walking cloud

Jama

Umislim si ponekad da sve,
ono kao ja, eto znam.
Što je neopren, kako nastaje stiropor,
kako se liječe otvorene rane
i gdje je kvaka u sitnim slovima kod ugovora.
A zapravo i nije .
Jer , evo me jučer, jutros, neki dan i noć
nizbrdo grčim nožne mišiće u zemljinu utrobu,
čak nekoliko stotina duboko.
Voda je tamo Leonardo i Bernini
isklesani majstor planete na kojoj gostujem.
Svaki mi je korak dokazao da ne znam i ne mogu.,
što bi htio kada sanjam i što vidim kad se probudim..,
da ne poznajem i da sam samo, jednostavno malen.,
kao kap koja gradi ..,
jame na Unesco_voj listi prirodnih čuda.
Izmet letećih miševa koristi se u kozmetici,
čovječja ribica ne obitava u rijekama koje su moćne.,
ne može u miru, pretpostavljam, glumiti čovjeka...,
a dubinu se nikako ne da fotografirati iznutra.
Crno je vino tamno da kroz njega ne vidiš sunce.,
a njoki od krumpira i ne poznaju brašno.
U najvećem podzemnom kanjonu ovog kontinenta
ja sam tako sićušan da bi mogao
samo svojim glasom srušiti
cijeli grad.
Oblacima su gradovi oluje,
srećom, jer se u ove slovenske..,
onda baš ne razumijem.