Preporučio me Đelo Hadžiselimović

Kuc kuc.
Uđite.
Dobar dan.
Dobar dan, dobro nam došli. Izvolite, molim vas sjednite, udobno se smjestite. Zanosna službenica više nego ljubazno dočekala me u klimatiziranoj prostoriji. Stisnula je neki gumbić i za 4.6 sekundi pojavio se prezgodni visoki muškarac koji je na tacni nosio limunadu sa dvije kocke led.
Molim vas poslužite se. Jeste li možda za neki sendvić ili slično?
Udobno smještena, držeći limunadu i gutajući očima (u granicama pristojnosti) zgodnog malog od limunade, pristala sam i na sendvić. Donio ga je jedan drugi muškić, vjerojatno mali od sendvića, grom te jbo još zgodniji od malog od limunade.
Onda smo prešli na službeni ali ništa manje ugodan dio od uvodnog. Zanosna službenica me vrlo obazrivo upitala koliko bi mi zapravo bespovratnog kredita trebalo..... 2, 4, 6 ili 8 miliona kuna ili eura, ovisno što izaberem, tj koju valutu.
Dok sam žvakala sendvić i pijuckala limunadu zaista se nisam mogla odlučiti koji iznos uzeti. Zanosna službenica je naravno iščitala moju dilemu, stisnula još neki gumbić i pojavila se frizerka, maser, pedikerka, manikerka i mislim nekakav joga guru koji je na samom dolasku izgovarao neku mantru. Dotična mantra me toliko ''rasvijetlila i prosvijetlila'' da sam bez ikakve dileme upitala imaju li bespovratni kredit u iznosu od 11 miliona kuna, jer mislim da je 11 moj sretan broj.
Vrlo uzbuđena zanosna je radosno ustala sa stolice, primila mi desnu ruku i poljubila u istu. Onda su nakon potpisivanja nekakvog bezveznog papira s radom nastavili i maser i frizerka i pedikerka i manikerka, a guru je stajao iza mene i mantrao i dalje (to me baš smirivalo).

Dakle, tako bi to izgledalo u našim snovima, a realno to ovako izgleda