SRANJE POSLIJE SRANJA
28.02.2008., četvrtak
SREĆA,SLUČAJNOST,PRAZNOVJERJE ILI NEŠTO DRUGO
|
Sve je počelo jednog ljeta prije 10-tak godina mama:možeš li molim te konačno preštihati tih metar sa metar da posadim ružu ? ja: a ok. budem !!, Isuseee... dok sam drobio zemlju učinilo mi se da sam vidio djetelinu s 4 lista, mislim kakva je vjerovatnost da ću stoječki , ne gledajući i lupajući po zemlji vidjeti djetelinu s 4 lista a još veća vjerovatnost da će biti čitava jer sam stvarno polu živčano drobio onu zemlju. Ali eto našao sam je .. čitavu,nedirnutu djetelinu s 4 lista. plastificirao sam je i stavio u vozačku dozvolu. hm... moram priznati da vozim već 15 godina i nikada nisam imao sudar ili neku nezgodu a vjerujte mi radio sam gluposti s autom , gluposti koje radi svaki dečko s 18,19,20 godina, ona silna ganjanja ulicama, utrke , rizična pretjecanja.... ma mislim da znate o čemu pričam... sve u svemu bilo je situacija u kojima shvatite da ste se izvukli za milimetar i da su stvarno sekunde igrale ulogu.... uh... a kazne ?? kaj su to kazne...  stvarno se ne sjećam kad sam platio zadnju kaznu..... idemo dalje.... prije par mjeseci kopajući po novčaniku djetelinu sam prebacio uz karticu tekućeg računa.... hm... debilno i smješno jel da.... samo se vi smijte ali meni su se primanja povećala za 100% ... ok, evo još jedne neobične situacije od prije mjesec dana... prošlo je podne, točnije jedan je, radim popodne.... žurim jer kasnim ..hm..klasika.... tražim novčanik: u pm opet ga nema, opet sam ga ostavio u autu u jeb* pretincu. a dobro kaj sad... mislim si... ni prvi ni posljednji put. spuštam se na parking ispred zgrade i imam kaj vidjeti.. novčanik stoji na krovu auta, odmah sam prevrtio film, kako ? zašto ? gdje? od kud ? Isuse....pa da , sad se sjećam.. ostavio sam ga na krovu da izvadim neke vrečice iz auta fakat ne vjerujem..... od jučer oko 18:00 do sad.... i nitko ga nije vidio, uzeo... sve moje kartice ( njih 7 ), svi moji dokumenti, oko 600 kn keša sve je moglo nestati u par sekundi... pa Vi meni sad recite kaj je sve to... jednostavno sreća jer nitko nije vidio crni novčanik na sivom autu, čista slučajnost da nitko nije obraćao pozornost na parkirane aute glupo praznovjerje da djetelina donosi sreću ili ??? samo Vama za informaciju ponovno sam je vratio u vozačku dozvolu......  ugodan Vam dan želim |
16.02.2008., subota
ROĐENDAN
|
E pa sretan mi rođendan.... |
01.02.2008., petak
CRNO - BIJELO
|
petak je , 12:44 h.. moj slobodan dan... sjedim mamuran na trosjedu, onaj osjećaj kad vam se ništa neda , kad vam je sve bezveze... 100 zvukova oko mene , tv vrti svoje , comp vrti neke stare balade , na radiu nekakva sportska emisija a u daljini mikrovalna nikako da prestane puštate one iritirajuće zvukove koje inače pušta kada tajmer stane na 0. ness je skuhan... 3 mobitela ( 2 od firme ) ne prestaju zvoniti.... ajde hvala Bogu da je barem telefon smanjen dosta mi je .... razmišljam gdje sam pogriješio hoćeš napraviti nešto dobro a na kraju ispadne da je sve u kur* svoj sam stan izrentao više radi drugih nego radi sebe , radim 2 posla , unaprijeđenje na jednom a još malo i na drugom.... gledajući to sve sa različitih aspekta uz to što više nemam uopće slobodnog vremena nakotit će se barem novaca , plaća 9.000 kn , 2.000 kn od stana , 600 kn od drugog posla i kao šećer na sve to prestaju mi dva kredita ( jedan od 1800 kn a drugi od 1300 kn ). kako i zašto se onda osjećam tako jadno ? Niti sam sretan niti zadovoljan svim tim.... Kupujem si gluposti kako bi sve to nekako izbalansirao , kako volim tehniku uzeo sam si laptop , pa novi monitor , pa kameru .... i tako svaki dan nešto..... fali mi moj život... fali mi moje slobodno vrijeme.... fale mi prijatelji..... fali mi moje malo čudovište... ne znam da li znate da imam mačku koja je živjela s menom 3 godine , koja je došla u stan mala kao buflica... zbog koje je po ljeti radila klima a po zimi centralno.. i nije me bilo briga što trošim novce bezveze na režije i kaj svi viču da nisam normalan...takav sam ... N. zna sto puta reći kako je kod mene sve crno-bijelo... e pa i je... sve je crno-bijelo....nema sredine, ili je ili nije ..ili može ili ne može....... možda je samo u jednom u pravu ,prebrzo odustajem , ne znam se izboriti za ništa, sve prihvatim kako drugi odlučuju... ali takav sam... kome ne valjam ne treba me trpiti... nikoga nikada nisam silio na ništa..... navikao sam biti neshvaćen i sam prolaziti kroz mnogo stvari... i sad je moje malo čudovište dolje kod staraca , znam da nije dolje sretna makar oni tvrde suprotno... i cijelo me vrijeme prati onaj glupi osjećaj da sam ju razočarao ....... pa kad znam da jesam....... Oni koji imaju ljubimce mogu sve to razumijeti a oni koji misle da nisam normalan neka tako i misle , to je njihovo pravo ali kao što rekoh nije me briga kaj drugi misle...ni sada niti će ikada biti.... ugodan dan želim dragi ljudi...... |
