Vjerovati radosti...

subota, 30.03.2013.

Devetnica Božanskom Milosrđu

Na Veliki petak započinje devetnica krunice Božanskoga Milosrđa i traje do subote uoči Bijele Nedjelje (nedjelja nakon Uskrsa).Ta je nedjelja Blagdan Božanskoga Milosrđa.

Krunicu je izdiktirao Gospodin Isus sv. Faustini u Vilniusu, 13-14. rujna 1935., kao molitvu za smirenje i ublaživanje gnjeva Božjega, za naše i tuđe grijehe i grijehe cijeloga svijeta. “Ovom molitvom sve možeš izmoliti, kad se to što moliš slaže s Mojom voljom." Tko god je bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi tko bio najokorjeliji grešnik - ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa."

Moli se na običnoj krunici ovako:

Na prva tri zrnca moli se:
Oče naš, Zdravo Marijo, Vjerovanje.

Na svih pet desetica moli se:
a) na velika zrnca:
Vječni Oče, prikazujemo ti tijelo i krv, dušu i božanstvo tvojega preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštvinu za svoje grijehe i grijehe cijeloga svijeta
b) na mala zrnca (10 puta):
"Po pregorkoj muci Njegovoj smiluj se nama i cijelomu svijetu."

Na kraju krunice doda se (tri puta):
"Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelomu svijetu."

Prije krunice Božanskog Milosrđa pročita se tekst za taj dan:

1.dan: Danas mi prinesi sve ljude ljude, naročito grešnike i uroni ih u more mojega milosrđa. Time mi smanjuješ gorčinu zbog izgubljenih duša.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ,...pa krunica Božanskog Milosrđa

2.dan: Danas mi prinesi duše redovnika i svećenika,uroni ih u moje beskrajno milosrđe. One su mi davale snage da izdržim svoju pregorku muku.Po njima će se izliti rijeke milosrđa na cijelo čovječanstvo.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

3. dan: Danas mi prinesi sve vjerne i pobožne duše,uroni ih u more mojega milosrđa.Ove su me duše krijepile na mojem putu muke,one su bile kapljice utjehe u moru gorčine.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

4. dan: Danas mi prinesi pogane i nevjernike, koji još nisu upoznali Božansko milosrđe.U svojoj pregorkoj muci ja sam na njih mislio,a njihov budući žar tješio moje srce.Uroni ih u more mojega milosrdja
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

5. dan: Danas mi prinesi duše krivovjeraca i otpadnika,uroni ih u more mojega milosrđa.Za moje pregorke muke one su rastrgale moje tijelo i moje srce-moju Crkvu.Ako se one vrate u krilo Crkve,izliječit će moje rane i ja ću osjetiti utjehu u svojim bolima.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

6. dan: Danas mi prinesi nježne i ponizne duše,kao i duše male djece,uroni ih u moje milosrđe.One su najsličnije mom srcu,i davale su mi snagu u mojoj pregorkoj smrtnoj muci.Bile su kao zemaljski andjeli koji bdiju na mojim oltarima.Na njih ću izliti slapove milosti,jer su samo ponizne duše u koje stavim sve svoje povjerenje u stanju primiti moje darove.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

7. dan: : Danas mi prinesi one duše koje na poseban način štuju i časte moje milosrđe.Te duše najviše sudjeluju u mojim patnjama i najviše su prodrle u moj duh.One su živa slika mojega milosrdnoga srca.Ove će se duše u budućem životu pojaviti u posebnom sjaju i ni jedna od njih neće doći u pakao.U njihovom smrtnom času bit ću uz njih.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

8 dan: Danas mi prinesi duše iz čistilišta,uroni ih u bezdan mojega milosrđa da bi rijeke moje Krvi ublažile i skratile njihove muke.Ove su mi mi siromašne duše drage dok zadovoljavaju Božanskoj pravednosti.Možete pomoći tim dušama da im ublažite patnje crpeći iz blaga Crkve oproste i prinoseći žrtve zadovoljštine.O,kad biste vidjeli njihove patnje ne biste im prestali prinositi darove svojih molitava kako bi otplatile dug mojoj pravednosti.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

9. dan: Danas mi prinesi mlake duše i uroni ih u more mojega milosrđa.Ove mi duše najbolnije ranjavaju srce.One su me najviše rastužile u Maslinskom vrtu i istrgnule iz moga srca vapaj: ”Oče,neka me mimoidje ovaj kalež!Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja. Za njih je moje milosrdje jedini spas.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa
- 19:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.03.2013.

