čistilište osjećaja
1. vjera
vjera za osjećaje
postaje nebitna
lako je poželjeti
teže ostvariti
mirnu tišinu
kojom se krevet
svako jutro krasi
kada bi došao mir
ljubila bih duboko
i tebe i sunčano jutro
2. mirisno jutro
tvojim mirisom se i jutro budi
ostajemo ležati goli
osjetimo tu meku kožu
pogledi su ovaj put stvarni
tvoja ruka ispod moje glave
nudila mi je čvrst oslonac
kasnije ću kavu kuhati
polako
čekam
čekam dok me nahraniš
3. patnja i bol
voliš li me
koliko i svoju najveću slabost
svoju patnju i bol
koju si zadaješ
hoćeš li se ikada ostaviti svojih misli
i predati mi se voljno
hoće li moj lik ikada igrati veću ulogu
u tvom životu
od tvoje patnje i boli
pitam te sada
ostajem li i nastavljamo
ili želiš li možda da odem
jer tvoju smrt neću preživjeti
dio po dio je moje
dio po dio je tvoje
4. prsni koš
ostat ću još uvijek dovoljno svoja
da igram igru koja tjera u zaborav
kada se ponovim dobrim tekućim puderom
da mi sakrije prošlost
uzmem skupu maskaru
da mi maksimalno produlji pogled
a prošlost kaže da želi biti na tren odsutna
i kažem si da je sve to bila prošlost
pustim ju da ode i budem
na nju više ponosna nego neponosna
a osjetim unutra
duboko unutra
u prsima tupu bol
bol koja zatupljuje
5. pogled prema van
fora je ostati zaljepljen uz kauč
skuhati za narednih par dana
pogledati film o zaljubljenim lezbijkama
kada se već gleda ljubav
ne ostvariti najviši cilj svih ciljeva
ni danas ni sutra ni prekosutra
mirisati na mlado i sposobno
meso
meso bačeno izgladnjelima
koji uzimaju komad po komad
ali ne dam im sve
čuvam se na okupu
6. pravilo bez iznimke
kada se nebo zacrni i stignu one
tamno teške crne kapi kiše
natope zemlju u njenoj plodnosti
grliš me u suhoj sobi
zidovi su natopljeni samo krvlju
opkoračim
prekoračim sve tvoje
sve moje
prepreke
topimo se u ono jedno
ostavljam dušu duboko u noć
i odvažno čekam jutro
sunce nakon kiše sja
nosim dušu opet sa sobom
ovdje bih mogla
nestati ili ostati
ostali smo daleko
zavezanih usta
odvezanih umova
7. silom neprilike
velikih gozbi sita
malih dječaka zasićena
prezrena od maminih maza
davno davno napuštena
uvaljana u mliječnu čokoladu
kolostruma gladna
medovače i propolisa žedna
poprilično zatečena
jer veza je ta koja sve češće puca
dok se oko svoje osi okrenemo
kako je tek kod brakova
i grizu mi jezik
sve češće
sve rijeđe taj vrat
i ježim se
dok mi otrov klizi kroz grlo
8. tu si, znam
samo jednom je dovoljno
kada vidim tvoje ime
ukaže mi se istina koja boli
i tu si, znam
i vjerujem ti, znaš
kupam se u tvojim dugim kosama
vjerujem u tvoje sve
ono tvoje najviše što izvući mogu
i slušam što mi govoriš
i dovoljno je, znaj
dovoljno je znati da si tu
ne, ne moraš mi nešto reći
znam da misliš i osjećaš
osjećam
ne moraš mi ništa reći
tu sam, znaj
9. sami sebi
trebaš zaborav
kada spremiš svoje vrijeme
u ladicu
ostaneš u sebi i ne javiš
kada izlaziš
i vjerujem da smo
sami sebi dovoljni
ponekad
dok nas obuzima
duh i bourbon
sretni smo
da smo tu
i da noćas usnemo san
dok su nam ruke
među nogama
10. ruke
hvatam te negdje
tu
sada
sutra
vodim tvoje ruke daleko
negdje gdje ne znaš što te čeka
sumnjaš u sigurnost
a sigurno je
čitam tvoje ruke
linije su bistre i duboke
ne ostavljaš me tako lako
ostajemo spojeni
kao naše linije života na dlanovima
11. voljena klasika
klasiku volim kao i ona mene
uvijek vedra
nasmijana
nikada pred drugima zamagljena
nisam ni očuvana koliko se misli
izgladnjela za dodirima
silnih osjećaja zavučenih pod srcem
jer rijetko tko da pita:
Srce, kako si?
koliko je ono spremno predati se
hoće li ostati predano klasici zauvijek
vrele vrele vode će sve to isprati
riječi riječi će sve to ispričati
destilirano destilirano će sve to utopiti
a ja ću isplivati
isplivati.
Znam!
