... that it's to late to apoligize ...
Većer je poslije napornog dana u školi, izležavam se po krevetu i slušam mjuzu.
Inače sam tip jače glazbe i rocka, ali večeras me obuzmu neki osječaji u kojima se isprepleču sve tužne stvari u mom životu.
Razmišljam o vremenu kad je sve bilo puno jednostavnije i odlučim se za već pomalo ostarjelu pjesmu, ali meni tako opuštajuču -
~APOLIGIZE~ ! Progledavam kroz misli, vračam stare filmove i razmišljam
u kojim sam životnim odlukama i postupcima pogriješila. Vidim da još puno stvari mogu promijeniti, jer preda monom je praktički još cijeli iduči život, i suočavanje sa onim pravim problemima. Ja i frendice često razglabamo o stvarima koje su mogle bit i koje će bit, tako da sagledavajuči sa druge strane moj svijet još nije propao tako kako se meni u mladim godinama čini. Počevši od škole, ljubavi, odosima prema nekim bližim osobama, pa prema dalje, osječam da se još uvjek mogu pokazati u pravom svijetlu a ne kao negativac.
Odjednom pjesma prestaje i sva ona tuga i osječaji brižnosti prema nekome nestanu s njezinim završetkom, opet mi se sve čini kao obično, dosadno poglavlje . Vračam pjesmu na replay, ali čuvši je opet ,ne dolazim do onih osječaja- podsječa me na svaku normalnu pjesmu koju čujem svakodnevno.... Opet sagledavam stvari i svačam da sam se kroz tih par minuta trajanja pjesme odlučila za nove postupke i ideje u kojima sad kad je kraj nesmijem posustati.To mi daje do znaja i jednu pouku da sve u životu ima svoj kraj i svaki čovjek padne i obeshrabri se u nekoj određenoj situaciji, ali kad se to desi treba sagledati dobru stranu i reći - Ima još nade... Jer nije kukavica onaj koji padne, nego onaj koji ostaje ležati.
Eto nadam se da ste kroz ovaj postek uspjeli shvatiti poantu značenja onoga što govorim i da će se netko pronač upravo u ovoj priči.
Znam da zvuči malo kenjkavo i glupo ali eto htjela sam ovaj post posvetiti nekom posebnom i dati do znanja samoj sebi da nije sve tako sivo :)) VVS
Opet novi blog :)
- Sjedim na stolici, vrtim se od jednog kraja na drugi i razmišljam što da radim.
Svakakve misli mi prolaze glavom ali ni jedna ne zadovoljava moje želje.
Sjetim se bloga.... već je " 100 " po redu ali svaki novi početak pa tako i blog dobro dođe ;)
Uđem u blog.hr, pretražim par cool blogova s dizevima i jedva se odlučim za ovaj dizajn....
- Evo kao što vidite sami početak : ovaj sam se put odlučila za obićni diz bez ikakvih colorful znakova...
Postove ću pisat kao sastave vidite po ponuđenom... Dakle nema više: " Hayyy ljudovi! hvala na komovima komajte i dalje"-
odsad će postovi bit na temi mašte ali opet vezani za taj određeni događaj ....Eto nadam se da ste me shvatili,
i da ćete uživat u mojim umjetničim problmima, a sad za početak: Želim vam dobrodošlicu u novi blog !! Kizz :)
