zrak
otvaram vrata
koja puštaju panonskom zraku
da uđe u moja pluća
misliš da nisam odavdje
misliš da ne volim selo svoje
znaš li da je on ginuo za sinove svoje
znaš li da je on pijan pjevao
ne dirajte mi ravnicu
i vraća se svakim trunkom daška
u moja pluća
moj voljeni nikada neprežaljeni
moj voljeni
moja duša
moj neshvaćeni
moj osjećajni
moj zbog kojega suze u jastuk ronim
kada gladni ne gledaju
koji živi sa mnom
on kojeg duboko volim
i čiju krv nosim
sa sobom u njegov grob.
zauvijek.
