V i n k o m a r

< studeni, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
 
Pisa sam šta me volja kad me bilo volja.

 

pollitika

 30.11.2006., četvrtak

Zatvara se

Hvala svima koji su ikad svratili
Pogotovo onima koji su se potrudili
Ostavit koji komentar
Ne dolazite više jer neće bit ništa novo

- 00:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 29.11.2006., srijeda

Žrtve prvog i drugog reda

U Jasenovcu, na otvaranju Muzeja, predsjednici Republike, Vlade i Sabora poslali su poruku da se zločini i žrtve ne zaboravljaju.
I vukovarske žrtve komemorirane su na najvišem mogućem nivou: tri predsjednika slušali su Bozanićevu propovijed na mjestu najvećeg stradanja u Domovinskom ratu.
Na Dan sjećanja, na Vukovarskoj ulici u Splitu, u cijelom donjem dijelu ulice, od zgrade Općine do križanja sa Dubrovačkom nije bilo mjesta za svijeće uz rub pločnika, sve je bilo popunjeno.
U rujnu, Predsjednik Republike bio je i u dalekoj Ukrajini, na obilježavanju 65-godišnjice tamošnjeg velikog stradanja Židova.
Sve su žrtve vrijedne ovih sjećanja i naših malih gesta, ali najviši državni dužnosnici morali su se lani pojaviti na jednom mjestu koje im zbog veličine stradanja i zemljopisne blizine ne ostavlja alibi.
Kod Macelja, 60 km od Zagreba, 22. listopada 2005. pokopani su posmrtni ostaci 1163 vojnika i civila, ubijenih po završetku rata, 1945.
Toliko ih je ekshumirano i identificirano, ali ukupan broj ubijenih samo na tom malom području procjenjuje se na 12.000, što je ravno ukupnom broju poginulih vojnika i civila na hrvatskoj strani u Domovinskom ratu.
Sjećanje na ove žrtve prepušteno je marginalnim desničarskim medijima i udrugama.
Predsjednik Mesić toga je dana bio u Antofagasti (Čile), gdje je svečano otvorio Hrvatsku aveniju.
Arhiva na web stranici Sanaderove vlade nudi dva članka sa datumom 21.10.2005.: „Predsjednik Vlade o opskrbi plinom“ i izvještaj o osnivanju agencije za podršku informatičkim tehnologijama.Image and video hosting by TinyPicBez želje za „igranjem partizana i ustaša“, za podsjetnik obnašateljima tri najvažnije dužnosti u državi, riječi kardinala Bozanića:
„Jedinstveni smo u osudi svih zala koje su počinili fašizam i nacizam, ali kad su u pitanju zločini komunističkog vremena tu se onda vole primjenjivati neki drugi kriteriji".

- 23:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 28.11.2006., utorak

Prosvjetarima nije dovoljno loše

Prosvjetni radnici štrajkali su prošlog tjedna zbog malih plaća.
Ako ljudi imaju u nekoj branši male plaće očekujemo da bi lagano mogli napuštati te poslove. U prosvjeti rade visokoobrazovani stručnjaci. Mlađi među njima trebali bi imati dobar položaj na tržištu rada i lako pronaći bolji posao.
Znam loših firmi gdje se cijela ekipa promijeni za par mjeseci.
To je i logično: loše ti je, radiš to dok moraš, tražiš drugo i kad nađeš bolje, odlaziš.
Prosvjetari štrajkaju godinama, ali ne čujemo ništa o egzodusu iz prosvjete prema drugim poslodavcima, prema drugim područjima gdje ne bi bili „ispod prosjeka“.Image and video hosting by TinyPic
Ne čuje se da profesori matematike bježe u informatičke firme, ili da predavači stranih jezika odlaze u prevoditeljski ili turistički biznis.
Prema anketama, od desetinama tisuća mogućih firmi u Hrvatskoj, naši ljudi kao najpoželjniju biraju onu koja navodno loše plaća – Državu.
Dok je Država tako omiljen poslodavac, a uvažavajući neka mišljenja da novci za plaće državnih službenika ne padaju s Marsa, nema razloga većem izdvajanju za one koji ne pokazuju da im je loše.
Osim već redovnim godišnjim (plaćenim) neradom u trajanju od nekoliko dana i prigodnim predvidljivim kokodakanjem.
Ali, ovo je jedno manjinsko mišljenje i neće se tako skoro naći ministar koji će bilo kome na državnoj plaći poručiti:Pollitika
- Kome se ne sviđa, neka ide radit u privatnu firmu.
Takav ministar i njegova stranka izgubili bi mnogo glasača.
Za slabu utjehu, dobili bi moj glas.

- 23:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 31.10.2006., utorak

Dicu bi tribalo tuć?

Za jedan dičji rođendan iden kupit poklon.
To treba izbjegavat, ali: prilipila se moja nasljednica i ide i ona.
Idemo u Turbo Limač, nadam se to riješit brzo, računan potrošit 100 do 200 kn.
Glazbene igračke se kupuju ako oćeš da ti roditelji nemuzikalnoga slavljenika dignu pozdrav.
Oho, šatori. To je popularno u Vinkomarkinom vrtiću.
Šator sa Barbie, nema greške. A i veliki je poklon, impozantna kesa.
Ima neke dijelove sa strane, ali vidin da će se to lako sastavit.
Neće me Slavljeničin otac poslat kvragu.
159,99 kn.
- Tata, i meni ćeš to kupit, isti takav.
- Oću, Ljubavi, kad tebi bude rođendan.
- Tata, kupi mi nešto i meni odma sad.
- Nemamo novaca, vidi tu neki manji poklon.
Gumena zmija.
39,99 kn.
Izlazimo, ona mi namišta da iz velike kese viri zmijska glava.
Oće tako plašit prolaznike.
Nova moda: trče prema našem autu i penje se na haubu pa na krov.
Smije mi se u facu.
- Šporkat ćeš se, ubiće te mater.
Ne obadaje me.
- Ulupit ćeš mi krov! Ogrist ćeš! Izvuććeš deblji kraj!
- Šta znači deblji kraj?
- Vidićeš kad te istučen.
Idemo doma, potrošilo se dosta.
Još jedan rođendan je dan posli. Čini mi se da će
Slavljenica Dana Poslije dobit presnimljeni DVD i čokoladu.
(...)

