29.11.2005., utorak

Nadalina

...sinoć me probudila Nadalina...

Kad Nadalina misi slatko, u dane ispred fešte,
Jo da je vidin bar na kratko, ča skriva ispod vešte.
Jer slatka je ka cukar fini, dok leti po kužini,
I rado bi je jemo svatko, kad Nadalina misi slatko.


...najprije sam mislila da sanjam...Pogledam na sat...1 sat u noći...Fešta, ali gdje? Znatiželja je ubila mačku i mene će jedan dan! Dignem roletnu...svugdje mrak, samo svjetlo kod susjeda gori, u kući preko puta nas...veselo...

Bježi kišo s prozora
Da te nije sad bi ja
Svoga dragog ljubila


...a u mojoj kući pile se drva...hrču moji dečki...ne bi čuli ni da topovi sad pucaju...a ja budna ko sova...E pa kad sam već budna, može "domaćica" i mlijeko? Ma može, zašto ne bi moglo!...Najela se, napila...kod susjeda još svira...Ne spava mi se...

Prodao sam lude noći, za te njene plave oči
Suze sam joj za smijeh dao
Sve sam od života krao
I nisam se pokajao


Ma super su! Nek se slavi, nek se pjeva...Dugo nisam čula ovako nešto...glasno je, ali lijepo...Nek se ljudi vesele...Sjetila se kako je nekad ispod nas bila neka firma...i svako toliko su znali zafeštati...usred bijela dana...Firme više nema. Je li propala ili su se odselili, ko to zna? Nego nema više ni onog veselja...

Još jednom da se rodi, nemirno ovo tilo,
Zvizdu će istu slidit, i bi' će ča je bilo.
Ma da je sriću snilo, i nike svitle dane,
Kad skupiš ča je bilo, u jednu pismu stane.


Malinkonija u duši, u duši, u mojoj duši spava,
I kida srce moje, dok piva pisme svoje.
Malinkonija u duši, u duši, u mojoj duši spava,
I zadnju pismu piše, mladosti nima više.


Prošla je mladost moja, da l' itko za nju mari,
I ča su stukli mladost, i prsti na gitari.
Ovo je naša pisma, jer ništa nas ne dili,
I vi ste kao o ja, iz iste čaše pili.

... i zadnju pismu piše, mladosti nima više
Malinkonija


...Nema više onog okupljanja ko nekad...Ljudi su nekako uštogljeni...fali veseljaka...(fali i love)...Nekad smo znali otići kod strica (didovog brata), znao je tamo biti još jedan njihov prijatelj s harmonikom...zasviralo bi se, zapjevalo...popilo, strina bi ispekla polica i narezala pancete, sira...ja bi iz nekog ćoška virila ko miš, a srce bi mi igralo od veselja...

I proplakat će noći
I proplakat će zora
A kako nebi čovjek
Kad voli kao ja.


...o Božiću, Novoj godini, Uskrsu, rođendanima, nedjeljama...pjevalo se...veselilo se...
Razočarenje i nostalgija.

Drugi joj raspliće kosu a ja je volim
Kako ću živjeti sam kad duša boli
Drugi je ubrah ko cvijet od mene uze
Nezna za tugu i bol i moje suze


Kad sam upoznala svog muža, upoznala sam i društvo koje je volilo feštati...i tako su se zaredale svadbe, bome smo se naplesali, napjevali...

Vidim jata onih istih ptica, istu zvijezdu previsoku
Opet živi stotinama lica, Dalmacija u mom oku
Znam da nije bila samo moja, možda sam u snu duboku,
Ali živi stotinama boja, Dalmacija u mom oku


Već dugo mi srce nije zaigralo...ovako. Brige, uvijek neka žurba, tužni događaji...zaredali se....A ovo vrijeme pred Božić...budi vjeru i nadu da će opet sve biti dobro. I dobro je. Veselit ćemo se...opet

Ko u tebi tiho svira
ko u tvoju dušu dira, Manuela?
Ko to noćas tebe budi
ko ti čežnjom puni grudi, Manuela?
Ko to tebi uzdah krade
u dva stiha serenade, Manuela?
Ko to tebe nježno gleda
i u snu ti mira ne da, Manuela, Manuela?

I ljubav i suze
sve to tvoje srce treba.
Ovu sreću što ti uze
ovaj komad plavog neba.
Sad te tako tiho boli
jer ga tvoje srce voli.
Manuela, Manuela
Manuela, Manuela.

Ko to tebi uzdah krade
u dva stiha serenade, Manuela?
Ko to tebe nježno gleda
i u snu ti mira ne da, Manuela, Manuela?


- 13:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #

28.11.2005., ponedjeljak

Četiri svijeće

ČETIRI SU SVIJEĆE POLAGANO GORJELE.
Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.

Prva je svijeća rekla:
JA SAM MIR.
NAŽALOST, LJUDI ME NE USPIJEVAJU SAČUVATI, MISLIM DA ĆU SE UGASITI.” I odmah se ugasila.

Druga je svijeća rekla:
JA SAM VJERA.
NAŽALOST, MNOGI LJUDI IMAJU POVRŠNU VJERU I JA IH NE ZANIMAM. NEMA SMISLA DA I DALJE GORIM.”
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.

Treća je svijeća žalosno progovorila:
JA SAM LJUBAV.
NEMAM VIŠE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE, I TO KOLIKO SAM IM POTREBNA.
ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE.”
I bez oklijevanja se ugasila.

ODJEDNOM JE UŠLO JEDNO MALO DIJETE I UGLEDALO TRI UGAŠENE SVIJEĆE.
“ŠTO JE TO? “ upitalo je dijete.
“VI STE TREBALE SVIJETLITI DO KRAJA.” I rekavši to, počelo je plakati.

Uto je progovorila četvrta svijeća:
“NE BOJ SE, DOK JA GORIM, MOĆI ĆEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE. JA SAM NADA.

Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama...
NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE U SRCIMA NAŠIM!



Neka svatko od nas bude sredstvo u rukama - Djeteta -(djeteta) da bismo podržali nadu, vjeru, mir i ljubav u vlastitu srcu i u srcima naših bližnjih!

...ovaj sam lijepi tekst (nepoznatog autora) prije godinu dana dobila mailom...a sad mi se nekako učinilo prigodnim da ga stavim na blog...

- 15:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.11.2005., nedjelja

Prva Nedjelja Došašća


ADVENTSKI VIJENAC

Riječju došašće, kršćanska terminologija prevodi latinski izraz adventus (dolazak).To su četiri liturgijska tjedna prije Božića u kojima se crkva priprema na slavljenje rođenja Krista, dok istovremeno dočekuje njegov drugi dolazak. Došašće počinje u nedjelju, najbližu 30. studenom (blagdan sv. Andrije) koja se naziva prva nedjelja došašća. Crkvena liturgijska godina, također, počinje toga dana. Čitanja i običaji vremena došašća naglašavaju pokoru i radosno iščekivanje Gospodinova dolaska. Od prve nedjelje došašća do 16. prosinca, liturgija se usmjeruje na pokoru i pripravu za drugi Isusov dolazak. Čitanjima usredotočuje se na, mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije i odlomke iz evanđelja koji prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava. Za vrijeme tog razdoblja, svećenici nose ljubičaste misnice, čime se još više naglašava tema pokore. Slavljenje pripremnog razdoblja pred Božić potječe iz četvrtog stoljeća.

Značenje adventskog vjenčića

Značenje, smisao adventskog vjenčića nije samo u dekoraciji. On ima svoje mjesto i značenje u vrijeme adventa:

- vijenac simbolično prikazuje zemljinu kuglu, jer Isus dolazi svim ljudima na Zemlji

- zelena boja grančica, od kojih se plete, znak je nade

- crvena boja svjećica, ukrasnih vrpci i ukrasa na vjenčiću znak je božje ljubavi

- goruća svjetlost svijeća znak je nebeskog svjetla samog Isusa koji dolazi

Četiri tjedna prije Božića slave se kao spomen na četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do dolaska Krista. U to se vrijeme plete adventski vijenac od borovih grana i svake nedjelje pali po jedna svijeća, tako da na blagdan Božića gore sve četiri svijeće. Paljenjem svake nove svijeće, povezuje se svjetlost i toplina, jer Isus se približava. U tome je smisao svega; približavanje, tj. okupljanje obitelji.

- 13:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.11.2005., petak

Tvoje je srce slobodno,
imaj hrabrosti slijediti ga.




Svi umiru,
ali ne žive svi pravim životom.




iz filma "Hrabro srce"

- 14:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #

24.11.2005., četvrtak

Sjećate li se...


...crno bijelih slika na našim malim ekranima? Nije to bilo baš tako davno.
Ovaj vikend sam naletila na jedan takav crno-bijeli film (sa Charlie Chaplinom)...i bilo mi je neobično... Onda sam se prisjetila tih vremena...



Sinoć sam baš poželila pogledati jedan takav dobar stari crno- bijeli film, ali sam iznervirana što mi ništa nije bilo po volji stisnula crveni putac i frknula daljinski!



Zato sam danas odlučila pojadati se malo svom voljenom blogu...



Nekad smo se puno više smijali gledajući program na tv-u...A danas? Gledam malo svog sina kad gleda te današnje crtiće...nikakve reakcije osim što se zapilji...Kad naleti dobri stari Tom & Jerry smije se da mi ga je gušt gledat, kako mu suze idu na oči i kako se kida od smijeha!
I mislim si tako, nema druge, nego uzet praznih kazeta pa snimat kad naleti...sve te dobre stvari...



