Četiri svijeće
ČETIRI SU SVIJEĆE POLAGANO GORJELE. Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor. Prva je svijeća rekla: “JA SAM MIR. NAŽALOST, LJUDI ME NE USPIJEVAJU SAČUVATI, MISLIM DA ĆU SE UGASITI.” I odmah se ugasila. Druga je svijeća rekla: “ JA SAM VJERA. NAŽALOST, MNOGI LJUDI IMAJU POVRŠNU VJERU I JA IH NE ZANIMAM. NEMA SMISLA DA I DALJE GORIM.” Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju. Treća je svijeća žalosno progovorila: “ JA SAM LJUBAV. NEMAM VIŠE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE, I TO KOLIKO SAM IM POTREBNA. ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE.” I bez oklijevanja se ugasila. ODJEDNOM JE UŠLO JEDNO MALO DIJETE I UGLEDALO TRI UGAŠENE SVIJEĆE. “ŠTO JE TO? “ upitalo je dijete. “VI STE TREBALE SVIJETLITI DO KRAJA.” I rekavši to, počelo je plakati. Uto je progovorila četvrta svijeća: “NE BOJ SE, DOK JA GORIM, MOĆI ĆEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE. JA SAM NADA.” Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama... NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE U SRCIMA NAŠIM! Neka svatko od nas bude sredstvo u rukama - Djeteta -(djeteta) da bismo podržali nadu, vjeru, mir i ljubav u vlastitu srcu i u srcima naših bližnjih! ...ovaj sam lijepi tekst (nepoznatog autora) prije godinu dana dobila mailom...a sad mi se nekako učinilo prigodnim da ga stavim na blog... |