o tome.
Pišem post, subota je. Kod kuće sam. Svi me sje*ali za večeras. Super! Bude bolje slijedeći put.
Ekipa, uživajte :*
People say that the bad memories cause the most pain, but actually it's the good ones that drive you insane
..a bila sam tako sretna! Uvijek, ali uvijek kad se čini da je sve "sjelo" na svoje mjesto, dogodi se nešto što gurne taj zadnji domino i sve se počne raspadati. Apsolutno sve. Od neizmjerne sreće koju sam osjećala na ovim praznicima (i prije), danas sam dotakla dno. Ova psihička bol koju sam samo danas osjetila me uništava.
Vjerojatno sad svi mislite da imam neki glupi tinejđerski problem kao što je nedostatak odjeće u ormaru, problemi s prijateljicama ili neuzvraćena ljubav. NE! Radi se o onome što najviše boli - obitelj!
Ne mogu se nikome povjerit, ne mogu nikome reć o čemu se radi (osim svima koji me čitaju, ovako je nekako lakše) zato što su me roditelji naučili da su obiteljski problemi samo naši i ne tiču se nikog. U pravu su. Zašto bi netko znao što se događa, kakva je situacija doma. Uostalom, nikom ne vjerujem do te mjere da bih tako nešto rekla.
I naravno, danas su se pojavili i ostali, manje važni, problemi. Oni tipični tinejđerski. Gluposti zapravo. Moje glupe, vjerojatno neosnovane, sumnje. Ljubomora. :O
"You can break down a woman temporarily, but a real woman will always pick up the pieces, rebuild herself, and come back stronger than ever."