Neke od tih crno-bijelih filmova mogu uvijek pogledati, bez obzira koliko sam ih puta gledala...odišu onom predivnom obiteljskom atmosferom, toplinom, ljubavlju...



Osim zbog te atmosfere, volim ih i zbog toga što mislim da izgrađuju naš duh!...i karakter! A najviše od svega volim pogledati dobru komediju...volim se smijati! Dobar film može puno toga popraviti...loš dan naprimjer, može izliječiti...čim se malo nasmijemo bolje se osjećamo...ma može puno toga...



...u očekivanju nekog dobrog filma...

...potpisujem ovaj tekst s novim imenom,

Ninotchka



I čitam danas u Novom listu članak s naslovom:

Nasmiješimo se, isključimo TV

...i između ostalog:

Talijani o sreći

Talijanski dnevni list Il Corriere della Sera proveo je internet anketu među 7.398 Talijana, nadovezavši se na Britansko istraživanje. Ispitanici su se naime izjasnili o malim stvarima koje njihov život čine ljepšima.

1. Cijeniti ono što se ima - glavni je preduvjet sreće za 26,7 posto ispitanika.
2. Nasmijati se svaki dan - 23,8 posto
3. Učiniti nešto dobro za nekoga svaki dan - 11,4 posto
4. Razgovarati jedan sat tjedno s nekom bliskom osobom - 9,6 posto
5. Telefonirati prijatelju kojeg se rijetko viđa - 8 posto
6. Pola sata tjelovježbe tri puta tjedno - 6,1 posto
7. Priuštiti si mali poklon (toplu kupku ili čokoladni bombon) - 5,7 posto
8. Posaditi biljku i brinuti o njoj - 4,4 posto
9. Pozdraviti potpunog stranca jednom dnevno i nasmiješiti mu se - 2,4 posto
10. Provesti upola manje vremena pred televizijom - 1,5 posto

...ovo sam morala donapisati.

- 15:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.11.2005., srijeda

Gura...

...rekao bi moj sin. Ima dijete i pravo, kako može bit bura kad nosi i gura...Jutros sam na posao (prema zgradi) išla unatraške koliko je puhalo! Brrr...



A dida je baš danas morao u Senj...po ovoj buri...(srce vuče južnom kraju, srce vuče zavičaju)... Ma ko da njemu to smeta...napuhalo se bura u njegovu životu...



ISTI JE TVOJ PUT

Sine moj,
isti je tvoj put
i sve je poput vatre
samo što je više pepela
na rubu hridina
i na rubu neba.

Iste su ptice djetinjstva
nježnog paperja,
ista osunčana dvorišta
i smijeh i plač
i iste su zagonetne sumaglice
kad u snovima vrtove tražiš
plamenih trava
na pragu vječitih šuma
i bezdana.

Sve je isto

sine moj:
put, vukovi i srne.
Ti ne znaš kako mi je
kad pomislim
da je ista i bol.

Vladimir Jurčenko

...nije krv voda...Ponekad, kao da me probudi ova bura:
- Eheeej! Sve te slike crno-bijele, što ih imaš u sjećanju, slike tvojih djedova i pradjedova, živeee suuu....u tebi.
Sve priče, što si ih čula...istina su živa, pričaj ih...svome sinu...
Sve staze kojima smo kročili, ne daj da se zatru...Dođi!

Kako jaka zna biti bura...i osjećaji...U tom kovitlanju...jedna kuhinjica mala, šporet na drva, lice bakine sestre...čaj od trava što ih je ona brala...U tom kovitlanju...ruke moga djeda...mirišu na duhan...nježne i blage...vode me kroz djetinjstvo...Baka...i molitve što ih prvi put čuje moje srce...

Eto, smrzla sam se danas i ugrijala...

- 13:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.11.2005., utorak

Ninja kornjače

Jučer smo zbog računa i nekih drugih gluposti i shopinga morali do grada (do centra)...i spremamo se mi tako, mama Kukumka gleda u čekove, tata Taranta u račune, a mali Juju sav u panici: Di mi je rovčanik?...Di mi je rovčanik?...
- Ma kakav rovčanik?! - pitamo mi njega.
- Rovčanik s parama
- Aha...novčanik! - i uspijemo objasniti našem Juju kako se kaže novčanik, a ne rovčanik.
(Jer ponekad ne uspijemo objasniti. Kao npr. kad je Juju govorio GURA, umjesto BURA. Onda je pametni tata Taranta objašnjavao malom B BURA...pa je mali umjesto bura, počeo govoriti B GURA....)
I kad smo već bili spremni, opet panika...Juju opet nešto traži...Zgrabi neki papirić sa stola i kaže:
- To mi je za kombinaciju!
Kombinaciju?! Hm...Mislim da ćemo morati malo popričati s didom! Da je pretjerao s kladionicama i JONAMA (gostionama)!

