[NAJAVA] Predavanje o nematerijalnoj baštini Vrgorca

ponedjeljak , 05.11.2018.

IN MEMORIAM Napustio nas je Mladen Radić (1943.-2018.)

ponedjeljak , 10.09.2018.


Jučer nas je u 75. godini tiho napustio Kotežanin Mladen-Mladenko Radić (Kadetov). Otišao je čovjek čije velike zasluge u korist stanovništva Vrgorske krajine ne smiju biti zaboravljene.

Bio je jedan od najzaslužnijih osoba za elektrifikaciju ovoga kraja i to djelujući na dužnosti šefa Jedinice udruženog rada Vrgorac - OOUR-a Elektroneretva Metković od 1978. do odlaska u mirovinu, a bivajući po zanimanju elektromonter – majstor.

Danas kada je električna energija neodvojivi dio naših života i kada se uzima zdravo za gotovo, lako se zaboravi kakav je život bio prije nje i što je njezin dolazak u svako vrgorsko naselje značio za razvitak područja i boljitak stanovništva. A to se umnogome treba zahvaliti Radiću i njegovim suradnicima.

Mladen Radić se kroz svoje profesionalno djelovanje zalagao za elektrifikaciju svakoga vrgorskog sela, pa i najmanjeg zaselka, čak i onih u kojima je postojala naznaka obnove življenja. Bio je samoinicijativan i vrlo ambiciozan u borbi za boljitak Vrgorca u polju elektroprivrede i unutar svoga velikog poduzeća uvijek je povlačio projekte prema Vrgorcu vodeći računa o potrebama stanovništva. Posebno je bio angažiran tijekom akcije samodoprinosa za ceste, telefoniju i vodoopskrbu, uvijek imajući viziju boljeg i razvijenijeg Vrgorca, a kakvog nije bilo moguće graditi bez infrastrukture. S poštovanjem će ga pamtiti i u njegovim Kotezima za koje se uvijek zalagao u sklopu svojih profesionalnih i političkih djelovanja. Iza Mladena Radića ostaju djela kojima je zadužio generacije Vrgorčana.

Izražavamo sućut obitelji, rodbini, prijateljima i poštovateljima pokojnog Mladena.

Počivao u miru Božjem.

Branko Radonić
Igor Majstrović

U Vrgorcu predstavljeno djelo "Pitanje anatomije" Marine Vujčić

subota , 11.08.2018.



Sinoć je u Gradskom parku u Vrgorcu u sklopu Tinova kulturnog ljeta predstavljena knjiga zagrebačke književnice i vrgorske nevjeste Marine Vujčić naslovljena „Pitanje anatomije“. Djelo je objavio nakladnik Hena Com, u Vrgorcu ga je predstavila književnica uz moderiranje Željke Opačak i Jure Divića.
Izuzetno inovativna radnja prati odnos zagrebačkog inženjera i bankarske službenice započet neobičnim oglasom u Večernjim novostima u kojemu se traži gospođa koja će diskretnom gospodinu isključivo češkati leđa i ništa više.
Kako je rečeno tijekom predstavljanja, Marina Vujčić u „Pitanju anatomije“, inače njezinom šestom romanu, ponovno tematizira usamljenike, čudake. Ono što se isprva čini kao komedija karaktera i situacije, brzo će se pretvoriti u introspektivnu vivisekciju dva usamljena ljudska bića. Naime, likovima romana ne nedostaje samo milovanje u životu, već se puno važnije što im se krije ispod kože.
Tijekom predstavljanja nezaobilazna tema bio je Marinin pokojni suprug, poznati hrvatski književnik i dramaturg Borislav Vujčić, rodom s Oraha. Marina se prisjetila da ju je s Borom spojio književnik Milko Valent, inače ovogodišnji dobitnik nagrade „Tin Ujević“ Društva hrvatskih književnika za najbolju zbirku pjesama. Marina Vujčić i Jure Divić prisjetili su se zajedničkih sjećanja na Borislava, još od 1986. godine naovamo. Književnica Vujčić rekla je da kada je prvi put došla u Vrgorac i Orah, njoj rođenoj na kamenu pored mora, ovaj krajolik je izgledao kao iz bajke. Na Orahu je dobro upoznala njegovu obitelj i selo, a za tamošnje sađenje duhana, kojega je naučila saditi i nizati, vežu je druženje, pričanje priča, dogodovštine i osmijeh.

Nagrade Grada Vrgorca ponijeli Barbir, Živković, Radonić, Jurić, Pčelarska udruga 'Vrisak' i Učenička zadruga 'Bušin'

petak , 29.06.2018.



Povodom Dana Grada Vrgorca, danas je u obnovljenoj i dupko ispunjenoj Višenamjenskoj dvorani održana svečana sjednica Gradskog vijeća na kojoj su proglašeni ovogodišnji laureati Nagrade Grada Vrgorca. Osobnu nagradu ponijeli su mjesni odbornik iz Draževitića Davor Barbir i dugogodišnji član Gradskog orkestra „Ljudevit Bačić“ Ante Živković. Skupne nagrade dobili su Učenička zadruga „Bušin“ i Pčelarska udruga „Vrisak“. Plaketom i Grbom Grada Vrgorca nagrađen je povjesničar i novinar Branko Radonić, dok je nagradu za životno djelo dobio profesor i planinar Nikola Jurić.

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća, a koju je otvorio njegov predsjednik Ljubomir Erceg, gradonačelnik Ante Pranić je održao prezentaciju dosad realiziranih i budućih planiranih gradskih projekata. Okupljenima su se obratili i potpredsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov i splitsko-dalmatinski dožupan Ante Šošić. Obojica su govorila o važnosti projekata radi zadržavanja stanovništva na područjima poput Vrgorca i Dalmatinske zagore.

U završnom dijelu programa, gradonačelnici Vrgorca, Hvara i Starog Grada te načelnici Gradca, Sućurja i Jelse potpisali su sporazum o prijateljstvu. Njegova je prvenstvena namjera zajedničko lobiranje za izgradnju tunela i brze ceste Ravča-Drvenik.

U glazbenom programu sjednice nastupili su Mandolinski orkestar Vrgorac i Pučki pjevači župe Veliki Prolog – Dusina.

Obavijest

petak , 08.06.2018.

Poštovani čitatelji bloga, dio svojih stavova po pitanju vrgorske kulture pišem na blogu Društva prijatelja vrgorske starine kojemu možete pristupiti OVDJE.

Žao mi je što blog nije toliko aktivan, jer sam najveći dio svojega pisanja prebacio na facebook. Pišem na tri stranice, a možete im pristupiti bez obzira imate li facebook profil. Ispod su poveznice na te stranice:

Vrgoračke novine
Vrgorac nekad
Društvo prijatelja vrgorske starine

Donirajte Društvo prijatelja vrgorske starine

ponedjeljak , 14.05.2018.

Dragi sugrađani, lokalpatrioti, prijatelji Vrgorca i Vrgorske krajine,
Društvo prijatelja vrgorske starine u predstojećem razdoblju ima mnogo projekata u planu (dokumentarne izložbe, razna izdanja), ali za sve je potreban novac.
Zato objavljujemo podatke kako nas možete donirati.
Svaka svota je dobrodošla i unaprijed Vam od srca zahvaljujemo na pomoći.

Za sve dodatne informacije o Društvu prijatelja vrgorske starine kliknite OVDJE.




Bogata tradicija križnih putova na Veliki petak u Vrgorskoj krajini

petak , 30.03.2018.



