Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tužni vapaj ispušta
Onaj čije je ime zapisano na vodi...
|
Svaki put kad ruka olovku primi Razmišljanje zašto to opet čini I uvijek potpuno isto shvati Još jedan stih onoj zbog koje pati Tako je teško pri srcu, u glavi Nema ničega da se zabavi Da ne razmišlja o djevojci toj O ljubavi jedinoj, najdražoj svojoj Zar je moguće toliko za nekim patit Živjet u išćekivanju da će se sve vratit Ne vratit na staro, kako je dosad bilo Samo da se vrati ljubav kako bi sve oživilo Da mu život udahne poljupcem svojim Da prestanu izjave ničeg se nebojim Jer teško je i tužno, srce pati jako Tako kao on nju, nemože voljeti sva'ko Možda ga je voljela ili ga još uvijek voli Teško je razaznati u svoj ovoj tuzi i boli Možda je ovo samo san, možda on to i ne živi Moguće je da su samo olovka i papir za sve krivi Krivi za agoniju kroz koju prolazi Samo se on u tome jednostavno ne snalazi Nemože se izvuć iz kolotečine boli, očima stvarnost vidjeti Možda nemože?! Možda jednostavno ne želi to doživjeti Pustite ga neka spava i neka sanja tužnim snom Jednog dana se možda i probudi s ljubavnom krunom Noseći na srcu krunu ljubavi i sreće Pa će ju voljeti ko što nijedan drugi neće Neka sanja da će jednog dana sretan biti Da će s njenih usana svoju sreću piti Neka snuje al' nek' olovku ne drži u ruci Samo su mu misli i srce na muci Maštajte s njim skupa o toj djevojci Strahujte s njim da olovka neizgubi mjesto u ruci Mislite na njega i u one teške dane Kad olovka ostane u srcu i nova zora mu nesvane! |
|
Želio je mladić jednog dana okovan biti Mislio je da će onda sretno živjeti Žudilo je srce za okovima tim Volio je djevojku mladić srcem svim Sanjao je okove sanjao je sreću sanjao I niti najmanje se nije nadao Da će mu se snovi srušit svi Iako i danas postoje okovi Al nisu to okovi za kojima on žudi To su okovi što ga tjeraju da poludi Sve želje sva maštanja svi snovi Srušeni su u jednoj noći k'o da nisu bili njegovi Rasla je želja danima mjesecima godinama Počela je teći umjesto krvi njegovim žilama A onda u trenu njegova najveća želja Postala je njegova noćna mora, prava nevolja I sad ga muči i ne da mu niti da diše I krv se vratila u žile govoreći nevoli te više Strah je njega obuzeo, obgrlio, stisnuo Toliko snažno da ovaj nije ni pisnuo Samo je razmišljao i tiho patio Da ga barem voli u život bi se vratio Naviru osjećaji on još voli i želi voljen biti Pa život si bez nje nemože ni zamisliti I sanja mladić okove, samo jedan mali Onaj koji životnu vatru prigušenu naglo pali Onaj okov što spaja srca niti Samo je volio i voljen želio biti Taj mali slatki najdraži okov, mali okov sreće Nebi bilo nikad' za njega radosti veće Želio je samo taj mali znak ljubavi Okovi na prstu, bili su željeni okovi Okovan je postao, al' tugom i boli Okovano mu je srce koje nju vječno voli |
|
Bila je zima duga i hladna On je bio osoba ljubavi gladna Mnogo žena, previše svega, za ljubav nije znao Te hladne zime njegov bi život stao Stao prošao nestao prestao Jer tada ništa nije imao Presretan je zbog svega što je dobio Što pružila mu je u tom trenu Primio je samo toplu ruku njenu Dugo su sjedili pričali o svemu Tako čudno je bilo što je imao tremu Pa samo je djevojka kao svaka druga Al nešto je bilo razlila se njegova tuga Sjedili su dugo za ruke se držali O glupim stvarima u životu razgovarali Ona je gorila imala je želju sve se vidjelo jasno Govor tijela poljubi me dok nije kasno Sjedili su tako uzavrle krvi A onda se dogodilo, njihov poljubac prvi! |
|
Ovo je tužni dio života znanog mladića Koji se zbog ljubavi odrekao drugih žena i pića Tako snažno on je zaljubljen u tu ženu Spreman je sve učiniti za sreću njenu Borio se za njenu ljubav i topli dom Davao je sve što je im'o u životu svom Sad on tuguje razmišlja i pati Dal voljeti se uopće isplati Ili je sve to samo dječja igra, šala Čemu onda nježne riječi Volim te budalo mala Zar to su samo riječi izgovorene u prazno Kao da ništa više nije važno Možda važno nikad nije bilo Mladiću se samo ponešto pričinilo Mislio je da je njegova ljubav istinska prava Toj djevojci mnogo više a ne samo zabava Znali su pričati satima o zajedničkom životu, maštati Sve su bili spremni jedno drugom praštati On je bio spreman oprostiti sve grijehe Uvijek spreman izgovoriti nekoliko riječi utjehe Nevjeruje mladić da njoj ništa važno nije Nada se da će sve biti k'o ranije Možda si je samo umislio da ga nevoli Nema razloga njegovoj tuzi i boli Ipak predugo i predobro poznaje djevojku tu Nemoguće je da se izgubio u razmišljanju vlastitu Njegova razmišljanja ga potiču na suze i tugu Nikako zamislit' nemože da treba voljeti drugu Skupa su zamišljali njihovu kuću daleko od svega Zar je ona tako lako mogla varati njega Nije moguće tako preko noći se promjenit' Toliko da ljubav u trenu može zanijemit' Voljeli su se tako duboko iskreno snažno Sada mladić osjeća da ništa više nije važno Gubi se u mislima svojim traži volju za životom Prisjećajući se lica njenog okrunjenog osmjehom i ljepotom Suza mu krenu niz lice zbog sjećanja tih Dok se prisjeća pjesme poklonjene njemu stih po stih Odagnati misli o njoj u ovom trenutku želi Zaboraviti da su skupa toliko vremena proveli Nesjećati se ničega niti trenutaka sretnih Niti se želi sjetiti suza zbog nje prolivenih Neželi se sjetiti ničega više Želi osjećati nemoguće, osjećati da ništa važno nije više! |
|
Vrijeme je kad svi pišu blogove. To je sad valjda najvažnija sporedna stvar na svijetu. Iz istog razloga pojavio se i moj. A bitno je kad se ima nešto za reći da se kaže. Tako i ja imam potrebu nešto reći svima a nikome. Vox Clamantis neka se čuje a ne čuje. Neka se zna al da ipak nitko nezna, gdje živi kako diše i zašto je tako tih a tako glasan. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv