Preteklih dana smo zatrpani vijestima i osvrtima na takozvanu rekonstrukciju Vlade u kojoj su u sklopu likvidacije Slavka Linića promijenjeni ministri obrazovanja i zdravlja. Ne da mi se sad ovdje polemizirat s brojnim mišljenjima i stavovima o tome što te promjene uistinu znače te što bi nam u smislu općeg dobra mogle donijet. Vjerujem da ćemo se većina složit da u preostalih godinu i po mandata Vlade, ako uopće bude izdržala do kraja mandata, nova dva ministra malo toga mogu učinit bez obzira koliko stručni i ambiciozni bili. Eventualno se može popravit opći rejting Vlade kao priprema za sljedeće parlamentarne izbore.
Sad ćemo se utopit u svjetsko nogometno prvenstvo pa ćemo onda krajem oka popratit nastavak obračuna u Esdepeu, neki će i na odmor pa se približava nova školska godina s novim knjigama i već ćemo uplovit u predizbornu kampanju za predsjednika Republike. Završit će i još jedna najbolja turistička sezona, pomalo će se topit ljetni šušanj pa ćemo s prvim šilocima i mrazovima shvatit da se ništa ili skoro pa ništa nije promijenilo.
Bez obzira koliko bili glasni kritičari i oponenti aktualne vlasti brzo se shvati da nitko ili gotovo pa nitko od aspiranata na državnu vlast nema niti ideju kako u državi promijenit stanje pa da nam kontinuirano bude bolje. Jedino što oni uistinu znaju i hoće jest postat vlast umjesto vlasti. Nažalost, rijetko ćemo čut ili pročitat iole vjerodostojnu dijagnozu ukupnog stanja u državi pa kako onda možemo očekivat obećavajuću terapiju kojoj bi trebali dati povjerenje na sljedećim izborima??
Bilo kakvo i koliko rekonstruiranje Vlade, bilo kakva promjena stranačkih koalicija na vlasti u proteklih dvadesetak godina nije nas uvjerila u sposobnost bilo koje vlasti da ovu zemlju i narod vode putem prosperiteta. Iz svega doživljenog, proživljenog i preživljenog nameće se jednostavan zaključak, ne treba rekonstruirat Vladu ili vlade, treba rekonstruirat državu, jer na način kako je sklepana očito ne može funkcionirat.
Redatelj Kovač je negdje rekao pa to često ponavljam, da se njemu čini da smo iz samoupravnog socijalizma zadržali najgore te tome dodali najgore iz (neo)liberalnog kapitalizma. Rezultat je država frankenštajn.
Treba jednostavno podvuć crtu i zaključit ovo neuspješno razdoblje pa onda predložit i provest kompletnu rekonstrukciju države uz primjenu novih društvenih i ekonomskih modela. Državu jednostavno treba resetirat i očistit ko svim i svačim pretrpani kompjuter. Instalirat nove programe koji će bez obzira na operatera u Vladi vodit državu u nacionalno blagostanje.
Znam što ćete me pitat, dobro, a ko će to učinit? To, resetirat državu! E !ebi ga, ne znam!
|