30.01.2007., utorak
Bez cenzure, ili kako je EPH zavladao državom
Počelo je, počelo. Na adresi http://www.bezcenzure.hr mozete procitati sve o tome kako je obavljena operacija zvana "Nino Pavić kupuje Slobodnu". Taj jedinstveni shopping doista zaslužuje da cijeli tekst ovdje prenesem, makar ta privatizacija ima itekakvih posljedica ne samo na Slobodnu Dalmaciju", nego i na Jutarnji list, pa i na cijeli medijski prostor. Evo ga:
Kome i na koji račun je uplaćeno 83,45 milijuna kuna za dokapitalizaciju Slobodne Dalmacije koji nikada nisu stigli u matično poduzeće? Zašto Sanader ne želi objaviti ugovor o privatizaciji Slobodne Dalmacije? Kada će Slobodna dobiti novu tiskaru? Zašto se priprema otpuštanje ljudi, kada je privatizacijom zajamčeno zadržavanje svih zaposlenih kroz 5 godina? Zašto se planira kupnja polovne tiskare kreditom za koji bi se zadužila Slobodna Dalmacija? Zna li se tko je uopće vlasnik Slobodne Dalmacije - EPH ili Nino Pavić osobno i ortaci? Za otvaranje portala koji se želi prije svega baviti nepostojećom slobodom medija u Hrvatskoj (za što najviše zasluga ima sadašnja Vlada na čelu s Ivom Sanaderom, ali i „gromoglasna šutnja“ oporbe predvođene Ivicom Račanom) više nego prava pitanja.
Naime prema svim javno raspoloživim podacima prodaja Slobodne Dalmacije Europapress Holdingu je potencijalno jedna od najvećih korupcijskih afera vlade Ive Sanadera iza koje se krije tajni dogovor premijera Ive Sandera i Ninoslava Pavića o favoriziranju HDZ-a i njega osobno u svim izdanjima Europa Press Holdinga (što se može utvrditi samo letimičnim pregledom tiska, detaljnije analize pokazale bi bile još poraznije). Zauzvrat, Pavić je Slobodnu Dalmaciju platio (ako je uopće išta platio) višestrukom puta manje nego se obavezao u kupoprodajnom ugovoru s Hrvatskim fondom za privatizaciju, te očigledno namjerava i dalje izigravati odredbe kupoprodajnog ugovora, uz prešutnu podršku Vlade i HFP-a. Dogovor o preuzimanju Sobodne Dalmacije uključivao je zaokret u uređivačkoj politici Jutarnjeg lista, koji se od početka 2004., od kada je EPH objavio namjeru za kupnju splitskog dnevnika, iz nezavisnih novina pretvorio u poligon za obranu Sanaderovih političkih stajališta. Najtužniji primjer takvog odnosa je prikrivanje afere Imostroj, koja je u Jutarnjem listu, doduše sa zamaskiranim naslovom iz kojega nitko nije mogao iščitati da se radi o skandalu u koji je umiješan tada jedan od najbližih Sanaderovih suradnika Miomir Žužul, objavljena u Slobodnoj Dalmaciji tek pod pritiskom novinara. Izravna posljedica ovakve uređivačke politike je zamjetan pad tiraže Jutarnjeg lista koji dio publike zbog očite političke ovisnosti i neobjektivnosti više nije želio kupovati. Istovremeno Slobodna Dalmacija postaje poligon za plasiranje svega onog što si i Jutarnji list više ne može dozvoliti, kako ne bi dodatno ugrozio, ionako oslabljenu tržišnu poziciju.
