Vedrać-Isuse slavim te
utorak, 30.01.2007.
Ja sam te nosio
- 23:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 29.01.2007.
Dar jezika
 Sviđa mi se zgodna priča o psu koji je ušao u ured donoseći u gubici molbu za posao. Iznenađen i zdvojan, ravnatelj ureda ipak je testirao psa kako bi vidio ispunjava li uvjete natječaja, a to je bilo tipkanje i poznavanje rada na računalu. Pas je prošao testove pokazavši izuzetnu stručnost. Zbunjeni je ravnatelj kao posljednji uvjet pitao psa zna li govoriti neki strani jezik, na što je pas uzvratio: "Mijauuu!" Poznavati drugi jezik može u određenim situacijama biti od goleme važnosti. To je na posve osobit način istina kad se u molitvi obraćamo Bogu. Naravno, Bog razumije svaki jezik. Pa ipak, on nas poziva da rabimo «poseban jezik» po njegovom, a ne našem izboru, kojega ne samo da je Bog odabrao nego ga i artikulira. To je jezik koji izražava našu hvalu Bogu, ali na način koji daleko prekoračuje našu ograničenu naravnu sposobnost da to činimo. Pavao opisuje taj čudesni jezik na kojemu se Bog Duh Sveti moli Ocu našim ljudskim glasom: "Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete." (Rim 8,26-27). Pavao ide čak i dalje u opisivanju tog molitvenog jezika u četrnaestom poglavlju prve poslanice Korinćanima, zagovarajući uporabu tog jezika ovako: "A htio bih da svi govorite drugim jezicima" (1 Kor 14,5). Budući da Gospodin "proniče naša srca," taj dar jezika oblikovan je po mjeri svake osobe, s tim da pojedinac može ponekad dobiti i više oblika dara jezika. Njime se tako izražava Božja osobna ljubav i briga za svakog od nas, kao što roditelj pokazuje različitu brigu za svako dijete u obitelji. Nakon što je u poslanici Rimljanima podsjetio kako molitva u jezicima (fenomen zvan glosolalija) osigurava da u svojim molitvama prošnje tražimo Božju volju, a ne nužno svoju vlastitu, potiče Efežane da oblikuju svoje prošnje na svom božanskom jeziku: "Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite." (Ef 6,18). U svojoj poslanici Juda apostol podsjeća (u dvadesetom retku) da bi snažna vjera, poput one koja premješta planine, trebala oživotvoriti te prošnje, a takvu vjeru upravo potiče prakticiranje molitve u jezicima. Ti su sveti pisci znali kako je Isus obećao da će svi "vjernici" biti sposobni govoriti novim jezicima (usp. Mk 16,17), ali su još uvijek osjećali da im je dužnost podsjećati i poticati vjernike da to i čine. To čak potiče i papa Ivan Pavao II kao sastavni dio iskustva krštenja u Duhu - koje je on osobno primio kad mu je bilo jedanaest godina, kao što je rekao u nagovoru karizmatskim voditeljima u Rimu. Danas su kršćani manje motivirani vjerom nego rani kršćani koji su cijenili tu karizmu (usp. Djela 2,4; 10,46; 19,6) i prakticirali je čak i u misnom slavlju. Premda je svaki vjernik "sposoban" moliti u jezicima, kao što je Isus govorio, tragično je da većina kršćana danas ne želi moliti u jezicima. Čak to ne žele ni pokušati. Rečeno tužnim riječima Gospodinovim, to je narod "bez razuma" (usp. Hos 4,14). Obzirom na sve to, kadgod se postavi pitanje zašto je taj dragocjeni dar Božji danas tako zanemaren, odgovor je: tragično zanemarivanje Božjeg dara obično nije zlonamjernost, već jednostavno neznanje i predrasuda, a to su najpogubniji zatajivači istine. Ta dva negativna činitelja vrlo je teško prevladati, na što nas je podsjetio papa Pavao VI. potaknuvši obnavljanje karizmi koje su bile naglašene u ranoj Crkvi. Današnji su kršćani "narod bez razuma" koji ne shvaća bit svih 25 darova navedenih u Novom zavjetu, među kojima je dar jezika "ulazni dar" utoliko što olakšava primanje svih drugih karizmatskih darova, kao što je npr. iscjeljenje. U nastojanju da se suočimo s tim rasprostranjenim neznanjem i nesvjesnom predrasudom, dopustite mi da izložim kratak pregled dara jezika, utemeljen na Božjoj svetoj riječi. Sam dar treba da uvjeri nevjernike (usp. 1 Kor 14,22), što se zapravo i dogodilo na Pedesetnicu, kad se preko njega obratilo tri tisuće ljudi i postalo kršćanima (usp. Dj 2,41). Pa ipak, realno gledajući, još uvijek ne očekujem da ću uvjeriti svakog čitatelja, čak i kad bih uz već spomenute citate iz Biblije, naveo i sve ostale koji govore o toj temi. Uostalom, i Isus je vidio da ne može uvjeriti sve svoje slušatelje: "Rekoh vam, pa ne vjerujete" (Iv 10,25). Četiri oblika dara jezika U četrnaestom poglavlju prve poslanice Korinćanima Pavao opisuje četiri oblika tog dara, koje ću ovdje ukratko opisati povezujući ih sa Svetim pismom. I. Molitva u jezicima (individualna ili grupna molitva) – (1 Kor 14,2); II. Pjevanje u jezicima (pjevana molitva - individualna ili grupna) – (1 Kor 14,15); III. Govorenje (javno) u jezicima – Božja poruka skupu po javnom govorenju u jezicima jedne osobe; poruku treba protumačiti (točno prevesti) dopunskim darom koji se zove tumačenje jezika; poruku može protumačiti ista osoba koja ju je dobila (1 Kor 14, 13) ili netko drugi (1 Kor 14, 27-28). IV. Jezici kao "znak nevjernicima" - vrsta javne poruke u jeziku, koju treba «protumačiti» na materinskom jeziku; po toj poruci Duh "prekorava" i obraća nazočne nevjernike (1 Kor 14, 22-23). Od ta četiri oblika dara jezika, prva dva (čovjek govori Bogu) molitvene su aktivnosti koje mogu početi i prestati kao što otvaramo i zatvaramo slavinu i dostupne su svakome tko je kršten u Duhu, a služe za njegovu osobnu duhovnu izgradnju (1 Kor 14, 4). Druga dva oblika (Bog govori čovjeku) uključuju govorenje u jezicima, ali ne i molitvu u jezicima. Oni su, radi izgradnje zajednice (1 Kor 14,5 i 26), dodijeljeni određenim osobama, odabranim po Božjoj svevišnjoj providnosti, kako to Pavao bilježi u 1 Kor 12,30. Ti se oblici mogu koristiti pravovaljano samo pod pomazanjem Duha za tu posebnu funkciju (1 Kor 12, 13. 37). On dodaje da je govor u jezicima (ne molitva u jezicima) beskoristan, ako ga ne prati tumačenje (1 Kor 14, 9. 19), koje ga čini po vrijednosti jednakim nadahnutom proroštvu (1 Kor 14, 5). Zato neka se osoba vrati molitvi u jezicima kad ne uslijedi tumačenje (1 Kor 14, 28). Rast u korištenju dara jezika Taj dar ne samo da ima te različite oblike ili izraze, nego i različite razine zrelosti ili razvitka. Početnik obično moli na prvoj razini, koja se često spominje kao "paralingvistička"; glasovi se još nisu razvili u artikulirani modulirani jezik, nego se radi o ponavljajućim govornim izričajima nalik tepanju. Pa ipak, ako čovjek misaono hvali Boga "moleći se duhom" (1 Kor 14,15), tada to "tepanje" zaodijeva molitvu kao početna "posuda" dara jezika. U toj prvoj fazi, čovjek bi trebao težiti da jasno i pobožno artikulira slogove, ne ponavljajući ih, kako bi to "pobožno tepanje" preraslo u plodonosniju i duhovno razvijeniju fazu dara, nazvanu "lingvističkom" fazom. U toj točki jezik postaje stvaran (živ ili mrtav), ali ga još uvijek govornik ne razumije, premda ga ponekad mogu razumjeti drugi, koji su u blizini i možda poznaju taj jezik, kao što se dogodilo na Pedesetnicu (usp. Dj 2,6). (Čak i kad se ne može prepoznati, može se pokazati da je taj određeni jezik u drugoj fazi razvitka "sintaktički." Takvo istraživanje provedeno je na Sveučilištu Michigan, SAD, gdje je računalno mjerenje matematičkog redoslijeda riječi i rečenica stalno otkrivalo strukturiranu lingvističku "sintaksu"). Treća je razina razvitka faza "Jubilus" (faza kliktanja) o kojoj govore sv. Ambrozije i drugi. (Izvedenica "jodlanje" opisuje iskrivljen glazbeni oblik proistekao iz te razine dara jezika, a može se čuti u bavarskim Alpama). Kad se prakticira u svom prvotnom molitvenom obliku, to vrlo rijetko, ali Duhom snažno nabijeno, kliktanje i slavljenje u jezicima obično na skupu izaziva mnoga zapanjujuća obraćenja, tjelesna iscjeljenja, kao i ozdravljenja brakova, itd. Najviša je razina dara jezika "izgovaranje s ushitom", koje su kao prauzor koristili hezihastički oci na Atosu i drugdje, naročito u četrnaestom stoljeću. Stalno primjenjujući tu razinu molitve u jezicima, osoba biva katapultirana u duboko iskustvo kontemplativne mistične molitve. Na toj vrlo profinjenoj razini dara jezika, Duh Sveti "rastače" glasovne izričaje u jednostavnu, pa ipak vrlo duboku kontemplaciju bez riječi, u svetu tišinu na koju podsjeća psalam: "Prestanite i znajte da sam ja Bog." (Ps 46, 11) Imao sam privilegiju biti svjedokom mnogih izvanrednih znakova božanske potvrde dragocjenoga dara jezika, posebice njegova četvrtog oblika, kao "znaka nevjernicima" (1 Kor 14,22). Dopustite mi da navedem nekoliko primjera. Na jednom od svojih karizmatskih hodočašća u Svetu zemlju, naša je grupa vozeći se u autobusu molila u jezicima. Naš je izraelski vodič bio fasciniran govorom u jezicima jedne naše hodočasnice (koja je inače govorila samo engleski i nešto malo portugalski). On je razumio jezik njezine molitve i rekao je da je hvalila Boga na rijetkom hebrejskom dijalektu kojim se govori samo u dva mala sela u Izraelu, a pokraj jednog od njih baš smo u tom trenutku prolazili! Jedna japanska ratna mladenka, koja je pod pritiskom svoga muža Amerikanca došla na karizmatski molitveni sastanak u San Franciscu, začula je iza sebe drugog Amerikanca koji je molio na japanskom, oslovljavajući je njezinim tajnim hramskim imenom i pozivajući je da postane kršćanka i primi Isusa kao svoga Spasitelja. Jednom je jedan skeptični svećenik grčkog obreda potvrdio da je molitva u jezicima nekog irskog laika bila euharistijska molitva grčkog liturgijskog obreda. Jedna časna sestra koja je sumnjala u pravovaljanost tog dara, na molitvenom se sastanku uvjerila u njegovu ispravnost kad je čula talijanskog dječačića kako moli na jednom od keltskih jezika. U tim primjerima (to je tek mali broj od mnogih kojima sam bio svjedok) osobe koje su molile u jezicima doživjele su ono što Pavao opisuje u 1 Kor 14,14. One nisu bile svjesne značenja svojih izričaja, ali su bile svjesne da slave Boga. Potičem sve koji ovo čitaju da mole za (ili obnove) krštenje u Duhu, kao što Isus potiče (usp. Lk 11,13), te da se tada "predaju" i daru jezika tepajući kao beba; da budu jednostavni i ponizni kao malo dijete, kao što Isus naređuje (usp. Mt 18,3). Bog će nagraditi vašu poniznost što ste spremni biti "ludi za Krista" (usp. 1 Kor 3,18). Ali imajte na umu da vaše tepanje mora biti pobožno, i da molite i hvalite Boga umom (usp. 14,14), inače neće postati dar jezika nego samo razvijena vještina tepanja. Jednom kad primite taj dragocjeni dar, koristite ga javno na molitvenim sastancima, ili u privatnosti: dok vozite auto, perete suđe, itd. Jer će se inače dogoditi kao sa svakom karizmom: ako je ne koristite, izgubit ćete je. Otvorit će za vas nove dimenzije sile u vašoj molitvi - prošnje, oslobođenja, slavljenja, itd. Kako taj dar bude sve više i više obogaćivao vaš duhovni život, otkrit ćete da imate još nešto za što treba da zahvale Bogu: za sam taj dar božanskog jezika. O.John H. Hampsch, C.M.F |
- 13:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 25.01.2007.
Meditacije o Božjoj Ljubavi
 Sada Te najiskrenije zazivljem Duše Sveti-Ljubavi sama,da ispuniš duboko svako srce koje ovo čita i sudjeluje u meditaciji,ispuni ga mudrošću odozgo da primi riječi koje će govoriti o Ljubavi Božjoj..... ******************************************************************* Hvala Ti Duše Sveti što dolaziš...čistiš srca naša,i osposobljavaš ih da prime iskustvo velebne Ljubavi Očeve.... Umnoži nam vjeru...učvrsti ufanje...usavrši ljubav... Čudesno je kako sv.Ivan u svojoj prvoj poslanici na različite načine govori o smislu i svrsi Božije Ljubavi. Izdvojila sam tri misli oko kojih bi se zadržala razmišljajući o snazi i milosti koja se iz njih izljeva. 1.(1 Iv 3,1) “Gledajte,koliku nam je Ljubav darovao Otac,djeca se Božija zovemo i jesmo” Ovdje se Ljubav Božija očituje kroz činjenicu da nam je darovan život,ali darovan iz silne čežnje Božije,da budemo,da postanemo,da se nazivamo Njegovom djecom....Jer to jesmo.. Jesmo li duboko u srcu dohvatili ove riječi? Čujemo li kako nam Otac šapće: “Moja te Ljubav poželjela, Moja te Ljubav oblikovala, Moja te Ljubav učinila čovjekom baš takvim kakav jesi, Moja je Ljubav zadovoljena jer ti jesi jer ti postojiš.... Moja te Ljubav i dalje želi upućivati u Istinu Moja te Ljubav želi ozdraviti........ 2.(1Iv 16,17)”Po ovom smo upoznali Ljubav ,On je za nas položio život svoj.” Gledam križ......... Što on za mene predstavlja? O,Isuse,daj da progledam! Da vidim kako me s križa raširenih ruku želiš zagrliti,glavom pognutom poljubiti....... Dao si mi SVE...... Uzeo si ljudsko obličje da bi mi dao božansko srce.... Po križu Isuse,Ti činiš sve novo.. Ta novost upravo jest Ljubav----neka se nova Ljubav rodi u svakome od nas.. Hvala Ti!!! 3.(1Iv 4,16) “Bog je Ljubav i tko ostaje u Ljubavi ,u Bogu ostaje i Bog u njemu” Sv.Ivan jasno definira Boga kao Ljubav..Bog jest Ljubav.. Dalje govori o nerazdvojivosti Boga i čovjeka,u toj istoj Ljubavi. Ona se ostvaruje po Duhu Svetom i mi je možemo razumjeti u mudrosti Duha. Ona se neda naučiti,isčitati,preslušati,vidjeti....Ona je iskustvena po molitvi,po sakramentalnom životu.Ona se objavljuje u tišini povjerenja između Boga i svakog pojedinca...... Daj nam Gospodine,da razumijemo kako silno želiš biti u nama,pa da i naša čežnja za Tobom obiluje plodom.Daj Isuse,da budemo u zajedništvu,da budemo u međusobnom prožimanju i daj Isuse da svatko od nas u Duhu klikne:O,kako sam radostan jer sam progledao,jer razumijem da ta toliko već preslušavana riječ Ljubav,ima sasvim drugi čin u meni....Napokon shvatih da je Ljubav Božija u meni ono iskonsko težište od kojeg se kreće sav moj bitak...žarišna točka u kojoj susrećem svog Gospodina!!!!! AMEN.ALELUJA.AMEN |
- 22:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #
utorak, 23.01.2007.
BOŽJA TIŠINA
 Stara norveška legenda govori o čovjeku po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za čudo. Jednog dana Haakon, pustinjak, želio je Isusa zamoliti za uslugu. Potaknut osjećajem velikodušnosti, dobrote i ljubavi kleknuo je pred raspelo i rekao:  "Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto. Želim...postati Ti na križu." I netremice uperivši oči u Njega, očekivao je odgovor. Tada je Gospodin otvorio svoja usta i progovorio. Njegove riječi dolazile su s nebesa, poput šapta, ali i kao upozorenje:  "Moj vjerni slugo, ispunit ću ti želju, ali samo pod jednim uvjetom " "Kojim, Gospodine? Je li to nešto teško? Spreman sam ga ispuniti uz tvoju pomoć, Gospodine!" - odgovorio je stari pustinjak. - "Slušaj me dobro: Što god da se dogodilo i bez obzira što vidio, uvijek moraš ostati u šutnji . Haakon je odgovorio: "Obećajem ti to, moj Gospodine!" I onda su zamijenili mjesta. Nitko nije ništa primjetio, nitko nije prepoznao pustinjaka čavlima prikovanog na križu. I dugo vremena on se držao dogovora i nikada nije nikome progovorio ni riječi. Ali jednoga dana došao je BOGATAŠ, i nakon molitve zaboravio pod križem svoj novčanik.  Haakon je to vidio i ostao tiho. Nije progovorio ni kada je nakon dva sata došao siromah, pronašao bogatašev novčanik i zadržao ga. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje. U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga, pomislio je da ga je mladić uzeo.  Bogataš je bijesno povikao na mladića, "Vrati mi novčanik koji si mi ukrao!" Mladić je u čudu odgovorio: "Ja nisam ukrao nikakav novčanik!". Bogataš je odvratio, "Još i lažeš, odmah da si ga vratio!". Mladić je ponavljao, "Kažem ti, ni od koga nisam uzeo nikakavu torbu ni novčanik"  Tada ga je bogataš počeo bjesomučno udarati. U tom trenutku odjeknuo je snažan glas: "Prestanite!" Bogataš je pogledao u vis i vidio lik koji mu je progovorio, bio je to Haakon koji nije mogao odšutjeti, nego se javio sa križa, u obranu mladića i koreći bogataša zbog lažne optužbe. Bogataš je zapanjen odmah je otišao, a ubrzo je otišao i mladić u žurbi zbog putovanja. Kad pod križem više nije bilo nikoga, pristupio je Krist Svom sluzi i rekao mu:  " Siđi s križa, nisi dostojan da zauzimaš moje mjesto. Nisi ispunio obećanje i nisi zadržao tišinu. ". " Gospodine, - reče Haakon - , Kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?". Isus je ponovno bio na Svom starom mjestu na križu, a pustinjak je stajao u podnožju križa. Tada Gospodin nastavi govoriti: "Ti nisi znao da je za bogataša bilo dobro da izgubi svoj novčanik , jer je u njemu bio novac uz pomoć kojeg je namjeravao bludno griješiti sa mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro učinio zadržavši novac jer je živio u krajnjoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi bio otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, poginuo je prije nekoliko minuta u brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim". To rekavši, Gospodin ponovno zašuti.  Mi se često pitamo: Zašto Bog ne odgovara na naše molitve... Zašto Bog šuti? Mnogi od nas bi željeli da nam On odgovara u skladu s našim željama i maštanjima ... ali Božji put je drukčiji. On poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost (Heb 13: 8). Bog nam odgovara i u tišini... mi moramo biti spremni da Ga slušamo i čekamo Njegov odgovor. "Jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." (Iz 55: 8-9) "Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam- riječ je Jahvina- naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu." (Jr 29: 11) Čovjek bi trebao razumjeti značenje božanske tišine i predati se Gospodnjim putevima i moliti sa psalmistom, "Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!" (Ps 18: 1-2) |
- 14:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #
srijeda, 17.01.2007.
ISUSE BLAGOSLOVI NAS...
|
Zbog Moje ljubavi za tebe, Moje je srce bilo slomljeno, iz Mog srca teče krv i voda života. Dođi i pij da bi imao život. Neka te Gospodin Isus ispuni Svojim najobilnijim blagoslovima Sva slava, čast i hvala Njemu zauvijek  HVALA TI GOSPODINE Za sve što si mi dao u proteklim godinama, Hvala Ti i za sunčane dane, ali i za one oblačne i tužne, Za mirna popodneva i tamne noći. Za ljubav i sve lijepe i drage stvari, za cvijeće i zvijezde na nebu. Hvala Ti za zdravlje i bolest, za tugu i radost. Hvala Ti za sve što si mi dao i za sve što si tražio od mene. Hvala Ti, Gospodine za Tvoje nasmiješeno lice i prijateljsku ruku koja me održala snažnim. Hvala Ti za samoću, za rad, za brige, za strahove, za teškoće i suze. I za sve što me približavalo Tebi. Vidio sam Tvoju ruku punu ljubavi i Tvoju providnost čak i u lošim stvarima! Hvala Ti što si me održao na životu,, za Tvoju zaštitu, toplinu i skrb, Hvala Ti, Gospodine što si mi dao prijatelje i drage osobe. Hvala Ti za sve što si stvorio, posebno za muškarce i žene, Koje si stvorio na svoju sliku i priliku Hvala Ti za nevinu malu djecu u našim obiteljima i Za dobre duše koje žive prema Tvojoj volji. Hvala Ti, Gospodine. Hvala Ti, Gospodine Za ovu godinu i za svih njenih 366 dana Spreman sam učiniti sve što želiš, Gospodine, Spreman sam Te slijediti u svim okolnostima ali, molim Te za vjeru, da Te uvijek mogu vidjeti u svemu i svima, Za nadu, da se nikada ne razočaram, i za kršćansku ljubav, da svakim danom sve više mogu ljubiti Tebe i bližnje, i da omogućim da Te moji bližnji mogu ljubiti. Podaj mi strpljenje i poniznost, nevezanost i darežljivost, podaj mi, Gospodine ono što samo Ti znaš da je dobro za mene, jer ja ne znam što je za mene dobro i ne usudim se tražiti. Da mi srce bude budno, uho pozorno, ruke i um djelatni, i da uvijek budem spreman vršiti Tvoju Svetu Volju uz Tvoju milost. Gospodine! Izlij svoju milost i blagoslove na sve meni drage osobe i podaj cijelom svijetu Svoj mir. Hvala Ti, Gospodine.Hvala Ti, Gospodine. Amen. |
- 17:49 - Komentari (12) - Isprintaj - #
RAZGOVOR U NEBU O NAMA
|
Jednoga dana Sotona i Isus su razgovarali. Sotona je došao posjetiti Isusa u Edenskom vrtu; izgledao je vrlo sretan i ponosan (Lk 4: 1-12; Job 1: 6-12)  "Da, Gospodine, sada sam ih sve zarobio, pa…gotovo sve, ovdje dolje kod sebe. Postavio sam zamke, upotrijebio sam iskušenja kao mamac, dobro znam da nitko neće moći odoljeti. Evo, gotovo sam ih sve uhvatio!" (I Pet 5: 8-9; Ef 6: 10-17)     "Što kaniš učiniti s njima?" upita Isus, moleći se Bogu Ocu.  Sotona odgovori "O, namjeravam se s njima dobro zabaviti!"  Natjerat ću ih da se razvode nakon što su se vjenčali, tako da nikada ne mogu učvrstiti osnovu čovječanstva, "obitelj". (Mt 19: 4-6; Mal 2: 16)    Natjerat ću ih da se međusobno mrze i vrijeđaju, natjerat ću ih da padnu u nekontrolirano uzimanje alkohola i droge. (Rim 13: 12-14)  Naučit ću ih da proizvode oružje i bombe, da se međusobno ubijaju.     "Zaista ću se dobro zabaviti!"  "Što ćeš učiiniti kada ti igra s njima dosadi?" upita Isus. I nastavi moliti  "Oh, onda ću ih poubijati i njihove duše će biti moje zauvijek" "Gospodine, uza sve dužno poštovanje, to je ipak njihova odluka" (I Iv 3: 8-10)   "Koliko tražiš za sve njih?" upita Isus.  "Ma, nije istina da ti zaista želiš te ljude. U njima nema ništa dobro. Zašto ih želiš, niti te slijede niti te vole? Mnogi te čak i mrze! Vidio sam mnoge kako pljuju na tebe, proklinju te, čak te i niječu." "A još k tome, mene zaista jako vole" (Mt 24: 10-13) "Ti ne želiš te ljude!!" "Koliko?" ponovno upita Isus Sotona ga pogleda zlobnim pogledom "Želim sve tvoje suze i svu tvoju krv, želim bol cijelog svijeta, sve zajedno" Iz 53: 4-10; I Pet 2: 24) Isus reče ..."DOGOVORENO"  " i plati cijenu" (II Kor 5: 21)  Kako je strašno kada ljudi ne traže Boga, a onda se pitaju zašto svijet ide prema paklu! Kako je strašno da svakodnevno posežemo za novinama da bismo čitali o tragedijama a nikada ne posežemo za Biblijom. Kako je nerazumno što svi žele u raj, misleći pritom da tamo mogu stići bez da vjeruju, bez da ljube Boga više od svega drugog, ili bez da vrše što Biblija naučava ...Božji Zakon. Nije li strašno kada neki govore "Vjerujem u Boga" a još uvijek slijede Sotonu (koji se, u stvari, i sam boji Boga) (II Tim 4: 3-4; II Iv 1: 7-11) Ne misliš li kako je jadno da ljudi jedni drugima šalju tisuće šala putem elektroničke pošte, koje se šire poput pošasti. Ali kada se radi o Božjoj poruci, moramo dva puta razmisliti prije nego li je s nekim podijelimo; i tako ostavljamo poštanske pretince naših prijatelja bez te poruke Ne misliš li da je sramotno što sve nepristojno, vulgarno i bezobrazno bez problema može biti dostupno na internetu, i da to mnogi žele gledati. A istovremeno nije dozvoljeno javno govoriti o Isusu u školama, na javnim mjestima, u raznim grupama za samopomoć, itd... (Dj 4: 19-20) I to znajući što je On za nas učinio. Jer Njega nisu ubili Rimljani. Ubio Ga je naš grijeh, da bi nama bilo oprošteno da bismo upoznali Njega u slavi kod Oca. Nije li nevjerojatno kako netko može biti svake nedjelje u crkvi, moleći se i zahvaljujući Bogu za Njegovo milosrđe, za još jedan dan života koji nam je dao itd. Ali tijekom tjedna ta je osoba nevidljivi kršćanin! (II Tim 3: 1-5; Rim 10: 9-13) Čini li te se to ispravnim? Nemoj dozvoliti da te Sotona spriječi da pošalješ ovu poruku svim ljudima s kojima se dopisuješ preko elektroničke pošte. Nije važno ako ti on kaže da mnogi u to ne vjeruju Ne dozvoli mu da ostvari svoje planove! Prestani brinuti što će drugi misliti o tebi. Vrijeme je da počneš brinuti što Bog misli o tebi. Molim te , brate i sestro, hoćeš li poslati ovu poruku? "Ja sam to već učinio" Neka te Bog uvijek blagoslovi (II Kor 13: 20)  |
- 15:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Isuse,slavim te... Moje pjesme ISUSU...  TI SI KRALJ Hodah u tmini srca svog ,životom što ploda nedaše...sve dok me ti Gospode ljubavlju svojom dotače... Ti si kralj srca mog,ooo Bože veliki,ljubav je tvoja plam srca koji se za nas ne gasi... VODI NAS Gledam u zvijezde što sjaje Bože tvoj ih lik zasjenjuje, ti pružaš ruku spasa i vodiš nas u krilo svoje... Kličemo ti Isuse vodi nas rukom svojom, dotakni nas svojom milošću..  TEBE SLAVI Tebe slavi duša moja. oo Bože kralju moj.. Tebi kliče cijela zemlja daj nam Duha svog....  O MARIJO O Marijo kako ljepo je ime tvoje o Marijo kako slatko je srce tvoje... Mi te slavimo Marijo majko naša, mi te ljubimo djevo rajska..  MOJ BOG Ti si moj Bog,moja nada,moje sve.. Tebi vjerujem,jer mi srce poznaješ.. Ti si moj Bog,moja draga utjeha, moje svjetlo u noći što mi sja...   Apostol Ivan, Isusov učenik, nakon Kristovog uskrsnuća, napisao je u svojoj 1. poslanici slijedeće: 1. Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćijemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama - što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo je s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. I to vam pišemo da radost naša bude potpuna. A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je On u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakog grijeha. Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je On i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. 2 Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putem kojim je On hodio... ...Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči... ...Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno - požuda tijela i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čino volju Božju ostaje dovijeka. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||