Piše: Branko Radonić, Društvo prijatelja vrgorske starine
Vrgorska krajina ima dugu tradiciju održavanja križnih putova u svojim župama na Veliki petak. Iako relativno nepoznata, ne samo izvan Vrgorca, već i među mlađim vrgorskim generacijama, nematerijalna baština križnih putova ovoga kraja je vrlo bogata. Novija vremena donijela su u veći dio župa izmjenu pravca križnog puta, pa se vrijedi prisjetiti kako je to nekad izgledalo u našim župama u Kozici, Orahu, Poljicima Kozičkim, Rašćanima, Ravči, Stiljima, Velikom Prologu, Vrgorcu i Zavojanima, a koje spadaju u Biokovski dekanat.

Kod popisivanja starih križnih putova treba voditi računa o tome da se dio rute mogao mijenjati od godine do godine, i da su se granice župa kroz povijest mijenjale. Pa je tako zapadni dio Vina prebačen iz župe Veliki Prolog 1971. ka Vrgorcu. Župi Kozica do početka 19. stoljeća pripadao je dio Rašćana te do 1886. i dio župe Slivno, a do 1922. godine i Poljica Kozička. Župi Orah do 1955. pripadao je veći dio Prapatnica kada je pripojen Stiljima, a 1971. stiljskoj župi je pripojen mali dio Prapatnica koji je dotad pripadao Vrgorcu. Župi Poljica Kozička su 1955. pripojena Mijaca, koja su dotad pripadala Stiljima. Stilja su do 1922. pripadala zavojanskoj župi.


• Župa KOZICA (selo Kozica)
Ruta Križnog puta započinjala je od župne crkve Svetoga Ilije u smjeru zaselka Duboka, a odatle smjerom Kupinovice – Vekići – Vlaka (kozička) – Puzići – Jujnovići – Šćebukovica. Odatle je procesija izbijala na Napoleonovu cestu i dalje išla prema Rotinoj ploči (nedaleko granice s Rašćanima) a potom na Grmine – put za Radoševac – Miočevići – Štulići – Gornji Ravlići – Vrutak i natrag u crkvu. Cijelim putem se moli i kanta muka Isusova. Ovaj križni put, prema svjedočanstvima, trajao je negdje do 1947. godine. Mlađe svjedočanstvo navodi kako je pedesetih godina 20. stoljeća ruta bila slijedeća: Župna crkva Svetoga Ilije – Vuletići – Ravno (kod Napoleonove ceste) – Puzići – Jujnovići – Podmačje (fizička ograda) – Katići (tu je odmor) – Šmagljuša (vinograd sjeverno od Katića) – Kobilja (odmor) – Štulići – Antunovići – župna crkva.

• Župa ORAH (selo Orah)
Nemamo podatke.

• Župa POLJICA KOZIČKA (sela Poljica Kozička i Mijaca)
Križni put kreće iz župne crkve Gospe od Zdravlja na Igrištu u Poljicima Kozičkim, gdje i završava. Ruta tog Križnog puta je slijedeća: Ravlići – Jujnovići – Rudeži – Krivići – Vuletići – Grančići – Okmadžići – Mijaca – Grljušići – Opačci – Medaci – Vranješi – Ravlići. Put je dug oko 27 kilometara, što ga čini jednim od najdužih, ako ne i najdužim, u Dalmaciji (hvarski je dug 22 kilometra). Križni put kreće u 8 sati, a završava u 15 sati. Cijelim putem se kanta, moli muka Isusova.