Super mi je kako on svojoj mami sve kaže..di je bio s didom...di s tatom...Hmm dok ne skuži jednom da se muški trebaju držati skupa.

...shoping uspješno obavljen! Vratili se doma (smrzli se) sa punom vrećicom iz Kraša, Ninja kornjačom: Leonardom (60kn).



- Tata još moramo kupiti Donatella, Raphaela i Michelangela...moramo brzo ići u onu trgovinu dok nisu sve prodali.
- Mhmm...

Iz riječnika malog Juju:
bura je GURA
gostiona je JONA
jagoda je JABODA
flaster je PLASTER
prijatelj Hrvoje je PRVOJE
daj je DOVAJ...



- 10:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.11.2005., ponedjeljak

Zoya

Jučer sam se cijeli dan radovala filmu Zoya...Sve sam poštimala, poriktala i u 20.00 mogle su sjekire padati, ali ja sam se zašuškala i priuštila si nešto za žensko srce...malo Danielle Steel.



Tako je Zoja popravila jedan loš, ali zbilja loš vikend...Loš, zato što me dobro ukočilo u leđima, pa sam psovala i gunjđala...Nisam znala što je gore, kad bi pogledala van; vrijeme divno, krasno, bajno (zericu hladno) ili kad bi pogledala koliko posla u kući...ali ništa od sve toga, nego Voltaren i krevet...ooo babo stara!



A u nedjelju popodne kad je malo popustilo u leđima, navalila ko da će uteći: prati, čistiti...hmm glupe li žene!

I na kraju eto što me usrećilo...što sam stigla sve prije Zoye...i Zoya, naravno.

Vrijeme je ljubazno, sve što izgubimo, vrati nam mudrošću i uspomenama...
(iz filma Zoya)



- 15:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.11.2005., nedjelja

brrr...zimica




- 16:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.11.2005., četvrtak

Zapis o suštini stvari



Nitko ne mora ići nikuda. Svi smo već tamo
Samo kad bismo to znali.
Tamo se ne dolazi. Tamo dolazi k nama.
Ili bolje, tamo je zapravo ovdje.

Kad bih znao tko sam zapravo, prestao bih se ponašati
Kao onaj za koga se smatram,
A kad bih se prestao ponašati kao onaj za koga se smatram,
Znao bih tko sam.

Aldous Huxley


Svatko stoji sam na srcu zemlje
proboden zrakom sunca:
a veče je već tu.

Salvatore Quasimodo


- 09:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.11.2005., utorak

...kiša

Izgubilo se malo ciganče i plače...
"Zašto plačeš?" pitaju ga ljudi.
"Izgubio sam mamu."
"A koja je tvoja mama?"

"Ona koja je najljepša..."

Zbog naše djece nekad se zbilja osjećamo posebno...A kako se zbog nas osjećaju naša djeca? Danas mi se čitajući jedan post nametnulo to pitanje...pa mi ne izlazi iz glave...kako to izgleda gledano njihovim očima...dječjim

Zašto žene plaču?

Jedan je dječačić upitao svoju majku: "Zašto plačeš?"
"Zato što sam žena" - odgovorila je.
"Ne razumijem" - rekao je dječak.
Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikada i nećeš."
Kasnije je upitao oca: "Zašto mi se čini da mama plače bez ikakvog razloga?"
"Sve žene plaču bez ikakvog razloga" - bilo je jedino što je tata znao reći.
Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene plaču. Naposljetku je zazvao Boga: "Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?"
Bog odgovori: "Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna.
Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružiti utjehu.
Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece.
Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kada svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora.
Dao sam joj osećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo.
Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce.
Dao sam joj mudrosti da zna da dobar muž nikada ne bi povredio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega.
l napokon, dao sam joj suze da se isplače.To je samo njezino na korištenje kad god joj zatreba.
Vidiš, sine moj, ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri ili u načinu na koji se češlja.
Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gde stanuje ljubav."

...cijeli se dan trudim popraviti raspoloženje, ali ne ide...kiša...i neke tužne misli...jedva čekam zagrliti moje malo sunce...



...neka vas sve obasja svjetlo ljubavi...


- 15:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.11.2005., ponedjeljak

Jučer nas je jesen počastila

- Hej ti opčinjena lišćem...pogledaj gore - reklo mi je jučer jedno zlatno stablo.



- Jesi li ti čarobno stablo?
- Želiš li da budem?
- Budi, molim te budi...
- I što želiš?
- Želim...Tvoj blagoslov...


Jučer nas je jesen počastila jednim prekrasnim danom...I opće je poznata stvar da nema gubljenja vremena u kući za takvoga dana...nema kuhanja, čišćenja, peglanja, pranja veša...Nego šetnja, šetnja, šetnja...i samo šetnja...I bome smo se našetali...nakafenisali...i ručali na otvorenom...

Opilo nas sunce...i kad smo mislili da je najljepši dio dana prošao...prevarili smo se...

Usljedilo je nešto...nešto...prekrasno!

Dvije umorne mame odvele su svoje klince u Hrvatski kulturni dom na koncert dječjeg zbora Mali Riječani...i nisu požalile!
Veseli ritam i zvonki dječji glasovi...Mali Riječani i teta Egle slavili 20 godina postojanja, a gosti su im bili: riječki gradonačelnik Vojko Obersnel (barba Vokio, kaže moj sin), gitarista Damir Halilović Hal, pjevačica Meri Trošelj i glumica Leonora Surian koja je otpjevala predivnu pjesmu iz mjuzikla Jalta, Jalta:

ODA RADOSTI

ZNAM, NEGDJE MJESTA IMA
NA SVIJETU KOJEM ŽIVIMO MI
JOŠ NEGDJE SUNCA IMA
GDJE POSTOJE JOŠ SNI

NEKA CIJELI OVAJ SVIJET
JOŠ SJA U SUNCU
NEKA NAŠA ZEMLJA SVA
POSTANE SRETNA
NEKA CIJELI OVAJ SVIJET
ZOVE SE BAJKA
ZELENA I MIRISNA
CVIJETNA SVA I NEVINA
LIVADA IZ SNA

PLAM TOPLI NEGDJE TINJA
SJAJ TOPLE ZVIJEZDE SEŽE DO NAS
JOŠ PRAVIH LJUDI IMA
ŠTO VJERUJU U SPAS

Kako nam je dobro bilo da je moj dečkić i u snu sinoć pljeskao...

- 10:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.11.2005., subota

Don't cry for me Argentina

It won't be easy, you'll think it strange
When I try to explain how I feel
That I still need your love after all that I've done
You won't believe me
All you will see is a girl you once knew
Although she's dressed up to the nines
At sixes and sevens with you

I had to let it happen, I had to change
Couldn't stay all my life down at heel
Looking out of the window, staying out of the sun
So I chose freedom
Running around, trying everything new
But nothing impressed me at all
I never expected it to

Don't cry for me Argentina
The truth is I never left you
All through my wild days
My mad existence
I kept my promise
Don't keep your distance

And as for fortune, and as for fame
I never invited them in
Though it seems to the world they were all I desired
They are illusions
They're not the solutions they promised to be
The answer was here all the time
I love you and hope you love me

Don't cry for me Argentina

Don't cry for me Argentina
The truth is I never left you
All through my wild days
My mad existence
I kept my promise
Don't keep your distance

Have I said too much?
There's nothing more I can think of to say to you
But all you have to do is look at me
To know that every word is true

Don't cry for me Argentina

Utakmica na tv-u pa sam na blogu...utekla! Ma nemogu ja to definitivno gledati, prisiliti se da gledam...previše zelenog...A moji: "Evo ga! Sad će! Akcija! Too!..."
Malo sam htjela prebaciti na neki drugi program, a sin kaže: "Pusti mama da gledam nogometaše i zavijam!"
- Misliš da navijaš?
- Ne nego zavijam...
Pobrkao je...mislim da bi ja trebala zavijati...

Koji vikend...
Bili jučer na cijepljenju (BCG)...i kako tatina junačina nije plakao dobio je dvorac i viteze!
Čula se s prijateljicom, kolegicom s posla. Kaže provalili joj u auto ispred vrtića, razbili prednje staklo, ukrali torbu (mobitel, lovu, kartice). Užas! Ma nemam riječi...I ispred našeg vrtića su prošle godine provaljivali u aute...Koja je to fora? Vrebati ispred vrtića...ma...
A jučer popodne bila nam je još jedna prijateljica i njezina curica, pa su se naigrali...što podrazumijeva istresli sve igračke na pod...ma neka...Ispočetka malo sramežljivosti, a onda ko dva teletabisa smijali se, trčkarali naokolo...I mi se nasmijali s njima...Priča prijateljica kako njezina curica kaže za njihov auto da je crn ko bijeli snijeg! Pale i slatke male puse...

Imala sam i malu lekciju ovaj vikend (od svog muža): Nemoj više nikad dirati u struju! Bolje da ne idem u detalje...sad je smiješno, ali...

Nikad nismo imali tako uzbudljivo Martinje (sv.Martin) kao ove godine. Ahhh...valjda zato što mi je muž dobio poziv za Prekršajni sud. Zato što je pred godinu dana imao nezgodu...išao neki pametni tip u rikverc, bez žmigavaca...i udario u nas...a mi išli od mojih, s ručka...muž popio pivu...i...

...fantastična utakmica, kaže barba komentator na tv-u....ma šta je tu fantastično?...
...kraj, kraj, kaže barba komentator....e to je već bolje!
...još jedna utakmica je sad, kaže moj muž...ma ne opet...


- 19:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.11.2005., srijeda

Sve boje moga neba



Zamirisale naranče...Stala sam uz prozor i uhvatila jedan spokojan tren. Ovo nebo ljubičaste boje...moćno...Netko je nečujno otvorio jedna vrata...dašak prošlosti prostrujao je...Mogla sam je vidjeti kako s puno vjere stavlja čizmicu na prozor...čeka...
Jutro donosi radost i smijeh i puno darova...i šiba se zlati....i naranče...Među poklonima što ih je njoj nosio Sv. Nikola uvijek bi bile naranče...i puno ljubavi...
Nebo ljubičaste boje i mirisne naranče....prizvale su u sjećanje jednu sliku iz mog djetinjstva...tako divnu.


Ove dane spominjemo često Sv. Nikolu i Krampusa...malo ih koristimo u "odgojne" svrhe.
Ako budeš dobar donest će ti Sv. Nikola poklon, ako ne...Sluša se, sluša...puno više ovih dana. Jedino što su želje velike...pa se bojim da naranče mome sinu možda ništa ne bi značile. Ipak će ih Sv. Nikola donijeti...reći ću mu. Možda će mu jednog dana zamirisati kao i meni pa se sjeti...

Ove dane igre su pune mašte...i nikako ne mogu pogoditi pravi identitet moga sina. Sad je vitez, sad je lovac...Jučer je imao didov lovački šešir, moju maramu kao čarobni plašt i mač od lego kockica što mu je napravio tata...Ja ga pitam: Tko si ti? A on kaže: Ja sam Markiz od Carabasa!
- Markiz od Carabasa?! To još nisam čula...
- Pa mama, onaj iz priče Mačak u čizmama!
- A taj...

E pa čast mi je markiže moj mali. Drago mi je što imaš tako puno mašte...igraj se... samo se ti igraj...ne propusti ni jednu boju neba...



62
KAD TI DONESEM šarene igračke, dijete moje, tek tada shvaćam čemu sva ta igra boja s oblacima i vodama, i zašto je cvijeće tako raznobojno - kad ti donesem šarene igračke, dijete moje.
Kad ti zapjevam da bi zaigralo, tek tad po istini znadem čemu sva ta svirka lišća, i zašto korovi talasa došumljuju tvoj glas do srca zemlje koja im budno prisluškuje - kad ti zapjevam da bi zaigralo.
Kad donesem slatkiše tvojim željnim ručicama, tek tad spoznam čemu sav taj med u čaški cvijeta, i zašto se voće tajom puni slatkim sokom - kad donesem slatkiše tvojim željnim ručicama.
Kad poljubim tvoje lice da bi se nasmiješilo, dragašno moje, tek tad posve razumijem slast što struji s neba u jutarnjem svjetlu, kao i radost kojom ljetni lahor umiva moje tijelo - kad te poljubim da bi se nasmiješilo.

Rabindranat Tagor, Gitanđali, Pjesme darovnice


- 11:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.11.2005., utorak

La vita e bella



Što mi se desilo pred neki dan?...Otvaram svoj blog i nema moje najdraže sličice (njih troje na biciklu) iz filma "Život je lijep".

Koje razočarenje...tuga...briga...nije mi više uopće bilo do bloga...

Tražila sam i kopala da ću je pronaći, ali baš TE slike na CIJELOM INTERNETU više nije bilo. I ONDA...with a little helps of my frend...ubacim jednu drugu (njih troje, ALI NE NA BICIKLU!) iz istog filma...i glumim samoj sebi da je sve ok...Ali ta je slika bila nešto poput važnog pečata na mom blogu...Onako pokislog raspoloženja počela sam prebacivati SVE sličice na ImageShack i onda na blog...Da, puno posla...za kaznu...Tako ti je to kad si neznalica...hoćeš brže i lakše...

I onda ne znam kojim ČUDOM, iz čista mira...eto moje najdraže sličice (njih troje na biciklu)! Sreće i radosti! Veselja! Prebacim je brže bolje i eto je sad tu...nikome je nedam!!!

...i sunce je na mom windows-u zasjalo...mada mi je cijeli vikend bio pokisao i mada su me dobro stisnuli sinusi i grlo i mada OPET pijem antibiotik...IMAGE SHACK! ili na materinjem jeziku: NEŠTO ZA PREBACIVANJE...slika...a i raspoloženja...

...prebacujem ja tako svoje raspoloženje...IMAGE SHACK! I ta mala sličica i sve što se desilo s njom natjerala me da se opet prisjetim tog dragog filma...

Smiješno je to što mi se svidio prije nego što sam ga pogledala...Kako? Jedan dan je jedna moja kolegica na poslu prepričavala neki film...tako živo i do detalja (kao što samo ona zna)...da mi se usjekao u sjećanje kao nešto stvarno...



Nedugo zatim, jedne vedre noći...moj muž i ja kupili smo ulaznice za film koji je igrao na Ljetnoj pozornici u Opatiji...Kada je počeo film, šapnula sam mužu: Ma znam o čemu se radi...Pričala mi je kolegica na poslu...
Ali...film mi je oduzeo dah...izmamio smijeh...izmamio i pokoju suzu...zapeklo me u srcu...ali i nadahnulo! Ajme koja noć...Opili me mirisi ljetne noći u tom kinu s vedrim, zvjedanim nebom iznad nas...



...poanta svega...pogledajte film ako još niste...naučite još nešto što ne znate...sačuvajte sličice...one lijepe...na blogu...i u svom sjećanju...život nije samo "copy/paste"...traži od nas da se malo više potrudimo...kad je najteže...dajte sve od sebe


- 12:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.11.2005., petak

...još jedan petak

- Mama...vani je dan!
- mhmm
- Ja sam se prije tebe probudio! Ajde! Idemo raditi!

Otvorim oči...moj mali miš budan...Idemo...idemo...petak je!...Kako to vrijeme leti...list zelen...sad je žut

Prolazi sve

Prolazi sve, list zelen sad je žut',
al' naša ljubav, zar ne,
nikada neće proć'
prolazi sve, sve osim sjećanja,
jer vrijeme mijenja naš svijet,
nama tako drag.

Za me si lijepa još,
k'o u dane prvih susreta
u tvojim očima
plamti isti žar.

Prolazi sve, sva ljeta zime sve,
al' naša ljubav, zar ne,
nikada neće proć'.


Na putu do vrtića...puno lišća...razbacivali smo ga nogama...prekrasno lišće: zlatno, crveno, smeđe...moj sin je pjevao neku pjesmicu o pužu...žurilo mu se...da dođe prije svojih prijatelja...Pred vrtićem još uvijek stoji tikva..."Naša je veća", kaže moj sin. Na stepenicama nas prestrašio jedan mali spider-man s mačem, držao je baku za ruku...i njemu se žurilo...

U vrtiću brzo skidanje i preobuvanje u papučice...u brzini dobih jednu malu slatku pusu...i ode...

Igra je počela!

...a tata nam je sinoć kasno došao, a jutros rano otišao...

Nogometalo se jučer!...Kroz san sam čula: dao sam gol...možda sam sanjala...vrlo važno

...Sve je super i sve je za pet kad si muško i voliš nogomet...

...ALI...ja nisam muško i ne volim nogomet...Jednom sam se prisilila gledati...ali onda sam skužila da gledam negdje kroz ekran ili po strani, a misli su mi bile negdje drugdje...Na početku su zanimljive boje dresova...pa ako je neki zgodan...onda isto može bit zanimljivo...ako se malo zakače...ali inače...SVE, samo da ne moram gledati nogomet! uhhh

...ma to je nešto u krvi, ili hormoni...s tim se rodiš...

Nikad neću zaboraviti kad je moj sin sanjao (nakon što ga je tata prvi put vodio na utakmicu): plješće u snu i viče: bravooo...A jučer se moj mali nogometaš vratio uplakan...da bi on htio visoko pucati loptu...O ljudi čuda!

Lako da danas nije opet utakmica na tv-u...Mislim da bi danas mogla malo do grada...ma bilo gdje...

...prolazi sve...


- 12:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.11.2005., četvrtak

eh...koji dan danas

Ljudi moji sve me živo danas boli...a i kolegicu do mene, pa smo se nasmijale! Ma preživjet ćemo...malo čokolade...A ne, bez čokolade ovaj put! Čitale smo jutros kako čokolada nije dobra, ni mlijeko, ni žitarice...Ustvari sve što smo danas čitale...nije dobro. I sve simptome smo imale...loše nam se piše...pa smo se opet nasmijale!

Ma najbolje je kad što manje znaš i čitaš i baviš se takvim glupostima...

Kaže kolegica do mene da ne jede piletinu od kako je počelo to kravlje ludilo...pa smo opet prasnule od smijeha!

I eto je sad, cijelo vrijeme pjeva neku pjesmu kokokoko-kokoda...mislim da stvarno nije dobro...

eh...koji dan danas...

- 10:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.11.2005., srijeda

...fra Dudina pjesma

BITI MI DAJ!

Oduvjek sam volio mjesečinu.
U njoj sve se stvari čine
u isto vrijeme da jesu
i kao da nisu.

I sebi sam tako izgledam:
da jesam
i kao da nisam.

I kad mislim da jesam,
skoro da želim da nisam,
Jer - jao! - ja koji jesam
više sam onaj koji nisam.

I moglo bi biti da k Bogu dođem
kao da jesam,
a on će mi reći da nisam.

A tada -
bolje bi bilo da nije me bilo.

A kad mislim da nisam,
bude mi žao,
jer volim da jesam.

O kako je dobro: biti!
To možda i ne znam pravo,
već samo slutim
kako je dobro: Biti!

Jer -
i ovo malo što jesam
dok nisam,
kako je lijepo biti.

O Ti koji jesi
i nikad nisi!
O daj mi, Dobri,
biti mi daj!
Da jesam i samo jesam!
Vječno i zauvjek jesam - u Tebi!
O ti koji jesi:
biti mi daj!

Bonaventura Duda

- 17:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

U tišini

Jučer sam cijeli dan provela u tišini...u molitvi, u mislima...

Vraćajući se s groblja srela sam dvoje dragih mi ljudi...mislim da ništa nismo trebali ni reći...s nekim ljudima se možemo i u tišini razumjeti.

Udaljavajući se...zvonila su zvona...odjekivala su u meni...djelovalo je u isto vrijeme tako stvarno...i nestvarno...sjetila sam se jedne pjesme od fra Bonaventure Dude...Moram je pronaći, pročitati...predivna je...baš opisuje kako sam se osjećala taj trenutak!

...i tako u mislima, sva šćućurena u sebe...došla sam na misu...I nije mi jasno kako, ali čula sam baš ono što sam trebala čuti...Odgovor na neke moje misli, odgovor na neka moja pitanja...Mir kao da je sipao odozgo...sipao, sipao i sipao...poput snijega...

...možda sam cijeli dan tražila neki znak...neki mali znak...

...bila sam tužna i prepustila sam se...slušala sam pomno svaku riječ iz propovjedi i jedan dio je snažno ušao u moje srce:

...smijemo biti tužni, ali ne i očajni...

...tužna sam, nisam očajna...držim se...vjerujem...





- 15:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Komentari On/Off

...na tragu nečeg lijepog...


Moj Bog

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći jedan drugog

i našao sam ga u sebi
jer živi u meni za me
i ja se u njemu radujem

Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.

Josip Pupačić

Vidjeti Svijet u Zrncu Pijeska
I Raj u Divljem Cvijetu
Obuhvatiti Beskraj na dlanu tvoje ruke
I Vječnost u jednom trenu.
- William Blake -


Onaj koji za sebe okuje radost,
Razara krila životu;
Onaj koji ljubi radost dok je u prolijetanju,
Živi u Vječnosti zora.
- William Blake -

Dan je lijep
jer ga oči
tvoje
gledaju.
Enes Kišević


"Radostan sam, budite i vi. Molimo zajedno u radosti, Djevici Mariji povjeravam se s radošću."Ivan Pavao II
Molitva je i riječ i misao i pogled i susret. Sve može biti molitva, cijeli život bi zapravo trebao postati molitva. Ne bi iz nje ni trebali izlaziti. Ako si stalno svjestan da je sve što imaš Božji dar, ako Mu za sve zahvaljuješ, ako je svaki tvoj udah i izdah radosna hvala za sve, onda stalno moliš...
fra Bonaventura Duda

"Sreća u ovome životu ovisi manje o tomu što vam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćate.” (Elbell Hubbard)
"Nije li zaista sve u tome i što se još više od toga može poželjeti? Jedan mali vrt da se čovjek prošeće po njemu, i onda beskonačnost da se preda svojim sanjarijama.
Pred nogama ono što se može uzgajati i brati; nad glavom ono što se može proučavati i o čemu se može razmišljati. Nešto cvijeća na zemlji i sve zvijezde na nebu..."
Viktor Hugo

UBERI OVAJ CVIJETAK i uzmi ga, ne oklijevaj! Bojim se da ne uvene i u prašinu ne klone.
On možda neće naći mjesta u tvom vijencu, ali ti ga počasti dodirom bola i svojom ga rukom otkini. Bojim se da dan prebrzo ne umine i da vrijeme darivanje ne prođe.
Pa iako je bljedolike boje i miris mu nejačak, posluži se ovim cvijetom i uberi ga, dok je vremena.
R. Tagor

Bog nije obećao dan bez tuge, život bez suza i sunce bez kiše, ali je obećao snagu za dan, utjehu za život i svjetlost za put.
...

Život je borba, žrtvovanje i ljubav
Budi jaka da bi se znala boriti
budi velikodušna da bi se znala žrtvovati
i budi dobra da bi znala voljeti
A. Manzoni