Na zgradi radnici stavljaju skelu.
Vinkomarka stavlja zmiju visit sa prozora.
- Nemoj plašit radnike past će neko.
(...)
Naravno rođendan je u igraonici, rijetki te još puštaju da im doma dođeš šporkavat.
Ostavit ćemo dicu animatoricama a mi ćemo u kafić.
Vinkomarki oću ostavit Zmiju koja je morala ić s nama na rođendan.
Animatorici se gadi zmija koja ima realistično uvijanje i uzima je sa dva prsta.
- Tata, ti čuvaj Zmiju, molin te.
Animatorica mi vraća gmaza.
Image and video hosting by TinyPicIdemo u relativno šminkerski kafić, majke i očevi.
Slavljeničin otac nosi foto-aparat, ja nosin gumenu zmiju.
Jedna od matera kaže bez pardona:
- Mi ćemo ženske za ovi stol, a vi...
Dobro se sitila, to bi ja bija obziran reć.
Objašnjavan ovoj trojici šta sam kupija.
- Dobro je to, posli će unutra držat igračke.
Đir natrag do dice. Pauza, jedu pizze. To je dobro, ostatke pizze podile kasnije roditeljima.
-Vinkomarka, jedi!
(Baba je na izletu, to ti je sve do večere).
Natrag u kafić.
Ovi jedan od očeva radi u HEP-a. Splićani bi rekli da radi na električno poduzeće.
Otiša je u penziju jedan poznat po tome da je zna di su svi podzemni kabeli u Gradu.
Sad malo lutaju, nisu mislili da je to tribalo crtat di se zakopavalo.
Nakon točno dva sata završava rođendan.
Nema podjele ostataka pizze.
Vinkomarka je oduševljena: dobila je na lutriji kuvertu i unutra sličicu iz životinjskoga carstva.
Šta ti je psihologija darivanja!
- Di ćemo sad, Ljubavi?
- Na Brač.
Lipi je dan, zovu sutra pogoršanje. A i miču se kazaljke, od sutra noć pada uru prije. Ajmo na Brač.
Mislin da nisan loš za igru, ali fali mi autoriteta.
U Vinkomarkinom vrtiću crtali su obitelj kroz životinje.
Mater je bila leptir, Vinkomarka je sebe nacrtala ka Mačku.
Tata je prikazan kao - Miš.
Ne triban ti dalje govorit.

- 23:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #

 24.10.2006., utorak

&TD

Ujutro nakon Engleske čitan sve novine i drago mi je da Kranjčarevu igru su doživili bolje nego ja, šteta zagrebačko jutro tako trošit, ali se naslađujen kako sam pogodija doć ovde.
Stavija sam i lipšu robu i to od ujutro.
Konobar pita iman li sitna a ja tražin po žepovima i kažen:
- Neman, stavija sam druge gaće.
On se smije, reka sam istinu ali to u njih znači drugo.
Moga sam ić na sajam Ambijenta, ali moram se nać sa prijateljen u 16 i nisam komodan, iako je tek podne, dok ja dočekan tranvaje i sve to, pa one gužve na Velesajmu i to me sputava i ne znan di ću.
Image and video hosting by TinyPicOtiđen u drugoga prijatelja na Pantovčak, priko puta mu je ona šumica od Predsjedničkih Dvora.
Ima on problema, rolete otvara na daljinski ali neki su mu prozori uski pa nema takvih uskih roleta za na daljinski kupit nigdi u gradu.
Gledamo zelene obronke i Katedralu u daljini.
Žena mu radi, on doma čuva dite, ne radi otkad su se vratili iz Londona.
- Lipi položaj...
- Bila je prilika, jeftino smo prošli.
Pokazuje mi nešto šta bi se moglo radit.
- Je li bi ti bilo lakše ovo učinit u Corelu ili CAD-u? – pita.
- Vratija si se iz Engleske, pita bi te nešto o sportskon klađenju...- okrićen ja.
Smješka se. - Zarađuju samo kladionice.
- Je, ali mi bi imali Dobitnički Sustav...
(...)
Image and video hosting by TinyPicDrugoga prijatelja čekan u Banci u kojoj radi.
Očekiva sam, to je Velika Banka, to su uredi ka u onin reklamama i atraktivne hostese u bijelim košuljama i modrin kostimićima nutkat će me čajen i keksima i hihotat u koketnoj konverzaciji s ugodnim gostom s Juga koji odlaže kolačić na fancy pjat na staklenom stoliću.
Ćubin u nekome uskome hodniku dok ga čekan, neko bolesno slabo svitlo, neki šugavi spušteni strop, vrata neka greza i kvake plastične ka u zgradama šezdesetih. Još se ja nešto bunin di radin, ja sam za ove Donald Trump.
Ali Trump se malo istrošija stalno ovako po tuđemu gradu, peciva, kavice, poklončići, bon od 100kn, prijevoz, utakmica, sad sam ka onaj na reklami za mobitel šta baca novce po ulici i šta mu na kraju padne pomidor na glavu.
Image and video hosting by TinyPicVozi me prijatelj iz Banke i prođemo ispod zgrade od Plive i njega obuzme sjeta:
- Pliva, ja san prodava na 480, a danas je bija zadnji dan za prodat Barru po 820.
A ja se mislin kad buden danas kupova kartu za bus na stabilnih 155 oće li bit koji bankomat blizu i bit će to neizvjesne sekunde kao vječnost (Vaša transakcija se obrađuje) dok se ne pojavi Uzmite novac i bježte.
Da se ne bi mislilo da u ZG iden samo na utakmicu, to se moran pohvalit odlaskom na premijeru u Teatar &TD, znači kod mene ima i reziduuma kulturnih interesa, a i mukte ću jist.
Iako mi je prijateljica rekla da je to klošarska predstava i teatar, ipak sam ja provincijalac i za mene je teatar teatar pa sam se potrudija i stavija novu košulju i postole.
Oštro žensko oko primijetilo bi kompromise cijena kvaliteta, stilsku nekonzistentnost i opću šlampavost, ali šta je tu je, za svoje godine mogu proć, nisan još ćelav, neman drob, uostalom nisam bija filmski glumac ni kad sam mlađi bija.
Image and video hosting by TinyPicIspada da je to predstava o neredima u Đenovi 2001. kad su antiglobalisti protestirali protiv sastanka G-8 di su bili Buš, Širak, Bler, Berluskoni, Putin, Šreder, Kanađanin i Japanac.
Ovi oko mene, koje ne znan, na to gledaju ozbiljno a skoro ka na jedan povijesni događaj, ali već prije predstave sta sam na stranu Policije, Reda i Zakona jer sam ja i inače jedan lojalni građanin doduše vitren ali prizivam društveni red.
Tu sam doša odma u sukob s prijateljicon koja mi je omogućila sam ulaz na premijeru.
Nazvala me Konzervativcen, u čemu ja vidin jednu višeslojnu provokaciju.
Prvi dio predstave opisuju se ti događaji.
Policija je ubila jednoga od tih je li se reče protestanata. Prosvjednika.
Taj je tija udrit policajca praznon bocon za gašenje požara, naglašavaju praznon.
Drugi dio neki rokeri praše glumci viču ne čujen ih ništa.
Pripa sam se da mi je sluh oslabija, ali posli na Domjenku svaćan da nisu čuli ni drugi.
To ih nije uzbuđivalo, oni hvale rokerski bend.
Sad mi to opet ide na kurac jer opet ću ispast Konzervativac jer želin čut šta glumci govore, to bi bilo za očekivat ako smo u teatru?
Ili ipak ne?
Oden uzet na kartonski pjat za pojist i zaustavin režisera i pitan je li to tako tribalo bit, da se ne čuju glumci?
- Kad su demonstracije velika je gungula i malo čuješ ali većinu toga ne čuješ.
Ne možeš protiv njega ipak je on režiser i ja pokušan zadnji argument:
- A je li to glumce frustrira da ih publika ne čuje?
Govori Režiser evo ti glumica neka ti ona odgovori...
- Ne frustrira.
Imaš i ti pravo, mislin se tako bi i ja zna, govorija bi jen dva tri, neće se niko bunit kad ne čuje.
Image and video hosting by TinyPicMalo sam prilađen, vadin klasični rubac za oseknit se ali sitin se ispast ću konzervativac jer sad svi imaju papirnate maramice, pa brišen surlu potajice.
Ja sam reka da su '68 bili neki pobunjenici i Bler, Joška Fišer i Klinton ali da su to pametni ljudi i opet su ušli u jednu Kolotečinu, Normalnost, ali ne mogu se kontreštavat sa Prijateljičinon sestron koja misli da je 11/9 prijevara naftnoga lobija, a čujen i novo, da je i Perl Harbur izmišljen, malo sam i popija vrime mi je ić doma u Split.
Nemoš pobijat te teorije, i ja ću okrenit taktiku naopako, pričat pizdarije pa neka me drugi demantiraju počet ću od samih početaka, od Ivice i Marice, ja mislin da su oni ubili dobru staricu, bacili je u vatru, opljačkali i proglasili za višticu, ajde ti dokaži suprotno, nema svjedoka.

