Vjerovati radosti...

utorak, 30.10.2012.

Molitva za duše u čistilištu


Molitva se nalazi na ploči u jednoj kapeli u Poljskoj. Papa Inocent XI. dao je oprost za petnaest duša iz čistilišta, svaki put kada se ta molitva izmoli. Tu su pobožnost odobrili papa Klement XIII. i Benedikt XIV. s potpunim oprostom. Pijo IX. odobrio je te odredbe svojih predhodnika i dadao 100 dana oprosta. Preporuča se još dodati molitvu za svećenička zvanja.Prvi dio molitve sadržava osjećaje Prežalosne Gospe kada je primila mrtvo Tijelo svoga Božanskoga Sina u svoj naručaj.

Imprimatur:

In Curia Arch. Mediolani die 18 octobris 1901. A. M: Mantegazza Ep. Fam. Vic. Gen., Oyonnax, 8. XI. 1969.



O neiscrpivi Izvore istine, kako si se osušio!

O mudri Učitelju, kako si zanijemio!

O Sjaju vječnog svjetla, kako si utrnuo!

O prava Ljubavi, kako je Tvoje lijepo lice postalo iznakaženo!

O previsoko Božanstvo, kako se meni daješ gledati u velikom siromaštvu!

O Ljubavi moga srca, kako je velika Tvoja dobrota!

O vječna Naslado mojega srca, kako su prekomjerne i mnogovrsne bile Tvoje boli!


Moj Gospodine Isuse Kriste, Ti imaš jednu i istu narav s Ocem i Duhom Svetim,

smiluj se svim stvorovima, a osobito dušama u čistilištu!

Amen!


pet puta – Vjerovanje

jedan put - Zdravo Kraljice, Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na nakanu Sv. Oca

Pokoj vječni...
- 19:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 27.10.2012.

Eutanazija

Eutanazija je čin s ciljem, da se uzrokuje smrt, kako bi se uklonila svaka bol. Sastoji se u nakani volje i u primijenjenim postupcima. Želi se, ukloniti bol namjernim prekidanjem života čovjeku, a za to se primjenjuju primjerena sredstva.

Povijest eutanazije

Pojam potječe iz Stare Grčke. Pod time su podrazumijevali bezbolnu prirodnu smrt, a ne namjerno izazvanu smrt. U suvremeno vrijeme, pojavili su se filozofi koji su razmatrali eutanaziju. E. Haeckel zahtijevao je, da se duševno i tjelesno neizlječivi bolesnici pobiju na bilo koji prikladan i bezbolan način. Godinu dana nakon njegove smrti, 1920., tom će pitanju pristupiti pravnik K. Binding i liječnik A. Hoche. Oni određuju koji su životi nevrijedni života i nazivaju ih "balast–egzistencijama". Tu su uključili sve osobe s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Nacisti su to prihvatili i širili propagandu, preko knjiga, novina i filmova, utječući na javno mnijenje. Potom je Hitler takve nazvao "beskorisnim jedačima", a teoriju uglednih i priznatih profesora primijenio u praksi, tako da su nacisti eutanazirali 300.000 osoba s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Pedantno su evidentirali sve tako oboljele osobe, slali ih u domove i tamo eutanazirali. Poslije su im vadili mozgove i radili istraživanja. Još i dan danas, čuvaju se u kemikalijama, neki od mozgova tih eutanaziranih osoba. To je bio uvod u holokaust.

Oko 1960., počelo se ponovno razmišljati o eutanaziji. U SAD-u su od tada do danas, malo po malo, objavljivane knjige, rasprave o eutanaziji, uglavnom naklonjene njenom ponovnom uvođenju. O tome je bilo mnogo televizijskih emisija, filmova, novinskih članaka i sudskih odluka.

Eutanaziju najviše promiču oni koji žele smanjiti izdavanja za zdravstvo i za mirovine.

