voltaren https://blog.dnevnik.hr/voltaren-salt

nedjelja, 24.12.2017.

Stanja

Nekako u ovo vrijeme, lani, simptome obične iscrpljenosti i umora sam si protumačila kao neizlječive i smrtonosne. Umislila sam da mi nije ostalo puno vremena, pa sam dovršila sve važnije poslove koje sam mogla, javila se prijateljima i svima iz familije (kojih sam se mogla sjetiti), pospremila kuću i ormare, na posebnu policu odvojila odjeću za smrt (nikako nisam mogla odlučiti o odgovarajućim cipelama). Čak sam si izabrala i grobno mjesto. Nisam išla dotle da sama sebi za života podignem spomenik kao što je bio učinio jedan moj djed :), ipak sam skromnija i zamislila sam jednostavnu malu nadgrobnu ploču s imenom. Tako pomirena sa svijetom i sobom diskretno sam se oprostila s većinom dobroga i lošeg u životu.

Onda sam se dobro, dobro naspavala i baš se dobro odmorila. I zamisli čuda, vratilo mi se odmah zdravlje i mladost i životna energija, sve!

Nije da sam ikada prije primijetila kod sebe hipohondriju i u najblažem obliku, pa ne znam odakle ova krajnost. Nebitno, normalne osobe kad posumnjaju u bolest odu doktoru, umišljeni bolesnici čak i češće od potrebnog. Oni normalni ne postavljaju si dijagnoze sami, ne krenu pisati oporuku. Nitko nije toliko glup :(

Oprosti što ovo nisam mogla prije podijeliti. Možda me samo bilo sram. Sramim se i sada, ali mrvicu je lakše ispričati s vremenskim odmakom. A i našla sam nešto dobro u posljedicama svega, npr. osjećaj kao da sam se ponovo rodila ili vratila u život je bio upravo toliko stvaran koliko i ona loša fantazija prije da sam na korak do smrti. Ah, olakšanja, ne umirem nego sam samo luđakinja s umišljajima :)
Dobro, nije ludost počela s početkom ove priče, već i to što sam uopće otklizala u 14-15satno radno vrijeme je dovoljno pomaknuto za upitati se, a to mi se i nije dogodilo prvi put. Samo, prije me to radoholičarstvo nikada ne bi fizički umorilo, samo bi pomoglo da ne razmišljam previše. Onda me jednom slomilo i ostala sam "iznenađena". Čini mi se da je ipak zdravije voziti bicikl.

Možda ti sada i nećeš prepoznati koji to točno dio ja zapravo vidim lijepim u svemu ovome i zašto mislim da je dovoljno dobro kao dar pod božićno drvce, znam da ti se može učiniti malo zbrčkanim, ali možda pomogne sve razjasniti podatak da sam ja danas i opet imala volje ispeći si trokutiće s lješnjacima (u koje sam doduše i ovaj put stavila orahe jer nisam imala lješnjaka, a i narezani su na prutiće, ne trokutiće...znaš već kako to ide i netko bi pomislio da to onda više i nisu trokutići s lješnjacima, ali u nekim stvarima ne griješim).

Sretan ti Božić!

24.12.2017. u 16:49 • 4 Dijagnoza?#^

<< Arhiva >>