INSINUACIJA
te noći hodala sam pustim hodnicima,
pogledi su zapinjali o zidove,
misli su se razvlačile stropovima.
gledajući sa strane,
vidjela sam nema te još,
tko zna gdje si spavao,
u čijim si kosama mirisao sebe.
tražila sam te noćima prije,
gdje si ostao,
pitalo me,
a cipele su ti bile tu,
tvoje djedovske, koje volim,
kao i tvoji gusti mirisni puloveri,
koji me griju na balkonima.
bez tebe, izolirana, htjedoh biti,
sama od svih,
da se očistim od onog letargičnog
hašiša iz mojih pluća,
one uljne rakije iz jetre,
i sve one šminke s lica.
da te ne poželim tražiti
za sve one harmonične nizove,
kao i tamo negdje u krilu i u bokovima,
da ti pustim da me voliš ovakvu,
kakva te zaslužujem.