Zapušteni smo

Tjelesna zapuštenost

Kada sam posljednji put:
-trčao?
-bavio se sportom?
-jeo zdravu hranu (voće, povrće, riba itd.)?
-vježbao?
-planinario?
-vozio se biciklom?

Duhovna zapuštenost

Kada sam posljednji put:
-išao na Sv. Misu?
-ispovijedio se?
-pričestio se?
-pomolio se?
-postio?

Društvena zapuštenost

Kada sam posljednji put:
-posjetio djeda i baku?
-posjetio rođake?
-posjetio prijatelje?
-nekome pomogao besplatno, dao donaciju?
-upoznao nekog novog prijatelja?

Moralna zapuštenost

Kada sam posljednji put:
-nekome oprostio?
-zahvalio se?
-ispričao se zbog pogreške?
-odlučio popraviti se?
-platio dug (ako mogu)?

Ajmo ljudi, možemo mi puno bolje od ovoga kako je sada!
- 20:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.03.2013.

Zubne paste s fluorom – kupiti ili ne kupiti?

Nova istraživanja dovode u pitanje uvjerenje da flour jača zubnu caklinu

Ako se trudiš jesti zdravu hranu i radije upotrebljavaš prirodnu kozmetiku koja ne sadrži umjetne konzervanse, mirise i boje, razmisli i o tome kakvu pastu za zube koristiš. Saznaj koje se toksične kemikalije nalaze u većini zubnih pasti i postoje li zdravije alternative

Već nekoliko zadnjih godina spominju se razna neovisna istraživanja koja su pokazala da se u konvencionalnim pastama za zube mogu naći sastojci koje nitko ne bi poželio staviti u usta. A to je posebno loše jer kroz sluznicu u usnoj šupljini svi ti potencijalni otrovi vrlo brzo ulaze u krv pa se jednostavno šire tijelom.

Natrijev lauril sulfat

Jedan od navodno opasnijih sastojaka gotovo svih zubnih pasti, ali i šampona, gelova za tuširanje, losiona i krema, je natrijev lauril sulfat (SLS, to jest engl. sodium lauryl sulfate), kojem je svrha stvaranje pjene.

Osim što iritira kožu i sluznicu, brzo se upija i taloži u organizmu, osobito u tkivu srca, jetre, pluća i mozga. Tvrdi se da svojim štetnim svojstvima može izazvati promjene na DNK.

Triklosan

Sljedeći najčešće spominjani štetni aditiv u pastama za zube i vodicama za ispiranje usta je spoj triklosan, koji je zbog svog antibakterijskog djelovanja također važan sastojak antimikrobnih sapuna, dezodoransa i sredstava za dezinfekciju i čišćenje. Ima ga i u igračkama, madracima, daskama za WC, odjeći, namještaju i bojama. Toliko je prisutan da su ga znanstvenici identificirali čak i u majčinom mlijeku, kao i u mokraći većine ljudi.

Između ostalog, ometa aktivnost spolnih hormona i navodno može izazvati kancerozne promjene u stanicama. Osim na zdravlje čovjeka, spominje se i negativno djelovanje ove sveprisutne kemikalije na okoliš, jer putem kanalizacijskih voda stiže u rijeke i mora te može utjecati na živa bića u njima.

Fluor

Proizvođači pasti za zube rado ističu sadržaj fluora jer postoji uvjerenje da on jača zubnu caklinu i sprječava nastanak karijesa. Neka novija istraživanja međutim opovrgavaju ovo staro uvjerenje i tvrde čak da fluor izaziva teška oštećenja zubi, kostiju i središnjeg živčanog sustava. Prema nekim izvorima, ovaj vrlo otrovan spoj kod djece može omesti biološki razvoj, a dovodi se u vezu i sa smanjenim kvocijentom inteligencije. Inače se koristi i kao otrov za miševe i štakore.

S obzirom na sve to, možda bi bilo bolje uopće ne koristiti pastu za zube. Čak i neki stomatolozi kažu da paste nisu potrebne ako se zubi pravilno četkaju, to jest da se upotrebom samo obične i interdentalne četkice te zubnog konca mogu uspješno ukloniti sve naslage sa zuba.

Postoje ipak i neškodljive, posve prirodne paste za zube, koje se kod nas mogu kupiti u trgovinama zdrave hrane.

http://www.zdravakrava.hr/clanak/307/oprez-zubne-paste-pune-otrova#0
- 00:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 08.03.2013.

Otkrivenje

Vrijeme događanja:

od 1. stoljeća prije Krista do kraja povijesti. Jedina proročka knjiga Novoga Zavjeta Ivanovo Otkrivenje crta cijelu budućnost svijeta i Crkve u snažnim proročkim slikama. Te slike sažimlju i razvijaju cijeli ritam povijesti spasenja oko središnjeg lika: proslavljenog Krista kao Jaganjca koji je zaklan i opet živi, koji lomi pečate svih povijesnih tajni uvodeći svoje prijatelje u vječnu budućnost.

Posljednja knjiga Svetog Pisma je Otkrivenje, koje je oko g. 95. poslije Krista, prognan na otok Patmos, napisao apostol Ivan. Knjiga je zacijelo vrlo važna, jer je zaključak cijele Biblije. Ali je također vrlo teško razumljiva, te je mnogi najradije izbjegavaju. Osobito se smatra da nije za neobrazovane i djecu. No, u liturgiji se cesto uzimaju čitanja iz Otkrivenja, a to znači da i djeca i svi koji sudjeluju u euharistijskom slavlju moraju steći mogućnost da je korisno slušaju i čitaju. Otkrivenje je proročka knjiga, i to naročite vrste koja se zove apokaliptička (od grčke riječi apokalipsis što znači otkrivenje, objavljivanje tajne). Značajka je te književnosti da se služi znakovima, slikama, prizorima i brojevima koji su u ono vrijeme imali svoje tajno značenje. Upućeni suvremenici mogli su razumjeti taj tajnoviti način izražavanja, a mi danas ta značenja često ne poznajemo.

Najprije moramo razlikovati biblijska proročanstva od raznih "pogađanja" budućnosti - što se i danas pokušava pomoću horoskopa, taloga crne kave itd. Proročanstvo želi vjernicima pružiti sigurnu nadu, potaknuti ih na obraćenje i na ustrajnost, ali nipošto ne želi zadovoljiti plitku radoznalost. Uzalud je u biblijskim proročanstvima tražiti točne podatke koje će se godine što dogoditi ili kako će se zvati ovaj ili onaj Božji protivnik ili saveznik.

Kad bismo to znali, povijest bi bila unaprijed napisana drama, a mi bismo bili gledaoci ili možda glumci. Ništa ne bi o nama ovisilo; ne bismo bili ni slobodni, ni odgovorni. A Bog vodi povijest kao veliko zbivanje u kojemu mi nismo preodjeveni glumci, nego pravi borci, natjecatelji. Stoga nam biblijska proročanstva daju samo uvid u Božji naum, kako bismo se mogli svjesno i slobodno opredijeliti i zajedno s Bogom stvarati budućnost. (Bog doista "već" zna budućnost i ishod, ali tako da zna naš udio u tom ishodu.

Mi to ne znamo rastumačiti, ali on nam je zajamčio da smo doista slobodni, da budućnost ovisi i o nama.) Ivanovo Otkrivenje nije povijest budućnosti, nego je sasvim naročita knjiga, nešto kao višestruka drama o toj budućnosti. Apostol Ivan u svojim viđenjima postavlja pozornicu te drame, više puta mijenja njezine kulise i dovodi na nju nova lica. Radnja ne teče u pravoj crti kao u kakvoj pripovijesti, nego se ista tema izražava u više prizora. To je slično kao u glazbenim skladbama gdje se ista tema izražava u različitim varijacijama. Osobe koje nastupaju u drami Otkrivenja uzete su iz ključnih knjiga starozavjetne Biblije. To je i razumljivo, jer Otkrivenje je završni sažetak cijele povijesti spasenja.

Janje- Lav

Glavno je lice Isus Krist, koji se pojavljuje kao Jaganjac koji je bio mrtav, a živi. To je ispunjenje vazmenog jaganjca iz noći Izlaska iz Egipta. Isus je tu također "Izdanak Davidov" (Iz 11, 1-5) i "Potomak" Žene kojega je Bog obećao odmah nakon prvoga grijeha. On je i Stablo Života od kojega nisu mogli jesti oni što sagriješiše pod Stablom spoznaje dobra i zla, a s kojega će jesti oni koji s njim pobijediše na drvu Križa. U Otkrivenju Isus se vrlo naglašeno izjednačuje s Pravednim iz viđenja proroka Daniela (Dn 7, 13) te u početnom viđenju ima sijedu kosu.

