Kod veselog mrava https://blog.dnevnik.hr/vianney
ponedjeljak, 21.07.2008.
Stari Siromah
Jedne večeri župnik anglikanske crkve u nekom engleskom gradiću upita crkvenjaka:
- "Jeste li primijetili onog starog prosjaka koji ulazi u crkvu svaki dan u podne te ubrzo izlazi iz nje? Promatrao sam ga sa svog prozora i osjećao sam se pomalo nelagodno. Nakon svega, u crkvi imamo mnogo vrijednih stvari. Molim vas, pokušajte porazgovarati s njime."
Şljedećeg dana crkvenjak priđe prosjaku te ga upita: "Reci mi , zašto svaki dan dolaziš u crkvu?"
- "Dolazim se moliti", odvrati mu starac.
- "Ali ne ostaješ dovoljno dugo za molitvu! Vidim da odeš do oltara, odmah se okreneš i odeš vani. Što ti to znači?"
- "U pravu ste", odgovori mu siromah. "Ne znam moliti dugu molitvu; stoga dođem u doba objeda i kažem: 'Gospodine Isuse, evo Šimuna.' Možda jest kratko, ali siguran sam da me On čuje."
Nedugo nakon tog događaja, starog Šimuna je pregazio kamion te su ga teško ozlijeđenog prevezli u obližnju bolnicu.
- "Izgledate jako sretan, usprkos jakim bolovima koje trpite", reče mu nakon nekoliko dana medicinska sestra.
- "Naravno", odgovori joj Šimun, "kad svaki dan imam posjetitelja."
- "Posjetitelja?" začuđeno zapita sestra. "Nikada nisam vidjela da vas netko posjećuje. U koje doba vam dolazi?"
- "Svaki dan u doba objeda stane do moje postelje i samo mi kaže: 'Šimune, evo Isusa!' "
Približite se Bogu i on će se približiti vama!
Jakov 4,8
O, Bože, ti si Bog moj; zarana ću tebe tražiti.
Psalam 63,1
nedjelja, 13.07.2008.
Osmijeh
Veoma prikladno sredstvo u davanju ljubavi drugima je osmijeh. Kardinal Richard Cushing je napisao:
I samo mali osmijeh na tvojim usnama veseli srce.
Smiješi se samome sebi... sve dok ne primijetiš da je nestala tvoja uobičajena ozbiljnost.
Smiješi se samome sebi... sve dok ne zagriješ svoje srce sjajem svog blistavog lica.
Onda...
Idi obasjavati svojim osmijehom.
Tvoj osmijeh ima zadatak da izvrši divno djelo za Gospodina.
Smiješi se zapuštenim licima...
Smiješi se žalosnim licima....
Smiješi se bolesnim licima....
Smiješi se svježim i mladim licima....
Smiješi se starim i naboranim licima....
Smiješi se svojoj obitelji i prijateljima....
Broji osmijehe koje je proizveo tvoj osmijeh u drugima tijekom jednog dana. Taj broj će ti reći koliko puta si probudio radost, zadovoljstvo, duh, hrabrost, povjerenje u srcima drugih. Tvoj osmijeh može dati novi život, nadu i ohrabrenje umornim, opterećenim, očajnim, srcima. Tvoj osmijeh može pomoći u dozrijevanju jednog zvanja, ako si svećenik.
nedjelja, 06.07.2008.
Katekizam kroz aforizam
- Smrt nije točka nego dvotočka! Ostavljaju se tjelesni, tj. zemljani ostaci, a osoba odseli u vječnost!
- Naravno da postoji nadnaravno!
- Bog umirućima život mijenja, a ne oduzima!
- Svi smo mi na smrt bolesni!
- Smrt oči zatvara, ali još više otvara!
- Umiranje je rađanje, i to za vječnost!
- Ne živimo da bi umrli već umiremo da bi živjeli!
- Smrt život ne zatvara, nego otvara da se vidi što je unutra!
- Neki "žive" kao da Boga nema i kao da nikada neće umrijeti; pogubni zaborav!
- Za Božje prijatelje: smrt nije kraj, već skok u Božji zagrljaj!
- Slasti, tj. sladunjavosti su isprazne i prolazne, a kazna stvarna i trajna!
- Trpljenje i trapljenje je neznatno, a istinsko blaženstvo je vječno!
- U ovom valja biti izbirljiv: biti totalno i zauvijek sretan ili totalno i zauvijek nesretan!
- Život je spremanje za konačni ispraćaj, za putovanje iz vremena u vječnost!
- Nakon sječe: stablo je padnuto gdje je bilo nagnuto - dragovoljci su i u raju i u paklu!
- Ako me uistinu voliš, ne treba da se bojiš, po smrti ćemo se susresti; oči u oči, Ja i ti! BOG
srijeda, 02.07.2008.
Ovako ili onako (2. dio)
Evo drugog dijela, tj. druge priče o Sv. Petru i Pavlu. Ovaj je malo svjetliji primjer. Malo je i duži, ali mislim da se isplati potrošiti par minutica na njegovo čitanje :)
Apostol Pavao došao je u grad Felipe. Ondje je bilo svega: mjesta za zabavu, kazalište i svega što grad čini gradom. A kako u jednom pristojnom gradu mora postojati i zatvor, ni grad Filipi nije bio iznimka. Zatvorom je upravljao nekadašnji rimski časnik koji je to mirno radno mjesto dobio možda zahvaljujući staroj rani koju je zadobio u službi. Jednog dana tom tamničaru dovedoše dvojicu neobičnih uhićenika, kakve još nije imao u svom zatvoru: Pavla i njegovog suputnika Silu. Ta su dvojica moćno pripovijedala u gradu. Njihovo je propovijedanje izazvalo nemir među pučanstvom, pa su gradski upravitelji naredili da ih se išiba i baci u zatvor.
Pavao i Sila bijahu, dakle, predani tamničaru. – „Dobro ih čuvaj do sutra!“ glasila je zapovijed koju je primio. Tamničar, prava vojničina, odgovori na to: „Dobro čuvati? Razumijem! Izvršiti ću vašu naredbu!“ A imao je jednu ćeliju koja se nalazila ispod svih ostalih i po čijim je zidovima tekla voda. U njih su uveli Pavla i Silu i zaključali ih bez da su im i okove skinuli.
Kad bi ste me upitali kakvu je vjeru imao taj čovjek, odgovorio bih: kao i većina ljudi. On je vjerovao u „gospona Boga“, najvjerovatnije u više bogova. Znate, u Rimu su imali religiju koju ni sami nisu shvaćali previše ozbiljno. Nešto kao i kod nas.
No onda mu se dogodilo nešto tako čudno da to nije mogao zaboraviti cijelog života. Prvo je Pavao negdje oko ponoći zapjevao zahvalnicu Isusu. Čini se da je trebalo proći toliko vremena, sve do ponoći, da prihvati to što su tako nepravedno postupili s njim, okrutno ga išibali i neljudski zatočili. To je nešto što čovijek ne prihvaća tako brzo. No Pavao se ubrzo dosjeti: - „Mene je Isus, Sin Božji, otkupio svojom krvlju! Dijete sam Božje! Ja imam mir s Bogom! I ovdje sam u njegovim rukama!“ i tada su počeli pjevati zahvalnicu. Sila mu se pridružio pjevajući drugi glas ili bas. Bilo je to predivno. I drugi zatočenici su čuli pjesmu. Bili su to zvuci kakve još nisu čuli u tom zatvoru. Ono što se po zatvorima obično može čuti jeste psovanje, urlanje i očajanje zatvorenika i rika čuvara.
Dakle, Pavao i Sila su pjevali. To je, naravno, začudilo tamničara: - „Čovječe što to oni pjevaju?“ Napregnu sluh. „Pjevaju duhovne pjesme! Pa zar još ima ljudi koji to shvaćaju ozbiljno? I to ovdje u zatvoru?! U ovoj rupi svakog brzo prođe volja za pjesmom! A oni pjevaju o svom Bogu!“
Tamničar legne u postelju, no nije dugo spavao. Odjednom se sve protrese. To je Bog učinio. Otvoriše se vrata na svim ćelijama i svi zatvorenici bijahu oslobođeni. Tamničar hitro skoči iz postelje i brzo navuče odijelo. Dotrčavši do ćelija spazi da su sva vrata otvorena: - „Jao, svi su mi zatvorenici umakli! Izgubiti ću službu! Kakva sramota! Sada sam gotov!“ i htjede sebi oduzeti život. U tom trenutku Pavao viknu: - „Ne čini sebi nikakva zla. Svi smo ovdje.“
Biblija ne govori ništa o onome što se odvijalo u njegovom umu, ali izvješćuje kako je u trenutku shvatio: - „Postoji živi Bog kojeg sam odbacio svim svojim bićem! Živi Bog koji bi mene trebao odbaciti. Živi Bog koji zna sve moje grijehe i prljavštine koje sam počinio za života. Postoji živi Bog - a ja sam izgubljen!“ otrča do Pavlove ćelije i dršćući se baci pred njega i Silu: - „Gospodo što mi je činiti da se spasim? Što trebam učiniti da bih dosegnuo struju spasenja?“
Mi bismo mu vjerovatno održali snažnu propovijed ili veliku moralnu pouku. Možda bismo rekli: - „Prvo me izvuci odavde!“ No Pavao mu je rekao samo jedno: - „Vjeruj u Gospodina Isusa pa ćeš biti spašen i ti i tvoj dom!“
Tamničar nije znao mnogo o kršćanstvu. Samo je načuo da taj Isus spašava od Božjeg gnjeva, suda, pakla i starog života. I u tom trenutku primio je udarac koji ga je izbacio iz starog života u oslobađajuću struju spasenja i postao je Isusovo vlasništvo. Biblija nastavlja pripovijedati kako je oslobodio Pavla i Silu iz tamnice i oprao im rane, čuo cijelu poruku o Isusu, prihvatio ga i krstio se te iste noći da bi postao Isusov. Pripovijest završava riječima: - „Vrlo se veselio on i sav njegov dom što nađe vjeru u Boga.“ Uplovio je u struju života i našao mir s Bogom.
Kod Agripe je bilo: - „Malo je nedostajalo.“ Tamničar iz Felipa prihvatio je udarac koji ga je odgurnuo u struju oslobođenja. Što ćete vi (mi) odabrati.
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Ožujak 2009 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Uglavnom će tu biti razne priče vjerske tematike koje sam pročitao po raznim knjigama, internetu i pronašao po raznim drugim izvorima, a koje su na mene ostavile nekakav dojam, dovoljan da to proslijedim dalje :) A može se možda pronaći i pokoje moje skromno razmišljanje. Nadam se da će vam biti zanimljivo. 
e-mail:
vianney.blog@gmail.com
NOTTURNO
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.
Tin Ujević
______________________________
SUPUTNIK
Od ove magle, danas tako guste,
Sve ulice se čine kao puste.
Pa ipak, iza te zavjese sive
Hodaju ljudi,
I ulice žive.
I blizu tebe možda neko ide
Baš istim putem.
Ali s maglom je sliven
Potpuno za te i tebi sakriven.
Dobriša Cesarić
______________________________
Tko zna razgovarati sa stablom, ne treba ići psihijatru. Samo, većina ljudi misli suprotno.
Phil Bosmans
______________________________
Ograničena očekivanja daju samo ograničene rezultate.
Susan Laurson Willig
______________________________
Ako posao doživljavate kao patnju, a novac koji od njega dobivate vam kupuje zadovoljstvo; onda tratite velik dio svog života.
Viktor Emil Frankl
______________________________
Sve je tako opasno da nas zapravo ništa ne treba previše plašiti.
Gertrude Stein
______________________________