OSTANI!
dok sam nosila tvoje šešire
nosio si moja stopala na dlanu
slikao me, škakljao
brojali smo sekunde do gromova
naučio si me pisati, računati
podijelio mi čvrste korijene
gene kamene
sada bijele plahte nose težinu
a glava ti se muti
moj razum je pomućen
od pomisli
da znaš, da znamo, da živimo s tim
sakrit ću te u dlanove i kose
ljubit ću ti čelo
nasmijavati te i dalje
samo ostani moj