- 01:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 21.10.2006., subota

adio pravopise

nema nade da ću ja svatit išta pravopisa i gramatike jer ako nakon osnovne i srednje škole i nakon toliko godina čitanja novina i čitanja po internetu do prije par dana nisan zna da se Hrvat Belgijanac Ukrajinac Splićanin pišu velikin slovon onda triba dignit ruke od svega i pisat ovako bez točke zareza i ko razumi dobro razumi ko ne razumi šta ću mu ja
od tri strašna redovna diktata iz osnovne škole a to su veliko - malo slovo č - ć i ije – je ova velika slova sam upravo likvidira ije i je mi ne triba jer smo ikavci i jedino mi je žaj šta nema na tipkovnici ono c sa ravnon crton iznad šta smo ka dica uvik pisali kad nismo znali je li tvrdo ili meko č više tako ne pišemo šta ne znači da smo naučili a i kako ćemo kad ovde u splitu ionako ne pravimo razliku jednako ga izgovaramo
Image and video hosting by TinyPicčuja sam da su nekad dici davali triske u školi ako bi govorili dijalekton a ne književno a kasnije u naše vrime pristup se prominija ali vidin i ja nema ništa od toga u fino jer drvo se savija dok je mlado
ženu od moga prijatelja koja se u to razumi pitan a je li se onda piše otočanin sa velikin ili malin slovon a ona kaže e ne to je drugo piše se malin jedino ako nije iz mista Otok kraj sinja
a vlaj je li onda i to malin slovon kaže ona ne nego velikin jer oni su iz Vlaške
otočani malin a vlaji velikin slovon vidiš rekli bi splitski grintavci i po ovome se vidi da su vlaji zavladali

- 22:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

 15.10.2006., nedjelja

Engleska

Kažu puno je 250 kuna za utakmicu, i je i nije, ne gledan ih svaki dan.
Gledan jednu dvi godišnje, tako sam otiša na Brazil, kaže prijatelj ajde da si za Debrecena 80 možeš dat i za Brazil 200 kuna i nije mi žaj, ona atmosfera i oni gol šta ga je izmislija Olić a zabija Kranjčar, kad bi čovik mislija šta je skupo ne bi nikad na kavu sija, svi bi pili doma za 50 lipa umisto za 5 kuna, a svi pijemo u kafiće.
Protiv Engleske, to je ulaznica za povijest samo se nadan da neće bit ka zadnja koju sam gleda, Hajduk Dinamo žali Bože novaca vrimena i živaca.
Još računan možda će bit neki povijesni detalj, nešto šta će se prepričavat, zato idemo na utakmice, zato sad zauziman misto na jugoistoku, kaže Ušo ovo je tradicionalno naša tribina, i vidin skandira se Pletikosi, plješće se Niki Kranjčaru, među svoje smo.
Image and video hosting by TinyPicIspod nas lipo vidimo gol Eduardo nekako u padu i taj balun dugo ide i nekako dugo usporeno pada i pada na pravo misto, vratar ga ne more uvatit, slični kumpir ka Mikijev Talijancima ali pravi povijesni trenutak pada malo posli, njihov vratar da će ispucat, balun mu prolazi kroz nogu ka u crtanin filmovima, kad je pa taj gol samo sam malo pogleda suca i nije to bilo kao kad nam je zabija Cassano na Poljudu pa sam mislija nije moguće, bio je neki prekid, neka greška.
Nije mi bilo čudno jer mi svima tako ubacimo u seriji od po dva, i Francuzima u Portugalu smo, i Talijancima u Japanu i sad Englezima i neka se javi ko je dobija zadnje utakmice protiv Francuza jer jesmo ih dobili 2-1, Trezege je igra rukon za 2-2 i ja to računan pobjedu, dobili smo zadnje ozbiljne i protiv Italije 2-1, Nizozemske 2-1, Njemačke 3-0 i Engleske 2-0 i to sve u 90 minuta, ništa produžeci, ništa penali.
Bilo mi je žaj kad je sudac odsvira kraj jer dobri smo odlični smo iako da mi je neko prije reka ostat će 2-0 za nekoga a neće ni jedan Hrvat dat gol ne bi mi bilo drago, a moran reć i bravo Slavene, igramo ka zmajevi, a bez četri najbolja iz prošlih kvalifikacija, Srne, Prše, Babića i Butine.
Image and video hosting by TinyPicU gradu sidimo mi od doli, komentiramo da na rubovima zapada i istoka bilo je još mista i da nije bilo nas okolo, ne bi Zagrebčana bilo ni 15.000, šta će in novi stadion kad na Englesku ne mogu ovi ispunit pola, a o novcima da ne govorimo, svaki ko je doša od izvan Zagreba koliko je još potrošija na put i na pizdarije, a u metropoli još su duplo bogatiji nego svi mi drugi.
Ali nećemo sad u te detalje i konfrontacije, kad se ovako dobije velikoga protivnika u sportu porastu ti krila i misliš mi smo spremni na pothvate, jebate, mogli bi bit država prava, uredna a ne kurac od ovce koji jesmo, čitaš novine, vijesti, koliko se kralo i krade, interesantno, nismo znali, stalno lagano otkrivamo, kolika smo govna.

- 01:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

 11.10.2006., srijeda

Šta slavimo?

