dil treći
Jutro je Tristana zateklo za monitorom, taman je završio diplomski kad su se prve zrake sunca probile kroz poluspuštenu roletu, baš dobro pomislio je sad mogu na spavanje, samo da mailom pošaljem diplomski tatinom malom antifašisti, i mogu na spavanje, a kad se probudim lova će biti na računu.
Izolda je pregledala oglase za poslove koji se nude, nije bilo previše šanse da bude nešto u struci malo kome je trebao netko s diplomom Profesora hrvatskog jezika i književnosti. Pisala je i pjesme već je imala dovoljno za zbirku, ali objavila je samo ponešto u časopisima, koje čitaju samo čuda i, i gomilu toga na blogu za koji ni njena mama nije znala da je njen, iako joj je često ostavljala komentare.
Tristan se probudio kad je sunce već bilo na drugoj polovini neba, lijeno se protegnuo u krevetu i na mobitelu pogledao što se dogodilo u zemlji i svijetu dok je spavao. S portala ga je gledalo lice bivše starlete, ili je bila miss, ili nečija kćer, opet je nešto filozofirala. Kaže da je po zanimanju blogerica, kakva jebena blogerica, otkad je to zanimanje, i koje budale uopće čitaju te baljezgarije. Provjerio je stanje na računu, blaženo mobilno bankarstvo, lova je bila na računu, bit će za stanarinu, a i ostat će nešto.
Izolda je krenula na probu, išlo joj je na živce vježbanje tih pjesmuljaka, ona je u stvari htjela pjevati nešto drugo a ne te infantilne pjesmuljke, ali jebiga treba joj lova. Mogla bi se opet javiti onom Tristanu, nekako joj se činio simpa, barem tako preko poruka, mogla bi čak i na kavu s njim, ako je pozove.
Tristan je ustanovio da osim cigareta nema ni kave, pa je krenuo u kafić na kavu, ali tek nakon što svrati do bankomata, pa do kioska. Mogao bi se javiti i onoj Izoldi, danas bi joj mogao i kavu platiti, na slici na Tinderu je izgledala odlično, ako je to uopće njena slika. Morat će stvarno diplomirati i zaposliti se da barem kavu nekoj curi može platit bez razmišljanja, samo bi se trebao u neku stranku upisati. Nije se mogao sjetiti jesu li sad na vlasti fašisti ili antifašisti, ali stari ima nekoga sigurno i kod jednih i kod drugih.
Izolda je krenula s tramvajske stanice prema studiju, i premišljala se da li da se javi Tristanu, prije ili poslije probe, ili da čeka da se on njoj prvi javi.
Tristan je promiješao šećer u kavi, i uzeo mobitel, ne košta me ništa probati, pomislio je, javit ću joj se pa što bude, utipkao je poruku i pogledao nježnu plavušu koja mu se približavala niz ulicu, bila je zgodna i činila mu se nekako poznatom.
Izolda je osjetila da joj je telefon zavibrirao, i vidjela da je dobila neku poruku. Onda što ćemo nas dvoje, pisalo je nasmiješila se poruka je bila od Tristana. Utipkala je odgovor i pogledala prema zgodno crnokosom muškarcu koji je sjedio ispred kafića, i činio joj se poznat.
Brza je pomislio je Tristan i pogledao poruku na mobitelu, Može kava za početak , pisala je Izolda. Di si napisao je, poslao poruku i ponovo pogledao plavušu, te shvatio otkud je pozna.
Idem nešto obavit pa ti se javim za sat dva a ti do tada smislu kud ćemo na kavu, napisala je Izolda, a gdje si ti.
Tristan se nasmiješio kad je vidio poruku, i napisao Ispred tebe.
Izolda se skoro zabila nekog frajera, jer je tipkala umjesto da gleda kud ide. Oprostite rekla je i pogledala ga, a on se nasmiješio i rekao Pročitaj poruku.
|
