| < | svibanj, 2016 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Svibanj 2016 (3)
Travanj 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Linkovi
j-curve effect
"ISTINA" JE UBOJICA CIJELE ISTINE
- 13:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Otprilike u ovo vrijeme 2011. godine, na poziv Europske unije radija i televizija, održao sam u Londonu predavanje o utjecaju modernih tehnologija na novinarstvo i medije. Predavanje je slušalo oko 80 urednika i novinara iz cijele Europe. Naslov koji sam odabrao bio je TRUTH IS A LIE – UNLESS IT'S THE WHOLE TRUTH AND NOTHING BUT THE TRUTH. Tu sam tezu branio primjerima iz svoga dugogodišnjeg međunarodnog novinarskog iskustva, a jedan od ciljeva bio je uvjeriti kolege da istraživačko novinarstvo pripada i elektroničkim medijima – čak više nego tiskanim. Namjerno sam izbjegao ono što su svi očekivali od mene, a to su brojni primjeri pogrešnih, odnosno zlonamjernih tumačenja ratnih zbivanja u Hrvatskoj, odnosno u takozvanoj „Bivšoj Jugoslaviji“. Međutim, svima koji to jesu ili nisu znali dao sam do znanja da sam prvo Hrvat pa onda TV novinar, koji je Australac. Svi su na kraju ustali i burnim pljeskom pozdravili moje predavanje, a ja sam stekao dojam da su razumjeli i moju „neizravnu“ poruku. Sve ovo iznosim kako bi upozorio na činjenicu da u Hrvatskoj gotovo svi nacionalni mediji bježe od CIJELE ISTINE – kao da je to nekakva smrtonosna zarazna bolest. Mnogi su Hrvati danas u nevjerici. Zato je ISTINA, baš u posljednje vrijeme, često izgovarana riječ u Hrvata – koristi se u Domovini i diljem svijeta gdje žive Hrvati. ISTINA se izgovara kao vapaj, krik, želja i težnja Hrvata. Glad za ISTINOM raste i širi se kao plač djeteta za majkom – koje nema. Doduše, nekakva je ISTINA stalno prisutna ali ona nikada nije cijela, a ISTINA koja nije cijela je LAŽ. CIJELA ISTINA je inače pojam koji sadrži sve važne činjenice – ona je stvarnost, izvornost, vjernost, autentičnost i pravednost. Nasuprot CIJELOJ ISTINI stoji silom nametnuta „ISTINA“, odnosno LAŽ. Kada je ta i takva „ISTINA“ ugrađena u temelje napisane i desetljećima silom prenošene povijesti onda ona postaje moćnija od CIJELE ISTINE. Dakle, LAŽ se pretvara u jedinu „ISTINU“. Čuvari nametnute „ISTINE“ grčevito se brane najmoćnijom silom – medijima. Takozvani „urednici“ su njihovi odani generali, a „novinari“ su ratnici na prvoj crti napada - oni gađaju svakoga tko progovori o CIJELOJ ISTINI. I tako stoji zabetonirana teza da „ISTINU“ nije moguće mijenjati nikakvim novim činjenicama i dokazima, odnosno da revizija hrvatske povijesti nije dopuštena. Sve stare i nove države Europske unije priznale su ili prihvatile CIJELU ISTINU o svojim zločinačkim komunističkim i/ili nacističko-fašističkim režimima. Iznimka je jedino Hrvatska. Niti jedna europska država ne izjednačava se sa svojim zločinačkim komunističkim i/ili nacističko-komunističkim režimom iz prošlpsti. Dakle, NDH je jedina država u Europi koja navodno „nije bila država" jer je imala "nacistički", odnosno „fašistički“ režim. Slijedom toga je i današnja Hrvatska navodno "fašistička", a Hrvati su "genocidni" - osim kad se javno deklariraju kao "antifašisti" sa stisnutom šakom u zraku. Hrvati su tako postali jedini narod u Europi i na cijelom svijetu koji je „opravdano“ bio izložen masovnim pokoljima u više navrata – u svojoj Domovini. Još gore je to što se čuvari „ISTINE“u medijima, s pjenom na ustima, suprotstavljaju CIJELOJ ISTINI. Možete li zamisliti kako se danas osjeća ovaj Hrvat, koji je 2011. europskim kolegama izložio tezu o važnosti CIJELE ISTINE? Imamo li ja ili bilo koji Hrvat danas pravo njima prigovarati što međunarodnoj javnosti prenose „ISTINU“ koju, iz dana u dan, objavljuju hrvatski mediji? Sve ovo iznosim javno kako bi obranio već objavljenu tezu da osobno ne mogu i neću biti ni komunist, ni fašist, ni antikomunist, ni antifašist jer sam Hrvat, koji samo dopušta da ga zovu nacionalistom - ali bez ikakvih šovinističkih konotacija. U tom kontekstu podržavam nedavno obraćanje naciji Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. Tvrdim da je ona opravdano zabrinuta zbog opasnih podjela među Hrvatima. Te podjele su vrlo podmuklo osmišljene u nekim mračnim antikatoličkim i antihrvatskim katakombama izvan Hrvatske - uz pomoć hrvatskih "gusaka u magli". Predsjednici jedino mogu djelomice prigovoriti, ako ona to dopušta, što nije ponovno upozorila, u ime CIJELE ISTINE, na uvijek prisutnu velikosrpsku ideologiju, od koje se Milorad Pupovac i vlast u Srbiji nikako ne žele ograditi. Oznake: siguronosno pitanje |
JE LI DONALD TRUMP GENIJ S DOBROM STRATEGIJOM ILI OBIČNI PROVOKATOR?
- 20:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Slaven Letica je davno predvidio da će u završnici natjecanja za Predsjednika SAD-a biti demokratski i republikanski kandidati Hillary Clinton i Donald Trump. Bio je u pravu. I sada je u pravu kad kaže da će izborna kampanja biti potpuno drukčija od predizborne, odnosno bliža temeljnim američkim političkim standardima. Tome je uvijek tako bilo pa će i ovaj put. Međutim, ovo bi ipak trebala biti jedna od najzanimljivijih utakmica – vrlo slična onoj koju će nam na TV ekrane, u Kupu prvaka, uskoro donijeti dva madridska kluba Real i Atletico, odnosno njihovi potpuno različiti stratezi Zidan i Simeone. S jedne strane terena je vrlo iskusna dama u osobi Hillary Clinton, koja sigurno dobro kotira kao žena kandidat za glavnu političku ulogu na svijetu, a s druge agresivni Donald Trump, koji voli zabavljati javnost drukčijim idejama i pametnim provokacijama. Upravo zbog njezina dugogodišnjeg iskustva u politici Amerikanci, a i cijeli svijet, znaju gotovo sve o Hillary Clinton. Znaju sve i o Trumpu ali u političkom kontekstu on je potpuno nova i drukčija faca. Donald Trump nije pravnik nego ekonomist i antropolog, a zajedno s ocem bavio se je mega investicijama u građevinskoj industriji. Nije politolog, odnosno novinar, ali je vodio vrlo popularne TV emisije. On je jedan od onih rijetkih poduzetnika koji je 'entrepreneur'. Sada se nameće pitanje je li Donald Trump samo agresivni i bahati tajkun ili se radi o iznimno inteligentnom čovjeku koji sebi može dopustiti takav naizgled negativni imidž? Dakle, za očekivati je da će od sada Trump na drukčiji način usmjeravati svoje entrepreneurske poruke prema drugoj strani političkog spektra. Je li sposoban za taj izazov? Jedan američki psihoterapeut je razradio metodu po kojoj se utvrđuje inteligencija čovjeka u kombinaciji s njegovim karakternim osobinama. Prema toj interaktivnoj metodi, sa svojim kvocijentom inteligencije (najmanje 156 IQ), tvrdi on, Donald Trump je genije s izuzetnom intelektualnom sposobnošću, koji vidi dalje od poznatih činjenica. Takvi umovi obrađuju, organiziraju i pretvaraju podatke u rješenja dok prosječan promatrač uopće nije svjestan što se događa. Posebnost Donalda Trumpa, međutim, nije prvenstveno u intelektualnim vrijednostima nego u karakternim osobinama koje se razotkrivaju kroz njegovo ponašanje. Psihoterapeut Samuel Orrin Sewell, PhD, tvrdi da su karakterne osobine Donalda Trumpa fascinantne. Sewell se poziva na američkog psihologa i filozofa Abrahama Maslowa koji je poznat po teoriju o takozvanoj 'samo-aktualizaciji' i kaže da po Trumpovom ponašanju možemo utvrditi na kojoj je razini samo-aktualizacije u nekom trenutku. Poziva se i na jednog profesora filozofije koji je rekao; „Čovjek nije ono što ti misliš da je. Nije ni ono što on misli da je. Čovjek je ono što čini“. Gotovo svi samo-aktualizirani ljudi imaju iste osobine. Oni nisu konformisti, autonomni su, izbjegavaju udruživanja i vrlo su kreativni, a to je Donald Trump – samostalni entrepreneur, koji stalno dolazi s novim idejama i potpuno drukčijim pristupima za rješavanje problema. On često kaže da ne planira što će reći. Dakle, autentičnost je dio njegove strategije i u pohodu na Bijelu kuću. Takvi samo-aktualizirani ljudi imaju smisao za etičnost iako im je poimanje pravog i krivog često nekonvencionalno, a poznato je da su dobro i zlo dio svake odluke koju Trump donosi. Samo-aktualizirane osobe ne reagiraju prema pojedincima na temelju vjere, rase ili društvenog statusa. Mogu biti u dobrim odnosima s bilo kime ali to uvelike ovisi o prihvatljivosti karakternih osobinama određene osobe. Donald Trump će se jednako odnositi prema svom šoferu i predsjedniku neke korporacije ili političaru – ako su mu jednako prihvatljive njihove karakterne osobine. Psihoterapeut Samuel Orrin Sewell na kraju tvrdi da je republikanski kandidat briljantan čovjek sa zdravim karakternim osobinama ali ističe da samo-aktualizirani ljudi poput Trampa ne odgovaraju standardima kadrovskih službi. Većina direktora želi ljude koji će se striktno držati kodeksa. To sigurno nije Donald Trump. Upravo zato je on taj koji uvijek upravlja i donosi konačne odluke. Sad, nakon svega, ja ne bi bio ja kad ne bi postavio barem jedno pitanje cijenjenom psihoterapeutu. Zanima me, u kontekstu samo-aktualiziranosti, kakav će Donald Traump biti izbornik i šef prema ljudima pod sobom ako postane najmoćniji čovjek na svijetu – hoće li angažirati ili odbaciti ljude sklone samo-aktualiziranju? Oznake: IQ plus KARAKTER |
JE LI BOGAĆENJE GRIJEH?
- 14:16 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Kao što neki političari i udruge takozvanog „civilnog društva“ naopako tumače demokraciju i slobodu, isto tako oni potpuno krivo interpretiraju poruke pape Franje o bogaćenju. Uz pomoć nekih medija stvara se animozitet prema bogatima, a siromah postaje jedino pozitivno biće u društvu. Tako se stvara dojam da papa nagovara ljude da budu potrebiti, siromašni, gladni i bolesni jer će kao takvi biti bliže Bogu. To, međutim, nije istina. Kad bi tome bilo tako onda bi čovječanstvo na našoj planeti potpuno nestalo, a to ni u snu nikada nije pomislio niti jedan papa, biskup, svećenik, redovnik ili redovnica. Svi ljudi crkve koje sam upoznao voljeli bi da s vjerom u Boga na zemlji zavlada mir, red, rad i blagostanje za svakog čovjeka. Rad i trud u svrhu stvaranja dobiti i bogaćenja svakog pojedinca, kao radnika ili poslodavca, a slijedom toga i društva i države, nužno je, pozitivno i nadasve poželjno – u suprotnome nema ulaganja, proizvodnje dobara i usluga, zapošljavanja, poreznog priljeva i obilatog državnog proračuna. Ako nema obilatog proračuna nema ni kvalitetnih socijalnih, mirovinskih, zdravstvenih, prometnih i svih drugih sustava koji jednu državu čine uređenom i razvijenom. Svaki čovjek koji je odgovoran prema sebi, svojoj obitelji i državi voli raditi, stvarati dodanu vrijednost, dobit i bogatstvo. Daj Bože da svi u Hrvatskoj, i šire, jednoga dana budu za to sposobni. Naravno, nisu svi ljudi jednako sposobni. Ima i onih koji uz sav trud i rad nemaju sreće. Čak najvećem i najsposobnijem radniku ili poslodavcu, a i društvu u cjelini, zna se dogoditi nesreća, prirodna nepogoda ili rat. Tada mora nastupiti ono što propovijeda crkva i svako civilizirano društvo, a to je solidarnost prema onima koji su izgubili svoje najbliže i stečenu imovinu. Hrvati su se uvijek u takvim situacijama pokazali kao veliki ljudi i kršćani. Međutim, činjenica je da ljudi mogu biti takvi samo ako imaju. Dakle grijeh nije imati nego je grijeh imati, a ne pomoći onome koji je u nevolji. Većina nas običnih smrtnika koji nismo ni bogati ni siromašni moramo se truditi da ne budemo potrebiti i ovisni. Idealno društvo je ono u kojemu su svi bogati, odnosno u kojemu nitko nije potrebit, siromašan, gladan i bolestan. Takvo društvo, naravno, ne postoji na ovoj našoj planeti. Međutim, postoje države koje su puno bliže tome idealnom stanju od Hrvatske, a to su one u koje se potrebiti Hrvati iseljavaju da bi se trudom, radom, štednjom, odricanjem i ulaganjem manje ili više obogatili i vratili u Hrvatsku. Nažalost, neki ostanu predugo i nikad se ne vrate, a većina godinama vaga između povratka i ostanka u svojim novim domovinama. Ni to nije grijeh. Stvoriti i imati umjesto biti potrebit nije grijeh u niti jednome kršćanskom i civiliziranom društvu. Veliki grijeh je pokušaj otimačine i prevare na štetu Hrvata radnika, a to znači i povratnika u Hrvatsku. To je jedan od brojnih grijeha struktura koje potječu iz bivšega komunističkog režima i traju, u nešto manjoj mjeri, do dana današnjega. Veliki grijeh je opirati se promjenama, odnosno „reformama“ tih i takvih struktura, koje danas, pomalo nespretno, zagovaraju i država i crkva. Veliki grijeh je bogatiti se putem pljačke, korupcije, otimačine i kriminala. Daleko najveći grijeh je ne činiti ništa, na osobnoj i na kolektivnoj razini, odnosno blokirati promjene sustava i struktura iz temelja. Taj grijeh je ništa drugo nego put u „pakao“, koji branitelji bivšega režima nude i obećavaju. Oznake: Reforme struktura |
