31.01.2012., utorak
VILE I VUKODLACI BABE LUCE
 Da se prikrati duga zimska prominska noć, sjedilo se u svakoj kući u selu po redu, po nekom ne pisanom pravilu, vjerojatno zbog promjene ambijenta, ili boljeg lasina, koji se onako crn i gust, tako žitko slijevao niz muška grla, koja su zdušno oooojkalaaa, dok su žene, strine, svekrve i bake, zdušno bile zabavljene sa svojom prešlicom, te čija je pređa lipša i bilja. Iz hrapavih dlanova babe Luce, i neprestanog pljuckanja u palac i kažiprst, kojim je vukla svilenu vunu iz kudilje na prešlici, a desnom vrtila vreteno, stvarao se konac, gotova sirovina za bičve i đempere, za buru i hladnu zimu.A mi dječurlija, zavlačili bi se ispod stola, kako nas nebi pronašli vukodlaci babe Luce, koje je evo, baš juče trevila isprid šamatorije Svetog Mijovila, kad je ovce gonila.A nije to ništa, a tek vile koje su kolo igrale, tamo na vlaki, kad je liti noćivala kod ovaca.Cilu noć oka nije sklopila, ispod kabana je virila, čudeći se njihovim magarećim nogama, a tilom i stasom od najlipše cure. I sve tako igrale, dok pivci ne zapivaše, odjedanput sve nestade, a ja se prikrsti i zazva Svetog Antu šta me sačuva od zla. I tako na "viđenja" babe Luce, nastaviše se priče i komentari, svi u isti glas nitko nikoga ne sluša, a svi kao da se razumiju. Na dječurliju i njihova zapitkivanja, nitko se nije obazirao, tako da, do današnjeg dana, meni nije jasno kako je baba Luca, čula pivce kako pivaju, a bila je jako daleko od sela, i kakve veze imaju vile i pivci..? Eto, sve je prošlo, i kad god dođem u Prominu i moje malo kameno seoce, po stoti put ponovno, snimam urušenu kućicu moje drage babe Luce, iz koje vire istrunuli rožnjici, njeni davno ispričani vukodlaci |
27.01.2012., petak
RAJSKI CVIJETIĆ
 Zanosni cvijet iz raja izišao, na šumskoj livadi sam je iznikao. Nitko ga sadio ni zalijevao nije, u svojim indigo laticama božansku ljepotu krije, Jutarnja rosa nježno ga umiva, a bijelo kamenje diskretno pokriva. U njedrima planine daleko od ljudi, ljepotom svojom strahopoštovanje budi. Vjetar mu latice miluje, a sunce zrakama svojim toplinom dodiruje. Na vrhuncima planine gdje čovjek ne baca svoje smeće, tu niče i raste predivno rajsko cvijeće. |
CVRKUTANKA
 Tu crviće traži ili bubu neku, slobodna u divljini a bliska čovjeku. Nadlijeće me stalno i u stopu prati, cvrkuće pa slijeće ponovno poleti, pa opet se vrati. Odloženi ruksak jako je zanima, jer u njemu nešto za kljucnuti ima. Pozorno me gleda žutokljuna ptica, u crnome fraku brdska ljepotica. |
26.01.2012., četvrtak
ZALJUBLJENI MAČAK
 Na kamenom zidu on pjeva balade, zaljubljen i sretan neka selo znade. Od njegove pjesme i pijetao stao, visoko je glavu svoju podigao. Šarene kokice u čudu zastale, od mačkove pjesme guske zagraktale. Kameno seoce prepuno života, sve mijauče, rokće, grakće pa laje, savršena idila seoskog života. |
21.01.2012., subota
BITI IL NE BITI...???
 Danas je dan pobjede ili sramote, umire Hrvatska za koju dadosmo tolike nevine živote. Odvode je moćnici u svoje kolo, čak zvijezdama okrunjeno, da bi nedužno srce hrvatsko još više bilo zbunjeno. Europska unija smrdljiva bara masona ovoga svijeta, u koju uranja malena Hrvatska Domovina naša, jedina i sveta. Zastava plava sa dvanaest zvijezda ne ulijeva nam nikakvu nadu, nije to kruna Naše Gospe hrvatski ljudi...to dobro znadu. Ali zadnju riječ samo Nebo ima, u zgaženoj Hrvatskoj kraj je masonima. |
19.01.2012., četvrtak
UMIVENA RUŽA
 Pritvorila latice od pljuska i kiše, orošena ruža svježinom miriše. Kapljice čiste prekrile joj lice, rozkaste obraze šumske ljepotice. Čim kiša prestane tad latice širi, na rosno joj lice dolijeću leptiri. I tako šumska umivena ruža, leptiriću svakom osvježenje pruža. |
18.01.2012., srijeda
RASCVALO KAMENJE
 Cvijeće iz kamenja kamenje iz cvijeća, to živa je slika raspjevanog proljeća. Miriše planina i pčelice zuje, sve buja i pupa proljeću se raduje. Zadovoljno sunce namiguje s neba, prosipa toplinu baš koliko treba. Zapjenjeni potok od velike sreće, ruši se u slapu kroz planinsko cvijeća. A kapljice vode u sunčanoj zraci, cijeli spektar boja dugini su znaci. U tom malom slapu kao luk se vine, jedna mala duga u srcu planine. |
13.01.2012., petak
UZORNA ŽENA
 Teško je biti anđeo kad grijeh postade način života, teško je biti svjetlo kad je razrušena iskonska ljepota. Teško je biti žena u tami ovoga svijeta, teško je biti uzorna danas ta uloga nije baš sveta. Žena što rađa gurnuta u stranu, kažu da je nazadna dok cijelo Nebo, nosi je na dlanu. Žena je nositeljica života od koje drhte paklene sjene, rađanjem dobiva odjeću od zlata iskri se aureola oko glave njene. |
12.01.2012., četvrtak
NA IZVORU GACKE
 Običan plićak i posebno ništa nije, ali u onom zelenom oku tajna se duboka krije. Još ga istražuju znanstvenici svijeta, baš tu se rađa naša ljepotica rječica Gacka, čista i sveta. Prepuna flore i faune ova kraška ljepotica, vrletna Gacka u srcu Like nasmiješena dama, tirkiznoga lica. Sunčeve zrake prodiru duboko, kroz njene vilinske vode a ona žubori i teče u svoje tajanstvene čarobne slobode. |
11.01.2012., srijeda
PRIJATELJICE
 Crne, radoznale kokice male, u što su se tako jako zagledale. Možda u crvića kukca, leptira, koje to stvorenje ne da im mira. Orao nije on leti visoko, ne može ga vidjet njihovo oko. Možda su upravo snesle jaje, i čude se psiću što ljutito laje. Ili je pijetao stari zabrinut, prijateljicama svojim stao na put. |
APOSTOL IVAN
 U osami i božjem miru apokalipsu si pisao, duboko uronjen u Boga i nadahnutu božju misao. Budućnost crkve i čovječanstva, kroz vjekove si gledao i apokalipsu svoju u nasljeđe, crkvi si božjoj predao. Biblija, knjiga najsvetija završava apokalipsom knjigom otkrivenja, jedino tebi Kristovom miljeniku, dana su ova viđenja. U dubokoj starosti svoje oči si zaklopio, i sa čudesnog otoka Patmosa u vječnu luku si uplovio. |
04.01.2012., srijeda
TRI KRALJA
 Prateći zvijezdu vodilju na put daleki su krenuli, noseći darove svoje malenom Kralju se poklonili. Sve do Jeruzalema betlehemska zvijezda ih pratila, ali pred herodovom palačom zvijezda se sjajna sakrila. Lukavi kralj Herod ljubazno ih primio, raspitujući se o Djetetu kojem bi rado se poklonio. Ali nakane njegove zle nebesko svijetlo pomuti, pri povratku domu vašemu obasjani su vam novi puti. I tako Tri Kralja Baltazar, Melhior i Gašpar, koje Crkva štuje na današnji dan, poklonivši se Mesiji predadoše darove svoje: Smirnu, Zlato i Tamijan. |
02.01.2012., ponedjeljak
SJENA
 Sjena na suncu ista je ko tijelo, mistično skrojeno nestvarno odijelo. Odražava lik dotičnog čovjeka, po travi i stijeni ko planinska jeka Kud god čovjek krene prati ga njegova sjena, projekcija tijela i duša sakrivena. U tami se sjena ne vidi, ali tijelo svoje ona vjerno slijedi. |
| < | siječanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
OPIS BLOGA
SLAVIM TE, NA VRHUNCIMA PLANINAMILUJEM BESPUĆA TVOJA KAMENA,
SA NEBOM SE SPAJA RASCVALA DOLINA
DESNICOM TVOJOM ISPISANA.
Ovo su stihovi iz moje pjesme posvećene Bogu-Stvoritelju
pa sam ovaj blog tako i zamislila, kud god da idem,
posvuda GA susrećem...i pijevam MU, pišući pjesmice,
u svakoj prigodi..kakve su takve su...ali su SAMO MOJE...
Split
MOJA PLANINA, NEBOM MIRIŠE
"COPYRIGHT"@2009.VISOVACZABRANJENO KORIŠTENJE OBJAVLJENIH RADOVA BEZ PRISTANKA AUTORA"
MISTIČNOST PLANINA
PLANINA I JA, JA I PLANINA
