Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tužni vapaj ispušta
Onaj čije je ime zapisano na vodi...
|
Kroz duge, besane, zimske noći Jedna tužna sjena bešumno kroći U tišini, sa sjenama drveća stoji Otkucaje srca, nečujne, a opet, glasne, broji Svaki otkucaj, jedan dugačak stih piše Svakim otkucajem na nju misli, sve više I uporno srce kuca, jače, snažnije, neprestaje Dok hladna zimska noć, polako blijedi, nestaje Izmjenjuje sjena sa drvećem tihim, stare priče Ionako se drugoga nikog ta tuga i netiče Prolazi vrijeme, srce kuca, za stihom stih Napisalo je već i pjesmu "sjećanja dana tih" Sad stoji sjena, mirno, zamišljeno, gleda pred sebe Kako je lijepo bilo stajati kraj tebe Tebe gledati, tebe ljubiti, nježno grliti O, kako je teško samo sjena biti.. I sjeća se onoga dana, ljetne besane noći I razmišlja, zašto je taj trenutak morao proći Zašto je morala doći zima, hladna i duga Zar mu je zimski kaput morao biti tuga? Zaogrnuta tugom, sjena kroz noć odlazi A mislima posljednji trenutak prolazi Posljedni dodir usana mekih, taj zadnji put Stjerao ga je u najmračniji zemaljski kut I sada tužno, noćima, kao sjena, svijetom luta Prisjećajući se najnježnijeg posljednjeg puta Tako je lijepo bilo tebe grliti, te usne ljubiti O, kako je teško samo sjena biti.. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv