TRENUTAK SREĆE
 Ponekad.....kola krenu nizbrdo....sve se ruši, sve je crno, a iz vlastite kože se ne može...Ponekad, tako je slatka misao o bijegu od problema koji su nas zasuli...ponekad nam to i uspije, ali to nije to.... Taj lažni bijeg, to kratko zadovoljstvo.....koliko je pravo, istinsko? Nije lako...život zbilja nije lak. Ali u tim nekim teškim životnim trenucima spoznamo važne stvari. Spoznamo koliko smo slabi i koliko smo jaki, koliko vjere imamo, samopouzdanja, koliko smo odrasli....koliko smo izdržljivi, snalažljivi, odlučni, pametni..... Ponekad problemi nisu samo problemi, ponekad problemi znače odrastanje iako smo odrasli. Koliko smo sposobni cijeniti neke stvari, vidjeti ih uopće....ovisi...ponekad nam ne treba puno da shvatimo, ponekad treba....neki nikad ne shvate. I još se pitamo zašto se neke stvari ponavljaju? Ponavljaju se upravo onoliko puta koliko je potrebno... A horoskop?.......Ništa ne može biti predodređeno, a da nije unaprijed definirano. Naša dobra i loša djela, naše pozitivne i negativne misli i želje imaju odjeka negdje u ovom životu, u ovom vremenu, prostoru, vraćaju nam se kao eho. Ali definitivno, mi sami oslikavamo svoj život, velikim, slobodnim potezima. Ne posvećujem više pažnju na računanje horoskopa, moje zvijezde nisu sažete u kuće i znakove, moje zvijezde stoje slobodne na nebu i sjaje. Ne pitam nikoga za put, ne pitam nikoga za odluku...Može li to itko bolje od ovog srca? Predivan je osjećaj pustiti da te vlastito srce vodi. Predivan osjećaj slobode, predivan osjećaj sreće. ....ponekad.....kola krenu nizbrdo, ali onda stanu i kad-tad krenu opet uzbrdo... Osjećam taj trenutak....ne pokušavam ga uhvatiti, ne pokušavam ga sačuvati, ne pokušavam djelovati.....ništa, samo osjećam... |
