Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Vjerovali ili ne
0sobe s invaliditetom imaju smisao za humor. Možemo uživati u šali, čak i onoj koja je usmjerena na nas. Osobno dobra zajebancija i humor je za mene jace od svake bolesti. Usput fali mi par slova na tipkovnici dok pisem ovo.
Standardni stereotip osoba s invaliditetom je da smo svi ljuti, dobro na ovaj sustav smo vecinom konstantno ljćuti , ogorceni ili opiceni kao ja.. Naravno, moramo biti ljuti u životu, zbog onoga što nam je učinjeno, opp., pisem u svoje ime U filmovima, u knjigama, vijestima etc.., slika koja se iznova i iznova prikazuje je od nekoga tko se kreće od beskrajnog bijesa do onog manjeg ali konstantnog stanja jednostavnog sado mazo birokratskog bičevanja nas OSI. Sterotipi padaju u vodu kod osoba s invaliditetom. Upravo se mi najvise smijemo, ljutih ima ali brzo ih prodje..Da Vas iznenadim,
Mi smo normalni. Smijemo se, zaposleni smo, imamo djecu, naši brakovi su uspješni (moj bas i ne - baš kao i svi drugi). Bavimo se sportom) jucer sam Francuzima pogledom zabio dva gola, a ponekad ne želimo igrati sportove i radije gledamo stare filmove na televiziji. Volimo sladoled i jedemo cevape s lukom od Sefkija. Da i podrigujemo i ponekad prdnemo, ali potiho.
Da, svi znamo da je ponekad sranje imati oblik invaliditet, ali hajde, bio bih budala da ne priznajem da ima, pardon nema nekih povlastica. Najočitiji je parking za osobe s ivaliditetom ali svi znamo za to, tako da ne želim pobijediti mrtvog konjaUsput imam vozackim ali nemam auto. Imam sobni bicikli. Ono što mi se najviše smrzim kod invaliditeta je predrasuda da ne moram ništa raditi, a izazivam empatiju i l. "Moj Bože, ti si nevjerojatan način na koji ti, ti, ti ... govoriš!" Moj odgovor: "Gospođo, vi mislite da je to nevjerojatno,a jios i hodam, a i sam si brisen guzicu, priznajem samo desnom rukom, a nisam fake OSI.
Stoga, vjerujte ili ne, osobe s invaliditetom imaju smisao za humor. Možemo uživati u šali, čak i onoj koja je usmjerena na sebe. Što je više nego što možete reći za većinu korporativnih glava, ili većinu političara.
Pronađite svoje talente, a zatim se potrudite da ih razvijete. Uvijek želite biti spremni kada se pojavi prilika. Poznajem ljude koji žele biti pjevači, a ipak nemaju ni demo CD,usb a ili youtube kanala. Nikada ne znate na koga možete naletjeti (ili više!), Pa zadržite smisao svega što radite. Tada možete ponosno reći: "To je ono što ja mogu učiniti." Stvari obično ne dolaze k vama, morate do njih otići. ili ih naci Stvorite te mogućnosti u svom životu. Iziđite u svijet, ali nemojte i Vi ostati na zapadu. Upoznajte ljude. Budite proaktivni. Ovo je je Vas život upravljajte s njim, makar se zabili u neku luku..
Mi nismo obični ljudi, mi smo valjda izvanredni ljudi, OSI ljudi. Svatko od nas ima nešto veliko i divno podijeliti sa svijetom.
Pazi, banana država!
P-806/2011, P-1038/09, P-19/2017, P-1798/2010, P-457/09, P-1116/11, Pn-979/11, p-1476/12, P-178/2014….Ova kolumna je doslovno đir po bespućima hrvatskog pravosuđa i bolnice. Pisana je pogođena ugrozom zvanom hrvatsko pravosuđe.
Da se predstavim tko sam i što radim? Ja nisam Vanja, ja sam predmet, koji se može precizirati Pn 934/2011 izvor: https://www.google.com/search?rlz=1C1PRFI_enHR744HR744&ei=Vx_1XJydMY_SsAfWn7HIBA&q=bolnica+popis+sudskih+postupaka&oq=bolnica&gs_l=psy-ab.1.0.35i39l2j0i67j0l7.2395.7020..9179…1.0..4.767.3997.0j7j6-4……0….1..gws-wiz…..6..0i71j0i131j0i131i67.8zleFFx67Sovedene
Od 2011-e prestajem bit čovjek i postajem predmet u spisu. Slavonskobrodska Opća bolnica Josip Benčević, ta divna ustanova, koja ima najbolje liječnike, i sve medicinsko osoblje među najboljima u Republici Hrvatskoj. Koja sam ulizica. PN 934/2011, WTF? Kao pehist naletio sam na onaj 1%, pardon jednog koji je otišao u Oman kao nagrada.
Ja sam samo predmet, koji je te 2009 postao drugi put otac i zbog teške greške liječnika iz gore navedene ustanove postao sam osoba s sto postotnim invaliditetom. Kao stvar, pardon, predmet, nisam mogao na +40 progutati kap vade. Uostalom stvari ne gutaju. Kćerima koliko god se trudio nisam uspio bit otac kakav bih želio biti. Prilagodio sam se kao OSI, tako su se i kćeri prilagodile.
„I kao što u trenutcima opasnosti međusobno mogu pomoći samo ljudi iste krvne grupe, dajući svoju krv bližnjemu čija je krvna slika srodna, tako i duša može pomoći drugoj duši samo ako nije drugačije tkana, čovjek može pomoći drugom čovjeku samo ako je njegov stav, od uvjerenosti skrivenija zbilja, sličan.“
Da to sam ja Pn 934/2011. Neću o papirnato plišanoj rodici čuo sam da ide u nepoznato. Ode mi moja Bepina, šmrc.
Opet srcedrapajuća sranja nisu moja forma. Jednostavno nabijem ovo pravosuđe, uprave političkih namjesnika. Ne bojim se, uostalom, ne mogu ništa izgubit, osim života. Jbga preživio sam i postao PN 934 / 2011 već sam skoro 9 godina predmet. U kojoj sam ladici, ili sam na podu. Znam da nikad broj kao što sam ja neće dočekati ispriku, koju više ni ne želim, kao ni ljudsko pitanje Kako si? A oni kojima sam broj znaju i idu u crkvu, mole se. Kome i zašto nemam pojma zašto. Pravosuđe nam je banana , pardon plantaža banana.
Hrvatska ima najveći broj sudaca i sudova po glavi stanovnika u Europi
Nezavisnost i kvaliteta pravosuđa bili su veliki problem u Hrvatskoj Reforme usmjerene na poboljšanje pravosuđa. Nezavisnost uvedena početkom 2013. promijenila je proces kojim su suci najviših redovnih sudova (Vrhovni sud, Visoki trgovački sud, Visoki sud. Imenovani su prekršajni i visoki upravni sudovi. Suce sada bira formalno neovisno vijeće (Državno sudstvo Vijeća ili DSV-a) koji se sastoji od njihovih sudačkih kolega (imenovanih i izabranih u proces u kojem sudjeluju suci svih sudova), dva pravna stručnjaka iz akademije (koje biraju njihovi vršnjaci) i dva člana Sabora (koje bira parlamentarnoj većini). Vlada Milanovića provela je reformu pravosuđa u 2014. i 2015. godini koji su uspjeli znatno smanjiti broj sudova i preispitivanje prekršajnog prava. Svaka županija sada ima jedan općinski sud, prekršajni sud i općinski državni odvjetnik Ured. Pokušaji daljnje reforme pravosuđa od strane Ante Šprlja. Najmanje imenovani ministar pravosuđa u prvoj Plenkovićevoj vladi napušten nakon smjene i promjene u vladajućoj koaliciji. Svibanj 2017. Tijekom razdoblja revizije, brojni istaknuti pojedinci optuženima za zločine oslobođeni, što naglašava nedostatak hrvatskog suda djelotvornosti i neovisnosti.
Imenovanje sudaca
Ustavni sud Republike Hrvatske ima 13 sudaca, bira se na razdoblje od osam godina. Suce imenuje Hrvatski Sabor na temelju kvalificirane većine (dvije trećine svih članovi Sabora). Propisan ustavnim zakonom, prihvatljivost kriteriji su općenitiji i predstavljaju minimum koji kandidati trebaju ispuniti kako bi se rimjenjivali. Kandidate intervjuira parlament zadužen za predlaganje popisa kandidata na plenarnoj sjednici.
Primjetan je nedostatak dosljednosti u ovom procesu razgovora, kao što je Odbor ne primjenjuje profesionalne kriterije odabira. U 2016-oj, prvi put od devedesetih godina prošlog stoljeća aktivni političari izabrani su za suce
Ustavni sud. Politizacija imenovanja nastavljena je u listopadu 2017. kao dvojica od troje novoimenovanih sudaca, Miroslav Šeparović i Mato Arlović su imali snažne političke stavove.“: https://freedomhouse.org/report/nations-transit/2018/croatia
Evoluirao sam od 29 godina, a sad imam 39 i evalvuriao sam do predmeta/ spisa od 700 ak stranica. Svake dvije godine ipak imam pravo na nove cipele. Hvala, ali mogu i bos u bijelim čarapama dok se ne usmrde.
Naravno dok ne prestanem bit predmet neću odustati. Ne želim bit više predmet, želim bit opet homosapiens, a ne da idem evolucijom unatrag.
Život relativno brzo prolazi, puno brže nego naši pravosudni procesi.
