Vjerovati radosti...

nedjelja, 30.03.2008.

Nedjelja Božanskog Milosrđa

Slavila se danas u nedjelju nakon Uskrsa. Posvećena je Božanskom Milosrđu, koje je promovirala poljska redovnica, sv. Faustina Kowalska. Neslužbeno se slavi od 1985. g., a papa Ivan Pavao II., proglasio ga je blagdanom cijele Rimokatoličke Crkve, 30. travnja 2000., u godini Velikoga jubileja, na dan kanonizacije svete Faustine.

U Dnevniku sv. Faustine, napisana je Isusova poruka u vezi ovoga blagdana: "Ja želim, da Blagdan Božanskog Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima. Ona duša, koja se ispovijedi i primi Sv. pričest taj dan, dobiva savršeni oprost od grijeha i kazni. Toga dana otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku milosti. Neka se nijedna duša ne boji približiti Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skrlet."

Image and video hosting by TinyPic

Slika Božanskog Milosrđa, prikazuje Isusa, kako podiže desnu ruku kao znak blagoslova, a lijeva mu je ruka na prsima iz kojih izviru dvije zrake: crvena i bijela. Crvena zraka predstavlja Krv Kristovu, a bijela Vodu poteklu iz Isusovih Rana, za vrijeme muke na križu. Ispod slike piše: "Isuse, ja se uzdam u Tebe!" Cijela slika simbolički predstavlja milosrđe, oproštenje i Božju ljubav.

Prema Dnevniku sv. Faustine, Isus je obećao posebnu zaštitu i milosti, svakom gradu i svakoj kući, u kojima će biti izložena ova slika.
- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 28.03.2008.

Najljepše misli o ljubavi

* Istinska ljubav obuzima cijelu dušu, a prestaje tek smrću.
* Ljubav je lahor nježnosti i bura strasti.
* Ljubiš li duboko samo jedno biće, činit će ti se i sva ostala dostojna ljubavi.
* Jer, vidiš, sve te više volim svakog dana, svakog jutra, danas više nego jučer, a mnogo manje nego sutra.
* Ljubav je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo.
* Ne voli stvarno onaj tko ne voli neprekidno.
* Samo se posljednja ljubav žene može usporediti s prvom ljubavi muškarca.
* Da nije žena ni zlato ne bi imalo vrijednosti.
* Ako vas partner ne voli, to nije bitno - ako vi možete voljeti za oboje.
* Više je za žaljenje onaj tko zbog pameti izgubi ljubav, nego onaj tko zbog ljubavi izgubi pamet.
* Ljubavno predbacivanje razrješuje jedino ljubavni čin.
* Žena je ekstrakt svih prirodnih ljepota.
* Kupi psa, jer je to jedini način da za novac dobiješ ljubav.
* Odsutnost je za ljubav isto što i vjetar za vatru, gasi malu, a raspiruje veliku.
* Ljubav je najbožanstvenija pjesma ljudskog srca: vječna pjesma, koja se ne pjeva, nego proživljuje.
* Pravi raj nije na nebu, nego na usnama ljubljene osobe.
* Kad čovjek ima ljubavi, nema straha.
* Kad se voli, ni odsutnost ni vrijeme ne predstavljaju ništa.
* Nema dobra u kući bez žene.
* Kad je najmanje odjevena, ljepota je najbolje odjevana.
* Ljubav u braku ne opada. Dijeli se na više dijelova.
* U mladosti je ljubav burnija, ali ne tako jaka, tako svemoćna kao kasnije.
* Ljubav se dobiva davanjem, a ne uzimanjem.
* Svesti čitav svemir samo u jednu osobu - to je ljubav.
* Mlad si dotle dok u tebi živi ljubav.
* Kad čovjek zna zašto voli, onda ne voli.
* Majka, ljubav i žrtva, to su tri imena jednog te istog pojma.
* Bez hrane i vode ljudi umiru, a bez seksa izumiru.
* Žena je čovjeku najbolji lijek.
* Ljubav je jedina stvar koja se umnožava kad se dijeli.
* Tražim bilo koji razlog da ti učinim ljubav. A onda odbacim razlog kao suvišan teret.
* Ljubav je uvijek početak znanja, kao što je vatra početak svjetla.
* Jedino se bračni problemi mogu riješiti preko noći.
* Poštovati žene dužnost je svakog dobrog čovjeka od njegovog rođenja.
* Voljeti znači osjetiti besmrtnost.
- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 25.03.2008.

Trinaest utoraka na čast sv. Anti

Ove godine ponovno pokrećem ovu pobožnost ususret blagdanu sv. Antuna Padovanskoga.

Pobožnost trinaest utoraka počela je u Padovi. Utorak je dan sv. Ante. Prvi utorak nakon njegove smrti, dogodila su se čuda, kada su mu tijelo prenijeli iz Arcele, gdje je umro u Padovu. Ova pobožnost obavlja se kroz 13. utoraka, jer je sv. Ante umro 13. lipnja i jer je 12 vrsta milosti koje je Bog po zagovoru sv. Ante dijeli onima koji ga mole. Doda je još jedan utorak na zahvalu Presvetom Trojstvu za milosti podijeljene svecu. Papa Lav XII. ustanovio je potpuni oprost za svaki od 13 neprekidnih utoraka sv. Anti. Papa Pio XI. ustanovio je oprost za svakog vjernika, koji se u bilo koji utorak, ispovijedi, pričesti i izmoli Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na nakane Svetog Oca.

