Ipak od svih priznanja koje sam odbio, Nagrada grada Dubrovnika 1989.godine, meni je najdraza. Posebno jer me podsjeca na drage ljude i na vrijeme kad smo medjusobno bili vise ljudi, nego ovo sto smo postali, kakvi smo danas. Uvijek ce me podsjecati I niko mi nikada nece moci oduzeti istinu , da sam dao nesto rodnom Gradu.I za to nista nisam uzeo, nego sam iz rodnog Grada, na silu izbacen. Ni prvi ni posljednji, I to spada u putovanje, koje nekoga od nas ceka, na tom putovanju sto se zivotom zove. Oni koji su doprinijeli I ucinili sve da me protjeraju iz Grada i oduzmu moju imovinu, ukljucujuci dva stana, ned vjerujem da ce ikada imati cistu savjest. Ali, o tome neka brinu oni.