• Župa RAŠĆANE (selo Rašćane)
Procesija iz crkve Svetoga Mihovića kreće na Veliki Petak točno u 12 sati utabanim, stoljećima gotovo nepromijenjenim stazama, gazi se s kamena na kamen istim starim putem. Iz crkve procesija ide na Selakove Vinice, odatle na Kovačevića selo kroz cijelo Rašćansko polje na kojemu križonoša stopi križ u svaki bunar sa živom vodom na koji naiđe, a ima oko 12 starih bunara, i blagoslovi vodu u njima. Potom se dolazi u zaselak Vodenjak, a iz Vodenjaka u crkvu sv. Stipana u kojoj se odmara oko pola sata. Nastavlja se putem prema glavnoj cesti kroz zaselke Zeliće, Pakloše, ispod Godinja, ide se na Spilu i ponovno Popovim putem u crkvu sv. Mihovila gdje se ljubi Križ i održavaju ostali obredi Velikog Petka. Cijelim putem procesije kanta se Muka, a kantaju je parovi. Kantači mogu biti muškarci i žene, a obično bude 8 do 10 parova i pjevaju redom svih četiri do pet sati hoda dok se ne stigne u crkvu. Na ulasku svaki par na ulaznim vratima iskanta: „Sine Božji budi hvaljen po sve vike vikov, amen!“

• Župa RAVČA (sela Ravča, Kljenak i Kokorići)
Križni put započinjao je u župnoj crkvi Svetoga Mihovila na Ravči a odatle na Krš prema zaselku Matkovići – Pisak – kapela Svetoga Nikole u Kljenku – crkva Svih svetih u Kljenku i natrag prema župnoj crkvi na Ravči.

• Župa STILJA (sela Stilja i Prapatnice)
Procesija je za križem polazila iz župne crkve Svetoga Ivana Krstitelja u Stiljima i nastavljala put do zaselka Tolji. Odatle se išlo smjerom Gradina – Granići – Filipovići brig – Piskulja – Gomila u Kašču – Ražikovište – Kurilji – staro bućalište i natrag do crkve. Jedno drugo svjedočanstvo navodi kako je križni put išao starim putovima od župne crkve na Stiljima prema zaselku Turići odakle se pruža pogled na zavojanski kraj i tamošnju župnu crkvu Marijina rođenja. Vjernici bi se na tom mjestu poklonili Maloj Gospi, odakle se procesija vraćala natrag u stiljsku crkvu. Moguće je da se radi o vrlo starom križnom putu, jer su do osamostaljenja 1922. Stilja potpadala pod zavojansku župu.

• Župa VELIKI PROLOG - DUSINA (sela Veliki Prolog, Dusina, Podprolog, Milošići, Umčane i Draževitići)
Od župne crkve Velike Gospe na Velikom Prologu procesija ide na Lukavac, odatle kroz Dusinu i Butinu sve do Lučka. Odatle se vraća preko Butine kroz stare zaselke Rakušiće i Vukosave na Veliki Prolog. Drugi smjer Križnog puta u ovoj župi ide slijedećim smjerom: župna crkva na Velikom Prologu - stari zaselak Barbiri - stari zaselak Kalajžići - crkva Svetoga Petra - Ilića Glavica - Gradina - Podprolog – natrag u crkvu.

• Župa VRGORAC (mjesto Vrgorac i sela Kotezi, Banja, Kutac i Vina)
Na Veliki Petak bi obično bi u osam sati ujutro ispred crkve krenuo križonoša (unaprijed određen), a za njim narod. Procesija započinje kod župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije pa bi se kroz Domandžića i Markotića selo išlo prema selu Plana, zatim kroz Buninu preko Livode, Dubokog doca, Ravne Bunine kroz Sršenik, pa bi se došlo do Koteza, pa preko Bubnjica bi se došlo do Napoleonove ceste kojom bi se kroz Ercegovo selo doprlo do crkve. Nekada se ne bi išlo kroz Koteze već bi se iz Sršenika došlo pod fratrovu kuću pa bi se tu izašlo u Ercegovo selo. Oni koji su znali pjevati pjevali bi u procesiji Gospin plač i korizmene pjesme.

• Župa ZAVOJANE (sela Zavojane, Dragljane, Vlaka, Majići i Duge Njive)
Od župne crkve Marijina Rođenja u Zavojanima Križni put je išao na Orašje, a odatle smjerom Podastine – Divića kuća – Grebina – Biletjak – Duboka – Potprivorac – Bajtići – Grmine (Božići) – Potpolje i natrag u crkvu.

