Nemam baš neke inspiracije jutros...ne mislim na dijetu i mršavljenje i vježbanje...tu imam

uroðenu inspiraciju...mislim na pisanje.

Znam da nekima danas poæinje vikend...ali meni ne. Radna mi je subota pa sam malo

mrzovoljna radi toga...jer iduæe 3 su mi radne...nije mi toliko mrsko šta moram radit nego na to

gledam kao na gubljenje pola dana koje sam mogla posvetiti sebi...

Znam, znam. ima i druga polovica subote...nisam ništa rekla...

obeæala sam samoj sebi poèet vježbat ovaj vikend pa makar i pljuštala kiša vani, smislit æu

nešto unutra...

kad ne vježbam osjeæam se zakržljalo i kosti me bole...a možda je to od starosti

nisam se vagala...veæ duže vrijeme...a mislim i da nama promjene...s obzirom da ništa nisam

radila osim pazila na prehranu a u mom svijetu to nije dovoljno...

idem sad malo obavljat kuæanske poslove...i tu se gube kalorije...a trebala bi i pojest nešto...krèi

mi želudac.

I danas je sunèan dan. nema šta...
èini se da mi se ostvarila želja...ali poloviæno jer kad sam poželjela da juèerašnji dan potraje...mislila sam više na sebe i svoje osjeæaje nego na vremensku prognozu.
I sad sam dobila vani prekrasan dan...jedan od onih kojih æe nadrednih mjeseci biti sve više..jedan od onih koji mi tjeraju kožu da se naježi jer treba se skinuti...
duga jaketa do koljena danas neæe valjat...ni približno...
a ja svake godine radim isto...zimi se pokrivam raznoraznim krpicama da se ne vidim i to mi pali...ali onda doðu ovakvi dani i vidim da pola godine zabivam glavu u pijesak...da bi bilo bolje da sam radila nešto za sebe i svoje tijelo...a ne tražila opravdanja i razloge da NE radim.
ma nema smisla sad razbijat glavu kad je vremenski stroj samo na filmu...moram iskoristit preostalo vrijeme.
sad æe se moj dragi smijat kad ovo proèita jer se nasluša ovakvih fraza svih ovih godina...ali neka.
od danas...zapravo nemogu baš od danas...za par dana poèinjem s vježbom. nekih mjesec dana veæ pomalo pazim na prehranu a sad se treba i pokrenit. a današnji dan æu veæ nekako preživit.

opet proljeæe...opet novi poèeci...opet sve isto...da bar ljeto traje cijelu godinu...
osjeæam se kao i uvijek kad otvorim oèi i ugledam na nabu male bijele ovèice...s druge strane veliku žutu kuglu kako budno prati sve šta radimo...
osjeæam se kao i uvijek kad u zraku osjeæam da je došlo buðenje...prirode...ali i mene...
kao medo zimi se zavuèem u svoj brlog...i èekam neko ljepše vrijeme...
danas osjeæam sreèu. i radost. i ljepotu života.
tako malo...a tako puno.
danas vjerujem.
danas dajem.
želim da danas potraje. jer danas je prekrasan dan.