Gura...
...rekao bi moj sin. Ima dijete i pravo, kako može bit bura kad nosi i gura...Jutros sam na posao (prema zgradi) išla unatraške koliko je puhalo! Brrr... A dida je baš danas morao u Senj...po ovoj buri...(srce vuče južnom kraju, srce vuče zavičaju)... Ma ko da njemu to smeta...napuhalo se bura u njegovu životu... ISTI JE TVOJ PUT Sine moj, isti je tvoj put i sve je poput vatre samo što je više pepela na rubu hridina i na rubu neba. Iste su ptice djetinjstva nježnog paperja, ista osunčana dvorišta i smijeh i plač i iste su zagonetne sumaglice kad u snovima vrtove tražiš plamenih trava na pragu vječitih šuma i bezdana. Sve je isto sine moj: put, vukovi i srne. Ti ne znaš kako mi je kad pomislim da je ista i bol. Vladimir Jurčenko ...nije krv voda...Ponekad, kao da me probudi ova bura: - Eheeej! Sve te slike crno-bijele, što ih imaš u sjećanju, slike tvojih djedova i pradjedova, živeee suuu....u tebi. Sve priče, što si ih čula...istina su živa, pričaj ih...svome sinu... Sve staze kojima smo kročili, ne daj da se zatru...Dođi! Kako jaka zna biti bura...i osjećaji...U tom kovitlanju...jedna kuhinjica mala, šporet na drva, lice bakine sestre...čaj od trava što ih je ona brala...U tom kovitlanju...ruke moga djeda...mirišu na duhan...nježne i blage...vode me kroz djetinjstvo...Baka...i molitve što ih prvi put čuje moje srce... Eto, smrzla sam se danas i ugrijala... |