Pripravna molitva

Da si mi zdravo, ti slavni i ljubavlju užgani prijatelju Božji, ti moćni zagovorniče kod Boga! Od srca se radujem radi mnogih i velikih milosti, što ih je Bog udijelio i kojima sjajno sjajiš na nebu i zemlji. O sveče, sv. Ante, ti si već mnogima, koji su te molili za zagovor, isprosio od Boga uslišenje i pomoć. I ja te pun pouzdanja molim za zagovor. Isprosi mi pomoć u mojoj nevolji, isprosi utjehu i olakšicu mojem ražalošćenom srcu, milost iskrenog pokajanja za grijehe, da tebe u krepostima slijedim i time zavrijedim da me Bog usliša. Izmoli mi čvstu vjeru, trajno ufanje i goruću ljubav prema Bogu, da tako budem što ugodniji Njemu. O sveti prijatelju Božji, toliko si ljubio Isusa, da je u obliku djetešca tebi na ruke sišao i tolike ti milosti iskazao; Isus kod koga si na nebu, neće ti ništa uskratiti, što budeš za spasenje moje molio. Izmoli mi pomoć u mojoj nevolji da se duša moja utješi i da ubuduće živim život ugodan Bogu. Amen.

Image and video hosting by TinyPic

“Ak’ čudesa tražiš” je pjesma sv.Anti. U originalu je na talijanskom “Si queris”

Ak’ čudesa tražiš, gle!
Smrt i bludnja, nevolje,
Vrag i guba nestaju.
Zdrave bolesnici.

More, lanci padaju,
Uda, stvari propale
Mole i dobivaju
Mladi pa i starci.

Iščezava pogibelj,
Prestaju i potrebe.
Neka kaže tko to zna,
Pa i Padovanci!

More, lanci...

Slava Ocu.

More, lanci...

Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Slavni sveti Ante, svetim i moćnim zagovorom kod Boga mnoge si sačuvao od zla i izbavio iz same smrtne opasnosti. Molimo te, čuvaj i nas od najvećeg zla grijeha i izbavi nas iz najstrašnije opasnosti – smrti vječne.

Slava Ocu

Sveti Ante, pobjedniče smrti, koji si po moćnom zagovoru kod Boga mnogima tjelesno mrtvima vratio život tijela, a još više duhovno mrtvima, život duše vratio: sačuvaj moje tijelo, moćnim svojim zaslugama i zagovorom od prijeke i zle smrti, dušu od vječne smrti, da Isus moj jedini život, u meni nikada ne umre. O sveti oče, kako velike opasnosti čekaju me u posljednjoj borbi, kad me boli smrti obuzmu i pakao protiv mene nasrne. Tu mi budi u pomoći i učini svojim zagovorom da Isus utočiste svih koji umiru i njegova sveta Majka budu sa mnom da njihovom pomoći u vječni mir uđem.

Smiluj se sv. Ante i dušama umrlih, osobito mojih poznanika i rođaka, koji se još nalaze u čistilištu. Moli za njih da što prije postignu vječno radost u nebu. Amen.


Danas je i Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo (lat. Annuntiatio) katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom.

Blagovijest se slavi 25. ožujka, 9 mjeseci prije Božića.

Image and video hosting by TinyPic

Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arhanđeo joj se na početku obratio riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom”, što je postalo početak molitve „Zdravo Marijo”. Marija je prihvatila Božji naum riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” Arkanđeo je tada otišao.
- 06:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.03.2008.

SRETAN USKRS!!!

Image and video hosting by TinyPic

Radujte se kršćani
u Isusu sabrani,
Isus raspet, pokopan,
smrt savlada ovaj dan!

Aleluja, aleluja!
- 00:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 21.03.2008.

Vrijeme milosti

Ovo je jedno od najpogodnijih razdoblja u godini za činiti dobro. Postoji toliko mogućnosti: pomiriti se s onime s kime smo se posvađali; vratiti što smo posudili od drugih, a nismo još vratili; posjetiti djedove i bake, koji nas dugo nisu vidjeli; otići na kavu sa starim prijateljem nakon dugo vremena; prestati s nekom ovisnošću; zahvaliti onome kome smo nezahvalni itd. A možete i moliti ovu lijepu molitvu - krunicu Božanskoga Milosrđa. Potrebno je samo 5 minuta.

Na Veliki petak započinje devetnica krunice Božanskoga Milosrđa i traje do subote uoči Bijele Nedjelje (nedjelja nakon Uskrsa).Ta je nedjelja Blagdan Božanskoga Milosrđa.

Krunicu je izdiktirao Gospodin Isus sv. Faustini u Vilniusu, 13-14. rujna 1935., kao molitvu za smirenje i ublaživanje gnjeva Božjega, za naše i tuđe grijehe i grijehe cijeloga svijeta. “Ovom molitvom sve možeš izmoliti, kad se to što moliš slaže s Mojom voljom." Tko god je bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi tko bio najokorjeliji grešnik - ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa."

Moli se na običnoj krunici ovako:

Na prva tri zrnca moli se:
Oče naš, Zdravo Marijo, Vjerovanje.

Na svih pet desetica moli se:
a) na velika zrnca:
Vječni Oče, prikazujemo ti tijelo i krv, dušu i božanstvo tvojega preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštvinu za svoje grijehe i grijehe cijeloga svijeta
b) na mala zrnca (10 puta):
"Po pregorkoj muci Njegovoj smiluj se nama i cijelomu svijetu."

Na kraju krunice doda se (tri puta):
"Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelomu svijetu."

Prije krunice Božanskog Milosrđa pročita se tekst za taj dan:

1.dan: Danas mi prinesi sve ljude ljude, naročito grešnike i uroni ih u more mojega milosrđa. Time mi smanjuješ gorčinu zbog izgubljenih duša.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ,...pa krunica Božanskog Milosrđa

2.dan: Danas mi prinesi duše redovnika i svećenika,uroni ih u moje beskrajno milosrđe. One su mi davale snage da izdržim svoju pregorku muku.Po njima će se izliti rijeke milosrđa na cijelo čovječanstvo.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrdja

3. dan: Danas mi prinesi sve vjerne i pobožne duše,uroni ih u more mojega milosrđa.Ove su me duše krijepile na mojem putu muke,one su bile kapljice utjehe u moru gorčine.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

4. dan: Danas mi prinesi pogane i nevjernike, koji još nisu upoznali Božansko milosrđe.U svojoj pregorkoj muci ja sam na njih mislio,a njihov budući žar tješio moje srce.Uroni ih u more mojega milosrdja
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

5. dan: Danas mi prinesi duše krivovjeraca i otpadnika,uroni ih u more mojega milosrđa.Za moje pregorke muke one su rastrgale moje tijelo i moje srce-moju Crkvu.Ako se one vrate u krilo Crkve,izliječit će moje rane i ja ću osjetiti utjehu u svojim bolima.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

6. dan: Danas mi prinesi nježne i ponizne duše,kao i duše male djece,uroni ih u moje milosrđe.One su najsličnije mom srcu,i davale su mi snagu u mojoj pregorkoj smrtnoj muci.Bile su kao zemaljski andjeli koji bdiju na mojim oltarima.Na njih ću izliti slapove milosti,jer su samo ponizne duše u koje stavim sve svoje povjerenje u stanju primiti moje darove.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

7. dan: : Danas mi prinesi one duše koje na poseban način štuju i časte moje milosrđe.Te duše najviše sudjeluju u mojim patnjama i najviše su prodrle u moj duh.One su živa slika mojega milosrdnoga srca.Ove će se duše u budućem životu pojaviti u posebnom sjaju i ni jedna od njih neće doći u pakao.U njihovom smrtnom času bit ću uz njih.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

8 dan: Danas mi prinesi duše iz čistilišta,uroni ih u bezdan mojega milosrđa da bi rijeke moje Krvi ublažile i skratile njihove muke.Ove su mi mi siromašne duše drage dok zadovoljavaju Božanskoj pravednosti.Možete pomoći tim dušama da im ublažite patnje crpeći iz blaga Crkve oproste i prinoseći žrtve zadovoljštine.O,kad biste vidjeli njihove patnje ne biste im prestali prinositi darove svojih molitava kako bi otplatile dug mojoj pravednosti.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

9. dan: Danas mi prinesi mlake duše i uroni ih u more mojega milosrđa.Ove mi duše najbolnije ranjavaju srce.One su me najviše rastužile u Maslinskom vrtu i istrgnule iz moga srca vapaj: ”Oče,neka me mimoidje ovaj kalež!Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja. Za njih je moje milosrdje jedini spas.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa
- 22:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Veliki petak

Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje.

Image and video hosting by TinyPic

Na Veliki petak, ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt. Kod katolika, post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Ne jede se meso toplokrvnih životinja niti mesne prerađevine, a dopušten je jedan cjeloviti obrok.

Bogoslužje se sastoji od Službe riječi, klanjanja križu i Pričesti.

Posjetite blog: val-scm.bloger.hr - Žena od 27 godina bori se s teškom bolesti i treba naše molitve

- 01:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.03.2008.

Veliki četvrtak

Danas je Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.

Image and video hosting by TinyPic

Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje.

Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.

Tomislav Ivančić
- 09:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.03.2008.

Sveti Patrik

Rođen je oko 385. godine u Škotskoj, koja je tada stajala pod rimskom vlašću i dobrim dijelom bila romanizirana. Roditelji su mu bili kršćani. Dobio je ime Magonus Sucatus Patricius. Otac mu je bio đakon, a u starosti vjerojatno je postao i svećenik. Patrik je provodio lagodan život ne mareći ni za znanost ni za vjeru. Kada mu je bilo 16 godina, irski gusari, oteli su ga s tisućama drugih ljudi i prodali ga kao roba u Irsku. Patrikov gospodar odredio ga je za pastira ovaca. Nalazeći se uz stada u divljini, ropstvo ga je približilo Bogu. Molio je i činio pokoru. Nakon 6 godina ropstva čuo je glas da će uskoro biti oslobođen. Pobjegao je od svoga gospodara i vratio se kući u Britaniju. U Galiji, u gradu Auxerreu pod vodstvom tamošnjeg biskupa sv. Germana studijem spremio za svećeništvo. Bio je najprije zaređen za đakona. Prema jednoj legendi, u snu mu se obratio jedan Irac koji mu je pružio pismo u kojem je pisalo. „Molimo te, vrati se i budi opet s nama!” Patrik je to shvatio kao Božji poziv. Biskup ga nije htio poslati u Irsku u koju je Patrik želio poći. Napokon je bio posvećen za biskupa u Irskoj, kamo ga je poslao papa Celestin I.. Patrik se u naviještanju Evanđelja, najprije obraćao kraljevim odličnicima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio je onda i priprosti puk. Irski otok je jedna od rijetkih zemalja koja je prihvatila kršćanstvo bez prolijevanja krvi. Uveo je monaštvo. Irski monasi kasnije će odigrati veliku ulogu ne samo u Irskoj već i po Europi. Bilo je mnogo duhovnih zvanja, posebno kod mladih Iraca oba spola. Nailazio je i na probleme u naviještanju, osobito od druida, starih keltskih poganskih svećenika. Tako je jednom bio 15 dana zatvoren sa svojim suradnicima i tek na intervenciju vrlo utjecajnih prijatelja, oslobođen je. Patrik je organizirao biskupije koje su se poklapale s područjem pojedinih plemena. Svoje biskupsko sjedište Patrik je osnovao u Armaghu u Ulsteru, a tamo i danas stoluje irski kardinal primas. Patrik se proslavio i kao čudotvorac, a dokazao se i u proricanju budućih događaja. O Patrikovoj osobi i životu su bezbrojne legende. Po predaji potjerao je sve zmije i ostale otrovne životinje iz Irske. Danas u Irskoj gotovo da nema guštera, zmija, gmazova, čak ni šišmiša. Pokušaji da se u Irskoj nastane te životinje su više puta propali. Umro je 461. godine, kod irskog grada Downa.

Zaštitnik je Irske, Nigerije, inžinjera, ljudi koji se boje zmija. Zaštitnik je i protiv zmijskih ugriza. Mnoge crkve širom svijeta njemu su posvećene, najviše u Irskoj, SAD-u i Australiji. Dan sv. Patrika, slavi se 17. ožujka. To je irski nacionalni blagdan.
- 22:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.03.2008.

Sabiranje Crkve pod Križem Isusovim

Službeni latinski naziv Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne na Maslinskom brdu, tu slavili produženo bogoslužje riječi te uvečer u procesiji, s granama palme ili masline u ruci, ulazili u Jeruzalem. Time su vjernički ponovno uprisutnjivali Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem pred početak muke. Običaj se širio s vremenom po Europi, gdje su vjernici upotrebljavali zelene grane i drugih drveća te ih nakon sudjelovanja u bogoslužju stavljali u svoje domove ili na polja sa željom da Bog od njih odgoni zle sile i nevrijeme. S vremenom je uveden liturgijski blagoslov tih grančica na Cvjetnicu pred svečani ophod kako bi postalo očitije da zaštitna moć zelenih grana proizlazi iz blagoslova Crkve, a ne od nekih magijskih sila.

Mesijanski ulazak u Jeruzalem prvoj je Crkvi bio tako važan da su ga zabilježila sva četiri evanđelista utkavši u izvještaj elemente svoje teologije. U ovoj liturgijskoj godini čitamo danas Matejev izvještaj. Njemu su vlastiti sljedeći elementi:

- citat iz Iz 62, 11 i Zah 9, 9 o Mesiji mirotvorcu koji jaši na magarcu, dok narod priželjkuje Mesiju ratnika na konju (r. 4-5);

- da bi proročanstvo bilo što doslovnije ispunjeno, Matej bilježi kako je mnoštvo stavljalo haljine na magaricu i magare a Isus "uzjaha na njih" (r. 7);

- mnoštvo kliče "Hosana Sinu Davidovu" (r. 9), jer je Matejevoj Crkvi važno istaknuti da je Isus Mesija iz roda Davidova.

Mi u svojoj liturgiji spominjemo danas Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem. Blagoslovljene grane ne možemo nositi u procesiji kroz mjesto u kojem živimo, ali i pojedinačni hod s liturgije s granama vanjski je znak naše vjere u Krista.

Danas čitamo muku po Mateju. U gradi vlastitoj Mateju kroz povijest muke istaknuto je sabiranje vjernih Židova i prvih pogana oko Isusa raspetoga. Time nas Matej podsjeća da smo svi mi krštenici Crkve zato što se sabiremo oko križa Isusova. Središte Crkve u svakoj župi jest Krist raspeti i uskrsli. To nastojmo proživljavati u tjednu muke Gospodnje.



Lica svojega ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja (Iz 50, 4-7)

Ovaj odlomak sržni je dio treće pjesme o Sluzi Patniku u Izaijinoj knjizi. Podsjetimo se sadržaja svih četiriju pjesama: u prvoj Bog predstavlja Slugu kao svoga miljenika (Iz 42, 1-9), u drugoj Sluga govori o svome proročkom zvanju (Iz 49,1-6), u trećoj se Sluga žali na teškoće u vršenju proročkog poziva (Iz 50, 4-9), u četvrtoj Sluga biva nasilno ubijen a Bog njegovu smrt okreće u izvor blagoslova za sve (Iz 52, 13 - 53, 12). U našem današnjem odlomku Sluga zahvalno priznaje da mu je Bog dao "jezik vješt" u krijepljenju umornih i naviještanju poruke spasenja među sužnjima u Babiloniji. Međutim on je najprije Božji učenik koji već ranom zorom sluša riječ Božju, o njoj razmišlja da bi je kasnije mogao drugima prenositi i tumačiti. Reci 5-7 sadrže teškoće na koje Sluga nailazi u obavljanju svoga tješiteljskog i navjestiteljskog poziva. Takve su teškoće imali i drugi Izraelovi proroci (usp. Am 7, 10-17; Hoš 2, 6-10; Jr 20, 7-18). Kad kaže da mu je Bog otvorio uši a on nije uzmicao, Sluga podsjeća na intimni doživljaj poziva koji je bio tako snažan da mu se nije mogao oduprijeti unatoč očekivanom osporavanju. Bog ga je ne samo pozvao nego i nadahnjivao u proročkom djelovanju, a to je djelovanje njegovim zasužnjenim sunarodnjacima moglo izgledati kao rušenje vjerske tradicije. U tome je ovaj Sluga slika Isusa kojega sude vjernici iz vlastitog naroda misleći da on potkopava vjeru u narodu Božjem. Brada je na Istoku onog vremena bila ukras i ponos muškarca. Čupati nekom bradu bila je teška uvreda. Sluzi to čine, a on uz to podmeće leda, ne zaklanja lica. Osjeća da Bog od njega traži upravo takvo obavljanje službe i zato se neće smesti ni postidjeti.

Ovaj Sluga slika je Isusa koji stoji pred smrtnom osudom ako ne povuče svoje tumačenje Božje riječi i ne ublaži svoju kritiku okamenjenih vjerskih institucija u vlastitom narodu. Iako ga čeka nasilna smrt, ni on se neće smesti ni postidjeti, jer vjeruje da će Bog njegovu patnju pretvoriti u izvor blagoslova za sve ljude.



Poslušan do smrti na križu (Fil 2, 6-11)

Ovaj odlomak iz drugog poglavlja Poslanice Filipljanima himan je u čast Kristu, kao trajnoj slici Božjoj, koji se ponizio uzevši pravo ljudsko tijelo i pristavši na smrt na križu. Pavao je uvrstio ovaj himan u svoju poslanicu radi pouke o vjerničkoj poniznosti i međusobnom podnošenju. Prije toga, u r. 3-5, moli vjernike da među njima ne bude suparništva ni umišljenosti. Potiče da druge "smatramo višima od sebe", da se staramo "ne samo svaki za svoje nego i za ono što se tiče drugih". Pravi uzor u poniznosti jest Krist ponižen utjelovljenjem, kojim je uzeo "lik sluge", i križem, na kojem se pokazao poslušnim Ocu "do smrti na križu".

Uočimo kontrast kojim završava prvi dio himna i počinje drugi: "Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime... Gospodin" (r. 8-9.11). Isusova se poniznost sastojala ne samo u prihvaćanju da živi kao običan čovjek nego i u mesijanskom djelovanju među galilejskim seljacima, ribarima i trgovcima, u prijateljskom postupanju prema grešnicima, u ozdravljenju malih ljudi kojima drugi nisu htjeli ili nisu mogli pomoći. Namjerno je odabrao takav način djelovanja i predstavljao se kao onaj koji je blaga i ponizna srca (usp. Mt 11, 25-30). Nasilna smrt uslijedila je kao prirodan produžetak i potvrda svega onoga što je činio i govorio objavljujući dobrotu Božju prema svima ljudima. Zato ga je, kaže himan i Pavao s njime, Bog preuzvisio. To je novozavjetni izraz ne samo za uskrišenje Raspetoga nego i za unošenje u stanje eshatonske proslavljenosti te sjedanje zdesna Bogu. Iz tog uskrsnog i proslavljenog stanja Krist može spašavati sve ljude. Upravo zato imaju se pred njim prignuti anđeli na nebu (nebesnici), ljudi na zemlji (zemnici) i pokojnici (podzemnici). Svi oni kliču sa zajednicom krštenih: "Isus Krist jest Gospodin!" To je kratko vjerovanje prve Crkve. Priznavati Isusa Gospodinom znači vjerovati da je sada u proslavljenom stanju s Bogom te da može spašavati one koji se vjerom oslanjaju na njega i krštavaju u njegovo ime.



Vjerni Židovi i prvenci pogana pod križem ulaze u Crkvu (Mt 26, 14 - 27, 66)

Matej je u svojoj povijesti muke više od ostalih evanđelista istaknuo nastajanje Crkve pod križem. Samo on ima u povijesti muke zgodu o smrti Judinoj (27, 3-10). Ona dobiva puno značenje iz Judina vladanja na oproštajnoj večeri. Kad je Isus najavio da će ga jedan od sustolnika izdati, apostoli se snuždeni glasno pitaju: "Da nisam ja, Gospodine?" (Mt 26, 23). Matej je to formulirao imajući na umu razbježavanje svih učenika (usp. r. 56b). Svi su kukavički pobjegli i zato su na Isusovu najavu znali da Isus zna o njima više nego oni sami. Ponizno su pitali da nisu možda oni. Pitao je i Juda, a Isus mu je dao do znanja da zna za njegovu namjeru (r. 25). Kad je Juda opazio da Isus neće učiniti čudo u prilog sebi te da mu predstoji sigurna nasilna smrt, vraća novac dobiven za izdaju i oduzima sebi život. Iako je - kao Petar koji je izašao nakon izdaje van i gorko zaplakao u znak spremnosti na obraćenje - znao da Isus nije zlopamtilo te da rado oprašta, nije smogao snage za ponizno kajanje. Matej bilježi da se po njegovoj izdaji ostvarilo proročanstvo o odbačenom vođi (usp. Zah 11, 12-13 i Jr 32, 6-9). Time se raskida savez između Boga i njegova naroda Izraela te otvara mogućnost za sabiranje pogana u novi narod Božji.

U procesu pred Rimljanima nije bilo dovoljno izaći s optužbom da se Isus pravi transcendentalnim Mesijom Pomazanikom, koji je Sin Božji (usp. Mt 26, 63-64). Zato su tužitelji tu optužbu iskrenuli u političku: ako je Isus Mesija iz kraljevske loze Davidove, onda se pravi židovskim kraljem (usp. Pilatovo pitanje u Mt 27, 11). U toku suđenja pred Pilatom upraviteljeva žena poručuje: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega" (27, 19). U njoj vidi Matej i prva Crkva s njime prvence pogana koji se zanimaju za Isusa i traže informaciju o njegovu pokretu, o kršćanstvu. To je još više naglašeno ispoviješću sastanka nakon izdahnuća Isusova: "Satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: 'Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj" (27, 54).

Marko i Luka kažu da je ovu ispovijest izrekao samo satnik, a Matej ističe i njegova tri druga koji su od strane rimske vlasti bili zaduženi za javni red u toku izvršenja smrtne kazne nad osuđenikom. Pripisujući ispovijest pod križem svoj četvorici vojnika, Matej govori iz iskustva svoje Crkve sastavljene od obraćenih Židova i pogana. U Crkvu mogu ući svi koji pristaju uz Raspetoga kao Sina Božjega, kao Gospodina. Pritom se već kršteni trebaju tako ponašati prema zainteresiranim Židovima i poganima da oni požele u Crkvu ući i u njoj ostati.

Matej jedini spominje uskrsnuće mrtvih na Veliki petak (usp. 27, 51-53). Sam potres, razdiranje hramskog zastora i ovo uskrsnuće mrtvih znakovi su kojima Božja priroda prati umiranje nevinog pravednika, kidanje Starog saveza i nastajanje Crkve kao zajednice Novoga saveza. Matej ne čeka uskrsno jutro da navijesti novi život uz Krista. On povezuje otajstvo križa i uskrsnuća. U svjetlu uskrsnog jutra vidi početak Crkve sabrane od Židova i pogana već pod križem Isusovim.

Ovakva povijest muke prema Mateju podsjeća nas najprije da je Crkva sastavljena od obraćenih grešnika poput Petra. Tko doživi svoju moralnu slabost i vjeruje kako mu Bog u Isusu oprašta, može u Crkvu ući i u njoj ponizno ustrajati. Nadalje, Crkva su svi oni koji se sabiru oko križa Isusova -Židovi i pogani. Isus je središte Crkve. To nikada ne smijemo smetnuti s uma, osobito u ovim danima Velikog tjedna.

www.katolici.org
- 21:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 11.03.2008.

MOLITVA LURDSKOGA JUBILEJA

Image and video hosting by TinyPic

Bože, Oče naš, između svih stvorova
ti si dao da iznikne Marija,
savršeno stvorenje,
"Bezgrešno Začeće".
Ovdje, u Lurdu,
ona je sama izgovorila ovo ime,
koje je Bernardica opetovala.
Bezgrešno Začeće je krik nade:
zlo, grijeh i smrt nisu više pobjednici.
Marija je znak koji prethodi,
ona je zora sapsenja.
Marijo, koja si nevisnost
i utočište grešnika,
mi te molimo:
Zdravo Marijo, milosti puna!

Gospodine Isuse,
ti si nam dao Mariju za majku.
Ona je podijelila s tobom
muku i uskrsnuće.
Ovdje, u Lurdu,
ukazala se Bernardici ožalošćena
zbog naših grijeha,
ali i obasjanja tvojim svjetlom.
Preko nje ti povjeravamo
sve svoje radosti i muke:
i naše, i one bolesnih,
kao i čitavog čovječanstva.
Marijo, majko i sestro naša,
povjerenice naša i podrška svih nas:
mi te molimo:
Zdravo Marijo, milosti puna!

Duše Sveti,
ti si Duh ljubavi i jedinstva.
Ovdje, u Lurdu,
preko Bernardice Marija je tražila
da se podigne kapela
i da se ovamo dolazi u procesiji.
Nadahni Crkvu koju je Krist
podigao na Petrovoj vjeri:
okupi je u jedinstvu.
Vodi hodočašće Crkve:
da bude vjerna i hrabra!
Marijo, ti si puna Duha Svetoga,
ti si zaručnica i službenica.
Ti si primjer kršćanima
i majčinsko lice Crkve:
mi te molimo:
Zdravo, Marijo, milosti puna!



Za sve milosti
udijeljenje na ovom mjestu,
za sva obraćenja,
sva oproštenja,
sva ozdravljenja,
za sva zvanja i obećanja
koja si ti utvrdila
ili dala da ovdje nastanu,
za radost služenja
koju nam ti daješ da kušamo:
Gospa Lurdska, mi ti zahvaljujemo!
Blagoslovljena ti među ženama!

Sa svom našom braćom i sestrama,
s narodima bez mira i pravde,
s mladima koji traže svoj put,
ti koja si se ukazala
kao mlada žena djevojčici Bernardici:
sa svim žrtvama smrti, bolesti,
oštećenja, promašaja,
sa svim onima koji imaju razlog
da očajavaju:
Gospo Lurdska, mi te molimo!
Moli za nas!

Ti si osmijeh Božji,
odsjaj Kristova svjetla,
stan Duha Svetoga;
ti si odabrala Bernardicu
u njezinu jadu;
ti si zvijezda jutarnja,
vrata neba i prvo oživljeno stvorenje:
Gospo Lurdska, mi ti se divimo,
tebi kličemo i zajedno s tobom
pjevamo divote Božje;
Veliča duša moja Gospodina!

Ova se molitva sastoji od šest zaziva. Mogu se uzeti samo prva tri ili samo zadnja tri naziva; a dva se dijela mogu iskoristiti u dva različita trenutka. Nakon svakog zaziva može se moliti Zdravomarija.


- 21:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.03.2008.

Današnja čitanja

Ez 37

12Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! 13I znat ćete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! 14I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve govorim i činim' - riječ je Jahve Gospoda."

Ps 130

1Hodočasnička pjesma.
Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:
2 Gospodine, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

3Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
4Al' u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.

5U Jahvu ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
6Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna;
više no zoru straža noćna

7 nek' Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;

Rim 8

8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

Iv 11
1Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. 3Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." 5A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 6Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" 8Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" 9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." 11To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." 12Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." 13No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 14Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. 15Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" 16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" 17Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. 18Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. 21Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." 23Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" 24A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." 25Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" 27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" 28Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." 29A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. 30Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. 32A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." 33Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen 34upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" 35I zaplaka Isus. 36Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" 37A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" 38Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. 39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." 40Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" 41Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. 42Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." 43Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" 45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

- 21:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 07.03.2008.

MOLITVA SVETOM JOSIPU ZA DOMOVINU

Image and video hosting by TinyPic

Sveti Josipe, glavaru svete Nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svome zaštitniku i tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod.

Brižni poočime Spasitelja svijeta i prečisti zaručniče Svete Djevice, povjeravamo ti sve obitelji hrvatskoga naroda, da zajedničkom dnevnom molitvom, ispune svoje poslanje i budu blagoslovljene ljubavlju, slogom, mirom i novim životom.

U ovim teškim vremenima izmoli našem narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi. Zagovaraj nas pred Presvetim Trojstvom da ostanemo vjerni Isusu Kristu u Katoličkoj Crkvi, polazeći zemljom čineći dobro. Amen.
- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.03.2008.

O pobačaju

Na jednoj internetskoj stranici bila je opcija pitaj svećenika. Tako sam ja postavio niz pitanja o pobačaju. Gledao sam i gledao, a odgovora nije bilo. Prošli tjedan upisivao sam nešto u tražilicu i našao sam nenadano ta svoja pitanja i odgovore i ustanovio, da je to objavljeno u Glasu Koncila, još 2005., dan prije mog rođendana.


Kada čovjek dobije dušu? Što u Bibliji piše o pobačaju? Je li opravdana izjava da je nespojivo biti katolik i istodobno se zalagati za pobačaj? Postoji li situacija kada Crkva dozvoljava pobačaj? Kako dokazati da je čovjek živ od začeća a ne od rođenja?


Ljudska osoba, stvorena na sliku Božju - kao što znate iz Knjige Postanka - biće je u isti mah tjelesno i duhovno. Biblijski izvještaj izražava tu stvarnost simboličkim jezikom izjavljujući da je »Bog napravio čovjeka od praha zemaljskog te mu u nosnice udahnuo dah života; tako postade čovjek živa duša« (Post 2, 7). Bog je htio cijeloga čovjeka kao takvoga. Riječ duša u Svetom pismu često označuje ljudski život, ili cijelu ljudsku osobu. Ali označuje i ono najnutarnjije u čovjeku i što je njemu najvrednije, ono po čemu je posebno slika Božja: »duša« znači duhovno počelo u čovjeku. »Crkva uči da Bog svaku duhovnu dušu neposredno stvara, da dušu ne 'proizvode' roditelji i da je duša besmrtna. Ona ne propada kad se tijelo odvaja smrću i ponovno će se ujediniti s tijelom u konačnom uskrsnuću«, kaže Katekizam Katoličke Crkve (KKC 366). Toliko o prvome pitanju, dok ćemo na druga morati biti »sažetiji«, kako bismo barem djelomično uspjeli odgovoriti na sva koja postavljate.

»Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih«, piše prorok Jeremija (Jr 1,5) čime se već dovoljno govori da ljudski život mora biti cijenjen i štićen bez ograničenja od časa začeća. Ljudskom biću moraju od prvog časa postojanja biti priznata osobna prava, među kojima je i nepovredivo pravo svakog nevinog bića na život. Učenje je Crkve, sadržano ne samo u »katekizmu« nego i u mnogim dokumentima, da je svaki izazvani pobačaj u sebi moralno zao. Taj se nauk kroz stoljeća nije mijenjao i ostaje nepromjenjiv do danas. Zato je i izjava da je »nespojivo biti katolik i istodobno se zalagati za pobačaj« točna. Katolik koji bi se zalagao za pobačaj zapravo bi živio u proturječju sa naukom koji mora prihvatiti, tj. da je »Bog, Gospodar života, povjerio ljudima uzvišenu zadaću održavati, i tu dužnost moraju vršiti na način dostojan čovjeka. Stoga život, jednom začet, treba najbrižnije štititi; pobačaj i čedomorstvo užasni su zločini« (Gaudium et spes, 51).

Ne postoji prilika u kojoj bi »Crkva dozvolila pobačaj«: to nije u njezinoj ovlasti, jer Crkva niti život daje, niti ga ima pravo oduzeti. Kao, uostalom, i država ili bilo koja druga ljudska zajednica, jer život daruje Bog. Štoviše, formalna suradnja u vršenju pobačaja za Crkvu je težak grijeh. Crkva taj prijestup protiv ljudskoga života kažnjava zakonskom kaznom izopćenja, kako se navodi u Zakoniku kanonskog prava (kan. 1389): »Tko sudjeluje u vršenju pobačaja, upada, ako dođe do učinka, u izopćenje unaprijed izrečeno... samim time što je učinio prijestup« (kan. 1314) i pod uvjetima koje predviđa crkveno pravo. Crkva time na vidjelo iznosi težinu počinjenog zločina, nenadoknadivu štetu učinjenu ubijenom biću, njegovim roditeljima i cijelome društvu.

Činjenicu da je čovjek živ od začeća, a ne od rođenja ne treba valjda više dokazivati, jer je znanstveno dokazana i utemeljena, o čemu imate pregršt literature. A svaki čovjek zdrava razuma to zna i prihvaća, bez obzira na njegova (ne)vjernička uvjerenja, jer zna da znanstvenici znaju da život počinje u trenutku začeća, a da se rasprava danas zapravo vodi na »pravnoj razini«, tj. hoće li se čovjeku priznati sva prava i dok je u majčinoj utrobi, ili će ga se ubiti svojevoljnom odlukom nekoga od sudionika u pobačaju. Crkva je uvjerena i uči da se sa ljudskim zametkom od samoga začeća treba postupati kao s osobom, mora ga se u cjelovitosti štititi, liječiti i njegovati, kao i svako drugo ljudsko biće. Danas zagovornicima pobačaja, jer su agresivni i često neracionalni, nije lako objasniti da žena »ne može raspolagati svojim trbuhom«, jer se pozivaju »na svoja prava« ili na »prava žena«. Istodobno, kao gluhi i slijepi, ne žele ni vidjeti ni priznati da svojim zahtjevima za »svojim« pravima istodobno gaze prava - drugih, u ovome slučaju djeteta.

U naputku »Donum vitae« Crkva uči da su »građansko društvo i politička vlast dužni priznavati i poštivati neotuđiva osobna prava; ljudska prava ne ovise o pojedincima ni o roditeljima niti su povlastica koju bi davala država ili društvo. .. Među tim osobnim pravima treba u ovom pogledu istaknuti... pravo na život i tjelesnu cjelovitost svakoga ljudskog bića od začeća do smrti«. Taj bi nauk trebao isticati svaki vjernik, posebno onima koji u njegovoj blizini možda kane počiniti taj grijeh. Tko zna što ih na to nagoni, pa je potrebno dati im svu potrebu potporu i pomoć kako se ne bi teško ogriješili o Božji zakon. A ljudski je zakon dužan - i na tome ustrajava Crkva (Donum vitae, 3) - predvidjeti »odgovarajuće kaznene odredbe za svako namjerno ugrožavanje prava« djeteta.



Glas Koncila, broj 40 (1631), 2.10.2005.

- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.03.2008.

Današnja čitanja

Danas su mi se baš svidjela čitanja na Misi. U prvom se govori kako je David izabran za kralja na neočekivan način. Slijedi meni najljepši psalam, koji je ispjevao kralj David. Odličan je tekst sv. Pavla Efežanima:jer što potajno čine, sramota je i govoriti. "Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist." Evanđelje govori o slijepcu koji je progledao i o onima koji imaju zdrave oči, a slijepi su za istinu.


1 Sam 16

1Jahve reče Samuelu: "Dokle ćeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja."

6Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: "Jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!" 7Ali Jahve reče Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu."

10Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih." 11Potom zapita Jišaja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori: "Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom." Tada Samuel reče Jišaju: "Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe." 12Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: "Ustani, pomaži ga: taj je!" 13Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.

Ps 23

1Psalam. Davidov.
Jahve je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
2na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
3 i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.


3 i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
4Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.


5Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.


6Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Jahvinu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Ef 5

8Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite - 9plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina - 10i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. 11A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, 12jer što potajno čine, sramota je i govoriti. 13A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. 14Zato veli: "Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist."

Iv 9

1Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. 2Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" 3Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." 4"Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. 5Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta." 6To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. 7I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što znači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. 8Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?" 9Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sličan." On je sam tvrdio: "Da, ja sam!" 10Nato ga upitaše: "Kako su ti se otvorile oči?" 11On odgovori: "Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah." 12Rekoše mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam." 13Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. 14A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. 15Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: "Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim." 16Nato neki između farizeja rekoše: "Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?" I nastade među njima podvojenost. 17Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!" On odgovori: "Prorok je!" 18Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao 19i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?" 20Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. 21A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!" 22Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. 23Zbog toga rekoše njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!" 24Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!" 25Nato im on odgovori: "Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim." 26Rekoše mu opet: "Što ti učini? Kako ti otvori oči?" 27Odgovori im: "Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?" 28Nato ga oni izgrdiše i rekoše: "Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. 29Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je." 30Odgovori im čovjek: "Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. 31Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. 32Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. 33Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa". 34Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?" i izbaciše ga. 35Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: "Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" 36On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" 37Reče mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" 38A on reče: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ničice preda nj. 39Tada Isus reče: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" 40Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar smo i mi slijepi?"

- 22:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #