Vedrać-Isuse slavim te
petak, 15.02.2008.
KRIŽNI PUT
 P. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. O. Amen. Uvodna molitva P. Pomolimo se. Svemogući vječni Bože, ti si htio da se Spasitelj nama daruje po svome utjelovljenju i čovještvu kao i po smrti na križu, kako bismo slijedili njegov primjer. Udijeli nam milost da nam muka tvoga Sina bude poticaj za svjedočenje njegova slavna uskrsnuća. Po Kristu, Gospodinu našemu. O. Amen.  PRVA POSTAJA Isusa osuđuju na smrt P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet! ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca. »Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: 'Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!'» (Lk 23, 4). P. Iznenađuješ, Bože, svemoćan i slab, svet i osuđen. Ovo je čas tame u kojemu slavna djela ljubavi i preobraženja svijeta dohvaća ruka »obijeljenih grobova«. Pilat u svojoj slabosti postaje osudom. I mene se tičeš, Isuse - i ti i osuda. Tvoj sam i Pilatov. Kušnja je to brzine ljudskoga pravorijeka i njegove nepotpunosti kada se želi osuditi Boga. Ne dopusti, Gospodine, da nedosljednost našega kršćanstva bude prigoda za osuđivanje tebe ili tvoje Crkve. Smiluj nam se, Gospodine! O. Smiluj nam se.  DRUGA POSTAJA Isus prima na se križ P. Klanjamo ti se, ili Slavimo te... »Tada im ga Pilat preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa« (Iv 19, 16). P. Čovjek misli da bičem i križem oduzima život, a za tebe je to pogled na put prema proslavi. Poput novoga Izaka na usponu prema brdu žrtvovanja. Sa znakovima trpljenja na tijelu, s tjeskobom i strahom pred smrću, križem teškim kao ljudskost ravnaš stazu za sve nas posustale. Onaj čija je riječ neodoljiva dopušta se voditi u smrt, da bi svojom poslušnošću iscijelio našu neposlušnost. Gospodine Isuse, vodi me putem svojih zapovijedi.  TREĆA POSTAJA Isus pada prvi put pod križem »A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.« »Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim« (Iz 53, 4; 1 Pt 2, 21-25). P. Pred događajem tvoje smrti kao da mi nije važan jedan pad... A baš tu kao da si sakrio božanstvo, da ne budeš ništa doli čovjek u zagrljaju križa. Padajući dižeš - ponižen uzvisuješ. Križ baca korake u stranu. Odasvud povici uvreda. Tek tu na zemlji, u gluhu prahu ponovna je snaga. Ne daj da nas sablazni tvoj pad, Gospodine. Učvrsti nas u vjeri da je tvoj jaram sladak i breme tvoje lako.  ČETVRTA POSTAJA Isus susreće svoju svetu Majku »S čime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kćeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kćeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna. Tko će te iscijeliti? (Tuž 2, 13). P. Kada je stado raspršeno i kada je vjera nepostojana, ususret ti dolazi Majka, ljubljena učenica. Ako Bog ne štedi najbolje, tada i bol dobiva drukčije značenje. Pogled izvan otajstva nudi pobunu ili malodušje, tako ljudsko, a tako nekršćansko... Zadaća Majke ne prestaje nikada: trebala je biti na ulicama Jeruzalema prateći, surađujući, dajući se. Gospodine, ne dopusti da se izgubimo u sjeni poteškoća; ne dopusti da se odvojimo od tebe i od Majke.  PETA POSTAJA Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ »A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ« (Mk 15, 20-21). P. Ljudski prizor na putu patnje. Izrastao je iz želje da se ne prekine zabava i užitak u tuđemu umiranju. Zovu čovjeka komu nije bliska Isusova tragedija; zadiru u život s okusom svakodnevnice, da bude poseban i najbliži u zadaći otkupljenja. Taj križ nije ukras. Stavili su ga nasilno - ne poput dara. Ljubiti križ kada ga koža osjeća, nenaslikana, neudaljena, već urezana u nas i mi u njega. Gospodine, daj da svojim križevima upotpunjujemo strahotu križa u tvojemu tijelu, Crkvi.  ŠESTA POSTAJA Veronika pruža Isusu rubac »Mnogi se užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka.« »Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio« (Iz 52, 14; 53, 2). P. Žena i osjećaj ostali su u sjećanju poslije mnoštva jednakih prizora mučenja - iskorak neobičnosti. U toj je ženi hod narušen, zabava zaustavljena, istrgnuto lice iz »složenih okolnosti« ljudskih planova; nevidljivo u rukama vidljive žene. Onaj »po kome je sve stvoreno« u mnoštvu stvorenja i sam je »ljudima nalik«, ali i Bog prepoznat u rukama ljubavi. Obrisao si lice i osta zapisano: Što god ste učinili jednomu od najmanjih, meni ste učinili.  SEDMA POSTAJA Isus pada drugi put pod križem »Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni« (Iz 50, 10). P. Padati i pasti; uspravljati se i uspraviti se - životni je ritam čovjeka. Isus je na mjestu krivnje i krivca koji postaje progoniteljem. Oči prignute k zemlji. Čovjek ne vidi da je kušnja tu i ne sjeća se riječi: »Ne uvedi nas u napast.« Svemoćni je iscrpio snagu da bi ju dao nama. Uvjereni u svoju ranjivost, Gospodine, dičimo se svojom slaboću, jer sve možemo u onome koji nas jača. Dosta nam je tvoja milost.  OSMA POSTAJA Isus tješi jeruzalemske žene »Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom« (Lk 23, 27-28). P. Majke i sućutne žene vidjele su tvoja djela. S tvojih su usana slušale o pravednosti, kraljevstvu i osjetile ispunjenje obećanja. Pred njih stavljaš njihovo majčinstvo i govoriš koliko cijeniš njihov plač, jer - samo majke sve razumiju. Pozivaš na drukčiji plač, onaj kojega suze zalijevaju obraćenje. Bile su simbol naroda kojemu je otežalo srce i koji nije osjetio sol suza nad Jeruzalemom. Gospodine, po mukama svojim daruj nam novo srce.  DEVETA POSTAJA Isus pada treći put pod križem »On sam sebe ´oplijeni´ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom« (Fil 2, 7-9). P. Kolika je samo cijena koraka do vrha. Drhtaj tjeskobe i zamrle snage tijela guraju te treći put na zemlju. Čini se da tu sve završava. Pa ipak, to je samo iščekivanje. Tu se susreću tvoj i naš put, križni put i put zemaljskih prohtjeva. I padamo triput, stoput, tisuću puta. Neumorna zamka grijeha. Ovaj pad prisjeća na najsvježiji grijeh; onaj koji poznajemo, Bože, samo ti i ja; onaj koji nagriza Crkvu i zajedništvo. Pretvori, Gospodine, naše padove u vrela poniznosti.  DESETA POSTAJA Isusa svlače »Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio« (Iv 19, 23). P. Na cilju, on koji nije imao ni odmorišta ni svratišta, ostvaruje nauk blaženstava. Rođen siromašan, živio je od velikodušnosti onih koji su ga slušali. Sada s najuzvišenije katedre poučava o posvemašnjoj ogoljelosti. Bol otvorenih rana i bučan metež krvnika. Pred nama je slika istinske Crkve, bez vanjskoga sjaja koji bi vrijeđao. Zavjesa je razderana i istina zasljepljuje. Rekao si, Gospodine: »Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.« Pomozi nam sašiti tvoju odjeću i sve svoje blago staviti u tebe.  JEDANAESTA POSTAJA Isusa pribijaju na križ »I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva« (Lk 23, 33). P. Ljudi misle da su na grede pribili moć i mudrost i svetost. Nakon što je postao čovjekom, ništa ga nečisto ne može onečistiti. Ništa više ne može biti poniženje, otkad je Božji Sin visio na križu. Pred očima sviju, kao primjer, jer je rekao da je kralj. I bio je i jest... Obilno nas obasipa darovima sa svoga prijestolja: oproštenje, svoju Majku, otvoreno srce. Gospodine, ako nema veće ljubavi od prinošenja života, ne dopusti da nas obuzme sumnja u tvoju ljubav.  DVANAESTA POSTAJA Isus umire na križu »I povika Isus iza glasa: 'Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!' To rekavši, izdahnu« (Lk 23, 46). P. Došao je tako često najavljivan čas da s ovoga svijeta prijeđe k Ocu, čas prividna gubitka, a zapravo slavni čas pobjede. Poslije strašne boli predaje duh Ocu, na čuđenje svega stvorenoga. Smrt za ljude ima vrijednost ako znaju umirati kao Isus. Smrt nije nesigurna pustolovina, jer je u Kristu pobijeđena i sve je dovršeno. U dovršenju ima mjesta i za umiranje. Poslanje je ostvareno. Ti koji oduzimaš grijehe svijeta,  TRINAESTA POSTAJA Isusa skidaju s križa »Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo« (Iv 19, 38). P. Oni koji se brinu za tebe nisu sposobni dosegnuti važnost časa u kojemu Isus umire na križu. Još odjekuje dojmljivo svjedočanstvo stotnika: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!« Strah silazi s brda i uvlači se među ljude; tuga ovija žene. Sve je dovršeno i sve započinje. U miru triju dana silaziš u prostore smrti. Skidaju s križa kruto tijelo i stavljaju ga u ruke koje osjećaju težinu odgovora: »Neka mi bude po tvojoj volji.« Majka svih koji vjeruju. Djevice samoće i boli, ispuni prazninu u tvojoj novoj djeci.  ČETRNAESTA POSTAJA Isusa polažu u grob »Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima... Na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa« (Iv 19, 40-42). P. Ukop čovjeka uvijek je tužan, a tvoj ne dopušta niti okupljanje prijatelja dok se spušta večer. Na brzinu, zbog mirovanja koje nameće kalendar i neki drugi obred. Ležiš u novome grobu, čuvan od onih koji te se boje i mrtva. Nisu u te vjerovali, ali se sjećaju riječi o uskrsnuću poslije tri dana. Kamen je zadržao pogled, ali ne i život. Sve ne završava u grobu. Gospodaru života, dopusti da do nas dopire dah nade u kojoj se kraljuje zajedno s tobom. (Izvan korizmenoga vremena može se dodati i:) PETNAESTA POSTAJA Isus uskrsnu od mrtvih »Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: ´Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!´« (Lk 24, 1-6). P. Ti si Bog živih, a ne mrtvih i tvoje tijelo ne poznaje raspadanje. Vraćaš se u život da više nikad smrt nema vlast nad onim što je tvoj Duh oživio. I trpljenje i radost okrunjeni su zajedništvom u tvojoj muci i proslavi. Svojom smrću ti si uništio smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život. ZAVRŠETAK Završna molitva (nakon XIV. postaje) P. Oče nebeski, primio si žrtvu križa svoga Sina Isusa Krista koji je svoj život položio iz ljubavi prema nama ljudima. Svojom je krvlju otkupio svijet i objavio nam put poniženja i uzdignuća. Oče sveti, neka tvoj blagoslov siđe na ovaj narod koji je razmatrao otajstvo Križa ispunjen nadom u uskrsnuće. Obdari ga oproštenjem i utjehom; učvrsti mu vjeru i vodi ga prema vječnome spasenju. Po Kristu Gospodinu našemu. O. Amen. (Završna molitva nakon XV. postaje:) P. Bože, ti si uskrsnućem svoga Jedinca Sina čovjeka nanovo rodio - za život vječni. Uzdigni naša srca prema Spasitelju koji sjedi tebi zdesna, kako bismo u njegovu ponovnom dolasku - mi kršteni u njegovu smrt i uskrsnuće - bili zaogrnuti slavom besmrtnosti. Po Kristu Gospodinu našemu. O. Amen.) Ivan Šaško Glas Koncila, broj 9 (1549), 29.2.2004. |
- 13:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Isuse,slavim te... Moje pjesme ISUSU...  TI SI KRALJ Hodah u tmini srca svog ,životom što ploda nedaše...sve dok me ti Gospode ljubavlju svojom dotače... Ti si kralj srca mog,ooo Bože veliki,ljubav je tvoja plam srca koji se za nas ne gasi... VODI NAS Gledam u zvijezde što sjaje Bože tvoj ih lik zasjenjuje, ti pružaš ruku spasa i vodiš nas u krilo svoje... Kličemo ti Isuse vodi nas rukom svojom, dotakni nas svojom milošću..  TEBE SLAVI Tebe slavi duša moja. oo Bože kralju moj.. Tebi kliče cijela zemlja daj nam Duha svog....  O MARIJO O Marijo kako ljepo je ime tvoje o Marijo kako slatko je srce tvoje... Mi te slavimo Marijo majko naša, mi te ljubimo djevo rajska..  MOJ BOG Ti si moj Bog,moja nada,moje sve.. Tebi vjerujem,jer mi srce poznaješ.. Ti si moj Bog,moja draga utjeha, moje svjetlo u noći što mi sja...   Apostol Ivan, Isusov učenik, nakon Kristovog uskrsnuća, napisao je u svojoj 1. poslanici slijedeće: 1. Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćijemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama - što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo je s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. I to vam pišemo da radost naša bude potpuna. A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je On u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakog grijeha. Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je On i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. 2 Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putem kojim je On hodio... ...Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči... ...Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno - požuda tijela i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čino volju Božju ostaje dovijeka. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||