Jedna lijepa nedjelja
|
Jučer smo proveli jedan lijepi dan...sve zahvljujući jednom malom dječaku koji je žarko želio ići u zološki vrt. Uspio je nagovoriti mamu, tatu i dida i tako smo se svi (uključujući i najdražeg medvjedića i obožavane dinosauruse) ukrcali u auto i pravac Zagreb. A mali dječak nije prestajao piliti: Mama di je zološki vrt?...i tako od Rijeke do Zagreba. Već smo se nagledali autoceste, tunela, znakova...brežuljaka, livada, šume, kućica...kad konačno METROPOLA. Velike zgrade poznatih firmi, velika raskršća i more skretanja...a mi traži gdje piše za Varaždin ili Zagreb istok. I uz malu pomoć mobitela...eto nas najprije u Dubravi, kod dragih nam rođaka. Pun stol svega...raskomotili se, a moj sin ne prestaje: Mama kad ćemo u zološki? Ajmo mama... A najmlađe se mora slušati! Uz put, pitanje domaćina: Kako vam se sviđa kod nas? Lijepo je, zbilja lijepo...(ali, neki ne mogu živjeti a da barem krajičkom oka ne vide more - npr. ja) Eto nas, konačno, ZOO VRT! Tek smo ušli, a moj sin ima novu pilu: Mama di su lavovi? Čekaj sine...vidjet ćemo i lavove...samo desno i sve ćemo redom vidjeti, kaže teta T., a njezin muž se smije i zafrkava. I tako redom od jedne životinje do druge...divimo se, slikamo se... Dida (lovac) oduševljen jelenom, mali dječak velikim krokodilima, mama tigrom, a tata oduševljen tetom u borosanama...poznatom glumicom Ninom Violić... Nahodali se, nagledali, umorili...proveli skoro 3 sata u zološkom, pa nazad u Dubravu kod rodbine. Opet pun stol...jeli, pili, napričali se, nasmijali, a moj sin opet pili: Mama kad ćemo doma? Ajmo doma... A najmlađe se mora slušati! Lijepo nam je bilo, predivno ...ali slijedi povratak u stvarnost. Potrpali se ponovo u auto i nazad u Rijeku. Opet dosadni autoput...mrak...neki nas pretiču, neki se vuku...moj muž psuje sve redom...već mu je dosta vožnje. I konačno Rijeka...Svugdi prođi - doma dođi, sjetim se znala je reći pokojna baka... Eto bili smo u zološkom...lijepo smo se proveli  |
