Fressssssh

jednoriječje

Tih dana u zadnjoj godini prvog desetljeća dvadesetog stoljeća, omiljena igra dokonih gospođica na dvorovima diljem Europe zvala je jednoriječje.

Dokone gospođice bi neki događaj, osobu ili pojavu, zadavale jedne drugima, sa zadatkom da se ista što je moguće vjernije opiše, a da se pritom koristi jedna jedina riječ.

Igre bi obično prelazile u kikotanje, a nerijetko kada bi ta jedna riječ bila neka prosta, i prave navale gušenja od smijeha, a sve popraćeno dražesnim rumenilom, na inače blijedim licima dokonih dvorskih gospođica.

Eto tako su u predvečerje revolucija, velikih ratova i nestanka svijeta koji poznaju dokone gospođice trošile vrijeme.

Da je tako trebalo opisati Annu Akhmatovu, jednom jedinom riječju, to bi bez dileme bila strast.

Anna Akhmatova se nekom tko je ne pozna, nikako ne bi učinila lijepom, dapače njen kvrgav nos i pomalo zbrčkane crte lica nikako nisu privlačile na prvi pogled, sčim se zasigurno ne bi složila njena tri muža, i poneki ljubavnik.

Ipak kad bi čovjek proveo samo nekoliko trenutaka u razgovoru s Annom Akhmatovom, bio bi poput slamke usisan u vrtlog njene strastvene duše, povezane s njenim očima.

Poput mornara što ih počini pjesma sirena, muškarci su uživali u tonu njenog glasa, spremni se prepustiti tom vrtlogu strasti koji se nazirao iza pogleda ne pitajući za cijenu.

Anna je bila poput njenih pjesama, koje vjerojatno u prijevodu s Ukrajinskoga na kojem je sanjala, na Ruski, izgubiše sve one suvišne ukrase i pretenciozne hiperbole, tako omiljene među pjesničkim svijetom, tih dana u predvečerje krvavog pira koji tek što nije počeo.

Snaga njene strasti je i vječno na smrt osuđenog Amedea probudila, i napravila umjetnika od njega, s čim se povjesničari umjetnosti vjerojatno ne bi složili, jer su uvjereni da je on svoj umjetnički genij nosio oduvijek u sebi. Pritom nitko ne razmišlja o tome da bi on svoj život prespavao, da ga Anna Akhmatova nije probudila.

Takva je bila Anna Andrijivna Akhmatova, jednom riječju, strast.



O, tebe se vrlo rijetko sjetim
I tvoja me sudbina ne draži,
Al’ mi duša kao da poletim
Susret s tobom ponekad potraži.

Tvoj crveni dom kao da me mami;
Crveni dom preko mutne vode,
Ali znam da u gorkoj osami
Ne smijem dotaći sunce ti slobode

Ne daj da se sa mojih usana
Čuju riječi koje ljubav mole,
Ni da budem stihom očarana
Žudnje vječne dok me pjesme bole

Al’ budućnost molim tajno često
Kada noć se sjećanjem zaplavi,
Naslutim nam i susreta mjesto –
Susret veći neg’ svi zaboravi.