On je i Sin Čovječji iz iste Danielove vizije (Dn 7, 13 -14), njemu Pravedni (Bog) predaje svu vlast na nebu i na zemlji. Isus je tu i "Lav iz plemena Judina" i pobjednik na "bijelom konju". On je, ukratko, Janje i Lav - Jaganjac Pobjednik. Samo on može otvoriti pečate na knjizi budućnosti, otkrivati tajnu sudbine svijeta, jer on je tu povijest vodio od početka do svršetka. Svijet je stvoren po njemu i za njega. On je "Alfa i Omega" (Početak i Svršetak).

Zmaj

Kao njegov protivnik nastupa Zmaj, stara zmija poznata iz prikaza o prvom grijehu (Post 3). To je Sotona. Prvim grijehom on je stekao vlast nad ljudima i sad se bori s Kristom Osloboditeljem. Njemu pomažu dvije Zvijeri: bezbožna vlast i lažna znanost.

Žena

Jedno od glavnih lica u Otkrivenju je Žena koja rađa Dijete i ima brojno potomstvo (Otk 12). To je ona Žena obećana nakon prvoga grijeha, a označuje Božji narod, Crkvu, no također i Mariju (jer je Marija slika Crkve). Osim spomenutih osoba na pozornicu dolaze razni anđeli kao Božji glasnici i izvršitelji njegova nauma, 24 starješine, 4 bića i brojni Božji i Sotonini saveznici.

Veza s prvim grijehom, Izlaskom , Povratkom...

Dobro je opaziti da Otkrivenje, kao završna knjiga Biblije, u isto vrijeme dovršava biblijski prikaz prvoga grijeha i obećanja (drvo, zmija, Žena, Potomak) iz prve knjige Sv. Pisma, Knjige Postanka. Također dovršava biblijski prikaz Izlaska iz ropstva u Egiptu (egipatska zla, jaganjac, krv, voda); zatim podsjeća na povratak iz sužanjstva u Babilonu (stoga Ivan ponavlja i razrađuje prizor "Jahvinih kola" iz knjige proroka Ezekiela, te vječnu budućnost prikazuje kao novi Jeruzalem).

Jaganjac Pobjednik isti je onaj Jaganjac za koga Ivan Krstitelj na Jordanu reče da preuzima grijehe svijeta; onaj isti koji je kao pravi vazmeni jaganjac te grijehe doista "ponio na drvo", umro i uskrsnuo. Kad je tako Otkrivenje sažetak Biblije, nije čudo što se u toj knjizi nalazi nešto više od 500 navoda (citata) iz Staroga Zavjeta.

Značenje brojeva

Tko želi čitati Otkrivenje, mora svakako znati da su stari pisci takvih knjiga pridavali nekim brojevima posebna, sasvim određena značenja. Tko to ne zna, mogao bi iz brojeva koji se nalaze u Otkrivenju koješta nagađati i gatati.

Evo značenja nekih od tih brojeva:

3 - je Božji broj;
4 - je broj svijeta (četiri strane svijeta, četiri vjetra);
7 = 3+4 - to je broj savršenstva, potpunosti, cjelokupnosti (Bog i svijet);
8 = 7 + 1 - označuje dovršenost, vječno blaženstvo;
3 1/2 = polovica od 7 - znači ograničenost; (Isto značenje ima "četrdeset i dva mjeseca", vrijeme + dva vremena + pola vremena, "tisuću dvjesta i šezdeset dana".)
1000 - označuje neizmjernost, bezbrojno mnoštvo;
12 - je broj Izraela (dvanaest plemena) i Crkve (dvanaest apostola);
24 = 12 + 12 - označuje cjelinu Staroga i Novog Saveza;
144 = 12 X 12 - ima isto ili slično značenje;
144.000 = 12 X 12 X 1000 - označuje golemo mnoštvo spašenih Božjih saveznika iz cijele povijesti spasenja;
6 - je dvostruko nesavršen broj (7 - li polovica od 12) - označuje bespomoćnu bijedu;
666 - utrostručena šestica znači potpunu bespomoćnost "druge Zvijeri".

Svakako treba znati da pisac Otkrivenja baca pogled na cijelu povijest kroz povijest svoga vremena. To je razdoblje sedam rimskih careva od Nerona do Domicijana (god. 54-96). Rim je pokvareni grad, središte pokvarenog svijeta. U to vrijeme država se nameće kao božanstvo, a car kao bog. Po carstvu se uvodi štovanje cara, caru se podižu kipovi i hramovi, od svih se građana traži da sudjeluju u tom državnom bogoštovlju.

Svaki se čovjek mora odlučiti hoće li priznati cara kao najvišeg gospodara iznad kojeg nema priziva, ili će tvrditi da je jedini Gospodar Krist, odnosno Bog. Izbor između dvije rečenice: "Kyrios Kaisar" (Gospodar je Cezar) i "Kvrios Christos" (Gospodar je Krist) značio je izbor između robovanja društvenoj prisili i slobode.

Zbog toga su kršćanski mučenici išli u smrt (sv. Polikarp u Smirni, sv. Polion u Vinkovcima i mnogi drugi). Kad Ivan u Otkrivenju govori o Ženi, "Velikoj bludnici" koja sjedi na sedam brežuljaka, onda zacijelo misli na tadašnji carski poganski Rim. Kip zvijeri vjerojatno je kip cara kao božanstva. Možda mu je 666 upravo broj Neronova imena prema ondašnjim brojčanim vrijednostima slova u grčkom alfabetu No, značenje se tih slika odmah proširuje na cijelu povijest, te se proročanstva o ondašnjem Rimu prenose na svaki neljudski i bezbožni poredak.

Druga zvijer može označavati svaku ishitrenu znanost ili filozofiju koja potkrepljuje takav poredak. Kip Zvijeri može biti svaki izraz protubožje vlasti ili lažnog napretka kojemu se ljudi klanjaju. I ono što Ivan piše o tome kako Bog svoje označuje na čelu, a Zmaj svoje žigoše na čelu i na desnoj ruci - izravno podsjeća na žigove koje su robovlasnici utiskivali u kožu svojim robovima, ali također se odnosi na ropsku pokornost koju nepravedna vlast nameće mislima i djelima svojih podanika, zarobljava im glave i ruke.

Sve to i još mnogo toga trebalo bi imati na umu kad se pristupa čitanju knjige Otkrivenja. Snabdjeveni tim ključevima, možemo u Otkrivenju pronaći mnogo svjetla i snage. Ali, uvijek ćemo naići također na znakove ili prizore kojih značenje i poruku još uvijek ne možemo otkriti. Vjerojatno su to poruke koje se čuvaju za buduće kršćanske naraštaje i koje će ti naraštaji moći shvatiti u pravo vrijeme, kad im to bude potrebno.

Sedam pisama, sedam pečata,sedam truba , sedam čaša ...

Otkrivenje je sastavljeno od nekoliko dijelova. Na početku su Ivanove poruke crkvenim zajednicama u sedam gradova Male Azije (Efez, Smirna, Pergam, Tijatira, Sard, Filadelfija i Laodiceja) (Otk 2-3).

Odmah zatim Ivan opisuje viđenje koje je uvelike nalik na Ezekielovo viđenje "Jahvinih kola" i "Slave Jahvine". Tu se pojavljuje, baš kao u Ezekiela, i "knjiga ispisana iznutra i izvana" (Otk 5). No ovdje je ta knjiga zapečaćena sa sedam pečata. Nitko je nije dostojan otpečatiti, pročitati. Onda Ivan vidi "posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina (to već znamo odgonetnuti: prijestolje je Bog, četiri bića su svijet, 24 starješine su Izrael - Stari i Novi!) kako stoji, kao zaklan, Jaganjac..." On uze knjige i redom otvara pečate.

Nebesnici mu pjevaju hvalospjev: "Dostojan si uzeti knjigu..." (Otk 5, 9-10). Uz otvaranje svakog pečata pojavljuje se po jedan konj s jahačem (Otk 6). Prvi je konj bijelac (označuje ratove i pobjedu), drugi riđan (nasilje, građanski ratovi), treći vranac (glad, oskudica), četvrti sivac ili zelenko (raspadanje društva).

Na otvaranje petog pečata javljaju se sveti mučenici. Oni požuruju Boga da ostvari do kraja svoj naum s ljudima. Na šesti pečat eto zemlja se potresa i zvijezde padaju. Prije sedmog pečata anđeo označuje na čelima mnoštvo Božjih saveznika (144.000), kao što ono davno označi Jaganjčevom krvlju Izraelce prije nastupa pošasti u Egiptu. Anđeo koji Ivana vodi kroz viđenje izravno mu kaže da su ti koji su spašeni "došli iz nevolje velike i oprali haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj" (Otkr 7, 14).

Nakon otvaranja sedmog pečata slijedi kratka tišina - "muk na nebu oko pola sata". Tu se ta slika s pečatima prekida, da se ista tema ponovi u slici sedam truba koje nosi sedam anđela. Zla koja izazivaju te trube sasvim su nalik na egipatska zla. Očevidno je to ponavljanje, u novom obliku, one stare slike u koju se smještava novi Jaganjac. U svakom je slučaju jasna poruka i pouka. Ivan nam poručuje da će svijet koji želi izgraditi svoju lažnu sreću bez Boga i bez Krista zapadati u strašne krize i katastrofe. Neće moći zavladati ni društvenim ni prirodnim silama.

Usred najvećih uspjeha prijetit će glad, nevolja, osiromašenje, zarazna bolest, gubitak ugleda, potres, poplava... Očevidno je da se svijet bez Krista ne može čestito urediti. No Otkrivenje svjedoči da se i usred tolikih nevolja većina ljudi ne obraća Bogu.

Žena i zmaj - dva krila u pustinji

O svemu tome i o drugim dijelovima Otkrivenja naći ćemo dosta tumačenja u samoj knjizi Biblije (u dodatku straga), u Novom Zavjetu i drugim priručnim knjigama. No nas posebno zanima glava 12. Tu se pojavljuje na nebu Žena koja je pred porođajem. Odmah se javlja i Zmaj koji čeka da proguta dijete čim bi se ono rodilo.

Taj Zmaj može podsjećati na Heroda koji je odmah htio pogubiti malog Isusa, Dijete Marijino. No može značiti svaku silu, svaku skupinu ljudi koji ne žele da Crkva rodi svoju vlastitu budućnost, da se preporodi u duhu Koncila i Evanđelja. Znači kroz svu povijest sve progonitelje Crkve. No Ženi su dana dva krila, da poleti da se privremeno sačuva u pustinji. (Ta dva krila kojima Crkva može preživjeti i u najtežim uvjetima, i u robovanju, najvjerojatnije označuju Sveto Pismo i Euharistiju.

Mučenici drugoga i trećega stoljeća morali su na sudu odgovarati jesu li imali Pisma i jesu li dopuštali da se kod njih slavi euharistija. Kad Crkva ništa ne znači u javnosti, ostaje joj Biblija i euharistija!) U toj borbi protiv Žene nastupaju dvije zvijeri. One stoje na pijesku, dakle na nesigurnomu tlu. Jaganjac, međutim, stoji sa svojima na tvrdoj stijeni, na Sionu, i sprema završnicu. Nakon sedam pečata i sedam, truba najednom se ista stvar slikovito prikazuje kao izlijevanje na zemlju sedam čaša gnjeva Božjega.

U glavi 17. govori se o propasti Žene, Velike bludnice, to jest izravno Rima, a zatim svih takvih Božjih protivnika. Malo pred veliku borbu i pobjedu Jaganjca Ivan čuje da mora zapisati: "Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!" (Otkr 19, 9). Te riječi upotrebljavaju se danas u rimokatoličkim misama neposredno prije pričesti.

Pobjednik na bijelom konju - "Tisućgodišnje kraljevstvo

Opet nova slika. Pojavljuje se Isus kao pobjednički vođa koji dolazi na bijelom konju. Ime mu je upravo "Riječ Božja". (Dakle: druga božanska Osoba!) Zapodijeva se kratak boj. Anđeli zaključaju Zmaja u podzemlje. Isus vlada sa svojim najvjernijima.

Tu se spominje vladanje Kristovo za tisuću godina. Već znamo da tisuću znači mnogo, mnogo godina. No ne znamo još točno rastumačiti što nam Ivan poručuje tim riječima. Možda misli da sveti pokojnici već žive u Kristu kao da su uskrsnuli i tako u uskrsloj zajednici s Kristom i nama na zemlji doista vladaju, to jest skrbe za sudbinu svijeta i Crkve. Možda pak te Ivanove riječi (glava 20) naviještaju da bi u budućnosti Kristov nauk toliko prožeo društvo, te bi se na zemlji uspostavila pravednost, mir, ukratko: doista bolji, čovječniji život.

Onda bi na cijeloj Zemlji bilo lijepo živjeti, društveno uređenje odgovaralo bi Božjem naumu. To bi možda značilo to "kraljevati s Kristom tisuću godina". Tek nakon tog mira i blagostanja po svoj zemlji Sotona bi najednom ponovno došao na konačni obračun. Bio bi to posljednji, ničim zamaskiran sukob između vjere u Boga i svjesne nevjere; između Božje djece koja žele Boga baštiniti, i Božjih suparnika koji ga žele svrgnuti. Kad je Zmaj oslobođen, mnoštvo zlikovaca skupi se brzo u boj protiv Crkve.

Onda se naglo upliće Bog. To je završni prizor povijesti spasenja. Sotona (Davao) bačen je u "jezero ognjeno i sumporno" - u vječnu propast, kamo su bačene obje zvijeri. Druga zvijer zove se Lažni prorok.

Završni sud i "druga smrt"

Tada Ivan vidi "bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj". Pred licem Boga koji dolazi kao Sudac iščezava nebo i zemlja. Tu su najednom svi mrtvi. Otvara se knjiga života, iz koje se mrtvi sude po djelima. Smrt i Podzemlje moraju povratiti sve mrtvace koje su do tada držali u svojoj vlasti.

Završni sud ukida Smrt i Podzemlje. (Podzemlje je tu starinski izraz koji naprosto označuje stanje smrti. To slikovito izgleda kao da je Smrt neki vlasnik mrtvaca, kao da je neki silnik koji je mrtve zarobio te ih čuva u Podzemlju kao u svojoj tamnici.) Tako svi mrtvaci dolaze pred sud, a oni kojih se imena ne nalaze u knjizi života bivaju bačeni u "jezero ognjeno". Znači da oni koji se kroz život nisu htjeli svrstati uz Jaganjca, to jest koji nisu htjeli živjeti po Ljubavi, sad zauvijek imaju ono što su slobodno izabrali: vječnu mržnju, očaj, besmisleno prokleto trajanje. NOVI JERUZALEM

Završna je slika Nebeski Jeruzalem. Postojbina preobraženih, oslobođenih ljudi koji su prave slike i prilike Božje, slobodni, gospodari svijeta i sretni u zajednici kao što je Bog Gospodar i sretan u zajednici Trojstva - ta je postojbina prikazana kao obnovljeni sveti grad Jeruzalem.

To je "Šator Božji s ljudima". Nasuprot kuli babilonskoj, koja se htjela sa zemlje uzdići do neba da Boga svrgne, Bog spušta Novi Jeruzalem, da dosegne ljude i omogući im da oni dosegnu njega. Kao da ispunjava ono što je davno obećao po proroku Izaiji i što je ponovio u prvom Isusovu govoru u sinagogi u Nazaretu. Bog javlja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju, te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." (Otkr 21, 3-4)

Svadba nakon tusućljetnih zaruka

Jedan od anđela tumači Ivanu da je Novi Jeruzalem (Otk 21) zapravo "Zaručnica, Žena Jaganjčeva". Tu je, dakle, do kraja provedena ljubav Boga s čovječanstvom, proslavljena svadba nakon tisuću godina Božje vjernosti i ljudske nevjere. Bog je svoju Zaručnicu očistio i priveo sebi. Bog se sasvim dariva Crkvi, Crkva se sasvim dariva Bogu. Svaki se član zajednice dariva svima i Bogu, prima na dar samoga Boga i svu braću i sestre. Ivan zna da ne može stvarno opisati tu neopisivu vječnu budućnost.

Kao što ni evanđelisti nisu mogli točnije opisati uskrslog Isusa. Stoga se služi poznatim slikama kojima izražava neizreciva savršenstva Zaručnice, Novoga Jeruzalema, vječne zajednice spašenih. Prikazuje zidove Grada od dragoga kamenja. Grad ima mnogo vrata i sva su otvorena. Ta otvorenost je izraz postignute slobode, uništenja svih granica, uklanjanja svih neprijatelja. Temelji su Grada dvanaest apostola, što znači da ta vječna Crkva raste iz ove naše povijesne, apostolske Crkve.