Prema ponudi koju je UO HFP-a prihvatio 20. svibnja 2005., EPH je 34,63 posto dionica SD trebao platiti 24,51 milijun kuna. U prvoj fazi tvrtka se trebala dokapitalizirati s 83,45 milijuna kuna, kojima je trebala biti kupljena nova tiskara. Time je EPH trebao postati vlasnik SD s udjelom od 70 posto. To se i dogodilo, ali samo na papiru – novci se prema poslovanju SD i raspoloživih podacima nikada i nisu pojavili u Slobodnoj Dalmaciji. Kada je EPH početkom rujna prošle godine malim dioničarima poslao ponudu za otkup dionica, u njoj je stajalo da je riječ o vlasniku koji ima 70 posto dionica, iako SD, godinu dana nakon preuzimanja, uopće nije dobila novu tiskaru, niti je napravljeno bilo kakvo veće infrastrukturno ulaganje teško više od 10 milijuna eura. Ninoslav Pavić je 30. kolovoza 2005. godine, na dan kad je EPH postao većinski vlasnik SD, objavio da nova rotaciju u boji stiže za 8 do 9 mjeseci. Od tada je prošlo godinu i pol dana, a Slobodna i dalje svakodnevno izlazi tiskana na svojoj staroj rotaciji. Zanimljivo je da vodeći ljudi EPH, kada i pričaju o tiskari, više ne spominju novu, nego tek polovnu rotaciju, koja će se k tomu još kupiti na kredit koji će otplaćivati Slobodna.
EPH, čiji je direktor Stipe Orešković na dan preuzimanja SD tvrdio da „vjeruje da će ostvariti i više nego što su obećali“, a vlasnik Pavić ponosno kazao da „privatizacija SD treba postati obrazac za privatizaciju u Hrvatskoj“, ne poštuje ni ostale odredbe iz svoje konačne ponude teške čak 535,2 milijuna kuna. U njoj, naime, stoji da će EPH izdvojiti 100 milijuna kuna za povećanje plaća u idućih pet godina. Ona pak koju je prihvatio UO HFP-a govori pak o tri milijuna kuna, odnosno petpostotnom povećanju plaća zaposlenicima. Iako je riječ o drastično umanjenom iznosu, niti ovo obećanje nije ispunjeno, a plaće nisu povećane. Štoviše, u SD se rade liste suvišnih novinara koje uredništvo planira „izvući“ iz SD i prebaciti u neke druge, rizične projekte s konačnom namjerom da ih se riješi. Tako se ovih dana planiraju ukinuti dopisništva Slobodne Dalmacije širom Hrvatske (Zagreb, Zadar), pripojiti Jutranjem listu ili novoosnovanoj novinskoj agenciji EPH, a zaposlenicima se nude tek ugovori na godinu dana (u slučaju pobjede HDZ-a ne izborima, siječanj 2008. dočekali bi na cesti). Nakon objave odluke o kupnji SDP premijer Sanader je obećao da će ugovor s EPH-om biti javno obajvljen, no to se još, godinu i pol dana poslije te njegove izjave, još nije dogodilo. Budući da su svi mediji (osim Novog lista i Glasa Slavonije) po njegovim izravnim nadzorom, to pitanje i ne želi otvarati.
Priča ima i svoju političku dimenziju. Ulaskom EPH u SD, splitski je dnevnik od Jutarnjeg lista preuzeo palicu Sanaderovog bastiona, dijelom zbog Pavićevih dugova prema aktualnom premijeru, a dijelom zbog ambicije glavnog urednika SD Mladena Plešea da nakon odrađenog mandata u SD završi karijeru u diplomaciji. U kuloarima se spominje Milano i dužnost generalnog konzula RH kao najvjerojatnije Plešeovo odredište, koje bi trebalo poslužiti kao kao Sanaderova nagradu da dobro odrađen posao u predizbornoj godini.
Pavić je javno najavio da će EPH „vratiti SD u vrh medijskog prostora u Hrvatskoj“. Od kada je njegova korporacija kupila SD, bez nove tiskare i ikakvog značajnijeg ulaganja u marketing, tiraža je porasla tek nekoliko tisuća, i kreće se u prosjeku oko pedesetak tisuća prodanih primjeraka dnevno.
|
- 15:31 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
