četvrtak, 02.12.2021.
Ja ne vičem, ja tako pričam
Kako je u današnje vrijeme normalno biti u izolaciji, ovaj tjedan smo i mi u istoj..
Znate, kad ste s nekim od 0 do 24 h iz dana u dan, otkrijete puno više o osobi nego kad je uobičajena rutina (posao, škola) i dobar dio dana se ne vidite sa ostalim ukućanima.
I nisu te izolacije tako loše, družite se sa klincima, boljim polovicama i 'ko to more platit.. Ali, uvijek postoji ali :) Ali kad imaš jednog pubertetliju, jednog u predpubertetu, jednu manju koja kopira sve što vidi, jednu u pms-u i jednog koji sve nas mora trpjeti, eeee to vam je kombinacija za poželjeti.
Znači, doma smo svi. Škola je on line. Svi sve znaju, i svi sve stignu jer "gdje gori?" doma smo i vikend će brzo i gdje je srijeda.. U srijedu naime ponovno startamo sa normalnom rutinom..
A u svoj toj strci i zbrci, ajmee ljudi moji, kako ja glasna mogu bit... Vaša vrišteča dok vrisne, susjedi znaju da smo doma... Kod nas drugačije ni ne može bit.. Ja volim slušat muziku malo glasnije, muž voli gledati tv malo glasnije jer ne čuje dobro od moje muzike, klinci se vole igrati još više glasnije..i onda kao luđaci, zvoni cijela kuća dok se razgovaramo ali ja sam nekako uvijek najglasnija.. I sve to me po malo i košta, kud sam postala vrišteča tu sam si i šumasta jer ako ne drekneš ja te ne čujem :) Nekako mi prešlo u naviku biti najglasnija doma, najglasnija u društvu, najglasnija na sastancima, mislim, ja se ne derem, ja tako pričam :)
- 14:56 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
