Naši dani
 Fali mi ono vrijeme kad smo nas tri odrastale...odisalo je mirom...Ljudi su bili kulturniji, finiji, imali su više strpljenja i razumijevanja jedni za druge...imali su vremena. Postojalo je jutro...nije započinjalo žurbom...započinjalo je snovima...Možda je cijelo to vrijeme bilo jedan veliki san iz kojeg sam izronula...probudila se, eto...Možda danas opet sanjam...jedan lijepi san... Postojale su stvari koje su bile važne...stvari, možda je to kriva riječ...Nije to bilo ništa opipljivo. Bilo je to ono nešto što bi nam dotaklo srce...koliko stihova, koliko muzike, koliko slika, boja...koliko smijeha. Još uvijek odzvanja u sjećanju. Bilo je manje prometa na našim ulicama, manje brige i straha...Da li smo uopce koračale ili smo lebdjele, zaljubljene i sretne... Nije bilo Getroa, Metroa, Konzuma...nije bilo Benettona, Nikea... A opet bilo je svega...bilo je voća, mirisnog i sočnog...Bilo je šarenih majica što su plele naše bake...bilo je tenisica u kojima se jurilo iz škole na igranje... Bilo je puno neba iznad nas...bile su staze, bili su vrtovi...bilo je cvijeca...visibabe, ljubice, jaglaci...mirisali srećom...sretni buketići... Bilo je suza...bilo je sjete...Kad sretnem danas te oči...sve znam...poznajem ja to more... Dvije prijateljice, dvije pjesme... Dva galeba bijela  Dva galeba bijela letjela noću a bura je bila vjetar ih baci na jednu stijenu i on tu osta slomljenih krila a ona ode ostavi njega da čeka svoju posljednju zoru jedino još smogao je snage da požali se voljenom moru Reci joj more da još je volim za zlu sudbu svoju ja je ne krivim, al' zar se tako sad ljubav dijeli ja da umrem a ona da živi. On nije htio zoru da čeka on nije htio sunce da sine s visoke stijene baci se galeb voljenom moru u plave dubine. A ovaj život i dalje teče nova se zora nad morem budi jedino istina ostaje uvijek ptice se vole kao i ljudi. nepoznat autor AKO  Ako možeš da sačuvaš glavu kada je svi gube, a optužuju tebe, Ako možeš da vjeruješ sebi, ako svi u tebe sumnjaju, Ako možeš da čekaš, a ne umoriš se od čekanja, ili da slušaš laži, a da u njima ne učestvuješ, ili da te mrze, a da ne daš razloga za mržnju, a da ipak ne izgledaš suviše lijepo, niti govoriš suviše mudro. Ako možeš da sanjaš, a da snovi s tobom ne zagospodare, Ako možeš da misliš, da ti misli ne postanu cilj, Ako si u stanju da se suočiš s Trijumfom i Propašću, a da se prema njima ponašaš jednako. Ako možeš da podneseš istinu koju si izrekao, koju su hulje izopačile da bi zavarale svijet i ljude, ili da gledaš stvari kojima si život posvetio polomljene. - i pogneš se da ih popraviš pohabanim alatom. Ako si u stanju da prikupiš sve svoje Pobjede i rizikuješ ih u jednom krugu "krajcarica" i izgubiš i prođeš ponovo od svojih početaka, a o gubitku nikada ne izustiš ni riječi. Ako si u stanju da prisiliš srce, nerve i mišiće da ti služe dugo pošto ih više ne bude i da nastave tako kada u tebi ničega nema osim volje koja im naređuje: "Nastavite". Ako možeš da govoriš sa masom, a zadržiš čestitost, ili hodaš s kraljevima, a ne izgubiš običnost, Ako svi na tebe mogu da računaju, ali nitko previše, Ako nedopustivi minut možeš da ispuniš dugim bjegstvom od 60 sekundi tvoja je zemlja i sve na njoj - i - još više Bit ćeš čovjek, sine moj! R.Kipling Danas i ja imam pjesmu za vas... Naši dani  U visokim travama ljeta ostali su skriveni naši dani mi se nismo mogle sakriti Evo nas na putu ostavismo sve, sav teret sjećanja da bi mogle potrčati Kada se okreneš bit ce snijega na našem putu i nećeš ga prepoznati ali sa svakim sjećanjem snijeg ce kopnuti Proniknut će cvijeće i reći ćeš: Želim još jednom ovuda kročiti I želja ce zaboljeti jer povratka nema. Ali želja ce naći put da se opet sretnemo... imat ćemo opet naše dane! verona Sretan ti rođendan S.! Sretan rođendan T.!  |
