zelena miriše
zelena miriše u mirno popodne
nakon nedjeljnog ručka
i sto misli prebrojanih
od jedan do sto
nisam od tekućina
razlivenih po bijeloj
nisam umišljena
kao djevojka od sinoć
kada ples kobojage zavodi
muškim feromonima
koji smrde na trulo
kojima malo treba
da skroz polude
feromoni danas imaju
kraću nogu
nisam od potrebe
osim one za konzumacijom
pričljive umjetnosti trenutno
umjetnost si ti
dok snovima spavaš
uživaš
nakon čaja odeš
i propričaš
miluješ riječima
tiho osluškuješ
moje bilo
a znaš da uvijek sam tu
nježna sam bila
dok sam prirodu voljela
koja me danas umirila
pozivala na vrijeme
potrebno za mir u sebi
ukradeno na kratko
