Zrcalo. Zrcalo. Crno zrcalo obrubljeno safirima. Zrcalo subine i proroka. Zrcalo. Zrcalo gdje je iskrojena sudbina. Zrcalo gdje je izgubljena nada. Zrcalo, pred kojim je izgubljen Njegov život. Zrcalo pred kojim se nalazila Ona. Njegova Sudbina. Ona, u bijeloj krvavoj ljetnoj haljini. Znala je da nije potrebno voljeti. Znala je da nije potrebno vjerovati. Još uvijek je osjećala Njegov opojan miris u nosinicama. Još se uvijek sjećala Njegovog zadnjeg daha na Njezinim unakaženim rukama. Nije potrebno plakati, no došla se osvetiti. Putovanje je bilo dugo, no nije marila. Osveta ima svoju čar i gorčinu. Došla si je iskrojiti Njegovu nesretnu sudbinu, no nije uspjela. Crno zrcalo obrubljeno safirima progutalo ju je u svom sjaju i očaju i tek je tada shvatila da je potrebno voljeti i vjerovati onome koga voliš, no kako se, o kako se teško pomiriti?
30.06.2009. u 15:44 | 9 Komentara | Print | # | ^
Kada primjetiš da nekoga nema, shvatiš koliko ti fali. Ponekad je kasno. Kasno za oprost. Kasno za kajanje. Život je surov. Prekratak za kajanje. Prekratak da bih se okrenula i rekla oprosti. Moram bježati... Čak i u snu čujem lupanje njegova srca i njegove povike u gluho doba noći. Čujem kako izvikuje moje ime s okusom gorke belgijske čokolade na nepcima. Sjećam se kada sam ga prvi puta vidjela. Ušao je u moj san kao crna spodoba s nedokučivim izrazom na licu. Tada nisam ništa prepoznala. Njegovu prepredenost. Njegov cinizam. Shvaćam da mi je oduzeo Anđela. Moga Anđela. Anđela s bijelim krilima. Prevelika sam kukavica da bih sama sebi priznala da mi nedostaje Anđeo. Nedostaje mi puno toga. Naše prepirke preko telefona. Pričanje priča za laku noć. Čak i sada... nedostaje nešto. Kada vidim svoga Anđela, shvatim koliko puno toga je nedorečeno. Mogu pričati satima..., a ne ću reći bit onoga što želim reći. Tek kada dođem kući, one rečenice oprosta samo vise u zraku. Možda će jednoga dana pasti na zemlju, kao i ja s njima, no znam da će biti prekasno za to, jer će se Anđeo izgubiti.
09.06.2009. u 17:46 | 7 Komentara | Print | # | ^
Čemu pticama krila kada ih ja ne mogu imati? Čemu metamorfoza kada ju ne mogu osjetiti i vidjeti? Čemu čovjeku jezik kada ga ja ne mogu koristiti? Čemu čovjeku osjećaji kada ih ja ne mogu kontrolirati?