![]() |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Jučer, nakon što sam na fakultetu sve obavio, shvatio sam da je najbolje da odem doma, da nikoga ne čekam, pozdravio sam curu iz Šibenika s kojom sam bio pričao i uputio se prema tramvajskoj stanici. Više mi se nije dalo ostajati, nadati se kako će me potražiti bilo tko od onih s kojima inače provodim vrijeme, koji su pak naviknuti da sam ja uvijek u blizini. Danas su oni bili tamo, danas sam i ja bio tamo, ali osim povremenih gotovo slučajnih susreta, nismo se niti vidjeli. Ponadao sam se kako će me potražiti, pozvati da idem s njima, ali činilo se kao da je svejedno. To je to, nisam više potreban. Moja uloga je obavljena i sad, na kraju, jasno je ono čega sam se pribojavao i u svom i u njihovom slučaju: uvijek se okrećemo onima koji za nas najmanje mare, ne primjećujući kako su oni koji za nas čine najviše upravo ovdje.
Napisano u 10:02 sati. komentari (7) ... ispis ... link |
Dnevnik.hr Nekada davno pisalo je više o meni i tomu što volim ovdje, ali sam shvatio kako je dovoljno da znate da se zovem Boris. Tekstovi koji se ovdje nalaze su oni koji otkrivaju više.
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
2005-2010 © Vjetrovito |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||