U Gradu nema posebnog svjetla, jer Bog je svjetlo vječnosti. U Gradu nema ni Hrama, jer je cijeli Grad jedan veliki Hram. Hram je uvijek značio neku odijeljenost Boga od naroda, u Hram se dolazilo kao na posebno mjesto da se označi blizina s Bogom. Sad je Bog u svemu i svakome, on je Hram. Tako je do kraja ukinuta religija ukoliko je izraz otuđenja čovjeka, odijeljenosti Boga. Iz prijestolja Božjega i Jaganjčeva (važno: Bog i Jaganjac sjede na istom prijestolju, što znači da je Isus i kao čovjek izjednačen s Bogom, sjedi zdesna Ocu!) teče rijeka žive vode.

Tu lista i rod donosi Stablo života, ono što je bilo izgubljeno prvim grijehom. Svi mogu jesti i svi zauvijek žive. A Stablo života opet nije nitko drugi nego On, Jaganjac, Isus Krist. Na kraju se Isus još jednom predstavlja kao "Alfa i Omega, Početak i Svršetak" (Otk 21, 13). Sve poziva da peru svoje haljine, to jest da se obraćaju, da ulaze u smrt za život, da se peru njegovom krvlju. On šalje ovu vijest svojim Crkvama. Na to Crkva - "Duh i Zaručnica" (jer Crkva je živa i prava po Duhu Svetome koji je u njoj, koji je okuplja i čini Crkvom) - govori Isusu: "Dođi!" Isus odgovara: "Da, dolazim brzo!"

Ivan u svoje i naše ime završava cijelu knjigu zazivom: "MARANATHA!" (Dođi, Gospodine naš!)

Sve se to događa - sada i vazda , do svršetka povijesti

Tko dobro pročita i, koliko je to moguće uz pomoć Duha Svetoga, shvati knjigu Otkrivenja, bit će sposoban cijeli svoj život, svaki dio svoga života, cijelu povijest Crkve i svako razdoblje te povijesti, vidjeti kao događaje apokaliptičke drame.

Svaki će biti sposoban pisati svoje nove dijelove Otkrivenja: istu temu, istu vijest izražavati novim slikama na novoj pozornici. Stoga je Ivan iznio vijest u toliko raznih slika, da nas potakne na takvo gledanje. Uvijek je to ista pozornica povijesti spasenja. Uvijek na njoj igraju iste snage. Uvijek je tu Jaganjac, uvijek Žena, Dijete i Zmaj. Uvijek se nađu suvremeni izrazi jedne i druge zvijeri. Stalno se otvaraju pečati, trube anđeoske trube, izlijevaju se čaše gnjeva Božjega.

Svaki naraštaj ljudski ponavlja tu dramu u svom vremenu i na svom prostoru. Sotona stalno zavodi ljude, želeći ih uvjeriti da se može izgraditi ljudska sreća bez Ljubavi, bez Boga i Krista njegova. Stara lukava Zmija uvijek započinje lijepim obećanjima, ali na kraju želi žigosati ljude na glavi i na ruci, želi im zarobiti um i savjest i djelovanje. Sotona ne podnosi ljudsku slobodu. A Jaganjac okuplja svoje, da sve te sotonske žigove kojima su ranjeni i okovani iznutra i izvana peru u njegovoj krvi, da se čiste kroz borbu i smrt.

Po njima svednevice - jer su živo prebivalište Božje - Šator Božji stalno silazi u našu ovozemnost i nastaje novi Božji svijet. Ne znamo kad će doći velika završnica povijesti, ali svakom od nas ta je završnica čas naše smrti. Zatvorivši oči na ovom svijetu, osvijestit ćemo se na drugome; ugledat ćemo Jaganjca koji je umro a živi - mi koji ćemo umrijeti i opet živjeti. Tko god tako umre i zavrijedi živjeti, neće više biti podložan "drugoj smrti", nego će kraljevati s Bogom i Jaganjcem "tisuću godina", zajedno s Isusom, pomagati braću koja se još budu ovdje borila, očekujući veliki Svršetak povijesti i Početak vječne natpovijesti.

MARANATHA - DOĐI, GOSPODINE ISUSE!

(Živko Kustić, "Mali ključ Biblije", 1982.)
- 22:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #