srijeda, 28.02.2007.

Konop zapetljanih misli.....

Kada želim povraćati ne želim da mi kažu da gutam....
Ljudi su čudni u svome htijenju....
ponekad su isprepadani vlastitim vizijama neuspjeha,
polako, polako one klize i odmotavaju klupko zapetljanih misli čineći nesigurnost jedinom opcijom...
vizija je dakle ostvarena...
istina nije uopće bitna, bitno je ono nevidljivo......
rojevi pune glavu, kopiraju glupe sadržaje i nedaju ti da osjećaš vlastitu bit i sanjaš propast.
Jer napokon to je jedina opcija, ako si imalo sanjar nećeš prodati svoje ružičaste cipelice za sigurnost...
Ona je zapravo velika dogma bez pokrića i s hrpom nastojanja da postane suvisla i dana tebi, baš tebi zbog zasluga koje ionako nisu bitne jer nebitnost je ona koja dan čini prašnjavim i ogoli ga do jedne jedine sekunde koja vrijedi, ali samo tebi, na kraju ona ipak postaje dim iz kojeg se možda može izroditi nada...
Što ako moj izraz govori o tome koliko sam ja u stvari živa, što ako ja želim jednostavno biti živa s mrtvim izrazom lica....
Lakše je zapaliti svijest drugih ljudi nego svoju...
Treba imati veliki prozor, čisto tako da shvatiš da nije dovoljno velik...
U njemu možeš vidjeti svoj odraz da te potakne da vidiš naopaku kob...
Ne smiješ posumnjati u svoju nemilu predanost jer ipak ona je krov zidina građenih bez temelja...
Ne smiješ reći kombinaciju sebe i okolnjeg svijeta jer ona ne postoji, postojiš ti i oni i mostovi koji vas spajaju....
Nemoj mi govoriti da šutim ne želim šutjeti, nemoj mi reći da gutam ne želim gutati...
Ne želim žaliti jer bi me to natjeralo da ponovim greške, jer volim žaliti...
Ne želim znati Božji naum jer moj prozor nije dovoljno velik...
Ne znam što želim, želim se bezrazložno smijati, dok mi KOLJU zadnje osjećaje...
Želim kontrolu koja mi ne pripada, ne želim imati samo još jedan dan, želim ne znati ništa jer ionako bih to shvatila kao opscenu virtualnost dvostrukog zida...
Smisao svega je besmislei opet
ZAŠTO SAM U ODIJELU ČOVJEKA, ZATO JER JE OVA VREMANSKA MASKA OTPORNA NA VANJSKE UVJETE...
I dolazim do jedine konstante u životu, a to je da vani uvijek pada led...i
UVIJEK SE SVI KREĆU UNAZAD.......



KALI

- 18:23 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 06.02.2007.

Ametice potučeni........................smola

Danas je neobičan dan, jer sam u isto vrijeme i sretna i nesretna.
Sretna sam jer sam gledala spot od Placeba- Pure morning, i ponovno primjetila kao i svaki put dosada kako se jebeno dobro presijava crni lak na nožnim prstima Briana Molka.
Nesretna sam jer je to moja konstanta, baš glupo al eto. Bliže se ispiti (čitaj- već su počeli), a ja labudam.
Mislim da sam postala ametice potučena, od same sebe.....
Voljela bi biti ono nešto što ne mogu.....
Voljela bi živjeti one djelove, onim dijelovima koji to mogu....................
I svi se grohotom nasmijaše..................
Važna činjenica Zašto je propao Bizant: to je bila apsolutna monarhija propala pod udarcima umorstava od 109 careva, njih 65 je ubijeno, 12 je umrlo u tamnici,3 od gladi, 18 je osakačeno( nos, uši, udovi...oči)
a ostali su ametice potučeni ali OD DRUGIH........................


KALI::::::::::::::::::::::::((((((((((((((((((((((((((((((((((((

- 13:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 02.02.2007.

Isis says goodbye

smile ;)
isis wants this haircut



Isis je jedno nikad jasno djewojche.
I neodluchno.
o, da.
I pishe ponovno na svom starom blogu.

i zhelim da moje dvije drage djewojchice pishu vishe ovdje.

IaKO To nE znaChi da ih napushtam.
O ne.

Kod mene se nikad ne zna.
Ja sam takva.
Tochka.

a ako ikog zanimaju moje shkrabotine , neka navrati u carstvo mojih misli. Ali nije za svakoga. samo za ludjake...Tako zboriše Hesse u Stepskom vuku. Hm, da.
Pa evo ti linka. Klikni ako želiš:
Isis na svom starom blogu koji je oduvijek bio i ostao crnooki oleandar

- 11:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Design by Jovianne||Photo by Brooze