Najbolje stvari se događaju kada ih ne očekuješ! ;)
Koliko dugo treba neočekivati da se dogodi nešto dobro?
U četvrtak sam opet išla van, na ono isto mjesto gdje i u ponedjeljak [iako sam još uvijek bila bolesna], nisam očekivala da ću ga vidjeti tamo. Mislila sam da je negdje sa svojom novom curom. Al vidi čuda! Bio je tamo i ne, nije bio sa njom. Odmah sam se nekako razveselila iako sam bila dodatno vesela zbog alkohola kojeg sam pila sat prije. Ponašala sam se normalno, kao..nisam ga vidjela.
I opet, vidi čuda, dođe on do nas [mene i frendica] i započne razgovor. Obrukala sam se par puta, naravno. Ne bih ja bila ja da se ne obrukam :/
bla,bla..pitao me da li ću doći na neki rođendan koji je bio jučer. Rekla sam "možda". Doduše, ništa od toga jer sam jučerašnji dan provela u mamurluku i svime što ide s tim :S
Da se vratim na ponedjeljak.
Za sve koji nisu shvatili, tu večer sam ga vidjela s nekom curom..nekom prvašicom koja je sa nama bila u Toscani. I tamo su bili zajedno, kasno sam to saznala. Neka su, što ja tu mogu. Ali, iznenadila me reakcija od jedne frendice..
Naime, rekla mi je da ne zna što si ja umišljam da smo ja i on mogli nešto, da mu se očito sviđa ta cura sa kojom je bio, da više nemam što trežiti oko njega i da otkačim. Priznajem, možda je i u pravu. Ali ona je to tako hladno rekla da sam na trenutak pomislila da ona možda ne želi da ja i on imamo nešto. Hm.
Ja nekako ne želim "odustati" od njega. Mislim da je on prvi tip koji me nije privukao fizičkim izgledom nego time što ima to neko "ono nešto" što je zapravo najbitnije. Do kud bih dogurala ako bih odustala od svakog tko mi se zaista sviđa zbog ovog ili onog razloga? Ne želim se baviti povremenim i usputnim stvarima. Nikako.
Prije nekih mjesec dana sam pričala sa frendicama o tome kako mi se nitko ne sviđa, o tome kako imam tih nekih par koji su mi zgodni i sve to..ali već duže ne postoji tip kog onako gledam kao jedinog, onako da ga hoću imati, da mi se zaista sviđa, da ga promatram i pratim sve njegove mane i vrline, o kome razmišljam prije spavanja..
Rekle su mi: "Ne brini se, pojavit će se kad se najmanje budeš nadala!". I eto, pojavio se. Svi ti dečki koji su mi prije bili zgodni sada kao da ne postoje. Uopće ne obratim pažnju na njih kad ih vidim, nit se sjetim da dobro izgledaju ili nešto slično. Sad postoji osoba na koju mislim svaki dan prije spavanja, osoba kojoj sam 4028950928 puta dnevno na fejs profilu...samo ta jedna osoba.
U četvrtak sam opet išla van, na ono isto mjesto gdje i u ponedjeljak [iako sam još uvijek bila bolesna], nisam očekivala da ću ga vidjeti tamo. Mislila sam da je negdje sa svojom novom curom. Al vidi čuda! Bio je tamo i ne, nije bio sa njom. Odmah sam se nekako razveselila iako sam bila dodatno vesela zbog alkohola kojeg sam pila sat prije. Ponašala sam se normalno, kao..nisam ga vidjela.
I opet, vidi čuda, dođe on do nas [mene i frendica] i započne razgovor. Obrukala sam se par puta, naravno. Ne bih ja bila ja da se ne obrukam :/
bla,bla..pitao me da li ću doći na neki rođendan koji je bio jučer. Rekla sam "možda". Doduše, ništa od toga jer sam jučerašnji dan provela u mamurluku i svime što ide s tim :S
Da se vratim na ponedjeljak.
Za sve koji nisu shvatili, tu večer sam ga vidjela s nekom curom..nekom prvašicom koja je sa nama bila u Toscani. I tamo su bili zajedno, kasno sam to saznala. Neka su, što ja tu mogu. Ali, iznenadila me reakcija od jedne frendice..
Naime, rekla mi je da ne zna što si ja umišljam da smo ja i on mogli nešto, da mu se očito sviđa ta cura sa kojom je bio, da više nemam što trežiti oko njega i da otkačim. Priznajem, možda je i u pravu. Ali ona je to tako hladno rekla da sam na trenutak pomislila da ona možda ne želi da ja i on imamo nešto. Hm.
Ja nekako ne želim "odustati" od njega. Mislim da je on prvi tip koji me nije privukao fizičkim izgledom nego time što ima to neko "ono nešto" što je zapravo najbitnije. Do kud bih dogurala ako bih odustala od svakog tko mi se zaista sviđa zbog ovog ili onog razloga? Ne želim se baviti povremenim i usputnim stvarima. Nikako.
Prije nekih mjesec dana sam pričala sa frendicama o tome kako mi se nitko ne sviđa, o tome kako imam tih nekih par koji su mi zgodni i sve to..ali već duže ne postoji tip kog onako gledam kao jedinog, onako da ga hoću imati, da mi se zaista sviđa, da ga promatram i pratim sve njegove mane i vrline, o kome razmišljam prije spavanja..
Rekle su mi: "Ne brini se, pojavit će se kad se najmanje budeš nadala!". I eto, pojavio se. Svi ti dečki koji su mi prije bili zgodni sada kao da ne postoje. Uopće ne obratim pažnju na njih kad ih vidim, nit se sjetim da dobro izgledaju ili nešto slično. Sad postoji osoba na koju mislim svaki dan prije spavanja, osoba kojoj sam 4028950928 puta dnevno na fejs profilu...samo ta jedna osoba.
Be who you are and say what you feel, because those who mind don't matter, and those who matter don't mind
aa dugo me nije bilo. ispričavam se :)
naime, prošli utorak sam sa školom otišla u Toscanu. I bijah tamo do petka. Bilo je zaista SAVRŠENO! Bilo je nas 4 razreda iz moje škole, moje generacije. I taman nas je bilo, sva ekipa je viđe-manje okej. I stvarno je bio LOM. Zapravo, toliko mi je bilo dobro da sam počela plakati kad sam izlazila iz busa. Firenza, Pisa, Lucca, Sienna, San Giminiano...sve savršeni gradovi. Evo, slika Firenze za vas koji niste bili :DD
aam. bio je tamo i gospodin Savršeni iz prošlog posta.
Počeli smo pričat, skompali se na neki način. I skoro se dogodilo nesto i taman tad su se upalila svijetla. Profesori sve oko nas, divljamo previse. "A u ku**c". Neslavno je sve to završilo.
Subotu sam cijelu prespavala i navečer otišla van, vratila se u 4, već u 5 krenula za Varaždin. super :)
i eto me danas, pišem najgluplji mogući post. Krcam o tome gdje sam bila i što sam radila prošli tjedan. Supersam!
Ovaaj, večeras ima moja škola zabavu maturanata..i idem :D i tamo će biti gospodin Savršeni iz prošlog posta pa ako bude što zanimljivo..slijedeći, pametniji, post očekujte već sutra :)
DODATAK! [26.travanj 2o11. , 14:52.]
"gledam te dok je vani mazis, i sram te bilo sto joj radis. bez trunke sumnje ona ti se predaje.."
..sve biste trebali zaključiti iz ovog.
naime, prošli utorak sam sa školom otišla u Toscanu. I bijah tamo do petka. Bilo je zaista SAVRŠENO! Bilo je nas 4 razreda iz moje škole, moje generacije. I taman nas je bilo, sva ekipa je viđe-manje okej. I stvarno je bio LOM. Zapravo, toliko mi je bilo dobro da sam počela plakati kad sam izlazila iz busa. Firenza, Pisa, Lucca, Sienna, San Giminiano...sve savršeni gradovi. Evo, slika Firenze za vas koji niste bili :DD
aam. bio je tamo i gospodin Savršeni iz prošlog posta.
Počeli smo pričat, skompali se na neki način. I skoro se dogodilo nesto i taman tad su se upalila svijetla. Profesori sve oko nas, divljamo previse. "A u ku**c". Neslavno je sve to završilo.
Subotu sam cijelu prespavala i navečer otišla van, vratila se u 4, već u 5 krenula za Varaždin. super :)
i eto me danas, pišem najgluplji mogući post. Krcam o tome gdje sam bila i što sam radila prošli tjedan. Supersam!
Ovaaj, večeras ima moja škola zabavu maturanata..i idem :D i tamo će biti gospodin Savršeni iz prošlog posta pa ako bude što zanimljivo..slijedeći, pametniji, post očekujte već sutra :)
DODATAK! [26.travanj 2o11. , 14:52.]
"gledam te dok je vani mazis, i sram te bilo sto joj radis. bez trunke sumnje ona ti se predaje.."
..sve biste trebali zaključiti iz ovog.
When I'm around you my mind is no longer my own..
Jeste li ikad sanjali osobu koju znate čisto iz viđenja 5 dana za redom?
Jeste li ikad sanjali 3 dana za redom 3 sna u nastavcima. Meni se to dogodilo.
1. san. - upoznali smo se, "zabrijali"
2. san. - vec smo bili zajedno, uvijek skupa, savrseno sve.
3. san. - voljeli smo se, skuzili smo da smo stvoreni jedno za drugo..bla, bla.. sve onako filmski.
I od tog prvog sna [prosle nedjelje] ja neprestano razmisljam o tom tipu. Sto god radim, on mi je na pameti.
Filički nije Bog zna što ali nekako mi je poseban od tog dana. Počela sam ga proučavati, ima identičan ukus za glazbu kao ja. [napokon netko]. Možda ti snovi zaista nešto znače.
On ide u moju školu, isto smo godište...al on je opća. Ponedjeljak, utorak i srijedu nismo imali nastavu zbog državne mature. U četvrtak, svaki put kad sam ga vidjela, su neki trnci prošli mojim tijelom. U četvrtak sam ga opet sanjala, nebitan san. I opet, u petak, su trnci prolazili mojim tijelom. Strašno.
Ne znam što se događa sa mnom. Možda mi se sviđa a ja si to ne želim priznati. Dugo mi se nitko nije zaista sviđao. Sve je bilo nekako usput. Ne znam.
Sve to sam ispričala samo jednoj osobi. Jednoj frendici koja bi to najbolje mogla razumijeti. Rekla je: "(moje ime) si je našla savršenog! Vjerojatno ti se sviđa, ne želiš si to priznati i vjerojatno bi ti bilo predobro sa njim ali opet si pretvrdoglava i presramežljiva da bilo što poduzmeš u vezi toga!"
Možda je i u pravu!
KLIK!!
--> Jako, jako usko je povezana sa postom. S osobom iz posta. O da!
Jeste li ikad sanjali 3 dana za redom 3 sna u nastavcima. Meni se to dogodilo.
1. san. - upoznali smo se, "zabrijali"
2. san. - vec smo bili zajedno, uvijek skupa, savrseno sve.
3. san. - voljeli smo se, skuzili smo da smo stvoreni jedno za drugo..bla, bla.. sve onako filmski.
I od tog prvog sna [prosle nedjelje] ja neprestano razmisljam o tom tipu. Sto god radim, on mi je na pameti.
Filički nije Bog zna što ali nekako mi je poseban od tog dana. Počela sam ga proučavati, ima identičan ukus za glazbu kao ja. [napokon netko]. Možda ti snovi zaista nešto znače.
On ide u moju školu, isto smo godište...al on je opća. Ponedjeljak, utorak i srijedu nismo imali nastavu zbog državne mature. U četvrtak, svaki put kad sam ga vidjela, su neki trnci prošli mojim tijelom. U četvrtak sam ga opet sanjala, nebitan san. I opet, u petak, su trnci prolazili mojim tijelom. Strašno.
Ne znam što se događa sa mnom. Možda mi se sviđa a ja si to ne želim priznati. Dugo mi se nitko nije zaista sviđao. Sve je bilo nekako usput. Ne znam.
Sve to sam ispričala samo jednoj osobi. Jednoj frendici koja bi to najbolje mogla razumijeti. Rekla je: "(moje ime) si je našla savršenog! Vjerojatno ti se sviđa, ne želiš si to priznati i vjerojatno bi ti bilo predobro sa njim ali opet si pretvrdoglava i presramežljiva da bilo što poduzmeš u vezi toga!"
Možda je i u pravu!
KLIK!!
--> Jako, jako usko je povezana sa postom. S osobom iz posta. O da!
"Once Brothers"
Da, ovaj post pišem jer sam upravo pogledala film "Jednom Braća". Vjerojatno ste svi čuli za njega/ili ga pogledali, ali za slučaj da netko nije reći ću vam o čemu se radi.
Dakle, film govori o prijateljstvu Vlade Divca i Dražena Petrovića. Opisuju se sve godine njihovog druženja, cijela priča je ispričana u detalj. Također, u filmo govori i Draženova majka, brat i ostali koji su poznavali Dražena i Vladu..pa čak i jedan američki novinar koji ih je intervjuirao za njihovog boravka u SAD-u, dok su igrali u NBA lizi. Zatim, koban dan kada je Jugoslavija pobjedila na svjetskom prvenstvu, kada je Vlade pokidao hrvatsku zastavo što je prouzročilo prekid prijateljstva Dražena i Vlade. Na kraju, Draženovu smrt i Vladino ponašanje u to vrijeme..
Iskreno, za mene je film bio vrlo emotivan.
Ne mogu biti realna u osvrtu na film jer nisam ni bila rođena kad je Dražen poginuo. Tata je sa mnom gledao film i on je, mislim, vrlo realno komentirao film. Rekao je "lako je sada muljati kad je Dražen mrtav i nitko ne može reći drugu stranu priče!"
Vlade je u tom dokumentarcu rekao da se kaje zbog toga što je pokidao našu zastavu taj put u Argentini. Tad je tata rekao: "Da, shvatio bih da je to napravio samo jednom. Ali ne, to je napravio i u Splitu..samo se o tome u ovom filmu ne spominje. Kolike su stvari ovdje zataškane, samo da bude u prilog Vladi koji se kao ispričava."
I onda sam ja počela razmišljati o tome.. Zašto se je Vlade tek sad ispričao? Zašto je uopće radio gluposti sa zastavom koja predstavlja domovinu svog najboljeg prijatelja - Dražena? Zašto Vlade nije došao na Draženov pokop ako je toliko htio pomiriti se sa njim. Zašto je tek sad, nakon skoro 2o godina, prvi put otišao na njegov grob? I naposlijetku, zašto je Dražen poginuo?
Plakala sam, plakala sam kao kišna godina. Predivan je film. A sad, da li je cijela priča istinita zna samo Vlade.
Dakle, film govori o prijateljstvu Vlade Divca i Dražena Petrovića. Opisuju se sve godine njihovog druženja, cijela priča je ispričana u detalj. Također, u filmo govori i Draženova majka, brat i ostali koji su poznavali Dražena i Vladu..pa čak i jedan američki novinar koji ih je intervjuirao za njihovog boravka u SAD-u, dok su igrali u NBA lizi. Zatim, koban dan kada je Jugoslavija pobjedila na svjetskom prvenstvu, kada je Vlade pokidao hrvatsku zastavo što je prouzročilo prekid prijateljstva Dražena i Vlade. Na kraju, Draženovu smrt i Vladino ponašanje u to vrijeme..
Iskreno, za mene je film bio vrlo emotivan.
Ne mogu biti realna u osvrtu na film jer nisam ni bila rođena kad je Dražen poginuo. Tata je sa mnom gledao film i on je, mislim, vrlo realno komentirao film. Rekao je "lako je sada muljati kad je Dražen mrtav i nitko ne može reći drugu stranu priče!"
Vlade je u tom dokumentarcu rekao da se kaje zbog toga što je pokidao našu zastavu taj put u Argentini. Tad je tata rekao: "Da, shvatio bih da je to napravio samo jednom. Ali ne, to je napravio i u Splitu..samo se o tome u ovom filmu ne spominje. Kolike su stvari ovdje zataškane, samo da bude u prilog Vladi koji se kao ispričava."
I onda sam ja počela razmišljati o tome.. Zašto se je Vlade tek sad ispričao? Zašto je uopće radio gluposti sa zastavom koja predstavlja domovinu svog najboljeg prijatelja - Dražena? Zašto Vlade nije došao na Draženov pokop ako je toliko htio pomiriti se sa njim. Zašto je tek sad, nakon skoro 2o godina, prvi put otišao na njegov grob? I naposlijetku, zašto je Dražen poginuo?
Plakala sam, plakala sam kao kišna godina. Predivan je film. A sad, da li je cijela priča istinita zna samo Vlade.