IN MEMORIAM Branko Stanković - Baja (1926.-2018.)

nedjelja , 25.03.2018.



Noćas nas je u 92. godini napustio Branko Stanković, svima znan kao Baja. Bio je dobar duh Koteza, jedna vrlo skromna i pozitivna ličnost i nedostajat će svima koji su ga poznavali.

Branko je bio jedan od posljednjih živućih svoje generacije kojima su rat i sveopće siromaštvo obilježili djetinjstvo i mladenaštvo. Nakon rata kratko je radio u policiji, ali se vrlo skoro vratio kući u Stankoviće kako bi se brinuo o svojim roditeljima. Radio je potom u rudniku Paklina, a potom u tekstilno-galanterijskom poduzeću „Braća Rakić“. Nije se ženio, a iako nije imao svoje djece, ljubav i poštovanje je nesebično dijelio svojim nećacima i njihovoj djeci te isto dobivao s druge strane. Mlađa generacija će ga pamtiti kao velikog ljubitelja buća, rijetko koja partija bućanja na igralištima Koteza je mogla proteći bez njegove prisutnosti. Mještani Koteza su ga cijenili jer se prema svima odnosio s poštovanjem, bez obzira je li se radilo o djetetu, odraslom ili starcu. Posljednjih godina o njemu se brinula njegova sestra Marija u Rakićima.

Izražavamo sućut obitelji i rodbini preminulog Branka. Počivao u miru.

Pogreb Branke Stankovića će se održati sutra (ponedjeljak) u 17 sati na Gradskom groblju u Vrgorcu. Sućut obitelji možete izraziti od 16:30 sati.

Grad kupuje i obnavlja Muminovu kulu

četvrtak , 08.03.2018.



Grad Vrgorac uskoro kupuje ruševnu Muminovu kula u Ulici Antuna Gustava Matoša te ju planira uključiti u kompleks obližnjih Elezeovih kuća koje se trenutno obnavljaju. Na Gradskom vijeću prošloga utorka donesena je tako odluka da će se s vlasnicom kule Sanjom Zloić iz Metkovića sklopiti kupoprodajni predugovor u vrijednosti od 268.883,08 kuna. Stalni sudski vještak Pero Nikoletić ustanovio je vrijednost objekta od 67 tisuća kuna, a s obzirom da je kula upisana kao kulturno dobro, tržišna vrijednost se množi sa četiri.

Vlasnica je pristala na prodaju, a kako je izvijestio gradonačelnik Ante Pranić, gospođa Zloić posjeduje nepobitni dokaz vlasništva u obliku raznih ugovora iz 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća koji nisu provedeni u Zemljišniku. Kada ona to izvrši, Grad će sklopiti kupoprodajni ugovor s vlasnicom, prenijeti vlasništvo na sebe i obnoviti objekt sredstvima Ministarstva kulture.

Vijećnik HDZ-a Goran Jelavić usprotivio je iznosu koji će Grad platiti za kulu ocjenjujući da ju je vlasnik trebao prvo obnoviti. - U Gospodarskoj zoni prodajemo parcele za tri eura po kvadratu, u Podprologu su vodovodne cijevi od azbesta, a mi želimo ovoliko novac potrošiti za kulu. Nemam ništa protiv kupnje kule, ali ne za ovoliki novac, rekao je Jelavić.

Gradonačelnik Ante Pranić odgovorio je da vlasnica kulu ne mora prodat niti ju Grad mora kupit, ali zašto se dovoditi u opasnost da netko strada zbog ruševne kule i to u situaciji kada ju se može obnoviti novcem Ministarstva kulture i uklopiti u kompleks Elezovih kuća kroz program „Vrgorska kolajna“.

Nakon rasprave prijedlog je prihvaćen s 12 glasova, jednim protiv i jednim suzdržanim.

<< Arhiva >>