Znači 5. dan programa, butine me ubijaju. Već dva dana za redom u treningu za kritičnu točku radim 50 čučnjeva, nakon 36. vidim bijele miševe, a na kraju imam osjećaj da će mi se ukazati pokojna baba. A noćas sam ju i sanjala. Vodim borbu sama sa sobom, sećem se do kuhinjskih ormarića pa nazad, tako u krug. Ali ne otvaram ih. Držim se režima, iako na rubu suza,NEDAM SE! Sada sama sa sobom neznam što ću, nemogu pojesti svoje emocije i to me izluđuje. Pijem vode, mislim čak i previše. Dijete me gleda, misli;mati ti si skroz popizdila. Ali mati neće da izda. Mati vježba i dok se 2,6 godišnja tasmanijska neman vere po meni usred vježba za trbuh, mati vježba i pazi da nogom ne opići tu istu neman dok traži čokoladno mlijeko baš usred treninga. Boli me,ali vidim promjenu, 5. dan, a ja već vidim promjenu. Di ćeš nać bolju motivaciju od toga kad se pogledaš u ogledalo a guzica ti više ne visi ko komad tjesta. Merak,što bi reli. Taj isti merak me tjera da idem dalje. Eh, koliki će tek biti kad stignem do cilja.

Najgore mi je kada vidim dijete kako jede čokoladu ili kekse, sin jede, a mama slini. Kada mi dođe da prekšim režim samo odem i stanem se pred ogledalo, odmah me prođe. Čak sam i kupila zdravu čokoladu, sa stevijom i 84% kakaa. Odvratna je. Ali svejedno pojedem jedan red da samu sebe zavaram kako mi onda više netreba slatko. Pa onda popijem 3 šalice nezašećerenog čaja samo da isperem okus te čokolade iz usta. Čini mi se da sam poludila, a u isto vrijeme nikada se nisam osjećala prisebijom. Nikada nisam mogla tako jasno vizualizirati svoj cilj.
Ovih dana i dijete mi je sretnije, više se igramo, pjevamo, plešemo. Dani postaju duži, a mi sretniji. Jedva čekam priliku da iskoristimo te dane kako treba, a ne u karanteni. Iako ni karantenu neću da izdam, to samo debili izdaju. Dovoljno je loše što moram ići na posao i slušati pacijente kako mi tvrde da im djeca imaju koronu, a 80% te djece zajebava roditelje samo da ne rade kućanske poslove sad kad su u kući. E živote, robijo
Na novom jelovniku, piše napraviti dvije palačinke od spelte...googlaj Petra, pa saznam to je neka prahistorijska pšenica. Znaći do toga je došlo, kuku meni. Hajde Petra, nemoj da izdaš. Ni sebe, ni karantenu. Ni Vilija. Budi dobra mama, budi dobra med. sestra, budi dobra građanka i budi dobra osoba.
Kad ovo sve završi, jedino što ću izdati biti će jetra.