NEMANJA: SMIRENOUMLJE

ponedjeljak, 26.03.2007.

BOZZO

mise-en-abîme

Image and video hosting by TinyPic

Bozzo je svjestan učinka svojeg pisanja: da čitajući knjigu, sam piše njezino čitanje i time postaje pisac, kojeg se potom čita. Pisanje čitanjem, dakle, bezdano se prolongira. Riječ je o metatekstualnoj strukturi mise-en-abîme.
Baka



Knjiški moljac aka Božidar Alajbegović 'Boki' nadošao je na jedinstvenu genijalnu misao: unatoč tvrdoj monetarnoj politici i nepokolebljivom tečaju kune, Moljac je pronašao svoju nišu i proizvod za regionalno tržište: Alajbegović kreće u proizvodnju poezije za izvoz! Isprva se kani orijentirati na areal Beogradskog pašaluka, a bude li interesa, kaže poduzimljivo Božo, "posao kani održivo razvijati i u BiH te Crnoj Gori."
Iz Alajbegovićeve zbirke 'Mene boli stih' donosimo monumentali kuplet u kojem pjesnik propituje distancu onog poetskog i ovog književnog introspektivnim promišljanjem vlastite subjektivne osobnosti, kako u pogovoru kaže Branko Danko, koji je ovu zbirku priredio za izdaju. Poslušajmo:

Odsjaj noža brži je od svetlosti

Malo je smislenih životnih
nedaća. Moje su misli odreda firmato.
Umetni mozgovi vape za redukcijom
s neba sipi suton večiti sffumato.
A možda je vreme da se krene jer
već bridi obraz u neonskoj svetlosti.
Zamnom ide san, fetiš i psihoza,
ja ne mogu sam
umoran od svetosti.

Netko odlazi; ne vidim te više, bre.
Odmah iznad krova pogansko je nebo.
Svet je davno, davno otišao dođavola,
A i ti me smaraš, moja bivaša trebo!
Angeli sa krila truse raj u prahu
Oseća se krv izdaje u dahu...
Hoćemo li stići umreti na vreme? My chemichal brother,
jebem li im seme!

Od te misli noću ježi mi se koža:
od svetlosti brži tek je odsjaj noža!

Alajbegović Boža

Kako je ovo dobro.
Alajbegoviću će od jada
Iz dupeta crvi uteći sada.
A sam Bože
Iskočit će iz kože
I tako gol skatat po svijetu
Kako mu se i priliči, kmetu.

Baka

LOL
Droljčeva zbirka se zove "Žulja me gomolj na vratu". Markiz de ga Sad

Meni je Kizo zapravo najdraža ta ideja novoga žanra: izvozna poezija!
To je sjajno iznašašće.
Poezija za izvoz.
Ahahahaahha... NEMANJA

Nemoj tako Nešo, ako uzmemo u obzir implementaciju Bolonjske deklaracije u visoko školstvo prema kojoj je moguće kombinirati raznorodna područja s ciljem stvaranja kvalitetnih kadrova, za očekivati je da će se Bođine izdrkotine naći na popisu literature seminara "Kritičice kao izvozni brand" na Ekonomskom fakultetu. Markiz de ga Sad

Da, Kizo, ali zaboravljaš kako je došlo do Bolonje: izvorni je impuls svake sjajne ideje redovito neka velika nevolja, u ovom slučaju propast tzv.države blagostanja; propast toga koncepta ponajprije je bio očit u radnoj nesigrnosti, gašenju velikog broja radnih mjesta i rastućoj nezaposlenosti; ne bi li se stanovništvu omogućilo veće i brže zapošljavanje, osmišljen je koncept koji je jamčio veću socijalnu pokretljivost te zaposlivost građana: s tri godine faksa ne možeš doduše biti odvjetnik, ali možeš biti javni bilježnik, na primjer; multidisciplinarnost pak za posljedicu ima veću okretnost u pronalaženju socijalnih prilika i iskorištavanju poslovnih šansi građana. Eto, tu konačno dolazimo i do Bože: kao okretni agrikola, naš je Alajbegović dobro shvatio da novo vrijeme traži novoga čovjeka, okrenuvši se unosnom poslu s inozemstvom: pisati Poeziju za Prvog, iz perspektive Drugog, to je naprosto ingeniozno u ovom sutonskom krajoliku Science Fiction republike ex-Jugoslavije: ovdje svi pričaju o Drugom, i Božo je preuzeo na sebe tu ulogu - on će se na srpskom književnom tržištu pokušati afirmirati kao pjesnik koji snažno progovara glasom Srbina kako ga vidi iskošeni pogled Hrvata! Čudesna ideja, zar ne? A tako jednostavna. Bravo! NEMANJA

Kizo, čujem da je u opticaju nova pjesma Bože Alajbegovića, gey-budnica nonkonformističkog naslova 'Dok izlazim iz saune puši mi se kara'. Ovo je piratska verzija, koju je u lobbyju "Westina" off-the-record zabilježio Davor Butković:
Dok izlazim iz saune puši mi se kara
zanimljivo, velim
a ja ne znam da li to želim
ili ne želim.
Dok izlazim nonšalantno iz saune
u večno ista nordijska jutra
(u večito istom provincijskom hotelu)
rekoh već da puši mi se kara
i znojan sam svud po telu.
Pa ipak mislim da nije u redu
da mi se svakog znojnog jutra
tako intenzivno puši kara
dok opasni momci puše vutra.

Jolly good poetry!

Kahahahahahazahahahastahahan :))))) NEMANJA
BOZZO-ČEŠLJUGAR

Mislio je otići s nekom
dobrom knjigom na Hvar
Ali nije, jer mu je rascavlu, hemastu čmarčinu
tamo na Muzilu dodatno iskljucao hrabri češljugar
IZGNANIK

Hrabri češljugar! Ahahaha... Pa to je aluzija na Scotta. IZGNANIČE, je li ta pjesma prevedena na hrvatski? Treba mi za knjigu koju sada prevodim. Baka

Pjesma Češljugar je aluzija na skota, a još nije prevedena na hrvatski, ako se ne računa ovaj moj površan i predoslovan prevod. IZGNANIK

Bozzo nije tako naivan kako vas dvoje dobrohotnika, zaokupljenima nekakvim skotom, vjerojatno Scottom, mislite. Pod izlikom da piše o stvarnosnoj prozi, Bonzo zapravo priprema teren za veliki teorijski obrat: mislim da Bongo zapravo suptilno sugerira da je gro hrvatske proze pisano u najboljoj tradiciji - romantizma!
Evo zašto:"Propituje odnos književnosti i zbilje riječima: “Nikad se neće posložiti, nikad više, točno onako kako je stvarno bilo”. Vidite kako sve ima smisla, pa čak i naoko besmislena polemika Igre i mene oko Nietzschea i ideje vječnog ponovnog došašća! Bozzo zapravo tvrdi da naša suvremena proza, u svom uzoritom vidu, zagovara suprotan metafizički stav: nema tu govora o vječnom vraćanju jednakoga, jer nikad više neće posložiti točno onako kako je stvarno bilo! I, da stvar bude kompliciranija, istovremeno se ispod površine prve teze promalja i druga, ne manje samouvjerena: jednom je nešto STVARNO bilo, a sve je ostalo FIKCIJA! Dakle, ne samo da o vječnom ponovnom došašću nema govora, jer stvari se u stvarnosti nikada ne poslože točno onako kao su FAKTIČKI bile raspoređene - recimo, naši igrači u živom zidu za prvoga gola Makedonaca - nego su sve ostale verzije stvarnosti - fantazijska inačica! I konačno, treća razina, sama srž ovog manifesta, Poeovska je aluzija: never more, nikad više! Alajbegović je vešt na rečima, on ih ne izriče olako, i doslovno citiranje 'Gavranova' refrena ne može biti slučajno! Bongo hoće dakle kazati da je ono najbolje, najviše i izistinsko zapretano u vječnosti Prošlog, i da se u vremenu stari nikad više posložiti neće kako su jednom nekoć stvarno bile: ostaje nam s jedne strane čežnja za tim vremenima činjenične punine, dok s druge stane perenira osjećaj nekog fikcijskog, prividnog trajanja, kao pri onespokojavajućoj spoznaji da ako Hamlet može biti gledatelj Hamleta, a Don Quixote čitatelj Quixotea, ona mi, čitatelji i gledatelji, možemo biti i najčešće jesmo - fikcionalni! (Why does it disquiet us to know that Don Quixote is the reader of the Quixote, and Hamlet is a spectator in Hamlet? I believe I have found the answer: those inversions sest that if the characters in a story can be readers or spectators, then we, their readers or spectators, can be fictitious. In 1833 Carlyle observed that universal history is an infinite sacred book that all men write and read and try to understand, and in which they too are written., Borges).
Suočeni smo, jednom riječju, s mise-en-abîme strukurom, ali ne u tekstu - u literaturi - nego u srcu tame, u samoj neproničnoj tvari od koje smo sačinjeni: u kontigentnoj stvarnosti! U najdublji je osnov zbilje, egzistencijalni grunt (Scehlling, op.p.), duboko položena crna rupa per-verzije, metafizički osnov pervertiranja stvarnosti: tu, dobri nas Bonzzo, vjerojatno aludira na nas, Patologe, ne znam na koga bi drugog!
S tim pomirljivim stavom, pruženom rukom kritičke solidarnosti u stvari, za sada ostavljamo našeg Boxu i njegov neumorni nerv: never more, rekao bi Marinković.

Image and video hosting by TinyPic

Sasvim se slažem, Bozzo je svjestan učinka svojeg pisanja: da čitajući knjigu, sam piše njezino čitanje i time postaje pisac, kojeg se potom čita. Pisanje čitanjem, dakle, bezdano se prolongira. Riječ je o metatekstualnoj strukturi mise en abyme. Baka

Prema posljednjim informacijama druga droljčeva knjiga domaće proze će se zvati:
"Kako sam poboldao svoju prvu kritičicu - tajna brzopoteznog pejsta" Markiz de ga Sad

Metatekstualno kažeš! U pičku materinu, pa kaj je to tak ozbač? I šta sad? NEMANJA

Kizo, točno, samo Droljac će zasigurno upustiti u rizik semiotičkih igara, tako te će naslov glasiti: "Kako sam poboldao svoju prvu kritičicu - tajna brzopoteznog pejsta"! Razlika je jasna, ne? NEMANJA

Bako, opet tražiš naočale s očalama na nosu: pa velim ja da se radi o mise-en-abîme strukuri! Jedino, ja tvrdim da je riječ o fantazmatskoj strukturi, koja u bitnom ideologizira stvarnost, omogućujući i strukturirajući polje simboličkih odnosa u društvu. Dalje ti je sve jasno!
Možda mislimo na isto. Današnji je jezik teorije tako bogat da vlada sveopća potražnja za iskustvom koji bi opisivao i izražavao.
Ja sam na jedvite jade uspio ovu složenu baroknu kovanicu ubaciti u iskustvo postmodernog fraktalnoga svijeta.
Mislim da bi se nakon popodnevne ševice lako dogovorili o opsegu toga pojma, kaj veliš? NEMANJA

Bako, čitajući ovu briljantu dijalektiku pisanja čitanjem, ne mogu se oteti dojmu da je Patologija krinka neobogresijanskih orgijanja: ovdje očito svi držimo jorgeovsku figu u džepu!
Nema tu nikog tko starog bibliotekara ne bi znao napamet i kao jazzer i instrument i glazbu i kontrapunkt: vidim ja da se tu opasno igra ovim sutonjim umijećem čitanja, kako Igra citira: chitati - to je, za trenutak, chin pozniji od china pisanja; vishe pomiren sa sudbinom, uljudniji, duhovniji. NEMANJA

- 21:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #


View My Stats