Bio je i prošao Dan neovisnosti, potpuno nezapaženo jer je pao u nedilju. Inače su naši praznici neukorijenjeni, većina ljudi ne zna ni kad se slavi ni šta se slavi, ali to onda nosi faktor slatkoga iznenađenja jer netko se u četvrtak u firmi sjeti i kaže u ponediljak se ne radi i ekipa shvati vidi u kalendaru jebate stvarno ala gušta i to je ka mali dobitak na lutriji bez kupovanja srećke.
Od ovih novih praznika Tijelovo ima dobar potencijal jer je pomičan blagdan, uvik u četvrtak i to se onda dobro spaja sa vikendon, a i u dobro doba u godini je (ove godine 7. 6. a dogodine ne znan).
Ako ne znamo kad je koji praznik i šta se slavi, nema panike – ne zna to ni Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila, novine koja ima veliku važnost, lani je u svečanom tonu u uvodniku nekoliko puta ponovija uzvišeno da je to petnaestogodišnjica hrvatske državnosti, je kurac, bila je četrnaesta jer slavi se događaj iz 1991. a ne iz 1990., a komentar je iz 2005-te. Ove godine nije se dodirnija te teme, pa ne znamo je li naučija brojit do petnaest.
Dan državnosti (25.6.) i Dan neovisnosti (8.10.) obilježavaju odluke Sabora iz 1991. godine, važni su to datumi ali idi mi dođi mi, državnost i neovisnost su došle na četvrtinu teritorija tek 1995.-te, pa se slavi Dan pobjede (5.8.), na dan oslobođenja Knina, dan nakon početka akcije Oluja.
Danom antifašističke borbe slavi se 22.6. 1941., kad je osnovan sisački partizanski odred. Mi smo ka dica u školi kao Dan ustanka u Hrvatskoj učili 27.7. 1941., ali je ovaj lipanjski datum duplo bolji: em je prije, em je srpanjski napad na hrvatsku postaju redarstva u selu Srb u Lici bremenit neugodnim povijesnim analogijama, a ovi kod Siska bili su svi Hrvati.
Još je intrigantno kako su sisački ustanici pritrpili okupaciju Hrvatske i Jugoslavije dva i po miseca, ali su na vijest o napadu na Staljinov SSSR ustali isti dan i to još u ono doba loših komunikacija, pomislija bi čovik da su gledali CNN prije nego ga je gleda dida od Teda Turnera.

Dodatak državni praznici 2006.:
1. siječnja - Nova godina,
8. i 9. travnja - Uskrs i uskrsni ponedjeljak,
1. svibnja - Praznik rada,
7. lipnja - Tijelovo,
22. lipnja - Dan antifašističke borbe,
25. lipnja - Dan državnosti,
5. kolovoza - Dan pobjede i domovinske zahvalnosti,
15. kolovoza - Velika Gospa,
8. listopada - Dan neovisnosti,
1. studenoga - Svi sveti,
25. i 26. prosinca - Božićni blagdani.

- 00:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

 05.10.2006., četvrtak

Rođendan od Gorbačova

Moran bit na konferenciji od Gorbačova jer smo radili nešto u toj kongresnoj dvorani i triba pazit na kvalitetu zraka koji će udisat visoki gosti, ali idealan je dan, ni vruće ni ladno, najlipši dan u godini, samo ne smin ništa dirat, uključivat i sve će bit u redu.
Pitan Glavnoga izvođača jeste li ostavili ventilaciju da malo otiđe ovi smrad novih tapeta, kaže on nemoj, ubaciće nam prašinu iz ventilacijskih kanala, inače imali su samo misec dana za to ispuhat, a sad šta je tu je nije mi ni akreditaciju nabavija i sad svi okolo imaju one iskaznice oko vrata, jedino ja i posli Mesić nemamo.
Lagano se smijen, vidin organizacija je od kurca, u predvorju na velikome panou piše Saturday 29th, neka ženska korektoron briše 29 jer danas je subota, tridesetth.
Još nisu gosti počeli dolazit, dvorana je prazna ja nešto probajen, tu je još električar i ovi za mikrofone i jedan iz osiguranja Predsjednika. Na velikome ekranu probaju neki dio američke emisije di Buš stariji govori o Gorbačovu, to će posli pustit kao tobože video poruku konferenciji.
O-ho, ulaze neke cure i na svaku stolicu stavljaju pizzu u onoj kartonskoj kutiji, bravo, baš mi je ura od marende, dobro ste se sitili, čekaj, nije, zajeba sam se to su u stvari knjige u kartonskon omotu, vidi se samo hrbat, od svih knjiga na svitu dilit će ovu koju mi ima mater doma, umjetničko blago Hrvatske.
Počinje konferencija, mi u onoj sobici odakle se pale mikrofoni i puštaju cd-ovi, ja gledan na monitorima, dobro je, niko ne skida kravate i košulje, ugodno in je, ovi naš tehničar gadi Mađare kako nemaju nikakvi program, gledamo na ekran Mađara kako govori sad ćemo čut poruku Buša starijega, tehničar stoji par sekundi i onda svati da mora ubacit cd, dok on to nađe Mađar se opet vraća na govornicu s onin glupin izrazon lica iz tehnike nam javljaju da sad će i evo konačno ide Buš.
Čim je Gorbačov počeja govorit, upada naglo jedna ženska ravno oće proć u dvoranu malena tanmoputa užurbana, gura nas kaže ja moram na binu, ovi iz osiguranja sta isprid nje, ne može, jebate gotovi smo evo teroristkinja samoubojica svi ćemo eksplodirat, upada za njom Mađar kaže pustite je ona će prevodit Gorbačova na engleski, dobro je, ništa od bombe za danas.
Odužilo se sve to i gladan sam, evo i pauza, ovi nude samo slane grickalice, čips, jebenti ovakvi protokol, jedan glavniji iz osiguranja kaže mi ozbiljno vi bez akreditacije nemojte se šetat okolo bez velike nužde, na mobitel mi šef šalje poruku možda u ponediljak u Splitu opet ovo, Predsjednik možda otvara objekt šta smo isto mi radili, jebate ako me za dva dana opet vidi ovi iz osiguranja ustrijelit će me bez suvišnih zašto.
Ipak ništa od toga drugoga susreta, valjda je Predsjednik otvarao neke druge lokacije, ili nas nisu zvali, ljudi se uvik nešto bune na svoj posal, ja se ne žalin, ali ipak bi volija u životu bit pivač Bambi molestersa ili Predsjednik Republike.

- 19:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

 25.09.2006., ponedjeljak

ZG

Prvi put ulazin u Zagreb vozeći i kao suvozaču na onome rotoru uvik mi se činilo da ću se vrtit beskonačno u onome kaosu i da će me centrifuga izbacit natrag put Splita, ali evo, Bogufala, u drugome kruženju se uvalin u pravu traku i priđen priko Save i već sam na onoj ravnici put grada, koja mi je poznata, oni metalni mostić i cibona, još uvik ne vidin tranvaje da mi siču put, to mi je drago, računan bit će mi oni ovdi glavni neprijatelji, iden u koloni, valjda neću falit ako gledan ove isprid sebe, inače iden bez karte, u glavnin crtama znan di je Maksimir di triban ić, blizu centra smo ali ajde nije tolika gužva, čak se i smanjuje, ovo mi je već poznato, ovo je valjda gospodski da je trotoar u razini ceste, u Splitu bi bilo mrtvih, čekaj jebate, jedino auto isprid mene skreće na onu uspinjaču, neko auto od ZET-a je bilo, pa ovo je zabranjeni smjer, skrenen i ja tu i stanen.
Mislin se bi li priko Trga auton, blizu sam ka Njemci isprid Moskve, ali ne sićan se da sam ikad u Zagrebu vidija auta obična da prolaze ondi, neće me ni splitska registracija amnestirat, samo tranvaje sam viđa' na Trgu, kakve sam sriće još će me udrit u centru centra i izać ću u novine poludjeli Splićanin zabija se u tranvaj i to u novi, slika u boji, ipak neću, ajmo natrag.
Sutra ujutro iden iz Dubrave računan kreniću u centar desno i onda nakon malo ulivo i ne mogu falit neki most, Bundek je na drugu stranu rike, iden prema tamo, iden još, po mome računu već sam mora pogodit koji most ali već cesta postaje gobava, iden, iden i vidin počinju pogoni neki, nema kruva ovde, vidin neku zgradu piše vip i sitin se jednoga splićana šta je radija u vipa zoven ga, uuu jebate otiša si na Žitnjak, kaže, vrati se na Vukovarsku, fala, puno si mi pomoga, to san svatija i sam da se moran vratit.
Imaju dosta ovih skretanja di skreću dvi trake udesno, to u nas doli bilo bi sudaranja, jer „Cestar“ je lin pituravat i u nas di god triba gađat traku to je ajme majko i ovi njihovi kružni tokovi, jebala vas rotacija, daj semafore šta je sigurno sigurno je, a vidin na semaforima u njih moderno je da kad staneš idu ti od auta do auta i prose novce, lani sam opazija da su in svi stupovi od struje izlipljeni nudimo kredite, ajde bar te dvi stvari doli u nas nisan vidija toliko.
I ne lažu ovi Zagrebčani da in je grad pun doseljenika, prvoga nekoga sam u maksimirski park nešto pita i vidin naš je negdi od doli ili Bosanac, a u kino isto tako pitan ja jednoga kako ovde možeš ispravno platit parkirat auto kad maksimum je parking dvi ure a film traje dvi ure on kaže tranvajen smo došli ja kažen dobro ali kako inače platiš a on kaže mi smo iz Vinkovaca smo, ajde opet sam pogodija pitat a neću sad ić dalje pitat po redovima odakle ste, inače to kino Cinestar imaš rupu na naslonjaču za ruku za stavit čašu i moš sist na dodatni kušin od stiropora ako si mali, a inače kažu široko je a nema šire nego doli u nas deset ljudi u kino dođe, tako imaš posebne sidalice livo za kokice i desno za bočicu.
A jesan li još šta vidija, vidija sam one moderne beštije merkate u zološkome, kao na reklami na Animal Planet i šta je Timon iz kralja lavova, na jednu zahvalnicu u zoo-u vidija da se to nekad zvalo zvjerinjak, lipa rič, naškija i življa od zoo, vidija i još neke lemure sa Madagaskara šta skakuću, vozija sam se u tim niskim tranvajima pa ti se čini da si malo propa u zemlju i da gledaš ljudima u auto pa ti je neugodno, u Bobana nisam puno platija ručak, na Bundeku nije bilo kupača ali su dva spasitelja čuvala da ne bi kolpalo kojega ribolovca, u Mekdonaldsa sam prvi put posli puno vrimena vidija da se neko prikrstija prije nego je počeja jist i to u Mekdonaldsa, na povratku nisam iša na Plitvice i to mi je žaj.
E, da, vidija sam i odvojeno dvojicu da su nosili one Dinamove majice s nekon kao registracijom prvak 2006, obziron kako igraju neka paze da in majice potraju koju godinu, zbog osjetljivosti boje, neka ih peru na niže temperature.

- 00:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 20.09.2006., srijeda

Rusija, Bilić

Igrali smo sa Rusima 0:0 i di su sad oni filozofi šta su govorili da nama fali trke, da igramo staromodno jer ne namećemo igru, nemamo siline a igrali smo bolje nego na svjetskome, a u odnosu na onda igraju nam Rapajić i Modrić umisto Srne i Babića, onda ko je to unija tu silinu i trku u našu igru, Luka ili Miki, nije to trka nego igramo kako smo i prije igrali, igraju oni koji najbolje igraju balun, u vezi igraju oni koji znaju dodat, di je bilo to jurenje kad su igrali Prosinečki, Boban i Asanović, i onda su govorili da igramo sporo, pa šta da je bilo sporo, ko oće trku neka gleda atletiku.
Doduše, istina je, teško je ubost gol, zadnje četri prave utakmice dali smo australiji gol iz slobodnoga sa 25 metri Srna i ono šta je Kovač u očaju udrija i priskakutalo je priko vratara, ali valja se nadat da će nan se otvorit protiv Engleza, kad se vrati valjda Srna i valjda će Klasniću uć ovo šta mu je u Moskvi išlo vanka gola, tako ni Bokšić nije zabija pa je uvalija kad je tribalo, Ukrajincima, Srbima, Belgijancima...Image and video hosting by TinyPic
Drago mi je i radi Nane Bilića koji je iša u istu osnovnu školu ka i ja, jedan put su me osandesetšeste uvatili ekipa iz ulice i šire da iden s njima igrat balun, uvatili su me na pola Mažuranićeva šetališta, ja u rebatinke, iden svojin poslon, oni svi spremni idu na igralište di se danas igra Kup torcide u malome balunu, to je asfaltirani teren na otvorenome, njima fali vratar, ka i obično, nagovore me a ionako sam uvik branija u rebatinke, među njima već se vidilo bilo je tu kasnijih profesionalaca koji će odigrat dosta sezona u prvu ligu, Nane je ima 17-18 godina i bija je zadnji igrač obrane u ekipi di i ja, šibali su udarci, ja se itan i trudin se, jedan šta je igra u Splita zabija mi je jednu bombu sa petnaest metri, obranija sam Vladislaviću nešto šta niko ne bi, ne sićan se više jesmo li dobili ili izgubili ali bilo je gusto, Nane se nije štedija, uklizava je ka i posli kad je posta veliki igrač, zato je biće i presta igrat prije drugih, posli par dana čujen se sa prijateljen telefonon i spomenen utakmicu a kaže on, smije se evo ovde i Nane, vrti glavon, nisan tada oduševija nastupon današnjega izbornika, šteta, pod starost će i mene bolit kuk i kolina radi golmanskih parada po betonu, moje su bile i ostale mukte.

- 01:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 15.09.2006., petak

Moj slični prijatelj

Mome prijatelju žena popizdi kad oni dvoje se nađu doma posli posla i ona ga pita šta je bilo, a on nema šta za ispričat, ona popizdi i otiđe s prijateljicama na kavu.
To mi je poznata situacija, s tim da bi ja možda stvarno moga štagod ispričat jer radin u butigi di se događa da ulaze kupci, a i par kolega sere gelere na dnevnoj bazi, ali moj prijatelj radi stvarno ubogadoma, buka u radioni je taka da pola radnoga vrimena provede sa slušalicama, može zalutat koji čovik jednon misečno a vidija sam mu i kolege, ne izgledaju izvor mudrosti, šta će on pričat, dosta mu je njegove muke, ali štaćeš, ženske od jedne progovorene rečenice s nekin kasnije u prepričavanju izvuču deset i tako to ide taj perpetuum mobile i to meni nije jasno šta toliko mogu pričat, ali ja se s prijateljen nastojin solidarizirat i u drugin stvarima, dvi godine prije rata pomaga sam mu se useljavat u stan, i onda mu je ka i danas svitlila žarulja iz gologa grla u dnevnome boravku, nikad nisu kupili luster, računa sam ajde, možda je rat pa tako, ali na desetu godišnjicu mirne reintegracije ovi moj alibi mu lagano pada u vodu.
Nije se za zajebavat, ne zarađuju bajno, troje dice, ne znan nikoga od mojih prijatelja da je postiga tu impozantnu brojku, stalno mu fali pet za učinit šest, pretpostavljan dici ne mogu reć ne, pa se zalete, nije mu lako, ne vozi ni auto, a prvi ga je vozija u srednjoj, auto od oca, ogreba ga je po boku pa se parkira uza zid da otac ne vidi, ali iz njegovoga stana uvik izađen sit i napit, a o opuštenosti da ne govorin, imaju mačke pa je u visini oko po metra sve izgrebano, ali zato je dičji rođendan bija živ, naravno pogotovo dici koja su naganjala te beštije, a ja sam nenamjerno zaspa jednu uru vrimena, i to u dnevnome boravku, biće me ti ostali roditelji čudno gledali ali ja znan da mi moj prijatelj neće zamirit, onda smo otišli vanka i bacili na biljar posli ko zna koliko vrimena, vratili se da ćemo gledat hajduka drugo poluvrijeme ali su dica zauzela televiziju nekon igricon, otišli mi na staru televiziju u njegovu spavaću, naravno na krevetu bačeni kaputi od svih gostiju, iza televizije iskače mačka, izvalija sam se poluležeći, ja mislin da sam diga postole gori na lancune ne bi mi ništa reka, mislin, nećemo zaradit milijun dolara do četrdesete ni nikad u životu, dobro je, boli nas kurac za sve.

- 23:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 07.07.2006., petak

Francuska








Barthez brani
nema više Blanca
nema više poljubaca
Galas i Tiram
brane ga od udaraca

da se udala
valjda bi mi rekli
da nema momka
valjda bi bila vani

to ljeto po kafićima
gledali smo svjetsko
još nije bilo sms-a
morali smo postat
moj savršeni par

prije naše vječnosti
produžimo malo
ovo nejasno stanje
vrijeme je isteklo
trenutak je prošao
kako poznato sranje

sad su televizije veće
i zovu ih plazma
sa prijateljima pijem
sreća je prolazna

Kad Francuska dobija
i opet dribla Zidan
kao da smo mlađi
bar ovaj dan


- 00:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #

 18.06.2006., nedjelja

Prasac

Image and video hosting by TinyPic
Ovo je karika koja nedostaje.
U Splitu u ZOO možeš vidit:
- kokoše
- tovare
- ovce
I rođake od prajca:
Image and video hosting by TinyPic
- pekarija
- divlju svinju
A Zagrebački ZOO je
za ove nenaše beštije, kao:
- lav
- slon
- krokodil
Prasac je osta nekako neopredijeljen.
Ne znan di ću ga nać.
(za neumjesne: iman samo 90 kg).

- 23:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Brazil

Image and video hosting by TinyPic


Sa malom na Prokurativi igran Tom i Jerryja
stalno gledan na mobitel koja je ura
jer ne vidin sat od svetoga Frane
do večeras i Brazila brojili smo dane.

Uto ide Tomić Ante ispod šešira
u tom ćemo znaku pobijedit Brazila

nije slučajno da prolazi danas na svetoga Antu
Smoje je reka: u Boga ne virujen
al virujen u svetoga Antu

nikad nisam tamo di triba
za kupit pive vrimena nima
vraćan malu materi
iden s prijateljima

auto, radio, slušan himnu i Edu Pecija
a prinosija je i kad sam se rodija

Stipe bravo to bi bija gol
da nisi taka prstima, izbija u korner
već sam ga vidija unutra
neman više vire takva su vrimena

to volin vidit borbu
bacanje za balunon,
Kovaču žuti, šta oće reć
dobij Tušo crveni pa idemo leć

Mi se borimo a njima sve lako
zabili nam ni sam ne znaš kako

imaju Kaku, Ronaldinja
Pizda in materinja.

Zaludu sad Babić i balun kroz noge
I Pršino guranje i obrana ka hridi
kad nema ko će zabit Didi
kad nema sriće navijačke
bez Šukerove face seljačke

nisu novci
trieset iljada hrvata
da je bit sad u Berlinu
nikad nisam tamo di triba

kad se otriznin svatiću
bija je falši pobjede znak
sve je kriv Tomić Antun
jer boli ga kurac za balun.

- 08:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 13.06.2006., utorak

Sudačke greške za i protiv nas






(eventualne nove priloge sa zadovoljstvom unosim)

U našu korist:

1. Očite greške:
- Njemačka, EP 96 – Bilić udrija igrača na podu nogon u glavu, sudac ništa.
- Ukrajina, majstorica za SP 98 – pri 1:0 Ukrajincima poništen gol.
- Rumunjska, SP 98 – penal, Asanovićeva gluma, donio četvrt-finale.
- Francuska, SP 98 – isključen Blanc, Bilićeva gluma.
- Italija, SP 02 – poništena im dva čista gola.
- Švedska, kval. za SP 06 – poništen Ibrahimovićev gol zbog tobožnjeg faula na Butini.
- Australija, SP 06 - penal Šimunić nad Vidukom
- Australija, SP 06 - Tomas drugi put rukom, penal


2. Nisu greške ali moglo je i drukčije:
- Njemačka, SP 98 – isključenje njemačkog igrača zbog faula nad Šukerom, kod 0:0.
- Mađarska, kval. za SP 06 – isključenje igrača zbog faula nad Srnom, prvo pol.
- Bugarska, kval. za SP 06 – penal za nas.
- Japan, SP 2006 - penal za nas, sumnjiv.

Na našu štetu:

1. Očite greške:
- Njemačka, EP 96 – nedosuđen penal nad Šukerom.
- Francuska, EP 02 – Trezeguetova ruka kod postignutog gola.

2. Nisu greške ali moglo je i drukčije:
- Njemačka, EP 96 – drugi žuti Štimcu zbog faula na sredini terena.
- Australija, SP 06 - gol iz zaleđa, kaže Cico.
- 00:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 12.06.2006., ponedjeljak

Pletikosa ili Butina

Ja bi stavija Didulicu.
Jer ga nisan nikad gleda kako brani
.

(copyright Hrvoje Matić)


- 00:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 10.06.2006., subota

97. mjesto na Ekran priče 04

(znači, da nisan glasa za sebe, vraga bi uša među prvih 100)

Stigli smo na himnu

Stižemo doma, kesa pivi i ja, na himne smo stigli, ženu i ne gledan, osjećan opet će mi srat.
Francuzi, pun stadion, jaki su, ali i mi smo pravi, znan napamet sastav, ne bojin se ničega.
- Ogi, oćemo se prošetat, vruće je u kući, opet gledaš to...
- Ljubavi, polufinale Svjetskoga prvenstva, pa kako možeš... dođi i ti gledat? – sladak sam.
Mali mi vrti nešto po stolu, prolićemi pivu, ona nešto pere, napet sam, čekan pitanje.
- Pa je li to toliko važna utakmica?
- Najvažnija u povijesti.
- Ali tako si reka i nikidan isto...
- To je bila Njemačka, još Francuska i finale, Ljubavi... – Tribalo je davno u ovoj kući uvest red.
Mali uzme daljinski, da će prominit program, uvatin ga za ruku, okrenem mu je, podivljan, ustanen, lud san, urlan:
- Ili gledajte ili ajte leć, jebate šta je ovo da ja ne mogu gledat jednu utakmicu ka čovik pa šta je vama pizda mu materina!?! Vodi ga leć!!!
Mali drekne, ona u isti čas. – Jesi li lud, ti i nogomet, dođi ljubavi tata je poludija, nisi normalan, pusti dite! Image and video hosting by TinyPic
- Ajte ća, ja vas puštan gledat sve, ovo je jedanput u sto...
- Ne deri se svi nas slušaju, ajde vanka onda gledat u birtiju i ne vraćaj se kad ti je važnije...
- Muči, molinte! – Nane puca, priko branke, uvatin pivu, opiću se majke mi.
(Poluvrijeme.)
Izađen na balkon pušit, susid Jere desno isto. Dobro igramo.
Ulazin natrag, nudit primirje.
- Dođi, Frane, amo gledat Stanića, šta ima onu kosu žutu, ajde...
- Ženo, dođi vidit utakmicu, ovo je sad i ko zna kad... – ne javlja se, ljuta je, u stvari bolje.
Počelo drugo poluvrijeme. Aljoša zavrne, Šuker uleti sam isprid Bartheza, gurne balun ispod njega.
Gol!
Gol, ne moš virovat, grune u isti čas iz svih televizija, iz svih stanova, čuješ ljude viču, pojačavaju ton, izlazin na balkon, izlazi Jere gol do pasa, dižen pivu prema njemu, vičen:
- Ja sam Ogi iz zemlje prvaka svijeta, a ko ste viii? – On ka da će skočit kroz balkon
- Nisu do sad primili gol, a? Nisu primili jer nisu s nama igrali, idemo u Pariz na finale jebate!
Naginjen iz boce, vraćan se u kuću, evo mi žena izronila iz sobe. Širin ruke:
- Ženo prvaci ćemo bit! Vrld čempions!
- A zašto se ovi plavi vesele?
Ko se veseli, šta plavi, ko?
Francuzi se vesele, koje su ovo pizdarije, šta spiker kaže?
- Tata, zašto je Boban doda plavome?
- Ko je da gol, mi ili oni? – pita žena, idila je kratko trajala.
Jebate, ovo nije istina, pa mi smo primili gol, dok sam bija na teraci.
- Tata, ko će sad bit prvak?
Ne mogu rič izustit, ništa mi nije jasno.
Utonija sam u fotelju i gledan a ne vidim. Image and video hosting by TinyPic
Samo pipan rukon di je boca.
- Šta piješ toliko, je li se oni radi tebe nerviraju, oće li ti oni kupit spizu – uvik iste pizdarije ali sad me nije briga ništa, samo ti seri.
Oni opet daju gol.
Ona sere nešto, vodi maloga leć, jer, kao, ja dajem lošu sliku.
Sudac svira kraj. Vrti mi se od pive.
Sad mi je jasno kad ono pročitan u novine.
Uboja ženu nožen u Brazilu. Bacija ženu kroz prozor u Turskoj.
Zbog nogometnog prijenosa.

- 19:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 26.04.2006., srijeda

Moja draga

Dolaze lipša vrimena i kroz prozor-izlog ureda vidim vani stolove kafića.
Cure s crnin očalama okreću lica put sunca.
Fjaka mi usporava mozak.
U proliće, teoretski, trebala bi nas obuhvatiti ljubav, treperenje od pomisli na dragu osobu, od pomisli na njen osmijeh, njenu lepršavu dotjeranost i slično.
Od svega toga lažnoga proljetnog obećanja imam samo jedan glas.
Zbog nekog posla, čujemo se svaki dan.
Nisam je nikad vidio.
Tražio sam o njoj na google.com. Znam kad je diplomirala, može mi lagat godine, ali ne puno.
Ja bi njoj moga lagat, gimnazije ne stavljaju na web kad je ko maturira.
Diplomirala je pod istim prezimenom koje danas čitam na važnim projektima.
Neudata, znači?
"Čeka pravu osobu", zamišljam.
Mene.
Ona sjedi negdje u svom uredu, u Zagrebu. Sigurno je to svijetli stakleni ured kao iz reklama za mobitele, tarife, kredite.
Bit će se ona i oblači kao ove sa reklama, strogo poslovno, ali je sasvim drukčija osoba, vedra i prijazna.
Njen umilni kontinentalni glas dolazi mi u slušalicu, obuhvaća, omamljuje me. Gubim plan.
- Ne daš mi ni marendat...
- Uvijek kad te zovem ili si u birtiji ili na gablecu.
(jeba vas gablec).
- Al će oni počet pituravat brzo?
- Ne znam hoće li "pituravat" ali trebali biste se požuriti.
Moja draga naglasi slatko moje izraze koje oni gori nemaju, sigurno me zamišlja u mornarskoj majici, sa šlapama, crnin očalama...
- Pribrzo mi minjaš nacrte, ne stignen ucrtat opremu...
- A ti se malo požuri, ah vi splićani...
Ne mogu zamislit da bi moja draga mogla zabeštimat ili mi reć nešto ružno, nervoznim tonom.
- Morala bi ti doć malo doli, u prijestolnicu turističkog booma...
Ne može ona, moja je draga puna posla, još mjesecima se neće odmorit.Image and video hosting by TinyPic
Udaj se za mene princa, samo ćeš rađat i gledat se u ono okruglo ručno zrcalo, sluge će radit po dvorcu.
Njen je govor tako mekan, nježan, umjeren, sav profinjen.
Mmmmmm, kako padan na finoću, pravu ili glumljenu...
Malograđanski ideal.
Moja draga, topli proljetni dan.
Romantični film.
A da ja dođen u Zagreb?
-Zadnji put san bija u Zagreb kad san vodija kćer u zoološki... – izvalin.
(Pauza.)
Koja budala.
Reka sam nešto šta nije tribalo.
Još ne dolazin sebi kako sam to moga reć.
- A dobro, onda. – Kaže draga.
Rastavljeni ne upadaju u malograđanske ideale.
Pogotovo ako nisu bogati.
- Idem, pa mi to pošalji...
Nisu mi suđeni haustori i sutereni, Lenucijeva potkova, gableci, uspinjača i tramvaji...
- Je, poslaćuti, bez brige...znan mail.
Rastanak.
Popodne ću sa malon na prvi sladoled ove godine.
A dragu ću čut i sutra, nije sve propalo.
Kad popušin barem nema faktora iznenađenja.

- 23:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 22.04.2006., subota

Coca Cola nije zdrava

Odavno nisam čuo ovo:
- Ako ostaviš brokvu u čaši koka-kole priko noći,
do ujutro će brokva nestat, kola će je svu izist.

Isto su govorili i za neko meso i kosti.
Opake anegdote prorijedile su se u zadnjih 20 godina.
Ali, i danas će ti ljudi reć:
- Kako možeš pit to, to ti je sami otrov.
- Umrićeš od toga.
Image and video hosting by TinyPic
Oko otrovnosti cole vlada konsenzus. Da se postavi pitanje:
- Je li coca-cola nezdrava?,
ja mislin da bi 80% odmah odgovorilo potvrdno, i staro i mlado.

Kad bi se, međutim, pitalo:
- Je li vino nezdravo?,
većina bi postavila potpitanje:
- U kojoj količini?
Naime, "poznato je" da vino u malim količinama ("čaša posli ručka")
nije štetno, dapače "dobro je za krvotok", dapače to i "doktori preporučuju".
Manje od 10% odgovorilo bi odma i bez potpitanja sa "Da, nezdravo je".

Za coca-colu odgovor se zna, ne pita se količina.
Image and video hosting by TinyPic

Nije vino jedini ljekoviti alkohol.
- Od konjaka se kurac bolje diže.
- Pelinkovac je dobar za želudac.
- Pivo je dobro za bubrige.

U nas doktori i apotekari mogli bi zatvorit butige,
samo da je alkohol malo jeftiniji.

Da se razumimo, i meni je draga tekućina.

Ali, ako ti litra nečega tako pouzdano oduzima razum, kako
si tako uvjeren da su ti tri deca toga opijata - ljekovita?

Popij ti litru vina, ja ću litru kole i vidićemo kome je
bolje utjecalo na organizam.
Tebi, naravno.
Bez treninga, na svježinu, jači si od Mirka Filipovića.

Alkohol je u nas u zadnjih 100 godina sigurno ubio više
ljudi, uništio više familija, proizveo više invalida nego
svi ratovi i droge zajedno.

Alkohol je beštija koja se napila krvi generacija, a
iz nekih nejasnih razloga tepa joj se kao kućnom
ljubimcu.
Image and video hosting by TinyPic
Nećemo se valjda odreć tradicije naših starih, odreć
se dobre kapljice radi onih koji bi nam gurnili za stol
piturana, strana, gazirana pića.
Uostalom, konzumacija alkohola je
Privatna–Stvar-Pojedinca.

Da sam ministar zdravstva, za svaki promil alkohola u krvi
na alko testu, pet godina liječi bolesti krvotoka i jetre o svom trošku.

Kako?
Ne znam, ne bih ulazio u
Privatne–Stvari-Pojedinca.
- 23:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 21.04.2006., petak

Opel Haiku

Image and video hosting by TinyPic
Izdržljiva prašina
na mojoj Astri
Unatoč kišama
Idemo na četke

- 21:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

 20.04.2006., četvrtak

Konačna Pobjeda Socijalizma

Da sutra 10 ljudi ide napraviti novu Državu, izabrali bi jednoga koji će voditi zajedničke poslove.
On bi rekao:
- Dobro, dajte mi 15% od vaših prihoda i ja ću vam to sređivat.
Ostalih 9 rekli bi mu:
- Sposoban si ti, bit će ti dosta 10%.
Pritisak većine je da se štedi jer većina daje.

U Hrvatskoj, ovaj koji vodi poslove zaposlio je ili poslao u penziju 6 od preostalih 9 građana.
Pritisak većine je promijenio smjer.
Kad taj koji vodi poslove kaže:
- Uzet ćemo 50% od ovih koji rade i ja ću to sređivat.
Ovih 6 koji su sada većina i troše, kažu:
- Šta ćemo se stiskat, uzmi 65%.

Kada se zajedno slože:
- demokratski sustav u kojem većina bira vlast,
- socijalna država i
- starenje stanovništva uz postojeći mirovinski sustav
onda se dođe do današnjega rezultata:
- više građana / glasača prima iz proračuna nego što ih u njega uplaćuje.

To znači da:
- političari i većina naroda složni su povećavat proračun i poreze.
- jedino moraju paziti da ovi koji uplaćuju, zdrave firme, ne puknu skroz.

S obzirom da:
- takav je sustav komodan za većinu naroda i većinu stranaka i
- nitko neće glasat za smanjenje svojih prava.

Zaključujemo:
- Takav je sustav Konačan.

Sustav u kojem političari / Država raspodijeljuju većinu dobara ja zovem:
- Socijalizam.

- 19:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ne dajmo obalu zlim strancima

Mnogi bi zabranili prodaju nekretnina strancima jer
se time rasprodaje "ono najvrijednije što imamo".

Ne vidim šta je tu "naše", što tu "mi imamo"?
Moje tu nije ništa, neću ni kupit ni prodat kuću ni zemlju.
Kao i 80% nas.

Čemu onda tolika euforija, naše ovo, ono, kad većini ni iz žepa ni u žep?
Ko tu dobija, ko gubi ako se zabrani kupovina strancima?

Cijene bi nekretnina valjda pale, pa je logično da:
- Dobili bi oni koji kupuju (kojima dobro ide u životu).
- Izgubili bi oni koji prodaju (lokalna ekipa).

Znači, domoljubna dužnost je omogućiti bogatijim sunarodnjacima jeftiniju kupnju kuće na moru.
One koji prodaju kuće ili polja, koji time gube, ko ih jebe.

Oni koji će kupit kuću na moru već imaju lijep autić, neki Mercedes ili Lexus.
Platili su tzv. Svjetsku cijenu za te aute.
Nisu imali poseban popust zato jer su iz Hrvatske.

Ali za kuću na moru nećemo valjda platit nekome hrvatu svjetsku cijenu za vrijednu robu koju prodaje?
Onome tukcu ćemo platit tolike novce samo zato jer je to njegovo?

Pa kakva je ovo zemlja? Zar svoga nećemo zajebat?

Kad splićani kupe pola Kupresa, to je da bi se ljudi mogli skijat, ić na obiteljski vikend.
Ako bugar ili mađar kupe vikendicu na Jadranu, to su kriminalci, mafijaši, sigurno.

Dolazi u pitanje i suverenost zemlje, reka je netko u Saboru.
Recimo, rus bi moga doputovat trošnom atomskom podmornicom?

Ima jedan argument za kraj, zašto sam na strani onih koji prodaju, a ne na strani onih koji kupuju.
Čovik se ponekad nađe u nevolji, mora nešto prodat.
Govorilo se nekad da se nešto ostavi "za bolest", ka nešto šta se prodaje, troši u najcrnije vrime.

Nismo još nikad čuli da je netko u nevolji morao kupiti kuću.

- 00:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 19.04.2006., srijeda

Proba


Image and video hosting by TinyPic

- 00:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #