...i pad je let...

utorak, 23.02.2010.

Nešto zanimljivo sam dobila u inbox na fb-u... Želim to podijeliti s Vama, mojim virtualnim prijateljima...

Dragi sine(kćeri)

Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv samnom i pokušaj me razumjeti…

…ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv…

Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek isponova, nemoj me prekidati…saslušaj me!

Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek isponova, prije no što si utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj…
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu…

Ja sam tebe naučio mnogo stvari:
pravilno jesti, pravilno se odjenuti, suočiti se sa životom…

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim… i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.

Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš poslušati…

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem…
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne…

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku…
…jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si radio prve korake…

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti,
ne ljuti se na mene…jednoga dana ćeš razumjeti…
Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava…

Jednom ćeš spoznati, da sam ti unatoč svim učinjenim pogreškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi…
…tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti…

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću…
Vratit ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe…

Volim te sine/kćeri,

Tvoj tata/tvoja mama!

23.02.2010. u 21:31 • 31 KomentaraPrint#

subota, 23.01.2010.

Osobi koja mi mnogo znači i koja me zna bolje od svih... :o)) <3

Lunjo


Lunjo, moj stari kofer opet miriše na sive ceste,
a tvoja soba na mandarine i pržen kesten.
I toplo je tu, tu ispod tvog krova.
O, dobro je tu, u zamku iz snova, pa sretna ti Nova.

Lunjo, sad ću ti reći i više nikom i više nikad:
svako je od nas po nekom sličan, al' ti si unikat.
Pročitas me, znam, od slova do slova.
Prečutis to, znam, k'o pametna sova, pa sretna mi Nova.

Ti uvek znaš najbolji način,
s tobom lako stižem na tron.
Ti si ta nit, taj retki začin
koji daje poseban ton.

Ti si mali čarobnjak koji donosi spas,
a svi ti pajaci na pokretnoj traci nek žure bez nas.

Lunjo, ako me traže ti slaži da sam odavno mrtav.
Spusti roletne i navij sat na sredu, četvrtak.
A napolju mraz i magla i zima.
A napolju mrak al' ovde sve štima, od kad tebe imam.

Ti uvek znaš najbolji način,
s tobom lako stižem na tron.
Ti si ta nit, taj retki začin
koji daje poseban ton.

Ti si mali čarobnjak koji donosi spas,
a svi ti pajaci na pokretnoj traci nek žure bez nas.

Ti uvek znaš najbolji način,
s tobom lako stižem na tron.
Ti si ta nit, taj retki začin
koji daje poseban ton.

Ti uvek znaš najlepše reči,
ti čak i čutiš više od svih.
Ti imaš smeh koji sve leči,
ti od psovke načiniš stih.


Đorđe Balašević

23.01.2010. u 14:21 • 21 KomentaraPrint#

subota, 19.12.2009.

Moja pjesma... :o)) <3


Trebam te


Otkada nisi sa mnom ti
sve mi je loše krenulo.
S drugim sam, još po navici,
greške ponavljam, a briga me za to.

Tužni su ljudi k'o ja,
zavole kad izgube,
Da si bar shvatio -
s njim je bilo nevažno.

Trebam te, tako me strah priznati,
bez tebe ne mogu više živjeti.
Nikad te nisam, vjeruj mi,
namjerno ja povrijedila,
da smo bili hrabri mi,
ja bih s tobom trajala, zauvijek.

Daleko od tvog pogleda
pravim se da ide nabolje,
a zaplačem kad niko ne gleda,
jer ne bih htjela da ovakvu vide me.

Postoji tren istine
kad čovjek priznaje sve.
Još uvijek želim te,
a znam da ne smijem...


Nina Badrić

19.12.2009. u 22:25 • 18 KomentaraPrint#

subota, 21.11.2009.



Jesen u meni

Ma što da želim, sve je tako daleko.
I sad mi žao, sve bih opet ponovo.
Najljepšu pjesmu tebi bih pjevao.
Hej kamo sreće da sam pjevat' mogao.

Ptice u bijegu, tišina gradi zidove.
Zvoni zbogom, riječi kazne božije.
Te tvoje usne, opojne.
Još uvijek sanjam kako su me ljubile.


Jesen u meni tuguje, zašto sanjam čemprese...
Moje ceste ne vode nikuda bez tebe...
Jesen u meni caruje, a u tebi proljeće...
Ni sunce ne može, ne može kroz oblake,
rano moja, hej...


S kime sada putuješ?
Ma što da bilo, nemoj da mi tuguješ.
Najljepšu pjesmu tebi bih pjevao.
Hej kamo sreće da sam pjevat' mogao.


Parni valjak

21.11.2009. u 17:40 • 29 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.11.2009.

Pjesma koja budi uspomene...


Zagrli me i oprosti mi


Ostao je bele zore trag
odlaziš, a tako si mi drag
mirim se sa tim, s tobom gubim sve
još me bole zadnje reči te...


Zagrli me ti i oprosti mi
stegni srce, nemoj plakati...
Jedno drugom smo bili sve,
prva ljubav, sreća i proleće
sada prošlo je, prošlo sve...
Jedno drugom smo bili sve
prva ljubav, sreća i proleće,
sada prošlo je, shvati molim te...

U tvom srcu umrlo je sve,
nema više mesta za mene...
Ljubavi će, znam, biti i bez nas,
nisi tu al' jos ti čujem glas...


Zagrli me ti i oprosti mi
stegni srce, nemoj plakati...
Jedno drugom smo bili sve,
prva ljubav, sreća i proleće
sada prošlo je, prošlo sve...
Jedno drugom smo bili sve
prva ljubav, sreća i proleće,
sada prošlo je, shvati molim te...


Umorna i budna čekam dan,
k'o da s tobom ode i moj san...
Tužne pesme stih sad mi znači sve
i kroz pesmu čujem reči te...


Zagrli me ti i oprosti mi
stegni srce, nemoj plakati...
Jedno drugom smo bili sve,
prva ljubav, sreća i proleće
sada prošlo je, prošlo sve...
Jedno drugom smo bili sve
prva ljubav, sreća i proleće,
sada prošlo je, shvati molim te...


Gordana Stoičević

01.11.2009. u 18:27 • 32 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.10.2009.

Kajlo stara

Prijatelju moj,
druže najbolji,
ostavi me kada mnogo
trebao si mi, k'o nikada...

U najgore dane
ja liječim rane
koje mi nikad neće
ni zamladiti, jaro moj...

U tom novom svijetu
nađi mjesto za mene,
jer ja ovdje neću moći
dugo bez tebe,
kajlo stara, jaro moj...

Ono staro dobro vrijeme
nikad neće biti,
a ni našu staru raju
opet sastaviti,
jer nema njih...

U mom srcu znaj
zauvijek ćeš biti,
a ja drinskom cestom
neću više prolaziti,
a razlog znam...


Macbeth

01.10.2009. u 20:01 • 17 KomentaraPrint#

utorak, 08.09.2009.


Ako znaš bilo što

Ne znam što da radim sa sobom
na šta misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privij tik uz mene i zapjevaj
ako znaš bilo što

Želim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti šapućem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
da ti kažem - oh ti ludo jedina
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privij tik uz mene i zapjevaj
ako znaš bilo što


Azra

08.09.2009. u 17:41 • 24 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.08.2009.

:DD

Ah... Dugo me nije bilo... Mnogo toga se promijenilo u mom životu...

Bilo je i uspona i padova, ali i pad je let... :))

Nadam se da me niste zaboravili, jer ja vas nisam... Imate posebno mjesto u mom srcu... :))

Sada jedna, meni draga pjesma...



Pola moga svijeta

Znam da nije lako živjeti sa tim.
Znam, al' ipak svaki novi dan na nas me podsjeti,
da je moglo biti sve bolje i drugačije, al' te nema,
da je moglo biti sve kao nekad kao prije,
kad su te ruke grlile...

Znaj da nije lako da te prebolim,
sad tražim razlog da te sto puta više povrijedim,
da na duši osjetiš ovaj nemir, ovu bol što se sprema,
kad na koži ostane jedan trag i sjećanje
da nas više nema...

On tebi daje sve što ja nisam znao,
sada znam da previše ljubavi ti smeta...
On meni krade te, a ja te ne bih dao,
sa tobom mi odnosi pola moga svijeta...


Sergej Ćetković

27.08.2009. u 14:11 • 24 KomentaraPrint#

petak, 29.05.2009.

Mom srcu, mojoj duši...

Ako me ikada sretneš


Ako me ikada sretneš u ovom ukletom gradu,
ostani mirno na istoj strani pločnika.
Ne stavljaj ruke na lice, nemaš što od mene kriti,
glavu gore, nama je ljubav lozinka.

Ne pitaj je li pravedno što nas je prekrio mrak.
Ni to sto nismo zajedno, pusti suzu, daj mi znak...

Da jos nije prestalo, da nikad neće prestati.
Mogu proći stoljeća, mogu ti i umrijeti,
a ti me nisi prestala, i nikad nećeš prestati..
Ljeta, zime, proljeća, za tebe cu živjeti
i pjevati..

Ljubav je slijepa i luda, ne zna za Boga ni suda,
al' lijepo pjeva i lijepo dušu odijeva.
Ako me ikada sretneš, ne stavljaj ruke na lice,
stavi smijeh iz stare razglednice...


Dino Merlin


Dok te nisam upoznala moja duša nije treperila, moje srce nije brže kucalo, moji dlanovi se nisu znojili, nisam osjećala da mi nedostaje zraka, da ne mogu da dišem... Zar ima nešto ljepše od ljubavi???
Volim te više od života, više od istine, više od sebe... Volim te i voljet ću te sve do beskonačnosti... Ti si moja "alfa i omega"... I još jednom... VOLIM TE!!! :))

29.05.2009. u 12:59 • 17 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.05.2009.

Veoma draga pjesma, veoma dragoj osobi...


Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za točak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledećem bregu...
Okopniće moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...

Razbiću gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim...
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tečem... I kad stojim...
Ali opet...
Da l' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...

Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošić što se teško pribada...
Da me može oduvati najblaži Nemirac...
Da ću u po reči stati...
Da se neću osvrtati...
Nikada...

Ređaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?

Ne, dušo...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slične u leto, zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Čemu suze lepa ženo?

Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomična...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obična...

Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblaži Nemirac...
Da ću u po reči stati...
Da se neću osvrtati...
Nikada...


Djordje Balašević - Naposletku

14.05.2009. u 17:09 • 17 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< veljača, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

I predstava može početi
svi na svoja mjesta...
Život je
i kuća
i škola
i cesta...






Humanitarni blog - "Osmjeh Srca"






Flash Clocks Gallery


Kontaktirajte me:

ipadjelet@hotmail.com


Od 06.10.'08., bilo vas je:

Free Hit Counters
Free Hit Counters




Život je more - Balašević

Život je more, pučina crna
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna,
ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje,
oseka sreće, a tuge plima,
šiba me nebo bičem oluje, al' još se ne dam i još me ima.
U jutra rana plaše me senke minulih dana, sećanja mutna
kao u laži, kao u snu.
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke što me vuku dnu...





Odlazi cirkus - Balašević


Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada
Tko je domaćin, a tko je bio gost?

Nestaje cirkus u širokoj ravnici
U kišnoj noći za njim se srebri trag.
Odlazi fakir i artisti na žici
i tužni pajac što bio mi je drag.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Pričat će deca o svetlima arene,
vežbat će krišom kod kuće neki štos.
Ali već sutra, čim prođe neko vreme
samo će retko pomišljati na to.

Ostat će okrugli trag na mestu šatre,
tu gde se hrvao sa tigrom hrabri grk.
I par plakata, na njima gutač vatre
kome će klinci već nacrtati brk.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Laku noć dame i gospodo.
Eto, i ova predstava je završena.
Nadam se da ste uživali u njoj.
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu,
na nekoj drugoj predstavi,
u nekom drugom cirkusu.

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaćin a ko je bio gost?

Odlazi cirkus, za sve je bolje tako.
Mnogi su predstavu shvatili do sad.
Nove pajace će masa naći lako
jer drugi cirkus ce doći u naš grad.

Ma sve je bilo samo fol.
Sve je to samo jeftin trik.
I sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik.