Društvo naše znamo da su odlasci i dežurstva na priobalju već odavno počela.
Ali narod kaže da za dobre i lijepe želje nikada nije kasno.
Obljetnica Kornatske tragedije se bliži, a nitko ništa više ne govori o uzrocima,
a najmanje o istragama.
Mnogi se ponašaju kao da su to zaboravili i kao da ih nimalo nije briga.
Mnogi su odlučili da se istina nikad ne sazna.
Naravno, takvima je lakše da se sve vrti u krug, u vatreni obuč.
Obitelji poginulih još uvijek žele istinu, ali njihove želje i riječi nitko ne sluša.
Svi su ih zaboravili.
Nisu u pitanju novci odštete, već ISTINA.
Nijhovu djecu nitko vratiti ne može,
ali barem zaslužuju znati što im se zapravo dogodilo,
iako ih ništa ne može utješiti.
Ovi u saboru tupe i govore jedno te isto,
čak ih i koljena bole kad dođu na Kornate i
zbog toga ne mogu obići križeve i spomenike naše dvanaestorice.
Dok oni "pametnjakovići" u foteljama mirno sjede i uživaju,
i dok nose uglancane i skupocjene krpice, satove,
kravate i šešire,
drugi se bore da svima nama bude bolje,
da i njih i nas koji smo na kopnu u domovima s našim obiteljima
vatra ne proguta.
A i za razliku od njih naši heroji nose stare, izbljedjele i poderane odore.
Naravno, njima bitno da im lova sjeda u novčanike i da kad se
nešto loše dogodi onda o tome samo pričaju do besvijesti,
da se pokažu na televizijskim ekranima s pričama da će
poduzeti sve mjere da se to istraži i da se ISTINA sazna.
Mo¨š si mislit.
Nakon toga zatvore se u urede, odu na godišnji i
zaborave na sve.
Dečki nisu zaslužili da im se nakon svega tako vraća.
Poginu na licu mjesta, pokopaju ih i naravno poslije i zaborave.
Bole ih koljena kad se trebaju zahvaliti i pomoliti,
a kad sjednu u avion i putuju svijetom onda ih ništa ne boli.
I uvijek misle samo na sebe, a ne misle na to
kako šalju mlade živote, a i one malo starije
na priobalje bez opreme i odora.
Jednostavno ŽALOSNO, JADNO i opet SRAMOTNO,
jer su oni hrabri dečki poginuli da spase nas i našu zemlju, a Vi koji ste tu
na ovom svijetu i borite se protiv vatre za nas gotovo u golim gaćama,
za Vas nije važno, Vi se lako snađete.
Da, to tak misle u foteljama.
Ali svi znamo da ih netko sad pita da izdvoje novac za nove odore,
reći će da nemaju, kriza je.
A nije kriza kad daju za putovanja i godišnje odmore,
skupu klopu, cugu i hotele.
Dragi naši borite se za ono što Vam pripada.
Zato svima želimo sretan odlazak na dislokacije i sretan povratak Vašim obiteljima,
Vašim suprugama, majkama, djeci, očevima i sinovima.
Vratite se doma živi i zdravi i neka Vas sve Sveti Florijan štiti i čuva.
|