Milost
Prepuštena sam na milost i nemilost
ovog života,
snalazim se i želim u ovoj svakodnevnici
koja jede i grize,
pametno ostarjeti kao stablo oraha
u onom njegovanom dvorištu.
Pričala bih s njima kada svi ostali
imaju obaveze,
zagrljaj bih im ponudila sve do vječnosti,
oni bi znali i osjećali.
Imam i želim
vidim i trebam.
Trebam danas njega,
kojem neću reći sve što ga se tiče,
danas ne, nije dan, nije sat,
jer ne pita me,
kada mu slučajno kažem onda zašuti.
Danas je danas,
kada mi komadi šaka i stopala otpadaju,
ostavljam ih iza sebe,
danas kada se sve oko mene
topi u jednu lokvu.
Jedan tvoj zagrljaj,
onaj umirujući glas,
da me ogrneš svojom vještom nebrigom
prema svijetu i vragu,
pokažeš mi samo ovaj put
(ako ne jučer, ako ne sutra)
svoju brižnost,
koju pomno sa sobom skrivaš
a isplanirana je za nekada
(nekada ne postoji,
to znaju i ona djeca iz dvorišta).
I ne postoji ništa i nitko
samo mir i mir i mir
oko nas.
Stavit ću parfem
iz dubokog poštovanja prema
svojim ovisnostima.
Namirisat ću taj plah pogled,
sakrit se u kutku dubokog kauča,
pravit se da me nema,
jer me nikada tako nije ni bilo.