Odnos religija prema eutanaziji

Kršćani, Židovi i muslimani dijele zajedničko mišljenje, da je Bog - Stvoritelj života i Gospodar života i smrti i da eutanazija nije dopuštena, jer je nasilnički čin u suprotnosti s Božjim zakonima i ozbiljno narušava svetost ljudskog života.

Glavni rabin u Ujedinjenom Kraljevstvu izjavio je : "Kad se za bilo kojeg čovjeka, kaže da je bezvrijedan ili beskoristan, kad se za bilo koja dva čovjeka kaže da nisu jednako vrijedni, narušavaju se temeljne ljudske vrijednosti i prelazi se u relativizam, koji razara naš moralni red. Obezvrijeđivanjem života starijih ljudi, nerođene djece, bolesnika u komi, invalidnih osoba,....doslovno si sami kopamo svoje grobove."

Sažimljući katolički nauk, papa Ivan Pavao II. u enciklici "Evanđelje života" potvrđuje da je "eutanazija teška povrjeda Božjega zakona, budući da je namjerno ubojstvo ljudske osobe moralno neprihvatljivo." Eutanazija, nasilje nad životom, ponižava čovjeka u njegovom završnom stadiju života i dovodi u pitanje njegovu vječnost.

Eutanazija životinja

Eutanazija životinja je dozvoljena, kad trpe veliku bol, a ne može im se pomoći.

Tragična je ironija, da su u nacističkoj Njemačkoj, postojali jako strogi zakoni protiv eutanazije životinja, a eutanazija ljudi bila je dozvoljena. Na suđenju nacista u Nürnbergu, program eutanazije proglašen je "zločinom protiv čovječanstva", a glavni je sudac izjavio: "Da ste zakon protiv eutanazije životinja, primjenjivali na ljude, ovi strašni zločini, nikad se ne bi dogodili. Jedna od najvećih vaših sramota je da niste shvaćali, da u najgorem slučaju, ljudi bi se trebali tretirati jednako kao životinje, a ne nikako manje."
- 17:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.10.2012.

Katolički pogled na kontracepciju

Katolički pogled na kontracepciju je službeno protivljenje Katoličke Crkve svim oblicima umjetnih kontracepcijskih sredstava. Stav Crkve je da, bračni spolni čin treba biti otvoren životu (prokreativan) te sjedinjujući. Dodatni je prijepor što pojedina kontracepcijska sredstva mogu dovesti do pobačaja. Kontracepcijska spirala uzrokuje pobačaj, tako što spriječava usađivanje oplođene jajne stanice u maternicu. Kontracepcijske pilule ponekad imaju jednako djelovanje. Dodatni razlog protivljenju kontracepciji je što kontracepcija nije posve pouzdana u spriječavanju širenja spolnih bolesti poput AIDS-a, sifilisa, gonoreje, genitanog herpesa itd. Pojedine uzročnike spolnih bolesti kontracepcijska sredstva ne mogu zaustaviti, jer je moguća i zaraza preko kože oko spolnih organa poput HPV virusa koji uzrokuje rak vrata maternice.

Na početku Biblije u starozavjetnoj Knjizi Postanka, opisano je kako je Bog stvorio svijet i prve ljude Adama i Evu. Prva zapovijed, koju im je dao bila je: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite (Post 1, 28)" To je ponovio i Noi nakon općeg potopa. Iz toga Katolička Crkva smatra, da spolni odnos treba uvijek biti otvoren životu.

Mnogi su se rani crkveni oci protivili upotrebi kontracepcije uključujući sv. Jeronima, sv. Augustina, sv. Klementa Aleksandrijskog, sv. Ivana Zlatoustog i dr.

Papa Pio XI. u enciklici Casti Connubii iz 1930. naglasio je, da učenje Crkve promiče vrijednosti braka i života. Dopušten je spolni odnos u braku i u vrijeme kada žena ne može ostati trudna te kada je netko od bračnih partnera neplodan. To je bio odgovor na raspravu o tom pitanju, jer su neki smatrali, da tada spolni odnos nije dozvoljen. Osudio je kontracepciju i sterilizaciju kao neprirodna sredstva i protivna dobrobiti braka i života. Kontracepciju naziva teškim grijehom: "Svaka upotreba ženidbe gdje po čovjekovom nastojanju biva bračni čin lišen svoje prirodne sposobnosi da proizvede život, krši Božji zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha".

Veliku pažnju medija pobudila je enciklika Humanae Vitae pape Pavla VI. iz 1968. godine. Mjesecima prije objavljivanja, mediji su nagađali, da bi taj dokument mogao promijeniti stav Katoličke Crkve o kontracepciji. To se nije dogodilo, već je enciklika potvrdila dotadašnji stav. Papa Pavao VI. nazvao je kontracepciju simptomom sebičnosti u društvu, zbog bijega od odgovornosti. Umjetna kontracepcijska sredstva smatraju se smrtnim grijehom. Preporučene su prirodne metode planiranja obitelji poput Billingsove ovulacijske metode i sl. Papa je upozorio, da korištenje kontracepcije može imati mnoge loše posljedice. Izrazio je bojazan, da će raširenost kontracepcije dovesti do povećanog broja preljube i nevjere u braku te pada morala. Muškarci koji su naviknuti na kontracepciju u opasnosti su, da svedu ženu na objekt zadovoljenja požude i prestanu u njoj gledati partnericu, koja zaslužuje nježnost i brižnost.

Iste godine, kada je objavljena enciklika Humanae Vitae, Papinska komisija za maloljetnike objavila je stav o kontinuiranom protivljenju Katoličke Crkve protiv kontracepcije: "Ne može se pronaći u nijednom razdoblju povijesti, nijedan crkveni dokument, nijedna teološka škola, gotovo nijedan katolički teolog koji bi nijekali, da je kontracepcija oduvijek smatrana ozbiljnim zlom. Učenje Crkve o kontracepciji nije se mijenjalo. Do 20. stolječa, sve kršćanske Crkve imale su istovjetni stav bilo, da se radilo o pravoslavnima, anglikancima ili protestantima. Pravoslavni i danas imaju uobičajen stav o kontracepciji."

Papa Ivan Pavao II. mnogo je puta izrekao svoje mišljenje o kontracepciji. Na susretu teologa 12. studenog 1988. godine izjavio je: "Ne postoje osobne ili socijalne prilike koje bi opravdale čin kontracepcije". Smatrao je kontracepciju smrtnim grijehom. Papa Ivan Pavao II. osmislio je pojam "kultura života", čiji bitan dio je protivljenje kontracepciji, pobačaju i umjetnoj oplodnji. Održao je niz predavanja, koja su nazvana "Teologija tijela" u kojima je govorio i o kontracepciji. Usprotivio se umjetnim sredstvima kontracepcije. Pozdravio je prirodne metode planiranja obitelji.

U govoru 17. srpnja 1994. godine rekao je, da u nastanku života, supružnici ostvaruju jednu od najvažnijih dimenzija svoga poziva: postaju Božji suradnici. U odluci imati ili nemati dijete, ne smije predvladati sebičnost i nemar već pažljiva velikodušnost, koja važe mogućnosti i okolnosti i posebno daje prioritet dobrobiti nerođenog djeteta. I kada nije vrijeme za začeće, treba poštivati bračni čin kao prokreativan (otvoren rađanju) i onaj koji sjedinjuje partnere. Dopuštene su prirodne metode planiranja obitelji, koje poštuju prirodne biološke cikluse, dok kontracepcija nije dopuštena.

Crkveni dokument Dignitas Personae iz 2008. godine ponavlja protivljenje kontracepciji, uključujući i novije metode poput kondoma za žene i kontacepcijskih pilula za jutro poslije.

Papa Benedikt XVI. u 2009. godini je izjavio, da korištenje kondoma nije rješenje za suzbijanje AIDS-a, nego još pogoršava postojeće stanje.
- 17:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #