NEMANJA: SMIRENOUMLJE

srijeda, 31.01.2007.

MANISTRA

meni se ovo ne svida, ovaj sukob markizev i nemanjin, slutim apokalipticno unistenje predivne patoblog mitologije, ne svida mi se ovo. zasto se glozite, braco, fantom je unio razdor. nemanja volim te
Image Hosted by ImageShack.us
a ti, nešo (baš mi ovo 'nešo' zvuči dobro, onako toplo, rodbinski), ushićuje me što si izjedrio ove divne stihove i što si prijemčiv za engleske metafizičare, malo je danas takvih. izgnanik, na primjer, odvaljuje na stihove turbo folk pjesama, ne možeš s njim o J. Alfred Prufrocku baš. i markiz, taj darker s plaštom, nije neko društvo za večer poezije kakvu bih s tobom, nešo, rado upriličila. pozvali bismo i poremećenog katolika. Manistra 07.01.2007. 11:32

Image Hosted by ImageShack.us

... i sama sam rano bivala začuđena stihovima koji se urezuju i proganjaju, samo ja sam se kasnije tek zalijepila za eliota i metafizičare (neke sam s vremenom i prezrela, onog uštogljenog donnea koji se patetično samorazapinjao po pjesmama, ogadilo mi se to, njemu ništa više ne vjerujem). u osmom je moj najmiliji refren bio četverostih vrijednog wordswortha:
Not enjoyment, and not sorrow,
is our destined end or way;
But to act, that each to-morrow
Finds us further than to-day.
kakva budnica, jelda. i u kranjčevićevoj jeftinoj domoljubnoj poeziji našla sam nešto za sebe u osmom razredu:
Ah, ništa više nemam, to sve je što sam spaso
-- al spasoh u tom sve!

i danas zna taj stih izjedriti odnekud, volim ovaj preokret iz patetike u trijumf u drugom stihu, kao, propade sve al ja još stojim, kao Elton John, haha. na budnice okidam, sad sam tek to osvijestila, u šoku sam.
ti si nešo stvarno bio napredan, nek ti se autobiografija zove "od wunderkida do tutankamona", i napiši je fakat, zanima me tvoj razvojni put. Manistra 07.01.2007. 16:20


Image and video hosting by TinyPic


The Love Song of J. Alfred Prufrock

S’io credesse che mia risposta fosse
A persona che mai tornasse al mondo,
Questa fiamma staria senza piu scosse.
Ma perciocche giammai di questo fondo
Non torno vivo alcun, s’i’odo il vero,
Senza tema d’infamia ti rispondo.


Image and video hosting by TinyPic

LET us go then, you and I,
When the evening is spread out against the sky
Like a patient etherised upon a table;
Let us go, through certain half-deserted streets,
The muttering retreats 5
Of restless nights in one-night cheap hotels
And sawdust restaurants with oyster-shells:
Streets that follow like a tedious argument
Of insidious intent
To lead you to an overwhelming question … 10
Oh, do not ask, “What is it?”
Let us go and make our visit.

In the room the women come and go
Talking of Michelangelo.

The yellow fog that rubs its back upon the window-panes, 15
The yellow smoke that rubs its muzzle on the window-panes
Licked its tongue into the corners of the evening,
Lingered upon the pools that stand in drains,
Let fall upon its back the soot that falls from chimneys,
Slipped by the terrace, made a sudden leap, 20
And seeing that it was a soft October night,
Curled once about the house, and fell asleep.

And indeed there will be time
For the yellow smoke that slides along the street,
Rubbing its back upon the window-panes; 25
There will be time, there will be time
To prepare a face to meet the faces that you meet;
There will be time to murder and create,
And time for all the works and days of hands
That lift and drop a question on your plate; 30
Time for you and time for me,
And time yet for a hundred indecisions,
And for a hundred visions and revisions,
Before the taking of a toast and tea.

In the room the women come and go 35
Talking of Michelangelo.

And indeed there will be time
To wonder, “Do I dare?” and, “Do I dare?”
Time to turn back and descend the stair,
With a bald spot in the middle of my hair— 40
[They will say: “How his hair is growing thin!”]
My morning coat, my collar mounting firmly to the chin,
My necktie rich and modest, but asserted by a simple pin—
[They will say: “But how his arms and legs are thin!”]
Do I dare 45
Disturb the universe?
In a minute there is time
For decisions and revisions which a minute will reverse.

For I have known them all already, known them all:—
Have known the evenings, mornings, afternoons, 50
I have measured out my life with coffee spoons;
I know the voices dying with a dying fall
Beneath the music from a farther room.
So how should I presume?

And I have known the eyes already, known them all— 55
The eyes that fix you in a formulated phrase,
And when I am formulated, sprawling on a pin,
When I am pinned and wriggling on the wall,
Then how should I begin
To spit out all the butt-ends of my days and ways? 60
And how should I presume?

And I have known the arms already, known them all—
Arms that are braceleted and white and bare
[But in the lamplight, downed with light brown hair!]
It is perfume from a dress 65
That makes me so digress?
Arms that lie along a table, or wrap about a shawl.
And should I then presume?
And how should I begin?
. . . . .
Shall I say, I have gone at dusk through narrow streets 70
And watched the smoke that rises from the pipes
Of lonely men in shirt-sleeves, leaning out of windows?…

I should have been a pair of ragged claws
Scuttling across the floors of silent seas.
. . . . .
And the afternoon, the evening, sleeps so peacefully! 75
Smoothed by long fingers,
Asleep … tired … or it malingers,
Stretched on the floor, here beside you and me.
Should I, after tea and cakes and ices,
Have the strength to force the moment to its crisis? 80
But though I have wept and fasted, wept and prayed,
Though I have seen my head [grown slightly bald] brought in upon a platter,
I am no prophet—and here’s no great matter;
I have seen the moment of my greatness flicker,
And I have seen the eternal Footman hold my coat, and snicker, 85
And in short, I was afraid.

And would it have been worth it, after all,
After the cups, the marmalade, the tea,
Among the porcelain, among some talk of you and me,
Would it have been worth while, 90
To have bitten off the matter with a smile,
To have squeezed the universe into a ball
To roll it toward some overwhelming question,
To say: “I am Lazarus, come from the dead,
Come back to tell you all, I shall tell you all”— 95
If one, settling a pillow by her head,
Should say: “That is not what I meant at all.
That is not it, at all.”

And would it have been worth it, after all,
Would it have been worth while, 100
After the sunsets and the dooryards and the sprinkled streets,
After the novels, after the teacups, after the skirts that trail along the floor—
And this, and so much more?—
It is impossible to say just what I mean!
But as if a magic lantern threw the nerves in patterns on a screen: 105
Would it have been worth while
If one, settling a pillow or throwing off a shawl,
And turning toward the window, should say:
“That is not it at all,
That is not what I meant, at all.”
. . . . . 110
No! I am not Prince Hamlet, nor was meant to be;
Am an attendant lord, one that will do
To swell a progress, start a scene or two,
Advise the prince; no doubt, an easy tool,
Deferential, glad to be of use, 115
Politic, cautious, and meticulous;
Full of high sentence, but a bit obtuse;
At times, indeed, almost ridiculous—
Almost, at times, the Fool.

I grow old … I grow old … 120
I shall wear the bottoms of my trousers rolled.

Shall I part my hair behind? Do I dare to eat a peach?
I shall wear white flannel trousers, and walk upon the beach.
I have heard the mermaids singing, each to each.

I do not think that they will sing to me. 125

I have seen them riding seaward on the waves
Combing the white hair of the waves blown back
When the wind blows the water white and black.

We have lingered in the chambers of the sea
By sea-girls wreathed with seaweed red and brown 130
Till human voices wake us, and we drown.


Image and video hosting by TinyPic


Manistra
njetočka i luce, zaprepašćuje me vaša nespremnost i posvemašnja nezainteresiranost za bilo što osim za polno općenje. to je odvratna jedna mana, na kojoj treba raditi. probajte se unijeti u ovu bitnu, aktualnu stvar, vidjet ćete, inspirira. makar na razini fabule, konstrukcije (znam da si i vi priželjkujete pobjedu na natječaju za kratku priču kojim žiriraju gawrun i porto). ono, život piše romane: htjela bih da netko iz natuknica koje nam je nešo ovdje vrijedno podastro napiše roman. pravi roman, u nehajevoj maniri. na tržištu postoji rupa koja čeka da se ispuni domaćim političkim trilerom, s puno intriga, zakulisja (ha, pazi riječ!) i kontrapunktiranja privatno - javno / lokalno - globalno. hajde da netko napiše taj roman. hajde nešo da ga napišemo zajedno, ti i ja, to je sad u modi, ti bi rasturio ovaj dio za zavjerama, patuljicima na ramenu medijskog giganta i montipajtonovskim shemama u koranskoj, ja bih kao naši stari začinjavci začinila štivo kakvom divljom ljubavlju, štorijom o šekspirijanskom (ali modernom) ljubavnom trokutu, zajedno bismo pisali, mahnito, do dugo u noć (dok negdje nečija majka možda bijelo platno tka a nečija negdje možda crnu vunu prede), mene more nesanice a tvoj je dodir mek i blag... ajmo nešo!!

Nemanja
Manistra, može, mada nisam znao da se romani pišu mahnito, do dugo u noć, dok tebe more nesanice a moj je dodir mek i blag! Imam ja prijedlog: ajde da ja tebe dobro prije svakog pisanja izjebem, pa da na miru napišemo uspešnicu koja se zove hit! Čisto u smislu pesničkog umeća, mislio sam, da nam ne drhte ruke, da se ne gledamo kao mačke u februaru, da se mahnemo odmah uz vremensku prognozu, pa da do Dr.Housea imamo normu!
Onako, ladano, kao ova mala Šangajka, po recepturi.
Mi smo, recimo, deca komunističkih funkcionera koji su uspešno prživeli tranziciju. Politički moment. Potom incest: ti si mi sestra od tetke. Psihološki gledano, ja te i jebem zato jer nema sexa do onog brahmana i pralje, do jebačine koja pretpostavlja kulturnu transgresiju. Jasno, ubijamo se od dopa, u svakoj nam je nosnici Dyson usisavač! O drogama mislimo da su ultimativni proizvod kasnog kapitalizma (naš marksistički background), jer su proizvod koji svojim konzumiranjem stvara potrebu: to je ona famozna proizvodnja potreba, i tu će da opalimo pomodnu društvenu kritiku globalnog kapitalizma, što je imanentno svakom uspešnom delu: kako će bre da nas New York čita ako ne liježemo s afganistanskom talibanskom poezijom na usnama!? Stalno ima da seremo po američkom kulturnom imperijalizmu, preuzimajući kobajagi na sebe taj moment osporavanja, i praveći se da ne razumemo da smo kao takvi samo imenentan i predviđen deo sistema. Love imamo, ali, i tu je fazon, oboje se prostituišemo u svakom smislu, onako, l'art pour l'art, što je drugo bitno mesto političkoangažiranog fona romana: mi smo u svetu kapitala samo rentijeri svojih tela, i, u mome slučaju (jer žene nemaju dušu, jebiga, Mittelojropa, Weininger), duše: ja dušu prodajem Vragu za uspeh našega romana, što je s jedne strane Holywoodu razumljiv i strukturno čak neophodan moment europejskog lokalnog kolorita, a s druge predstavlja metafizički moment primeren - i zato i prihvatljiv široj publici! - jednom Angel Heartu, samo, kod nas je sve to jednostavnije, i ponešto duhovitije: Vrag nosi Pradu i pojavljuje se u liku Vlasnika kozmetičke industrije (možda Lauder, ostaje da se vidi). Neumesno bi bilo da otkrivam kako ćemo dalje s ovim motivom, ali samo da kažem da je to kao kod Jokera: maska je lice! Ti si teško duševno bolesna, i kao skicofrena varaš me stalno iznova sama sa sobom (kasni Shakespeare, maniristički: jesam li to ja preobućen u samoga sebe motiv). U jednom trenutku, na zidinama Dubrovnika čiju Minčetu kanimo prodati Lauderu, tebi padne na pamet da počenemo da otimamo decu isprva ovdašnjih, a kasnije svetskih tajkuna (stvarnosni moment, jebiga). Ovi to isprva ne primećuju, a kad im se obratimo s ucenom, mole nas da će da nam plate i više ako treba, samo da decu zadržimo, barem neko vremen (comic relief). Ma naše opće čuđenje, mi to i učinimo! Čuvamo ih na Silbi, koja postaje nešto između Prosperovog otka i Ibize, dakle stvarna Silba. Tu može da se pojavi i Kizza, kao Monarh komune (jer svi oteti oboljevaju od štokholmskog sindroma, te nastaje Kosmički Gang Bang - jedino mesto s kojim izravno provociramo meru tolerance današnje američke pop-kulture: mi, de facto, jebemo celi svet, oće da se kaže, i to žestoko, u skladu s opisima Svete Lucije, čiji oltar gradimo u uvali Vele Stene (da Ameri razumiju toponim). O svemu tome izveštava Jutarnji list. Ninoslav Pavić čita vlastite novine i doživljava metanoju: rasprodaje sve i seli se na Silbu. Organizira lokalnu televiziju i izdaje turistički vodić otoka 'Kita boli more'. Milan Bandić, hrvatski ban, gradi most Medvedgrad - Silba, takozvanu južnu tangentu hrvatske Metropolije. Paroh Antilopije posvećuje cestu i moli Bandića za povratak kina "Balkan". Ovaj se smeška. Ti i ja na leđima Zigfrida i Roja odlazimo u zalazak sunca (simoblika, za Samsaru: na Zapad). Kraj. Trećeg dela. Kao kod Lukasa. Jebiga, pa nismo mi od jučer.

Nemanja
Mani, pala mi je na pamet još jedna zanimljiva, da ne kažem brilijantna zamisao, koju ću pokušati izložiti na najjednostavniji način, primerom: recimo, neki dečak, bloger, uzem nick koji je sušta suprotnost njegovom originalnom liku, ili se barem iprva tako čini. Piše duže vremena pod tim nickom i odjednom počinju u jeziku i izričaju da se javljaju naznake osobenog stila, ali osobnosti nesvojstvene njegovom pravom licu: počinje da promalja lik njegova nadimka. TAJ LIK, genijalan je književnik: domalo, dečko posve menja stil i rukopis, i dok piše, piše/živi kao taj drugi, ot/skriveni netko. Jasno, reč je o metafori bloga, na privi pogled, ali, molim da se uoči, preobrazba nije samo metaforičke naravi: daj dečak zaista počinje pisati sebi nesvojstvenim rukopisom i duktus je njegova stila glas sasvim neke druge osobe. Kada bi snimali film, mogli bi ovo da uradimo i anakrono, smeštajem radnje u 19. stoljeće, kada je još uvek vredela Marinkovićeva, pa i Focillonova pohvala ruci: film počinje detalj planom zapisa pera po snežnobeloj hartiji - odjednom, slova menjaju stil, kosinu, nagib, oblik, linija postaje punija, kontinuirana, tečna, rešena, pred nama se, rečju, odvija preobrazba jednog rukopisa u drugi, i, sada dok pišem pada mi na pamet, ako je kamera na početku kliznula niz šaku (pohvala ruci!) i pisaljku do vrha pera i papira, sada se na povratku uočava neka druga ruka: profinjenija, možda nežnija, recimo s lepim rubinskim prstenom boje golublje krvi, obrubljena pjenom čipke kao žalo ili krijesta vala. Kadar ima samo jednu obvezu: biti senkvenca, trajat bez prekida! Mislim da je ovo izvrsan motiv. Da li želiš da o ovome razgovaramo pre ili posle životinjski brahijalnog sexa?

vertebrata.mojblog.hr
@nemanja: zanimljiva ideja. Ako jedne zimske noći neki bloger... , neka radnja bude u izdahnulom Lisabonu, u čast Pessoinim heteronimima. Ne znam koliku pažnju bi se trebalo pridodati piščevoj anamnezi. Ipak, posljedice paranoidne šizofrenije nisu na odmet. Nadalje,dijalektički dvoboj pisca sa likovima, jukstapozicija označitelja i označenog, nešto kao Woody Allenovova Grimizna ruža Kaira,etc

Nemanja
@Vertebrata, prije svake rasprave moram da ti citiram wikipedijsku natuknicu o Kafki: "...Repetitivni i besmisleni tlačiteljski postupci nerazumljivog i svemoćnog birokratskog aparata, mehaničke i apsurdne reakcije "junaka" koji nemaju izraženi osobni identitet, usamljenost i nemogućnost komunikacije među likovima koji se grčevito i bezuspješno trude da spoznaju mehanizam opresije koji ih muči i proganja bez ikakvog vidljivog razloga, realnost zbivanja koja je bliža događajima u snu nego u «običnoj» stvarnosti, iracionalni i fantastični element u radnji koji ne može biti reduciran na psihopatološke poremećaje ...". Vidiš, Very, to je već apsolvirano, i tvoja je pozicija čak ne niti moderna, nego bih rekao predpostmoderna: moderno je to psihologijsko praznoverje, ali ta otužna i vulgarna mitologija sekularnog sveta stvarno je nešto passe i prevaziđeno! Reši se toga: ne može sve na ovom svetu da bude svedeno na paranoje i šizofrenije i je l' neko video mamu i tatu usred onoga što nazivamo coitus a tergo.
Inače, ostalo, igra označitelja i označenoga, jedan na jedan, naravo, jukstapozicija, dijalektički dvoboj, sve to ide odmah direktno u roman. Nema tu šta da se priča, sve si ti to dobro video, vidi se da pratiš literaturu i sazrevanje književne teorije na ovom stupnju razvoja proizvodnih snaga i odnosa, jasno, odmah se vidi: svetski čovek, i ako imaš još kakovu ideju ti je bre batice odmah zabeleži i javi.

njetocka
hamlet je kreten. ali komad nije baš loše napisan.
nemanja, zaboravio si štiklice, a one su ključne.

Nemanja
Točkica, nisam, samo ne mogu stalno da ih pominjem, vidiš bre koliki psihoanalitičari kruže uokolo, k'o ronini, čovek ne moš da se opusti ni da oko ubije - da ih spomenem još jedared, zacelo bi mi pronašli neku falinku u detinjstvu, u najmanju ruku! Ne brini, draga, ti samo: Obuci se k'o sto umes i isturi grudi
Neka tvoja gola noga krene
Nek polude ljudi
bože, sav sam se naježurio kad te zamislim u onim štiklama!
A što se tiče Hamleta ne samo da je komad dobro napisan, nego je Hamlet genije: Hamlet, danski princ, predugo okleva da bi osvetio smrt svoga oca, kaže se u jednom filmskom vodiću u objašnjenju radnje filma! Hamlet je svjestan da je usred tragedije tragedije, ne mogu to kraće i bolje da kražem. Ti Njetočka znaš sve te skolastičke fazone: mimesis je nasljedovanje samodjelatne biti prirode ljudskim stvaralaštvom, a svaki je poiesis mimeza prakse; budući da je svaka ljudska praksa propadna, i Šeki je duboko svestan propasti tragedije kao poprišta životnih istina; čak i ove novoveke, čija je tragika u tome što je moglo da bude drukčije, a ne u tome što drukčije nije moglo biti. Tu svest dobri dragi Francis B. usađuje danskom princu, Hamletu. A to je tek početak!
Ako želiš, dobio sam neke nove ploće pa možemo da slušamo i ovako časkamo kao svi mladi: ja ću da ti pričam o Hamletu, a ti će da me zadivljeno gledaš, pa da se predaš. E, ajde, majke ti, ne budi pička!

- 12:55 - Komentari (24) - Isprintaj - #

utorak, 30.01.2007.

BE MY SLAVE!

Image Hosted by ImageShack.us

Queergilije

Neven Jovanović

Zapljuskuju nas prvi valovi reklama za Troju, holivudski spektakl temeljen na Ilijadi, Odiseji i Bradu Pittu. Čim film dođe u kina, s uživanjem ću provjeriti je li se u spektakl uspjela profiltrirati jedna provokativna interpretacija: mogućnost da je ključni obrat Ilijade – Ahilejev povratak u borbu nakon Patroklove smrti – motiviran ne samo time što su Ahilej i Patroklo bili prijatelji nego i što su bili ljubavnici.

Gej junaci

Prvo ću govoriti o Homeru, koga ubrajamo među najstarije i najmudrije pjesnike. On često spominje Patrokla i Ahileja, no prikriva njihovu ljubav i drugo ime njihova odnosa, smatrajući da je silina njihove veze potpuno jasna kultiviranim slušaocima.
Ovo je citat iz jednoga sudskoga govora, Protiv Timarha, iz 346. godine prije nove ere (godinu nakon Platonove smrti). Tu je Eshin pokušao uvjeriti otprilike stotinu običnih atenskih građana-porotnika – a kasnije, u zapisanoj varijanti govora, i svakog čitatelja – da gradski moćnik Timarh mora biti isključen iz političkog života, i to prema zakonu koji brani da se (muški) punopravni atenski državljanin prostituira – da prodaje svoje tijelo (drugim punopravnim državljanima, tj. muškarcima; žene u Ateni nisu punopravni subjekti).
Protiv Timarha najduži je starogrčki tekst koji imamo čija su središnja tema (muški) odnosi i običaji kakve danas smatramo homoseksualnima; najduži, ali nipošto jedini. Svjedočanstva antičke Grčke donose podatke po kojima bismo “homoseksualnima” smatrali i Sapfu, i Sokrata, i njegove prijatelje (kao likove Platonovih dijaloga), i Svetu četu iz beotskih Teba (elitnu vojnu jedinicu formiranu, oko 378. p.n.e, isključivo od muških ljubavnih parova), i Aleksandra Makedonskog – da i ne spominjemo galeriju likova na vazama ovjekovječenih u pozama eksplicitnog, dvije i pol tisuće godina starog istospolnog seksa.

Klasik voli dečke

Homerovi su epovi temeljna djela grčke književnosti; oni su klasici, oni su tekstovi koje su svi čitali u školi (štoviše, tekstovi na kojima su svi učili čitati), tekstovi koje su citirati znali i nepismeni; iz vrela Ilijade i Odiseje crpila je kolektivna mašta grčkog svijeta, kasnije i čitave Evrope. Fascinirani dostignućima grčke civilizacije, svoju Ilijadu i Odiseju htjeli su i Rimljani. Taj je izazov prihvatilo nekoliko autora; onaj kome je pravljenje klasika uspjelo zvao se Publije Vergilije Maron, i živio je tri stoljeća nakon Timarha i tebanske Svete čete – od 70. do 19. p.n.e. Još kasnije, kad je Vergilijeva Eneida navršila već dobrih četiristo godina staža, u “bilješci o piscu” (a sastavio ju je jedan profesionalni tumač školskih klasika, pisac udžbenika po imenu Donat) o autoru rimskog klasika čitamo ovo: “Bio je krupna tijela i stasa, tamne puti, seljačkoga lica, nestalna zdravlja (kronično su ga boljeli želudac, grlo i glava, a često je i pljuvao krv). Jela i vina uzimao je vrlo malo; u seksu je bio skloniji dječacima, među kojima je najviše ljubio Cebeta i Aleksandra (Aleksandra u drugoj pjesmi zbirke Bukolika zove Aleksisom, a poklonio mu ga je Azinije Polion); oba su dečka bila obrazovana, a Cebet je i pjesme pisao.”

Relativno naopako


S našeg stajališta – budimo eksplicitni: sa stajališta hrvatske varijante euroameričke civilizacije početka dvadeset i prvog stoljeća, sa stajališta kojem je norma bijeli sredovječni heteroseksualni oženjeni muški Hrvat-katolik – s toga je stajališta antika neosporno queer, ona je bjelodano izvan norme i ozbiljno suočavanje s njom – ne površno niti deklarativno, ne prigodničarsko niti propagandno – “implicira korjenito preispitivanje svih općeprihvaćenih termina” (kako pišu Radat i Simić u prošlom Zarezu). Preispitivanje sve normalnosti, legitimnosti, dominantnosti. Na stranu vaze; što ćemo s činjenicom da su klasici naše civilizacije – temelji naše uljudbe – pederi? I to od one vrste koja voli mlade dečke (idealni su grčki er—omenoi, “pasivni” muški partneri, bili tinejdžeri čije je tijelo već potpuno razvijeno, ali im brada tek niče)? Zamislite analogiju – zamislite da su pisci i likovi školske lektire, da su hrvatske nacionalne ikone homoseksualci – da je, recimo, Smrt Smail-age Čengića homoseksualno motivirana, da je Šenoa po zagrebačkim streljanama imao strastvene veze s mladim Agramerima, da su gej bili Ivica Kičmanović, Ante Starčević, Ranko Marinković, Ivan Slamnig. Ha?

Image Hosted by ImageShack.us

Tko koga

S druge strane, međutim – sa stajališta antike – ni Ahilej, ni Platon, ni Vergilije nisu queer, barem ne zbog svoga seksualnog identiteta. Njihova je seksualnost, naime, u njihovim svjetovima posve normalna. Podsjećam, u velikom dijelu antike podrazumijeva se da muškarce (o ženama manje znamo) mogu erotski privlačiti pripadnici oba spola; u Grčkoj i Rimu – barem do kasnijih stoljeća Rimskog Carstva, i barem prema onome što znamo iz očuvanih svjedočanstava – ključna razdjelnica nije u spolu, nego u ulozi: crta odvaja onoga tko je “aktivan”, tko penetrira, od onoga tko je “pasivan”, tko biva penetriran. Dakle, u vječnoj jednadžbi tko koga za Grke i Rimljane sam odnos subjekt-objekt važniji je od roda tih varijabli (pri čemu je pasivna uloga, na način blizak svim Balkancima, povezana s inferiornošću: prihvatljivi su pasivni partneri žene, robovi, ili mladi muškarci kakvi još nisu punopravni građani).
Queer je u antici negdje drugdje. Recimo, u odbijanju uloge macho-ratnika i graditelja carstva; u svojevoljnom odbacivanju korisničkog paketa “punopravnog građanina”; u javnom govoru o vlastitoj impotenciji ili u opsesivnoj potrebi za kontrolom vlastita tijela (uključujući i njegovu seksualnost). Sve osim posljednjega tema je tzv. rimskih elegičara, posebno Propercija i Ovidija; posljednje su pak do krajnjih granica dotjerali kršćani, pokazujući se tako – barem u svojim počecima – kao ultimativna queer religija antičkog svijeta.

Daj im ono što žele čuti

Dovoljnu potvrdu da ljubavni odnos starijeg i mlađeg muškarca nije ništa neobično – barem ne u Ateni Platonova doba – naći ćemo ako se sjetimo odakle je Eshinov citat o Ahileju i Patroklu. Iz govora pred porotom. Kako primjećuje K. J. Dover u temeljnoj studiji Grčka homoseksualnost (Greek Homosexuality, drugo izdanje 1989.), “Na atenskom sudu nije bilo suca, odnosno nikoga tko bi pravično i nepristrano vodio porotu, nikoga tko bi odbio neprihvatljive dokaze ili zaustavio govornika koji u svoj govor upleće priče, komentare ili nagađanja nebitna za samu raspravu. Svaki je govornik pokušavao uvjeriti porotnike da moraju vjerovati njemu, a ne suprotnoj strani... Stoga si govornik nije mogao priuštiti stavove koji bi se prosječnom porotniku učinili sumnjivima ili neprihvatljivima. Želimo li otkriti društvena i moralna pravila o kojima je prosječni Atenjanin četvrtog stoljeća prije Krista govorio s poštovanjem i za koje je tvrdio da ih se drži, najbolje je proučiti stajališta koja eksplicitno iznose govornici pred sudom, implikacije njihovih aluzija, hvalisanja, prigovora, i vrijednosne ocjene koje unose u svoje pripovijedanje (ili ih odande pažljivo izostavljaju).”

Paket aranžman

Tražiti u prošlosti objašnjenja, opravdanja, zaštitu sadašnjosti jest gesta očito urođena ljudskoj vrsti. Upiremo pogled u Njih i kličemo s olakšanjem: “I Oni su to radili!” ili “I Oni su bili protiv toga!” (već prema onom što nam treba). Ali čim progovorimo o njima, u pluralu i općenito, o Grcima i Rimljanima u đuture, brišemo ono što je otklon; već govorimo o normi. Jer otklon je, čini mi se, u prvom redu individualan. Film o “transrodnoj indijskoj vozačici kamiona” govori o transrodnoj vozačici, ne o transrodnim vozačicama (zamislite tu temu u pluralu, i odmah se pretvara u farsu). Otud, čini mi se, određena korjenita proturječnost ideje o otklonu od normale: premda je, kao kod Tolstoja, svatko queer na svoj način, sve te unikatne queer osobe i dalje imaju potrebu nastupati kao jedinstvena grupa. Zbog ove je proturječnosti moguće da Queer Zagreb 2004. festival bude kritiziran kao nedovoljno queer po svom programu – kao što je i moguće, i vjerojatno opravdano, kritiziranje gej publike jednog filma s tog istog festivala kao “politički pasivne i tupe publike koja vjerojatno nikad u životu nije promišljala bilo kakvu vrstu otpora, osim ako je riječ o role playingu” (Zarez 129, već spomenuti članak Radat i Simić). Kako bi to ironično sažela jedna moja prijateljica, “Mi smo pravi malograđani, osim što smo lezbijke.” Posebnost ne dolazi u paket

Image Hosted by ImageShack.us

SVETE ČETE TEBE

The Sacred Band of Thebes (hieros lókhos) was a troop of picked soldiers, numbering 150 pederastic couples, which formed the elite force of the Theban army in the 4th century BC. It was organized by the Theban commander Gorgidas in 378 BC, played a crucial role in the Battle of Leuctra, and was completely annihilated in the Battle of Chaeronea in 338 BC.
The reasoning behind the Sacred Band was that lovers would fight more fiercely and more cohesively at each other's sides than would strangers with no ardent bonds. According to Plutarch (in his Life of Pelopidas), the inspiration for the Band's formation came from Plato’s Symposium, wherein the character Phaedrus remarks:
And if there were only some way of contriving that a state or an army should be made up of lovers and their loves, they would be the very best governors of their own city, abstaining from all dishonour, and emulating one another in honour; and when fighting at each other's side, although a mere handful, they would overcome the world. For what lover would not choose rather to be seen by all mankind than by his beloved, either when abandoning his post or throwing away his arms? He would be ready to die a thousand deaths rather than endure this. Or who would desert his beloved or fail him in the hour of danger?
The Sacred Band originally was formed of picked men in couples, each lover with his beloved, selected from the ranks of the existing Theban citizen-army. They were housed and trained at the city’s expense. During their early engagements, in an attempt to bolster a general morale, they were dispersed by their commander Gorgidas throughout the front ranks of the Theban army.
After the Theban general Pelopidas recaptured the acropolis of Thebes in 379 BC, he assumed command of the Sacred Band in which he fought alongside his good friend, Epaminondas. It was Pelopidas who formed these couples into a distinct unit: he “never separated or scattered them, but would stand [them with himself in] the brunt of battle, using them as one body.” They became, in effect, the “crack” force of Greek soldiery, and the forty years of their known existence (378 – 338 BC) marked the pre-eminence of Thebes as a military and political power in late-classical Greece.
The Sacred Band under Pelopidas fought the Spartans at Tegyra in 375 BC, vanquishing an army that was at least three times their number. It was also responsible for the victory of Leuctra in 371 BC, called by Pausanias the most decisive battle ever fought by Greeks against Greeks. Leuctra established Theban independence from Spartan rule, and laid the groundwork for the expansion of Theban power, though possibly also for Philip II's eventual victory.
Defeat came at the Battle of Chaeronea (338 BC), the decisive contest in which Philip II of Macedon (with his son, Alexander the Great, as he would later be known) extinguished the authority of the Greek city-states. The traditional Greek hoplite infantry were no match for the novel long-speared Macedonian phalanx: the Theban army and its allies broke and fled, but the Sacred Band, though surrounded and overwhelmed, refused to surrender. They held their ground and fell where they stood. Plutarch records that upon encountering their corpses “heaped one upon another”, King Philip, understanding who they were, eed:

"Perish any man who suspects that these men either did or suffered anything unseemly."

Though Plutarch claims that all three hundred died that day, other writers[citation needed] claim that two hundred and fifty-four died and all the rest were wounded. That claim was substantiated upon the excavation of their communal grave at Chaeronea in the early 1800s in which two hundred and fifty-four skeletons were found, arranged in seven rows.

Image Hosted by ImageShack.us

- 14:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.01.2007.

BAKA

Prerafaelitizam
Image and video hosting by TinyPic

Preko vikenda bili smo kod bake na selu.

Ona je jedna jako stara žena.

Čim smo došli baka je rekla:

"Svi, Jezus, totalno ste se raspištoljili. Izdat ćemo rječnik."

Ja sam samo upitao:

"Bako, bako, a zašto ti zaista imaš tako velike oči da vidiš uvijek preko i prije svih? Recimo, ovo s rječnikom...Evo, ja ću pomoći. Upravo ću na blogu objaviti jedan specifičan rječnik koji nam može poslužiti kao polazište. Pričekajmo do večeras. Da niz nebo večer spusti se i padne, kao na stol bolesnik u narkozi...!"

Odnekud se stvorila bakina susjeda Suzi* i brže-bolje priklopila:

"Ja bih da se objavi Riečnik."

"Eto, eto koji je smisao bloga: tu cijeli naraštaj brusi jednu misao kao voda rijeke oblutak! I ja bih, Suzi, da se Riečnik - Objavi! Evo, kad završimo Luce i ja raspru o ekspirozi - jer ona će kad tad izgorjeti od želje, i uzdići se iz pepela - vjeruj, Objavit će se Riečnik. Isprva Rečnik, a onda, zavaljujući svima nama, i Riečnik.",

odgovorio sam spremno.

Baka me je prekorila:

"Nemanja, there will be time to murder and create (and I will wait)."

Jedna lijepa gospođa, mislim da se zvala Luce, pogladila me je po kosi i nježno prošaptala:

"Rasprava je završila, možete se baciti na Rijećnik.
Babo, čuvaj mi mjesto u prvom redu
."

A moja je baka zaključila (jer njena mora biti zadnja):

"Podnaslov Rijećnika bit će Lijećnik radi političke korektnosti prema ljudima koji ne mogu izgovoriti glas r."

Tu je rasprava završila.

Inače, moja je baka jedna lijepa žena. Ona je seoska učiteljica. Evo kako izgleda:

Image and video hosting by TinyPic

Ona nije samo stara, lijepa i ugledna, nego i pametna. Ovo su neke od njenih misli:

Kurtz je nenužno zlo.

Halucinogeni u prerafaelitizmu.

Atopija je oksimoron u jednoj jedinoj riječi: neumjesno mjesto!

"Još uvijek" je pleonazam.


Nedavno mi je sub rosa kazala: "Reći ću ti, Nemanjo, povjeriti se da sam s prijateljicom osnovala Klub ljubitelja pleonazama i kad god uočimo u javnosti kakvu mrcinu poput "gratis poklona" ili "vjenčane burme", odmah bilježimo."

Ja jako volim svoju Baku.

Ona mene isto voli.

Ljetos mi je dala sliku dide. On je nastradao u ratu, a bio je jedan jako lijep čovjek, kao i svi naši vojnici:

Image and video hosting by TinyPic

Vidite i sami zašto se baka zaljubila u didu. Kvaternika.

On je nestao u vihoru rata.

Baka sad ima novog didu. Često se znaju ludirati, a ima i sliku o tome:

Image and video hosting by TinyPic

Ja rado volim biti kod bake na selu, jer tamo ima puno životinja.

Jednu sam i nacrtao:

Image and video hosting by TinyPic

Jedva čekam da opet idemo na selo k baki.




Nemanja, 1.c razred o.š."Stevan Prvovenčani II", Zemun

____________________________________

*Evo zanimljivog razgovora koji sam poveo s tom gospođom:

- Ja imam par pitanja o seksualnosti., reče ona.
a)Postoji li neki, da tako kažem, fenotipski obrazac po kojem možeš razlikovati kokošetinu od pičetine?
(nudge-nudge)
b) Pročitala sam negdje da je, kad frajeri doživljavaju vrhunac, velika mogućnost da orgijastički, frojdovski fiksirani objekt pretvore u racionalistički: dojke koje speluju teoriju kulture oxfordskog profesora književnosti ili vulva koja "asketskim protestantizmom" preobražava donedavnu religioznu virtuoznost u hm! ovostrano svladavnje podataka o nutricionističkim vrijednostima sjemena?! Zanima me ima li ovo veze s prethodnim pitanjem?(wink-wink)
Imam još nekoliko pitanja političke naravi, ali neću ih postaviti jer ću zvučati pretenciozno što mi do sad uopće nije bila namjera.
Kiss!
Image and video hosting by TinyPic
Na što sam ja lakonski odgovorio:
- Herr primarius Kizza, mislim da treba kazati i second opinion maker u slučaju pacjentice a.!
Reč je o uvaženoj koleginici koja izdaje "Die Fuckel", virtualni časopis za anhedoniju i drkadžije.
Mislim da nam kolegijalna solidarnost nalaže širi odgovor:
a) Kizza i ja ne može da ne doživimo ugodu, tako da o anhedoniji imamo mišljenje kao turski ambasador o operi "Nikola Šubić Zrinski": razumemo šta oće da se kaže, ali nekako nije zgodno da se to nama predočava, bre batice, mojne, razumeš!?
b)Obrazac postoji i može da se kupi u "Narodnim novinama". Tražiti fenotipski obrazac.
c)Šteta što ste samo pročitali da je, kad frajeri doživljavaju vrhunac, velika mogućnost da orgijastički, frojdovski fiksirani objekt pretvore u racionalistički: dojke koje speluju teoriju kulture oxfordskog profesora književnosti ili vulva koja "asketskim protestantizmom" preobražava donedavnu religioznu virtuoznost u hm! ovostrano svladavnje podataka o nutricionističkim vrijednostima sjemena! Naime, to isto može da se doživi radnim danom od 9 do 17 a subotom do 14 sati u našoj La Boratoriji "Ora et Labora" na Svetom Duhu. Molimo da objekte donesete sa sobom. Za pretvorene objekte ne odgovaramo, jer mi odgovaramo samo pred sudom svoje partije.
d)Sve je to u izravnoj vezi s prethodnim pitanjem. Samo, pitanje je kako ono glasi! To je i pitanje vama.
S osobitim poštovanjem.


- 14:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 27.01.2007.

EVO LUCIJA tj. FIAT LUX

Image and video hosting by TinyPic

Iskoni be Slovo, kao i obično:

Izgaram od želje tko je mlada nada koja je potaknula epilog, miriše mi na Baku, ali da Baka pada u nesvijest od nečeg što je na filmu, hm. (Luce 27.01.2007. 13:19)

...da saznam... (Luce 27.01.2007. 13:20)

Pazi s riječima. Vidiš što sam ja učinio od jedne jedine! Riječi. (Nemanja 27.01.2007. 13:24)

Jebeš me, ne kužim ovo. (Luce 27.01.2007. 13:27)

Luce, Lucija, opet ne paziš na nastavi! Vidiš što sam učinio od jedne jedine opaske o muškobanjastosti! Pazi da ne izgoriš od želje! (Nemanja 27.01.2007. 13:31)


I, riječ po riječ, uskoro smo se Luce i ja sporječkali, kako ona voli i zahtjeva:

"Prije nego izvadiš kurac, oralno zadovolji moje rečenice,
jer ni ja ni one ne padamo na jebački pedigre,
preskoči smoking i lizing i peting,
porječkaj se sa mnom
umjesto predigre."

Evo, dakle, kako je to bilo...

DEVOTEE (mn. devotees) - Osoba koju seksualno privlače osobe sa amputacijom, tj. osobe bez noge ili bez ruke. Koriste se i izrazi admirer, akrotomofil, akrotomofiličar.
Riječ devotee također se može prevesti kao štovalac, sljedbenik, poklonik, isto kao i riječ admirer.
Zbog toga, evolucijski netaknuta ostaje činjenica da kurac, kao takav, nije trebao biti smješten u pičci, iz jednostavnog razloga : ne bi ga bilo moguće štovati kao fantomskog, što obara pojam štovanja po defaultu; štovanje uda kojeg osjećaš i kad fizički nisi spojen za njega osnovni je lajt-motiv proze i poezije žena trećeg milenija i upravo ih nepostojanje evolucijske greške drži pet centimetara iznad vode, to jest pet centimetara od prelaska tanke granice između devotte-a i akromotofila. Muškarci s udom najstrasniji su fetiš (može li fetiš biti nestrastan?) žena akromotofiličarki, u tom paradoksu glavna je činjenica da tuđi ud štuješ kao svoj otkinuti.
Po domaće, kurac štujem upravo zato jer je izvan mene i tako dugo dok postoji opasnost da ću ga opet morati pustiti van.
Upravo zbog toga je Glenn Close skuhala zeca ljubimca Douglasu za večeru.
Isti taj zec bio je fantomsko produženje Douglasove vječite težnje za neodrastanjem, u kojoj ga je beštija okrutno zaustavila, dajući tako sebi mogućnost za štovanje fiktivnog mladosnog batrljka, Duglasovog, ne zečevog. (Luce 27.01.2007. 12:49)

U pičku materinu, nisam znao da si tako pametna! Sad sam još potaknuo i tebe na mudroslovlje, što neće dobro završiti, već vidim (overlook). Anyhow, da bi se razumjela tvoja upadica, moram čitateljstvo izvjestiti o prethodnoj debati i erotologijskom obaranju evolucionizma; prenosim krtku raspravu s Lucilijinog bloga u cjeloći:

EVO LUCIJA

heidegger
Drsko bih predložio da na tragu poetskog preseljenja organa napraviš anatomski atlas. Bila bi to svojevrsna pjesnička mapa koja bi potakla i slikare i poete da kroz umjetnički izraz razmišljaju o ljudskoj prirodi. Da je evolucija znala možda bi i sama, kad je bilo vrijeme, smjestila srce uz samu pičku. Glazba bi sigurno imala druge putove. Treba također razraditi solucije kamo s kurcem. On je sada trenutno vani ali kod presađivanja mogla bi mu dati neko zahvalnije mjesto. Slikari kao Dimitrije Popović zacijelo bi oduševljeno ilustrirali tvoj anatomski atlas. Mogla bi slikarska naiva poslije zamora opet snažno krenuti naprijed. Nemoj domovini uskratiti da s tvojim sintetičkim proizvodom obogati svjetsko tržište.
26.01.2007. (11:36) - #

Slave
evolucija bi trebala kurac premjestiti na čelo
26.01.2007. (20:25) - #

Nemanja
@Slave: kolone.
(...kurac premjestiti na čelo kolone. Inače bi padala jaja na oko. Pola šest. To bi zbog otegotnosti okolbe nemogućilo zrenje i kretitbu. Govoritelj o gladosti ima neku hladnost i nejasninu, kao kad kuhiraš praznoću ili prostranoću, bez potrebne punosti i radoće.
Slušaonik tada, kao običan službalac, postaje trčatelj ka staroći. Staroća mu pak odnosi vedroću visokosti. Za tili čas.)
Čista poezija.
27.01.2007. (11:44) - #

Nemanja
Evo/lucija je trebala kurac smjestiti u pičku.
Upravo ste pročitali osnovni antievolucionistički argument. Obrazložimo to ukratko(sic!):
Eva-Lucija, u najširem smislu te riječi, proces je u kojem nizom promjena ili razvojnih stupnjeva živi organizam ili skupina organizama stječe karakteristične morfološke i fiziološke značajke; teorija po kojoj različiti tipovi životinja i biljaka potječu od drugih preegzistentnih tipova. Ta teorija, prema kojoj se viši oblici života izvode iz nižih, temelji se na opsežnim promatranjima.
Budući da sam se ja u životu najebao, na temelju opsežnih promatranja, zapažanja, beleženja, usporedaba i zaključivanja, došao sam do nepozive spoznaje da je evolucionistička teorija, najblaže rečeno, zakurac (i sada ide osnovni antievolucionistički argument): da evolucija ima ikakvoga smisla, dakle da je Život smisleno svrhovito kretanje od manje očitog do nedvosmislenog oblika jednog te istog, kurac bi zaista bio vazda smješten u pičci, a ljudi bi, konzekventno i nasmešeno, živjeli u stanju permanentnog orgazma kao realiziranog eshatona ukupne prirodne i humane povijesti (praksis kao mimezis fizisa). Budući da tome tako nije, evolucija ne postoji, a ako postoji, besmislene je i nesvrhovita! Mislim da sam bio jasan.
Evo je dakle erotologičko obaranje evolucionističke teorije. Na pathos. (Nemanja 27.01.2007. 12:59)

Enihau, da bi se razumjele moje upadice, prije svega nije dovoljno pejstati dva-tri komentara. (Luce 27.01.2007. 13:05)

Izgaram od želje tko je mlada nada koja je potaknula epilog, miriše mi na Baku, ali da Baka pada u nesvijest od nečeg što je na filmu, hm. (Luce 27.01.2007. 13:19)

...da saznam... (Luce 27.01.2007. 13:20)

Pazi s riječima. Vidiš što sam ja učinio od jedne jedine! Riječi. (Nemanja 27.01.2007. 13:24)

Jebeš me, ne kužim ovo. (Luce 27.01.2007. 13:27)

Luce, Lucija, opet ne paziš na nastavi! Vidiš što sam učinio od jedne jedine opaske o muškobanjastosti! Pazi da ne izgoriš od želje! (Nemanja 27.01.2007. 13:31)

Nemanja, ti si Bog! Informatički i globano.
Kako si samo stigao u tili čas ovjekovječiti i učiniti on-line dostupnom moju ekstazu koju si postigao opaskom o muškobanjanosti.?
Molim te samo da me ubuduće upozoriš da me fotkaš, tako da usne izgorjele od želje napućim u položaj kao da izvikujem tvoje ime! (Luce 27.01.2007. 13:44)

Draga Lucija, pokušat ću ti odgovoriti suvislo i nekim redom, iako mi se jebe. Pa sam dekoncentriran.
Ja još uvijek nisam Bog. Nekoć sam bio umišljen, misleći da jesam; danas više nisam, umišljen, pa bi se moglo kazati da sam - savršen. To je zapravo, vidiš i sama, velik teološki problem. Circulus vitiosulus maximus/m rerum novarum. (kitica cvijeća za Baku)
Informatički gledano, danas nije teško biti upućen u rumorenje globalnoga sela, kad je local colour globalna zavjera: čitatelj je per definitionem paranoik, jer misli da svaka riječ i svaki redak, pa i ono između redaka, ima smisao, te je tako senzibiliziranoj osobi vrlo lako pronaći ne samo željenu, već nažalost i neželjenu informaciju o daljnjem svome (trač, to je ljubav za daljnjeg svoga; vlastito otkriće). Tajna ove fotografije, koja je objavljena još vruća, tj. hot-line a ne samo on-line, upravo je u ekstazi: biti u ekstazi, znači biti van sebe, napraviti u sebi mjesta Njemu - fantomskom udu, recimo; Falus, das Ding. Dok si bila van sebe, kao lopov, krišom, čak u potaji, ušao sam u tebe otkrivši tvoje skrovište/utočište. A bila si van sebe, jer sam bio u tebi. Da, možda ja ipak jesam bog, kad ovako djelujem, naizgled samo uzročno, he, he. Što se tiče izgaranja i ekspiroze, već sam ti, u poglavlju o SaMSari - koje začudo otada više nema! - razgovjetno kazao:
"Lucija, ti jesi moja poetesa, ali, tvoji stihovi:

"Prije nego izvadiš kurac, oralno zadovolji moje rečenice,
jer ni ja ni one ne padamo na jebački pedigre,
preskoči smoking i lizing i peting,
porječkaj se sa mnom
umjesto predigre."

samo su noćni lahor u hramu sudbine spram riječi koje suše usne kao mrtvi jezici:

"....više poetičnosti ipak ima u gutanju i sisanju, nego u pisanju."

Devojke, uklešite ove reči kao epitaf u svoja kamena srca!
Samsara, devojčice, nemam reči.
I ja sam tih.
Kao Don.
King."

Eto, odatle valjda tvoje usne izgorjele od želje kao da uzvikuju moje ime!
Po trgovima drevnih gradova. (Nemanja 27.01.2007. 14:00)

Image and video hosting by TinyPic

Nisam navikao na ovakvu Luce. Na olaku predaju:

Svaka čast, svaka čast. Odoh. Koncentrirati se.
Širiti legendu oralnom predajom. Po trgovima drevnih gradova.
(Luce 27.01.2007. 14:06)

Ne priznajem ovakve pobjede. Zato ću rađe ispuniti obećanje dano svojoj Baki, i Ob javiti Rečnik iz kojega može da uči mladež žedna znanja:

Image and video hosting by TinyPic

@svi, Jezus, totalno ste se raspištoljili. Izdat ćemo rječnik. (Baka 27.01.2007. 11:41)

Bako, bako, a zašto ti zaista imaš tako velike oči da vidiš uvijek preko i prije svih? Recimo, ovo s rječnikom...
Evo, ja ću pomoći. Upravo ću na blogu objaviti jedan specifičan rječnik koji nam može poslužiti kao polazište. Pričekajmo do večeras. Da niz nebo večer spusti se i padne, kao na stol bolesnik u narkozi... (Nemanja 27.01.2007. 12:17)

ja bih da se objavi Riečnik (suzi quatro 27.01.2007. 12:19)

@Suzi: Eto, eto koji je smisao bloga: tu cijeli naraštaj brusi jednu misao kao voda rijeke oblutak! I ja bih, Suzi, da se Riečnik - Objavi! Evo, kad završimo Luce i ja raspru o ekspirozi - jer ona će kad tad izgorjeti od želje, i uzdići se iz pepela - vjeruj, Objavit će se Riečnik. Isprva Rečnik, a onda, zavaljujući svima nama, i Riečnik. (Nemanja 27.01.2007. 13:43)

Nemanja, there will be time to murder and create (and I will wait). (Baka 27.01.2007. 13:52)

Rasprava je završila, možete se baciti na Rijećnik.
Babo, čuvaj mi mjesto u prvom redu. (Luce 27.01.2007. 14:01)

Podnaslov Rijećnika bit će Lijećnik radi političke korektnosti prema ljudima koji ne mogu izgovoriti glas r. (Baka 27.01.2007. 14:14)

nemanja: oće, oće, pazi da ne bi
prvo bi putovnica, a onda, zahvaljujući svima nama pasoš
hihi (suzi quatro 27.01.2007. 16:11)

Ili Ljećnik radi političke korektnosti prema Samsari. (Luce 27.01.2007. 17:35)

Image and video hosting by TinyPic

Brate Antilopije, prvashodni sućutniće u tihovanju, apostolsku blagodat neoskudno primivši od Boga,


Nakon što sam dobro razvideo klanjajući se Trojici u Jedinici i Jedinici u Trojici, Jedinici Triipostasnoj i Trojici Jednosuštnoj i jednomoćnoj i sabespočetnoj, sve što si mi u svojoj hartiji naglalolio i u pravoj veri razuđeno i premudro istumačio, mlogo si me obradovao i veoma zamisleo: sve su mi onako počele slike da iskrsavaju na prošla vremena i opštežićna činodejstvovanja u staru našu parohiju.
Šta da ti kažem brate Amfibije, nego da vidim da kao veliki mudrac, uzimaš slavu u samim stvarima; i gde je potreban nesavladiv podvig, sam uzimaš stvar u ruke; i gde je potrebno domišljati se, nisu prenebregao ni jednu stvar! Ti kao pametan čovek vidiš da u ova poslednja vremena odavno je već grčka moć opala, a Ismailćani se umnožili i razlili tako da su doprli čak i u zapadni krajevi i šire. Ismailćanski rod, koji se na nas izlivaše kao neki skakavci - jedne su odvodili, druge zarobljavali, jedne plenili, duge klali, kao oganj lomeći i sve satirući gde god se nalažahu i uvek se nametahu - išli su da ono što je ostalo pojedu i nemilostivo pogube. I beznadežan je bio izgled da se ovo izmeni za nas koji grešimo i koji se ne obraćamo ka jedinome koji menja sve.
I zato je Benedictije XVI. - a Partizan drugi - gromoglasno zagrmeo kroz vekove u svoju regensburšku atresu: nemoj batice se zezate s nasilje, mojne, mojne, čuješ tamo!?
Nego, slabo mi šta javljaš o našoj blagočastivoj materi, Kneginji Milici, koja je dostojna slave i veoma mudra mati, koja je prevazilazila mnoge izabrane matere, ostavši, kao što kaže Solomon, hrabra žena; imala je sve vrline, kao što znaju svi oko nje koji su pocrpli milost iz njezine ruke i koji su se nadali da je prime. Ali budući u tolikoj vlasti, znala je i svetske stvari u kojima je teško snaći se: i po lepoti beše ne samo žena, nego i Disejs mnogi u savetima. A ko će pobrojati božanstvene i sveštene ukrase i darove crkvama i manastirima? Ko se neće zadiviti gledajući takvu njezinu spregu sa onima koji gledaju ka jedinom Bogu i kako delima prevazilazi zapovesti; i išla je napred na sve veća dela.
Šta mi radi bratućed, knez Stefan? Zadnje što je do mene doprdelo jeste da miloslavni i uvek spominjani knez Stefan i još u strahu pošto po savetu nekih beše pristao da bude prijatelj sa Ugrima, iđaše na Portu u vizitaciju na sam car Bajazit! I kada vide da će njegova namera u budućnosti biti nemoguća, on se posavetova sa blagočastivom materom; došavši istočnom caru Bajazitu, ovde je po Solomonu bilo "srce carevo u ruci Božjoj", od dobrote tvoje, Vladiko, zbog stvari od koje trepetaše i užasavaše se; zato je sve svršio povoljno i neukrotiv gnev ka milosti i ljubavi izmeni tako da ga je kao najslađeg sina savetovao i učio najljubaznijim rečima.
Kada dođe k Bajazitu beše običaj da svi sabrani posle jela odlaze; ovaj ne htede izići, no stavši stojaše. I kada je bio zapitan od cara za uzrok, odgovori: "Gospodaru, umesto da me ko ocrnjuje pred tvojom moći, sam ću izneti sagrešenje moje, koje carstvu Tvome neki za mene behu saopštili kako sam odstupio od službe tvojoj državi i da sam drug Ugrima. Rasudivši opet da je stvar neumesna, setih se vaspitanja, tvoje moći i zakletve i dođoh. Evo, život je moj pred Bogom u tvojoj ruci; šta hoćeš, učini." A on malo poćutavši, diveći se, odgovorio je slatkim rečima: "O mili! Šta si hteo da uspeš sa Ugrima? Jer ja sam hteo zemlju uzeti kao svoju. A šta ćeš ti tamo učiniti? Ko je od onih koji vladaju a koji prikloniše glavu pred Ugrima postigao što u svome gospodstvu?" I pomenuo je po imenu bugarske careve i ostale. "A ti, reče, budući sa mnom i ako ideš tamo gde ja ne idem, zaista se smućuješ. A ako ideš sa mnom gde sam ja, ne treba da se smućuješ. Mi smo vladari, i ako mi ne pođemo na druge, drugi na nas neće. Jer vojskom se najjača carstva održavaju i šire. Tebe sada smatram kao najstarijega i vazljubljenoga sina i javljam pred svima - mojima i istočnima. Jer ko je kod mene u takvoj časti kao ti? Ja sam već u starosti. Zato ili ću u boju ili od bolesti umreti. A t ovako sa mnom živeći u vremenu ćeš tada dobiti. Mnogi moji sinovi ustaće brat na brata i svaki od njih slaće ka tebi molioce za pomoć, ili samo za ljubav, a ne neprijateljstvo. Dočekavši ovo vreme, održaćeš ne samo svoje krajeve, nego osvojićeš i druge predele oko cele svoje zemlje, i nazvaćeš se veliki i preslavni vladar. I sada ćeš držati svoju zemlju u svojoj granici. Poslušaj mene i ja ću ti kazati šta treba da činiš. Dok sam ja u životu, potrudi se i satri svoje silne i dovedi na svoju volju, jer tadaposle smrti moje ćeš hteti i nećeš ništa uspeti. Zato bilo blagorodne, bilo nište od svojih ljudi izdigni, i učini slavnima te da zajedno s tobom vladaju. A kletvenike sve ućutkaj i njima slične." Ovakvim i mnogim rečima poučiše ga car, otide Stefan svojoj kući, i, o čuda! Ko je takvo što gde čuo ili video? On, koji je došao kao okrivljen i gotov na smrt, primio je kao sin od cara vlast! I kakve savete i to ne od jednovernih! Ko je takvo proroštvo kada čuo od jezičnika?! Jer sve se zbilo u naše dane tako da su svi po svima krajevima mogli i videti, pošto nije sakriveno niti se potajno dogodilo, nego se izvrši pred licem vaseljene. I da niko ne misli da je to neobično što reči čoveka Ismailjćanina upoređujemo sa proroštvima; takav neka pogleda na proroštvo Kajafe, koji reče: "Bolje je da jedan umre za ceo narod." /Jevanđelje po Jovanu, 18, 14./ A vrhovni apostol Petar kaže: "Ni jedno slovo pisma ne biva po svome skazanju, niti čovek prorokova kadgod po svojoj volji." /Druga saborna poslanica sv. apostola Petra, 1, 20./
Čudna neka priča, zar ne!?
Mnogo si mi bogougodan i ljubočasan, pa te ostavljam u osveštnu sabranost i mirovanje, do neki sledeći susret!
Tvoj brat od tetku, srsiprolazno pozdravljajuć:

S onu stranu Drinu, gajtan trava raste,
Dobra je za dušu, svi je momci pušu
!

Ostaj mi u zdravlje, tvoj

+ Perivoje

P.S.
U privitak ti šaljem ikonu na sestru Opaliju, što gi je nadošla na blagočasne hospitacije u parošku troprsnu zajednicu od mali monasi Idioritmics.
Dobro neko dete...

Image and video hosting by TinyPic

Rečnik manje poznatih reči

A
agripnija (grč.) - bdenije, svenoćna služba
aliluja (jevr.) - "Slavite Boga!" čest liturgijski refren ("Aliluja! aliluja! aliluja! slava tebi, Bože!")
amin (jevr.) - Zaista, da, neka tako bude; završna formula molitava
anafora (grč.) - blagosloveni hleb, "nafora"
anđelski obraz (lik) - monaštvo, monaški čin
arula (grč.) - prenosivo ognjište, mangal
arhiepiskop (grč.) - prvi episkop, poglavar samostalne pravoslavne crkve
arhiepiskopija (grč.) - sedište arhiepiskopa
arhijerej (grč.) - prvosveštenik; episkop
arhimandrit (grč.) - starešina većeg manastira, najviši monaški čin
B
bdenije - večernje ili svenoćno bogosluženje, u kome se spajaju večernja i jutrenja
beda - nevolja, nesreća
bes - demon, đavo
bilo - klepalo, udaraljka (drvena ili metalna) kojom se u manastiru monasi pozivaju na službu Božju
blagoveran - pobožan, veran
blagovernost - pobožnost, vernost
blagodat - milost, sila Božja, dar Svetog Duha (grč. harizma)
blagoprijatan - ugodan, prijatan
blagorodan - plemenit; plemenitog roda
blagouhan - miomirisan, koji je prijatnog mirisa
blagočastiv - pobožan
bogovidac - onaj koji vidi Boga odn. koji je video Boga; epitet praoca Mojsija
bogodan - koji je od Boga dan odn. dobijen
bogodarovan - koji je od Boga darovan
Bogodevojčica - Bogorodica (prema stsl. Bogootrokovica)
bogomudar - obdaren božanskom mudrošću
bogonosan koji Boga u sebi nosi
bogoparan - koji uzleće ka Bogu
bogorodičan - crkvena pesma (tropar) posvećena Bogorodici
bojazan Gospodnja - sinonim: strah Gospodnji - svešteni, religiozni strah od Boga kao moralni imperativ ili kočnica
bolezan - bol, muka; bolest
boljar - velikaš, vlastelin
V
vaseljena - sav svet
vaskrsni - nedeljni, koji pada u nedelju, koji se peva ili čita u nedelju
venčati - krunisati; venčati (brakom)
večernja - glavno večernje bogosluženje
višnje sile - anđeli
Vladika - Gospod (Isus Hristos)
Vladičica - Gospodarica (Bogorodica)
D
dveri (svete) - oltarska vrata, vrata na ikonostasu
Deva - devojka, devica; naziv Bogorodice, koja je začela "bezmužno" (bez muškarca), od Svetog Duha, i rodila Isusa ne povredivši svoje devičanstvo
Devojčica - Deva, Bogorodica (prema stsl. Otrokovica)
dijaklizma (grč.) - ispijanje vina i uzimanje anafore posle liturgije
diptih (grč.) - pomenik, knjiga u koju se upisuju imena živih i mrtvih za pomen na liturgiji
dobrodetelj - vrlina; dobro delo
dovoljstvo - zadovoljenje potrebnog, neophodnog; što je na dovoljstvo - što je neophodno
G
episkop (grč.) - najviši čin crkvene jerarhije, doslovno znači nadzornik; arhijerej, vladika
epitimija (grč.) - crkvena kazna duhovno-pedagoškog karaktera
Z
zlatopečatan - sa zlatnim pečatom; z. povelja, hrisovulja, vladarska povelja najvišeg reda, snabdevena zlatnim pečatom
I
igo - jaram; teret
iguman (grč.) - starešina manastira
ikos (grč.) - retorski građena pohvalna i pozdravna pesma koja prati kondak
inok - monah, kaluđer
inoplemenik - tuđinac, stranac
irmos (grč.) - pesma-obrazac za tropare u svakoj odi kanona
iskoni - u početku, u prapočetku
ishod - izlazak; izlazak duše iz tela, smrt
J
jerej (grč.) - sveštenik
jeres (grč.) - krivoverje, zabluda vere koju crkva osuđuje i proklinje
jeromonah (grč.) - monaško-sveštenički čin, monah koji ima čin sveštenstva te može da služi liturgiju, monah-jerej
jutrenja - glavno jutarnje bogosluženje
K
kadilo - kadionica
kanarhanje (grč.) - čitanje kanona u crkvi
kanon (grč.) - pravilo; vizantijski pesnički žanr, složen iz više posebnih pesničkih formi
katizma (grč.) - grupa od nekoliko psalama, koja se čita kao liturgijska celina; psaltir je podeljen na 20 katizmi
kedar (grč.) - vrsta zimzelenog drveta; k. livanski kedar koji raste na planini Livanu (Lebanonu); simbol uspravnosti, uzvišenosti, plodnosti
kimina (grč.) -
kir (grč.) - gospodin (kao titula)
klepalo - bilo
klepalce - malo klepalo, malo bilo
klip (grč.) - sveštenstvo uopšte, crkvena jerarhija
kolenopoklonjenje - molitveni poklon, veliki i mali (metanije)
kolesnica - kola, dvokolica
kondak (grč.) - liturgijska himna osobite vrste, ugrađena u strukturu kanona (posle šeste pesme); uz tropar - najvažnija pesma svakog kulta u pravoslavnoj crkvi
krasovolja (grč.) - pehar, čaša
krepost - snaga, moć
krstijanski - hrišćanski
ktitor (grč.) - osnivač manastira ili crkve
L
lavra (grč.) - veći, obično vladarski, carski manastir
liturgija (grč.) - služba Božja, glavno crkveno bogosluženje, na kome se vrši sveta tajna pričešća i koje se služi po pravilu ujutru odn. prepodne
liturgisati - služiti liturgiju
lice - lice ili "ipostas" (hipostaza) Svete Trojice; ličnost uopšte; sama osoba (o kojoj se govori) odn. njeno prisustvo
luča - zrak svetlosti
M
međučasje - kratka služba koja se čita i peva između časova
metanije (grč.) - pokloni koji se čine prilikom izgovaranja pojedinih molitava
metimon (grč.) - "S nama (je Bog!)", psalmska pesma koja se peva na velikom povečerju; otuda: veliko povečerje (pavečernjica)
minej (grč.) - mesečnik, bogoslužbena knjiga sa pesmama za svaki dan u mesecu (službeni m.) samo za veće praznike (praznični m.) ili za tipove svetih (opšti m.)
miro (grč.) - sveto ili osvećeno ulje; miomirisno ulje koje čudesno ističe iz svetih moštiju
mošti - posmrtni ostaci svetaca, čuvani i poštovani kao predmet posebnog crkvenog i narodnog kulta
muž - čovek; odrastao, zreo muškarac
N
namesnik - naslednik prestola, prestolonaslednik
napast - nevolja; iskušenje
nasledstvo - naslednici, potomstvo
nastavnik - voditelj, rukovođa
neveštastven - nematerijalan, bestelesan, duhovan
nesmislen - koji je bez razuma, bezuman, lud
ništ - siromašan
O
obitelj - manastir
obličiti (obličavati) - ukoriti, okriviti; ukoravati, okrivljavati
obraz - lik, obličje; monaški čin (mali i veliki, anđelski, apostolski, grč. shima)
ovaplotiti se - oteloviti se, postati čovek od krvi i mesa (za Sina Božjeg), prema Jn. 1, 14.
ozlobljen - uprošćen, oštećen, opustošen
oktoih (grč.) - osmoglasnik, bogoslužbena knjiga sa crkvenim pesmama različitog žanra, grupisanim za pevanje po "glasovima", kojih je u vizantijskoj muzici osam
omiti - oprati, sprati
opštežiće - monaška zajednica, manastir (grč. kinovija), zasnovan na strogoj disciplini zajedničkog života, molitve i rada pod rukovodstvom igumana
otac - monah; naziv kojim se oslovljava monah ili svešteno-monah i uopšte crkveni sveštenoslužitelj
otačastvo - zemlja otaca, otadžbina; očevina, posed otaca; postojbina
otačastvoljubac - onaj koji ljubi svoje otačastvo
otpust - blagoslovna molitva kojom se crkvena služba završava
P
paraklitik (grč.) - bogoslužbena knjiga, vrsta oktoiha (osmoglasnika)
parik (mn. parici) (grč.) - zavisan seljak u Vizantiji; u srednjovekovnoj Srbiji - meropah
planina - planinski predeo sa pašnjacima
podvizavanje - monaška askeza
podoban - pesma čija melodija služi kao obrazac drugim pesmama
pokloni - grč. metanije, molitveno klanjanje
pokojište - mesto gde se obitava odn. leži; obitavalište, boravište
polunoćnica - ponoćna služba tzv. "dnevnog" ciklusa
pop (grč. papas, otac) - sveštenik, sveštenomonah; u srednjem veku uobičajeni opšti naziv za sveštenoslužitelja
post - liturgijsko vreme u pravoslavnoj crkvi sa propisanim uzdržavanjem od hrane i naročitim pravilom bogosluženja; veliki post, četrdesetnica, uskršnji post
podvig - podvig, borba; muka; askeza (prema grč. agon)
prepodoban - svet; epitet svetog monaha; u pravosl. crkvi kategorija svetih monaha
prestavljanje - smrt
Prisnodeva - Ona koja je uvek deva, Uvekdeva
pričasnik - onaj koji učestvuje u čemu, koji se sjedinjuje sa čim ili s kim
prozorljiv - koji vidi unapred ono što se inače ne vidi
promisao - briga, staranje; Božje staranje o svetu ili o pojedinim ljudima
prot (grč. protos) - protepistat, izborni starešina Svete Gore
psalam izborni - pesma ("psalam") sastavljena od stihova raznih psalama; odabrani psalam, uključen u dnevna bogosluženja
psaltir (grč.) - zbirka 150 (151) psalama, starozavetnih himni, čiji je autor jednim delom car David ("psalmi Davidovi"); knjiga u kojoj su psalmi
R
rabotati - služiti
rasa (grč.) - osnovna monaška odeća
riza - sveštenička odežda; monaška haljina
S
savrstan - odgovarajući
savršiti - ispuniti u celosti, izvršiti; načiniti
samodržac - vladar suverene države, nosilac sve vlasti (prema grč. avtokrator)
satvoriti - načiniti, napraviti
sahođenje - silaženje, silazak
svedržitelj - koji sve drži u svojoj vlasti, atribut božanstva
svetilna - vrsta crkvene pesme koja se peva posle kanona
svetitelj - episkop, arhijerej, vladika
sedilna - crkvena pesma (prema grč. katizma), koja se peva na jutrenju, ukrštena sa čitanjem "katizmi" psaltira ili posle treće (odn. šeste) pesme kanona
skrb - žalost, tuga
slavovenčanje - uvenčavanje slavom, krunisanje slavom
slovo - reč, govor; naziv odeljka, poglavlja
Slovo - grč. Logos = Reč Božja, drugo lice Svete Trojice; Sin Božji Isus Hristos
smislodavac - onaj koji daruje razum
stepena - stihovi iz psalama koji se pevaju na svečanoj jutrenji u nedelju
stihira (grč.) - vrsta liturgijske pesme, koja se peva uz određene stihove psalama
stihovno - grupa pesama (stihira) u oktoihu, koje se pevaju uz stihove psalama
stranoprimac - koji prima strance, gostoprimac
stranstvovati - ići u tuđinu, živeti u tuđini
strator (grč.) - mazgar
struja - tekuća, živa voda; reka
sugub - dvostruk, udvostručen
suštastvo - biće, priroda
T
talanat (grč.) - naziv monete; dar Božji
tetrajevanđelje (grč.) - četvorojevanđelje, bogoslužbena knjiga koja sadrži 4 jevanđelja u kanonskom poretku (Matej, Marko, Luka, Jovan)
tihovanje - naročiti vid monaškog podviga, obeležen usamljenošću, umnom molitvom i meditacijom; isto što i grč. isihija
tišina - mir, spokojstvo
triblaženi - "trostruko blaženi", najblaženiji
Trisveto - pesma Svetoj Trojici ("Sveti, Bože!/ sveti, krepki!/ sveti, besmrtni!/ pomiluj nas!")
tropar (grč.) - himna, jedna od osnovnih formi vizantijskog pesništva
trudopoložnik - onaj koji je propisao podvige
Ć
ćelija (grč. kelija) - monaška ćelija; soba u manastirskom konaku za stanovanje monaha; posebna kućica ili koliba u kojoj žive monasi isposnici
U
upodobiti se - učiniti se sličnim, postati sličan
uspenije - usnuće, smrt
ustav - pravilo, liturgijsko pravilo, sinonim grč. tipik
ushodište - put ili sredstvo kojim se penje; stepenice, lestve
F
falagedona (grč.) - živa rana
finik (var. finiks, grč.) - urma, datulja; uop. palma; simbol životnosti i večne mladosti
C
carevati - vladati (bez obzira na rang vladavine; tako i knez i župan i kralj i car "caruju"!)
crnorizac - monah, kaluđer
Č
časovi - službe tzv. dnevnog bogosluženja - prvi, treći, šesti i deveti čas
časoslovac - bogoslužbena knjiga sa dnevnim službama - časovima, večernjom, jutrenjom itd.
činonačelstva - svi redovi i rangovi (za anđele i ljude)
čredni - kome je red, dnevni
čtenije - čitanje; čitanje poučnog štiva po tipiku
Š
Šestopsalmije - šest psalama utvrđenih za čitanje na početku jutrenje


Image and video hosting by TinyPic

Kao i svaka priča, tako i ova ima svoje odjeke; kao i svaka jeka, tako i ova ima, poput Eho, samostalan život: kao što se lepo tumači u 'House of Leaves', Eho, koja je zvuk bez tela, u postmoderna vremena psalimpsesta uzoriti je simbol umetnosti same, njenog eminentog prosedea: kopija je vernija od originala, a jeka ima život nezavisan od Reči. U društvu smo Pierrea Menarda, pisca romana El ingenioso hidalgo Don Quijote.

Evo Luce, što piše devojčica: "Sjajno je to, fantom limb kao falus. I cijelo to poigravanje nesvjesnim. To je takvo prezahvalno područje, možeš se izgubiti u njemu. Tvoj post me podsjetio na Borgesa, njegov stil općenito, ali posebno na priču Kenningar u kojoj baš zajebava čitatelja, stalno ga tjerajući na višu ili dublju razinu razumijevanja, i istovremeno traži od njega veći angažman - i još, i još... - dubina je, dakako, beskonačna. Mrrrrrrrr..."

A? To su reči koje pale usne, a ne porječkaj se sa mnom...devojka sve razume i prozire jednim pogledom: fantomski Ud i beskrajno ludičko područje poigravanja s njime, mogućnost gubljenja u ekstazi spoznaje koja je pravi hermeneutički rollercoaster što tera dublje ili više istovremeno tražeći i još i još do u beskonačnost vrtložne dubine, kao u pesmi Vaska Pope, 'Pre igre':
PRE IGRE

Zažmuri se na jedno oko
Zaviri se u sebe u svaki ugao
Pogleda se da nema eksera da nema lopova
Da nema kukavičijih jaja
Zažmuri se i na drugo oko
Čučne se pa se skoči
Skoči se visoko visoko visoko visoko
Do navrh samog sebe
Odatle se padne svom težinom
Danima se pada duboko duboko duboko
Na dno svoga ponora
Ko se ne razbije u paramparčad
Ko ostane čitav i čitav ustane
Taj igra.

• Možeš li mi pod poluvremenom javiti je li BB (budevin batrljak) u analnom ili vaginalnom otvoru?
Tako da znam zamijeniti mjesta za drugo poluvrijeme. (Luce 27.01.2007. 16:35)
Koliko svetih riječi! Svršit ću! (Baka 27.01.2007. 17:37)
• Luce, vidiš da sam ja dobro odabrao ilustraciju smjestivši te u ovaj pastoralan, bukolički kontekst: pa kvragu, Lucija, zar ti zaista misliš da u visokociviliziranim uvjetima kapitalističke proizvodnje bundeva još uvijek ima batrljaka? Nema tu nature, tu je sve kultura: ne znam znaš li uopće da kod nas raste obična i uljna bundeva (za grickanje i ulje), bundeva za pečenje, tzv. turkinja (mesirača ili račanka), neizostavna hokaido bundeva (najviše prisutna u prehrani zapadnoeuropskih zemalja) i povrtna tikvica (vrlo zastupljena i na našem stolu u obliku tzv. bučnice). Eto vidiš, pa sad ti pričaj o batrljcima! Pod dojmom si prošlog posta i svugdje su ti se počeli priviđati fantomski udovi! Postala si pravi udav (ili udova, što li?)! Nomen je zbiljam omen, i to malum: luda, luda Luce! (Nemanja 27.01.2007. 20:25)
• Jebi se. Rado bih ti, a vrlo je vjerojatno da to želiš, rekla da ti je udav u gaćama.
Nažalost, nisam imala čast upoznati te u svim tvojim velikostima, dovoljna mi je ova u izričaju, padam već osmi put pod križem.
Bilo kako bilo, nabijem te nakurac, nađi si drugu kozu kojoj ćeš govoriti da je udav.
Pozz, legendo. (Luce 27.01.2007. 21:11)
• Bože, Lucija, pa nismo li rekli...

Zažmuri se i na drugo oko
Čučne se pa se skoči
Skoči se visoko visoko visoko visoko
Do navrh samog sebe
Odatle se padne svom težinom
Danima se pada duboko duboko duboko
Na dno svoga ponora
Ko se ne razbije u paramparčad
Ko ostane čitav i čitav ustane
Taj igra.


Ja se igram riječima - ud, udav, udova...- a ti se jeziš! Ne znaš se igrati!

Ljutiš me, čovječe! A volim te! (Nemanja 27.01.2007. 21:28)

p.s.
I osim toga, gdje da u ovo doba nađem druga/u k/Kozzu?

I, riječ po riječ, tako smo se Luce i ja sporječkali, kako ona voli i zahtjeva:

"Prije nego izvadiš kurac, oralno zadovolji moje rečenice,
jer ni ja ni one ne padamo na jebački pedigre,
preskoči smoking i lizing i peting,
porječkaj se sa mnom
umjesto predigre."

Evo, dakle, tako je to bilo...


Image and video hosting by TinyPic

- 14:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 26.01.2007.

*PHANTOM LIMB oder DEVOTEE

Phantoms in the Brain
Grief and Loss


Image and video hosting by TinyPic

HBO: What is a phantom limb?

Jay Rosenblatt: It's this experience of people who have lost a limb who have this sensation that the limb is still there. And many of them still feel pain where the limb was. So it seemed like the perfect metaphor for losing a loved one, where you have lost them but you still feel that they're there and you still feel the pain of the loss.


Phantom limb

A phantom limb is the sensation that an amputated or missing limb is still attached to the body and is moving appropriately with other body parts ( Mitchell 1871; Melzack 1992; Ramachandran & Hirstein 1998). Approximately 50 to 80% of amputees experience these phantom sensations in their amputated limb, and the majority of these people report that the sensations are painful (Sherman, Sherman & Parker 1984). Phantom sensations and phantom pain may also occur after the removal of body parts other than the limbs, e.g. after amputation of the breast, extraction of a tooth (phantom tooth pain) or removal of an eye (phantom eye syndrome).
Phantom pains can also occur in people who are born without limbs and people who are paralyzed ( Ramachandran 1993; Saadah & Melzack 1994). Phantom pains occur when the missing limb causes discomfort. Other induced sensations include warmth, cold, itching, squeezing and burning ( Ramachandran & Blakeslee 1998; Ramachandran & Hirstein 1998). The missing limb often feels shorter and may feel as if it is in a distorted and painful position. Occasionally, the pain can be made worse by stress, anxiety and weather changes.

Clinical description

Although not all phantom limbs are painful, patients will sometimes feel as if they are gesturing, feel itches, twitch or even try to pick things up. For example, Ramachandran and Blakeslee describe that some people's representations of their limbs don't actually match what they should be, for example, one patient reported that her phantom arm was about "6 inches too short" (Ramachandran & Blakeslee 1998).
Some people with phantom limbs find that the limb will gesticulate as they talk. Given the way that the hands and arms are represented on the motor cortex and language centers, this is not surprising. Some people find that their phantom limb feels and behaves as though it is still there, others find that it begins to take on a life of its own, and doesn't obey their commands.
I placed a coffee cup in front of John and asked him to grab it [with his phantom limb]. Just as he said he was reaching out, I yanked the cup away.
"Ow!" he yelled. "Don't do that!"
"What's the matter?"
"Don't do that", he repeated. "I had just got my fingers around the cup handle when you pulled it. That really hurts!"
Hold on a minute. I wrench a real cup from phantom fingers and the person yells, ouch! The fingers were illusory, but the pain was real - indeed, so intense that I dared not repeat the experiment.
—Ramachandran, Phantoms in the Brain, p. 43. (Ramachandran & Blakeslee 1998)

Neurological basis

Until recently, the dominant theory for cause of phantom limbs was irritation in the severed nerve endings (called "neuromas"). When a limb is amputated, many severed nerve endings are terminated at the remaining stump. These nerve endings can become inflamed, and were thought to send anomalous signals to the brain. These signals, being functionally nonsense, were thought to be interpreted by the brain as pain.
Treatments based on this theory were generally failures. In extreme cases, surgeons would perform a second amputation, shortening the stump, with the hope of removing the inflamed nerve endings and causing temporary relief from the phantom pain. But instead, the patients' phantom pains increased, and many were left with the sensation of both the original phantom limb, as well as a new phantom stump, with a pain all its own (Ramachandran & Blakeslee 1998). In some cases, surgeons even cut the sensory nerves leading into the spinal cord or in extreme cases, even removed the part of the thalamus that receives sensory signals from the body.
In the early 1990s, Tim Pons, at the National Institutes of Health (NIH), showed that the brain can reorganize if sensory input is cut off (Pons et al. 1991). Hearing about these results,V. S. Ramachandran realized that phantom limb sensations could be due to "crosswiring" in the somatosenory cortex, which is located in the postcentral gyrus ( Ramachandran & Blakeslee 1998; Ramachandran & Hirstein 1998), and which receives input from the limbs and body. Input from the left side of the body goes to the right hemisphere and vice versa. The input from extremities comes into the somatosensory cortex in an ordered way, the representation of which is referred to as the somatosensory homonculus. Input from the hand is located next to the input from the arm, input from the foot is located next to input from the hand, and so on. One oddity is input from the face is located next to input from the hand.
Ramachandran reasoned that if someone were to lose their right hand in an accident, they may then have the feelings of a phantom limb because the input that normally would go from their hand to the left somatosensory cortex would be stopped. The areas in the somatosensory cortex that are near to the ones of the hand (the arm and face) will take over (or "remap") this cortical region that no longer has input. Ramachandran and colleagues first demonstrated this remapping by showing that stroking different parts of the face led to perceptions of being touched on different parts of the missing limb (Ramachandran, Rogers-Ramachandran & Stewart 1992). Through magnetoencephalography (MEG), which permits visualization of activity in the human brain (Yang et al. 1994), Ramachandran verified the reorganization in the somatosensory cortex.

Image and video hosting by TinyPic

Treatment

Some treatments include drugs such as antidepressants. Spinal cord stimulation (SCS) can be effective treatment for phantom pain. An electrical stimulator is implanted under the skin, and an electrode is placed next to the spinal cord. The nerve pathways in the spinal cord are stimulated by an electric current. This interferes with the impulses travelling towards the brain and lessens the pain felt in the phantom limb (Melzack 1992). Instead, amputees feel a tingling sensation in the phantom limb.
Vibration therapy, acupuncture, hypnosis and biofeedback may all be used to treat phantom pain but are often of little help. The pain can sometimes be helped by keeping busy and focusing attention on something else. Massaging the stump can sometimes help.
For planned amputation, phantom pain can reduced by preoperative pain management, effective control of pain by analgesic or neuroleptic is required. The brain seems to implant the sensations from the preoperative state.
One particularly novel treatment for phantom limb pain is the mirror box developed by Ramachandran and colleagues (Ramachandran, Rogers-Ramachandran & Cobb 1995). Through the use of artificial visual feedback it becomes possible for the patient to "move" the phantom limb, and to unclench it from potentially painful positions. Repeated training in some subjects has lead to long-term improvement, and in one exceptional case, even to the complete elimination of the phantom limb between the hand and the shoulder (so that the phantom hand was dangling from the shoulder).
More recently, virtual reality has been used to combat the discomfort caused by phantom limb syndrome, [1]. Scientists from the University of Manchester have shown that phantom limb pain can be relieved by attaching the sufferer's real limb to an interface that allows them to see two limbs moving in a computer-generated simulation. This works on a similar principle to the mirror box technique in that the somatosensory cortex is being ‘tricked’, except that the illusion is stronger.



GRANICE KAO FANTOMSKI UD - ISTOČNA I ZAPADNA NJEMAČKA

Berlinska granica je lokalitet reprezentativne arhitekture “nove države”. Unutarnja njemačka granica, duga 1380 kilometara, trebala bi se promijeniti iz mrtvog poteza u žilu kucavicu s 200 ugroženih vrsta, spomenik na otvorenom u sjećanje na granicu. 1989. na zapadnoj strani je 90% stanova imalo površinu od 39 kvadratnih metara, a na istoku 28. Danas je dvije trećine stanova modernizirano i obnovljeno > Mladi napuštaju istočna područja i idu na zapad, zanimljiv zbog radnih mjesta. Urbanističke dotacije povećat će se na 1.08 milijardi. U dekadi 2002.-2009., 5 milijardi DEM trebalo bi biti uloženo u istočnu građevinsku industriju, a 2,2 milijarde trebala bi potrošiti njemačka vlada > 1989., nakon 33 godine razdvajanja, rušenje Berlinskoga zida i unutarnje njemačke granice povezalo je istočni i zapadni dio Njemačke. Dotacije su iznosile oko 1200 milijardi DEM. S druge strane, dominacija zapada kod istočnjaka otkriva poteškoće u psihološkom i ljudskom prihvaćanju novoga stanja .


Phantom Limb Disorder

The leap from silence to a whisper is infinite. A mind is quiet. Aside from the background hum of inactivity, oscillating in perfect waveform, not a disturbance can be detected from this intricately woven system. Then, with no provocation from any incoming source, a signal spontaneously sparks into being. There is no discernable context from which this proto-thought has emerged, but the jump from nothing to something is seemingly random and infinite. From there a cascade of neural activity takes place, amplifying the signal into a meaningful code which, when pumped through the appropriate machinery, emerges as an idea or a softly spoken word.
"I have a splinter in my toe," the man says, referring to the nagging prickle below. The brain is an organ with extraordinary information processing ability. A mechanical signal such as a tear in the skin can be transformed into an electrical code relayed to the central nervous system, processed by neural circuitry (which communicates by chemical signals), modulated by several association cortices, until finally perceived as a pain sensation. But what may be just as eerie as a thought emerging from a pool of nothing is when a sensation arrives from a body part that does not exist. Just as curious is when a lower-leg amputee begins to complain of a splinter in a toe that is no longer there. Somewhere in the depths of the brain an errant signal emerges and, like a whisper out of the silence, breaths life into a phantom appendage. Such phantom sensations challenge our views on how our brains create perceptions of the world we see and even the notion of our own selves. What is "me", may not necessarily be.

History


The phenomenon of phantom limb was first described by a French doctor, Ambroise Pare, in the 16th century. It wasn't until 1866, after the American Civil War, when Doctor Wier Mitchell published his first account of the malady, coining the term "Phantom Limb". (Melzack, 1992). As the name implies, phantom limb disorder is the persistent sensation of an appendage, after removal by amputation or simple denervation. The onset of sensation in the phantom limb is relatively fast, occurring within weeks or even days following amputation. Although the effects may be transient in some, the symptoms usually persist for years without diminishing. (Shreeve, 1993).
The rate of incidence has been reported as high as 80% of all amputees acquiring phantom limb (Melzack, 1992). Patients will often speak of their phantom limbs as if they were physical parts. To the patient, the appendage feels just as real as any other. Phantom arms will swing while a woman walks, phantom fingers will grasp for a cup as a man aims his stump toward the table, a man reportedly even had a problem of falling out of bed in the morning when he tried to bear weight on his phantom leg. Interestingly, the sensation of an accessory such as a watch or ring can often be felt on the phantom limb as well (Shreeve, 1993).
Occasionally a more disturbing analogue of phantom limb manifests whereby the patient can not only feel the missing limb, but it is in constant pain. The most common descriptions of this pain are crushing, burning, itching or shooting sensations (Miles, 1989). Other reports include a distortion of the appendage such as a painful twisting of a foot, or fingernails pushing through the flesh of the palm in a tight fist which never releases (Shreeve, 1993).
Naturally the earliest explanations for this disorder were mental psychosis resulting from the traumatic loss of a limb. In effect the sensations were regarded as "not real," stemming only from the mind. (Though the sensations are now regarded as very real, they may have been right that "the mind" is their origin). Another classic explanation for phantom limb placed the root of ghostly sensation at the severed sensory neurons themselves. When a sensory nerve is severed during amputation, a nodule called a neuroma will form near the end of the stump. These neuromas can be very sensitive to the touch and were thus believed to generate the mysterious signals. Although surgically removing the neuromas occasionally provided temporary relief, the phantom limb always returned (Shreeve, 1993).
A wide range of remedies have been attempted to abate the phantom limb/phantom pain sensations. Many involve stimulation of the stump in some fashion to diminish the phantom pain (see pain gate theory later on), while others rely on surgery or some other means. Some examples include: percussion of the stump, transcutaneous electrical stimulation, massage, ultrasound applied at the stump (Anderson, 1981), electric stimulation of the brain, surgery and chemical pain blocks such as propranolol. Some of the more unusual remedies include electroshock therapy, acupuncture, "nerve strangulation" (where the nerves are literally tied off at the ends a few inches above the amputation line), administration of LSD, hypnosis, psychotherapy and prefrontal lobotomies (Sherman, 1980). Most of the treatments worked temporarily for about 1/3 of the recipients, but were ineffective upon a 1-year follow-up. In almost all cases, because the numbers of success were so similar, regardless of the type of treatment, and because of the eventual return of phantom limb, the temporary relief has been attributed to the placebo effect. (Sherman, 1980).

Explanations & Mechanisms

Image and video hosting by TinyPic

In order to understand the current explanations for phantom limb disorder, it is important to consider the normal pathways involved in sensation. Both hemispheres of the brain contain a deep fissure called the central sulcus (see fig. 1). This crevice is flanked on either side, rostrally by the precentral gyrus (motor cortex), and caudally by the postcentral gyrus (somatosensory cortex), (see fig. 2). Incoming sensory afferents from the contralateral (opposite) side of the body will synapse at the somatosensory cortex after routing through the thalamus (see fig. 7). The somatosensory cortex (S1) is highly ordered in a roughly topographic fashion, containing a receptive field for every body part, with larger receptive fields devoted to areas that are more highly innervated such as the hands and lips. The receptive fields are laid out in an ordered fashion along the length of S1, representing the entire body surface in an abstract map known as a homunculus (Latin = diminutive human), (see fig. 3). When a sensation comes in from a particular location, the corresponding receptive field will become active. Likewise, if an area of S1 is stimulated, the person will feel a sensation in the corresponding body part. (Kandel, 324-329).
But what happens when an appendage and its incoming sensory afferents are severed? One would expect the corresponding receptive field to go silent, however this is not entirely the case. Interestingly, shortly after deafferentation those fields become active again. Using imaging techniques such as magnetoencephalography (MEG) and magnetic source imaging, researchers have found that these areas of S1 are not only active, but respond to stimulus from other parts of the body (Flor, 1995, Yang, 1994). Typically an area of the cortical map on the homunculus adjacent to the deafferented (severed) section will expand following deafferentation (Barinaga, 1992, Flor, 1995, Yang, 1994). As a result of this cortical reorganization, the newly recruited cells respond to the body part represented by this expanded receptive field. The encroachment actually takes place on either side of the deafferented location so that two receptive fields enlarge, filling in the area (Ramachandran, 1992).
The observable result of cortical reorganization has been studied extensively by Dr. Vilayanur Ramachandran at the University of California, San Diego. While probing the entire body surface with a Q-tip, certain areas would evoke a strong sensation in the phantom limb. These "referred sensations" were highly localized with one to one correspondence between points on the reference field and points on the phantom limb. (Ramachandran, 1992). The most common locations for reference fields are the chest for leg amputations (the two are adjacent in S1) and the face for arm amputations. By carefully probing the skin surface, one could map out an entire phantom appendage onto a body location--for instance a phantom hand, fingers and all, mapped across the chin and jawline of an arm amputee (see fig. 6). Touching a particular area on the person's body will evoke a phantom sensation, but what is very interesting is that the sensations are modality specific (Ramachandran, 1992, Yang, 1994). Put a drop of water on the body reference field, and the corresponding phantom limb will feel wet; apply pressure, and the sense of pressure is perceived on the phantom.
Michael B. Calford and Rowan Tweedale showed that permanent amputation is not required for transient cortical reorganization. In their study, the somatosensory cortices on both hemispheres of flying foxes were mapped using electrodes. Then a single digit was temporarily anesthetized with an injection of 2% lignocain. What was unique about this experiment is that plasticity induced in one hemisphere by receptive field expansion from a small peripheral denervation was immediately mirrored in the other hemisphere. Receptive fields are normally shaped by lateral inhibition; denervation allowed for previously inhibited/masked fields to appear. The reason cortical expansion occurred on both hemispheres in this case was that the normally inhibitory ipsilateral influence was released following temporary denervation for the duration of the anesthetic. (Calford & Tweedale, 1990).

Image and video hosting by TinyPic

A perceptual correlate of the interhemispheric field expansion experiment was done by Yigal Gross and Ronald Melzack. They cut off the sensation in the arms of participants with a tightly fastened pressure-cuff (pressure-cuff ischemia), (see fig. 5). After 40 minutes of ischemia, the perceived location of the arm was strikingly different from its actual position. The premise behind this experiment is that our perceptions of limbs are determined by activity in neural cell assemblies (see Hebb's cell assemblies later in text) that are derived by earlier sensory-motor activity of the real limb. When modulatory inputs are abolished, cell assembly activity becomes increasingly independent of the position of the real limb. Therefore the reduction of sensory input is one essential condition for the appearance of phantom limb (Gross & Melzack, 1978).
The most pressing issue is finding an insight into the mechanisms behind these perceptual shifts and cortical reorganizations. The puzzle has not been solved; there are several dominant theories explaining phantom limb, but all are yet to be proven equivocally. Consider the expansion of cortical fields in the somatosensory cortex. One of the most prevalent theories for this brain plasticity is that deafferented areas of S1 become reactivated and receptive field expansion occurs because of the unmasking of latent circuits (Calford, 1991, Calford & Tweedale, 1990, Barinaga, 1992). There are many systems in the brain and PNS that make use of neuronal competition. Through either a superior firing rate or actual feedback/feedforward inhibition, "stronger" synapses will tend to "dominate" or "weaken" nearby synapses which effectively become masked (Kandel, 106-107). Many of the observed S1 cortical expansions have occurred within a range of 1-2 millimeters (Calford, 1991), so one possible source of underlying circuits could simply be the wide arborization of thalamocortical afferents (Calford & Tweedale, 1990). The axon terminals of the thalamocortical cells, bringing signals from the thalamus to S1, have a wide branching pattern which spans between 1-2 millimeters. The idea is that when one thalamocortical afferent goes silent, an adjacent one--previously inhibited in the location of interest--becomes unmasked, thus encroaching a neighboring receptive field into the deafferented area (Calford, 1991).

Image and video hosting by TinyPic

The problem with the thalamocortical arborization hypothesis is that it is limited to the width of a projection zone of a single thalamocortical axon--1 to 2mm. However, cortical encroachments have certainly been observed over areas much greater than this limit. For example, in a study on the perceptual correlate of cortical reorganization using magnetic source imaging, H. Flor, et. al. found a mean shift in the focus of cortical responsivity of 0.43 centimeters in phantom limb subjects, and a mean shift of 2.05 centimeters in phantom pain subjects (1995). (Though note, they were looking at the shift in focus of responsivity, not the actual shift of boundaries).
Probably the most cited study in cortical reorganization and phantom limb to date is the "Massive Cortical Reorganization" in the Silver Spring Monkeys by Timothy Pons, et. al. What they found closed the door on many of the hidden pathway theories. In 1971 a group of macaques, the Silver Spring Monkeys, were involved in an unrelated experiment under Edward Taub in which the sensory nerves from one arm were cut where they entered the spinal cord. The monkeys then became a center of animal rights attention, after which time the experiment was halted and the macaques were held, off-limits to research. Before they were put to sleep 12 years later, Pons requested permission to take recordings from the animals' cortices (Shreeve, 1993). What they found was unexpected. The entire deafferented zone responded to the stimulation of the face in a highly systematic pattern of reorganization. The area of the face representing the lower jaw and chin stretched into a cortical sheet 10-14mm long, extending the upper limit of cortical reorganization by an order of magnitude. Rather than unmasking hidden circuits, Pons believes the magnitude of this plasticity can only be explained by neuronal growth; although evidence for the sprouting could occur in subcortical areas where modest growth would be amplified by divergence. (Pons, et. al., 1991).
Few scientists currently support the neuronal sprouting theory. Mike Calford feels the massively extended cortical fields in the Silver Monkeys is not evidence enough to sest neuronal growth. Based on work with cortical representation of raccoon hands (which have large receptive fields in S1), deafferentation will result in neural responses in S1 that seem to come from existing connections from other areas of the somatosensory cortex which do not have quite the precision of the primary field. These preexisting cortico-cortical connections, according to Calford, are responsible for such plasticity on a larger scale. (Calford, 1991).
As seen with the temporarily anesthetized digits of flying foxes, deafferentation is not required to observe cortical reorganization. In the mid 1980's Michael Merzenich and his colleagues severed a nerve supplying sensory input from the palm of a monkey's hand. They found that over time (a month or so), cortical neurons that used to receive information from that nerve began to respond to stimulation from the back of the hand instead (Barinaga, 1992). This finding was important in overturning the hard-wired brain view established by David Hubel and Thorsten Wiesel, who discovered immutable (in adulthood) ocular dominance columns in the visual systems of cats in the 1960's (Barinaga, 1992, Kandel 470-477). The outcome of Merzenich's experiment--a more pliable brain circuitry--revealed that not all cortical systems are as unyielding as the primary visual cortex. But in a more recent experiment, Merzenich and his colleagues taught fully-intact monkeys to discriminate vibrations of differing frequency with their middle fingers. As the animals became more adept at this activity, neural connections devoted to the middle finger in S1 became stronger and the receptive fields also began to expand (Barinaga, 1992, Shreeve, 1993, Kandel 329-333).
Charles Gilbert of Rockefeller University believes a working model of such cortical plasticity can be found, ironically enough, in the visual system. These are the so-called "horizontal connections", first found by Gilbert. His experiment involved creating a lesion (blind spot) in a cat's retina with a laser. Within a matter of minutes, the silent cortical cells began to expand their receptive fields until they responded to signals from areas of the retina surrounding the blind spot (see fig. 8). (Barinaga, 1992).
"The classical receptive field is the tip of a floating iceberg," illustrates Vilayanur Ramachandran. "If the tip of the iceberg is cut off--by creating a blind spot that covers the receptive field--the iceberg can ride a bit higher in the water, exposing a new and broader receptive field." (Barinaga, 1992). Ramachandran has done a lot of interesting work lately with phantom limb and other perceptual disorders. He likes to point out that many systems in the brain behave in a fashion similar to the visual filling in of a blind spot. (Shreeve, 1993). The brain is a feature detector which, in the absence of meaningful information, will often fill in the blanks with whatever surrounds. A proponent of the unmasked silent synapse idea, Ramachandran is currently investigating the effect of vision of phantom limb sensations. This investigation involves a mirror box containing two holes on the side where a person can stick his hands. The left and right halves of the box are divided by a mirror which has been placed over the top of the box in a manner such that the participant can only see into one of the two halves from the top. When, for instance, the participant places his right hand into the box (left compartment is covered), a sterioisomeric image resembling a "virtual" left hand appears in the mirror. From here, a multitude of manipulations can be done. Recall that many patients complain of a tightly clenched phantom fist sensation. When both "hands" are placed into the box--superimposing the virtual mirror image left-hand over the phantom hand--the patient is asked to make a fist, which would resemble the phantom contortion. He is then asked to unclench the fist (with both hands) while watching in the mirror. Four of the five patients experienced immediate relief upon observing the phantom hand unclench in the mirror. This did not work when the eyes were closed. (Ramachandran, 1995).
In similar versions of the same experiment, patients were asked to move their real hands inside the box. Whenever the phantom hand was visually perceived to move, the patients would actually feel the proprioceptive movement in the phantom. Ramachandran explains for the two experiments, that motor commands sent from the motor cortex are usually damped by error feedback and proprioception. However such dampening is not possible in a phantom limb; this may result in a continually amplified motor output eventually perceived as a painful spasm. The visual feedback (which is an important sense in proprioception) seems to interrupt the amplified loop. (Ramachandran, 1995). An equally interesting finding was that touching the real hand in the mirror box, evoked the same sensation at the same location in the phantom hand (recall Calford's interhemispheric transfer of plasticity in flying foxes). Two of the patients had to actually witness the event on the phantom for the effect to work. But what is most fascinating is that these symmetrical referred sensations (not to be confused with "referred sensations" discussed earlier from reference fields plotted onto the face or chest) were modality-specific for most sensations such as pressure, wetness, vibration, etc. Heat, cold and pain however were not referred. When a patient's real hand was placed in a bucket of ice, the phantom would perceive the shape and texture of the cubes, but not the cold. Ramachandran believes these referred sensations are due to unidentified commissural pathways to mirror-symmetrical points in the opposing cerebral hemisphere. Pain and temperature may not have been referred because there may be no commissural pathways for these modalities. The observed vision-touch interactions sest that the current modular hierarchy view of the brain must be replaced with a more dynamic model. (Ramachandran, 1995).

Image and video hosting by TinyPic

Such a dynamic model is the neuromatrix, proposed by Ronald Melzack of McGill university. According to him, any suitable explanation for phantom sensation and phantom pain must look beyond the somatosensory cortex, into highly integrated systems involving higher processing centers. He believes this neuromatrix must contain at least three systems: 1) the classical sensory pathway from the thalamus to S1, 2) emotion pathways such as those through the reticular formation to the limbic system, and 3) regions for the recognition of "self" such as the parietal lobe (see fig. 4). This neuromatrix forms a continuously generating pattern--a neurosignature--indicating a body part as one's own. Whenever a new signal comes in from sensory pathways it must pass through all three systems of the neuromatrix in parallel, where it is compared with the self-regenerating neurosignature--usually with no conflict. In the absence of incoming signals, concept and literal sensation of a limb is continuously generated by the neuromatrix. (Melzack, 1992). Melzack's neuromatrix is similar to the idea of Donald Hebb's cell assemblies whereby cells, and later systems of cells, that fire together in a given pattern will wire together in associated assemblies (synapse). The biggest difference in Melzack's idea is that the neuromatrix is largely genetic and present from birth (babies born without limbs often experience vivid phantoms). According to Melzack, this neuromatrix can then be sculpted by experience (recall those who could feel rings or watches on their phantom hands). From there the neurosignature is modulated by experience over time, but locked in place once experiences cease to form. (Melzack, 1993).
In 1965 Melzack proposed the gate-control theory of pain. This theory involves a neural mechanism in the dorsal horn of the spine which can increase or decrease the strength of impulses entering the CNS. The degree to which this gate acts depends on the relative activity of large-diameter and small diameter fibers as well as descending pathways from the brain. (Melzack, 153-158). This has a bearing when the act of patting or stimulating the stump to abate phantom pain is considered. The incoming signals from the stimulated stump activate the gating mechanisms in the spinal cord, diminishing a phantom pain pathway generated by the neuromatrix. Not only that, but presumably the incoming signal itself will interact with the neuromatrix, threading through the parallel pathways, and quelling the internally amplified neurosignature. Supporting the notion of a neuromatrix which can be modified with experience is the breakdown of the numbers of phantom limb patients with pain and without. Those who experienced a lot of pain in the limb prior to deafferentation (hospital patients who experience pre-surgical pain before the procedure), tend to often exhibit phantom limb pain. conversely, those who lose a limb suddenly with no prior pain (war amputees) rarely exhibit phantom limb pain. This finding makes intuitive sense in light of a modifiable neuromatrix. (Melzack, 55).

Considerations and Implications

The undeniable bulk of speculation about phantom limb lies in the theories of the unmasking of latent circuits; but the door has not been closed on the idea of neural growth. Studies have shown neuronal growth after lesions in the mammalian CNS, not from regenerated axons, but from collateral sprouting of nearby axons (Kuno, 128-129). Such sprouting may in the future sufficiently explain receptive field revival after deafferentation, or at the very least serve as an important compliment to the strengthening of latent circuits.
Probably one of the most important facets of phantom limb, that will have to be addressed in the future when considering a potential mechanism, is the specificity of sensation modality in this disorder. The somatosensory cortex contains a separate map (homunculus) for each modality of sensation (see fig. 3). (Kandel 328). Of the four areas illustrated, a particular modality tends to dominate that locale (3a responds to muscle stretch-proprioception, 3b responds to superficial skin receptors, 2 responds to deep pressure, and 1 responds to rapidly adapting skin receptors). (Kandel 32-329). An explanation for encroachment of any sort (hidden layers, sprouting, etc.) will have to be symmetrical for all four submodalities and their corresponding somatosensory locations.
Final Thoughts
Phantom limb disorder is not merely a parlor-room curiosity. It gives us a glimpse into the little, dark box where the secrets of memory, learning, the notion of "self" and consciousness are hidden. Insights into how cortical maps expand will shed light onto areas such as how a blind person learns to discriminate with her fingers, tiny Braille dots (remember the monkeys who learned to discriminate vibrations). Certainly the body I feel, whether it is there or not, is an integral association with my conscious notion of "self" and who I am. Resisting the temptation to quote Descartes, I must marvel at the universe and all its parts that exist not out there, but in here--and is aware.
Phantom limb is surreal--a twitching appendage that you cannot see, a ring on a finger that doesn't exist, a tightly clenched fist that never lets go. We brush our teeth, fall in love and dream up ghosts from the same matter capable of producing phantom limbs. If the phantom sensation were a shadow, then the flesh from which it perfuses would be a block, obscuring the source of illumination from which it derives.

AKROTOMOFILIJA

Image and video hosting by TinyPic

Acrotomophilia je seksualna sklonost prema osobama koje nemaju nogu ili ruku. Pojavljuje se kod oba pola, ali najveći broj akrotomofila su heteroseksualni muškarci. Mada akrotomofile mogu seksualno uzbuđivati osobe suprotnog pola koje su doživele razne vrste amputacija udova, od amputacije prsta do višestrukih amputacija ruku i nogu, za većinu su iz nekog razloga daleko najprivlačnije žene kojima je amputirana samo jedna noga iznad kolena. Neki akrotomofili su više skloni ženama koje koriste protezu, ali većinu najviše privlače žene koje hodaju sa štakama.
Dugo se vode polemike o tome da li je akrotomofilija vrsta seksualnog fetišizma ili ne. Na neki način tačno je oboje. Neke akrotomofile snažno, možda čak isključivo, privlači patrljak amputiranog uda i u takvim slučajevima se najverovatnije zaista radi o podvrsti fetišizma delova tela. Neke akrotomofile na sličan način uzbuđuje proteza ruke ili noge i u takvim slučajevima se najverovatnije radi o podvrsti fetišizma neživih predmeta. Izgleda da, ipak, veliki broj akrotomofila ne privlače samo patrljak ili proteza, nego ih, na neki način, privlači cela osoba koja je doživela amputaciju. U takvim slučajevima je svođenje akrotomofilije na puki fetišizam verovatno potpuno pogrešno.
Ništa kraće ne traju ni rasprave o tome da li je akrotomofilija seksualna perverzija ili običan i normalan (mada ne čest) seksualni varijetet koji se u suštini ne razlikuje od sklonosti prema ženama sa velikim grudima ili plavušama. Ima argumenata i za jedan i za drugi stav, a najverovatnije istina, kao i u prethodnom slučaju, varira od slučaja do slučaja. Mada ozbiljnih istraživanja akrotomofilije nije bilo mnogo, dosadašnja istraživanja su pokazala da akrotomofili ne ispoljavaju psihopatološke osobine u većoj meri od proseka populacije a pokazalo se da su obrazovni nivo i inteligencija akrotomofila iznad proseka populacije. Verovatno je zato sve veći broj stručnjaka sklon da na akrotomofiliju ne gleda kao na seksualni poremećaj, perverziju ili bolest, već kao na normalan varijetet koji ne treba lečiti nego pravilno usmeriti ka seksualnoj i bračnoj vezi sa odgovarajućom osobom.
U praksi se, izgleda, ovaj savet stručnjaka ipak veoma teško realizuje. Jedan od razloga je to što žene koje su doživele amputaciju nekog uda s razlogom taj događaj doživljavaju kao ličnu tragediju, kao ekstremno traumatičan, bolan i frustrirajući, a deo tela gde im je izvršena amputacija vide kao nešto ružno, nakazno i neprivlačno. Zbog toga većina žena-amputirki ne želi da ulazi ni u kakve veze sa muškarcima kojima je privlačno ono što one doživljavaju kao svoju najveću nesreću.

Naravno, ima i amputirki koje to što su za neke muškarce izuzetno privlačne doživljavaju ne samo kao nešto sasvim prihvatljivo, već kao svojevrsnu prednost. Takve žene su činjenicu da su im neki udovi amputirani sasvim prihvatile kao deo sopstvenog identiteta i ne osećaju se više "oštećenim" amputacijom koliko "promenjenim". Takve žene ne samo da rado ulaze u seksualne veze sa akrotomofilima i sklapaju sa njima brakove, već su mnogo više zainteresovane da budu u vezi sa akrotomofilima nego sa "normalnim" muškarcima, jer se samo u vezi sa akrotomofilima osećaju celovitim i do kraja prihvaćenim takvima kakve jesu. Ali ovakav stav, izgleda, nije dominantan kod žena-amputirki, možda i zato što je većini amputirki ipak izuzetno teško da se do kraja pomire sa svojom amputacijom.
Drugi razlog zbog koga je akrotomofilima teško da zasnuju normalnu vezu je to što je broj žena sa amputiranom rukom ili nogom mali. Dok "normalan" muškarac svakodnevno sreće stotine žena koje bi potencijalno mogle da mu budu seksualni partneri, akrotomofil je "srećan" ako jednom u pola godine negde na ulici sretne neku ženu bez noge. Amputirke odgovarajućih godina sreće još ređe, da o onima koje poseduju ostale psihofizičke osobine neophodne za stvaranje uspešne veze i ne govorimo.
Neki akrotomofili zbog toga ulaze u veze sa ženama-amputirkama koje im po svojim ostalim psihofizičkim osobinama ne odgovaraju. Takve veze, naravno, ne mogu da budu uspešne i to sve izaziva još veće frustracije.

Image and video hosting by TinyPic

To što se amputirke retko sreću dovodi i do toga da neki akrotomofili ispoljavaju sasvim neprihvatljivo ponašanje kada negde sretnu ženu bez noge ili bez ruke: prate je, krišom fotografišu ili snimaju kamerom, pokušavaju da otkriju gde stanuje... Mada je ovakvo ponašanje donekle razumljivo, ne samo da je takva praksa u većini zemalja kažnjiva, nego ona s razlogom amputirke plaši, frustrira i uznemiruje. Ovakvo ponašanje samo još više doprinosi da amputirke ne žele da imaju ništa sa akrotomofilima.
Istine radi, treba reći da ipak ima mnogo veoma uspešnih, srećnih i dugotrajnih veza između amputirki i akrotomofila. Zato, kao i u svim ostalim ljudskim stvarima, verovatno je potrebno više otvorenosti, više razumevanja i više spontanosti s obe strane. To znači da bi amputirke treba da na svakog čoveka, bio on akrotomofil ili ne, da gledaju kao na posebnu i jedinstvenu ličnost i da ne polaze od predrasuda odbacujući unapred svaku pomisao da uđu u vezu sa nekim muškarcem koji oseća privlačnost prema amputirkama. Niko ne može garantovati da će eventualna veza neke amputirke sa akrotomofilom biti uspešna, ali isto tako niko ne može unapred tvrditi da ona neće biti pun pogodak. Predrasude i apriorno negativni stavovi, kao i obično, ni ovde nisu dobar savetodavac.
Akrotomofili pak treba, isto tako, da amputirku gledaju pre svega kao posebnu i jedinstvenu ličnost, da je tretiraju kao celovitu osobu i da umesto neprihvatljivih postupaka poput praćenja i tajnog fotografisanja pristupe amputirki koju sretnu onako kako bi muškarac pristupio svakoj drugoj ženi koja mu je privlačna.

Image and video hosting by TinyPic

EPILOG
Prvo si Njetočki napisao da je portret s/završen (Barthes itd). Riječ doista ima semantičku vrijednost u oba slučaja, hehe. Potom, ovo s njezinim fantomskim udom, daš joj dijagnozu kod Kizze, nađeš prikladnu sliku i još podastreš cijelu elaboraciju i više... Fenomenalno! Razvio si čitavu jednu priču (ne u fikcionalnom smislu) iz jednog njezinog komentara.
Iako, tema je morbidna je pa nisam mogla odjedno pročitati nego u navratima (jednom sam pala u nesvijest gledajući film Harry and Maud - film o tipu koji voli posjećivati sprovode i svako mao inscenira samoubojstvo).

Hvala! Veseli me da zapažaš ove detalje koji mi zapravo znače koliko i slikarima što u nekoj renesansnoj masovnoj sceni naslikaju diskretnu gemmu oko vrata dame na vjenčanju mletačkoga dužda. Čudno je to što je zaista krenulo od opaske o muškobanjastosti (aluzija na mogući skriveni Kozzin alter ego!?), a završilo s tom blagom viješću da je portret s/završen! Ali, tu ima i skrivenih aliteracija: recimo, spot banda "The Shins" nosi naziv "Phantom Limb"! Sve su ilustracije posvećene tom motivu, a jedna (slika) izrijekom nosi taj naziv! "Boxing Helena", gospođice Lynch, zastupa filmsku umjetnost, varirajući isti motiv! Onda, tu je sretno mada morbidno nadošla i tema ove akrotomofilije; morbidezza ima eho u Witkinovim fotografijama.
Jay Rosenblatt je autor filma Phantom Limb! Objašnjavajući sintagmu 'phantom limb' kao SAVRŠENU METAFORU GUBITKA VOLJENE OSOBE, izriče punch-line cijelog projekta! Onda, tu je znanstveni, psihijatrijsko-medicinski diskurs, historijat, dijagnostika te kurativa koja završava nevjerojatnom rečenicom: virtual reality has been used to combat the discomfort caused by phantom limb syndrome, dakle - ti bi rekla - autoreferencijalnošću, jer tu dolazimo do svijesti o vlastitom mediju (virtual reality) kao oruđu borbe protiv tegoba uzorkovanih sindromom fantomskoga uda (ujedno i ironijski odmak od Njetočkinog portreta, ili nje same). Granice su tu kao politička dimenzija fenomena. Crvolika gospođa, donedavna je supruga Sir Paula, Heather Mills, i sama invalid! Retroaktivno, nakon cijelog gornjeg posta, koji je sljedio prvotni portret, sama naslovna ilustracija poprima viši smisao, tj. biva resemantizirana: fantomski je ud falus MUMIJE/FANTOMA koji je zaklonjen peruškom od koje smo portret započeli! Baš kao što je namjerno u gornjem tekstu, koji je tek fus-nota na tekst o Njet točki - odatle asteriks - uvrštena Witkinova ilustracija žene s falusom: iako je u cijelom tekstu riječ o tome da nešto nedostaje, ovdje imamo posla sa suviškom; to je lacanistički motiv onoga manjka koji je suvišak. O motivu sobarice kao romansirane autostilizacije i fantazmi naše Njet točke, koji dovodi do priče o fetišu, ne treba trošiti riječi: uživao sam u slaganju ovih cipelica, spomenu Oza, potrazi za Garcijinim balerinkama - ima ih moja prijateljica, kupila ih je za Božić u Njemačkoj - uglavnom u izvršavanju ove nijansirane dijalektike želje i zapovijedi, kao što sam obećao Njet točki. Pa i sama ta igra je sretno ispala: kao, ona nije ovo što pokazujemo, nego nešto drugo! Znam da je sve ovo sumanuto, ali zaista mislim na sve te stvari kad kolažiram recentne postove.
Zato me je zaista razveselilo kad sam shvatio da si vidjela što radim.
Nemoj nikome kazati!
Danke Dojčland!


Image and video hosting by TinyPic

p.s.

Luce
DEVOTEE (mn. devotees) - Osoba koju seksualno privlače osobe sa amputacijom, tj. osobe bez noge ili bez ruke. Koriste se i izrazi admirer, akrotomofil, akrotomofiličar.
Riječ devotee također se može prevesti kao štovalac, sljedbenik, poklonik, isto kao i riječ admirer.
Zbog toga, evolucijski netaknuta ostaje činjenica da kurac, kao takav, nije trebao biti smješten u pičci, iz jednostavnog razloga : ne bi ga bilo moguće štovati kao fantomskog, što obara pojam štovanja po defaultu; štovanje uda kojeg osjećaš i kad fizički nisi spojen za njega osnovni je lajt-motiv proze i poezije žena trećeg milenija i upravo ih nepostojanje evolucijske greške drži pet centimetara iznad vode, to jest pet centimetara od prelaska tanke granice između devotte-a i akromotofila. Muškarci s udom najstrasniji su fetiš (može li fetiš biti nestrastan?) žena akromotofiličarki, u tom paradoksu glavna je činjenica da tuđi ud štuješ kao svoj otkinuti.
Po domaće, kurac štujem upravo zato jer je izvan mene i tako dugo dok postoji opasnost da ću ga opet morati pustiti van.
Upravo zbog toga je Glenn Close skuhala zeca ljubimca Douglasu za večeru.
Isti taj zec bio je fantomsko produženje Douglasove vječite težnje za neodrastanjem, u kojoj ga je beštija okrutno zaustavila, dajući tako sebi mogućnost za štovanje fiktivnog mladosnog batrljka, Duglasovog, ne zečevog.
27.01.2007. (12:49) - #

Nemanja
U pičku materinu, nisam znao da si tako pametna! Sad sam još potaknuo i tebe na mudroslovlje, što neće dobro završiti, već vidim (overlook). Anyhow, da bi se razumjela tvoja upadica, moram čitateljstvo izvjestiti o prethodnoj debati i erotologijskom obaranju evolucionizma; prenosim krtku raspravu s Lucilijinog bloga u cjeloći:
EVO LUCIJA
heidegger
Drsko bih predložio da na tragu poetskog preseljenja organa napraviš anatomski atlas. Bila bi to svojevrsna pjesnička mapa koja bi potakla i slikare i poete da kroz umjetnički izraz razmišljaju o ljudskoj prirodi. Da je evolucija znala možda bi i sama, kad je bilo vrijeme, smjestila srce uz samu pičku. Glazba bi sigurno imala druge putove. Treba također razraditi solucije kamo s kurcem. On je sada trenutno vani ali kod presađivanja mogla bi mu dati neko zahvalnije mjesto. Slikari kao Dimitrije Popović zacijelo bi oduševljeno ilustrirali tvoj anatomski atlas. Mogla bi slikarska naiva poslije zamora opet snažno krenuti naprijed. Nemoj domovini uskratiti da s tvojim sintetičkim proizvodom obogati svjetsko tržište.
26.01.2007. (11:36) - #
Slave
evolucija bi trebala kurac premjestiti na čelo
26.01.2007. (20:25) - #
Nemanja
@Slave: kolone.
(...kurac premjestiti na čelo kolone. Inače bi padala jaja na oko. Pola šest. To bi zbog otegotnosti okolbe nemogućilo zrenje i kretitbu. Govoritelj o gladosti ima neku hladnost i nejasninu, kao kad kuhiraš praznoću ili prostranoću, bez potrebne punosti i radoće.
Slušaonik tada, kao običan službalac, postaje trčatelj ka staroći. Staroća mu pak odnosi vedroću visokosti. Za tili čas.)
Čista poezija.
27.01.2007. (11:44) - #
Nemanja
Evolucija je trebala kurac smjestiti u pičku.
Upravo ste pročitali osnovni antievolucionistički argument. Obrazložimo to ukratko(sic!):
Eva-Lucija, u najširem smislu te riječi, proces je u kojem nizom promjena ili razvojnih stupnjeva živi organizam ili skupina organizama stječe karakteristične morfološke i fiziološke značajke; teorija po kojoj različiti tipovi životinja i biljaka potječu od drugih preegzistentnih tipova. Ta teorija, prema kojoj se viši oblici života izvode iz nižih, temelji se na opsežnim promatranjima.
Budući da sam se ja u životu najebao, na temelju opsežnih promatranja, zapažanja, beleženja, usporedaba i zaključivanja, došao sam do nepozive spoznaje da je evolucionistička teorija, najblaže rečeno, zakurac (i sada ide osnovni antievolucionistički argument): da evolucija ima ikakvoga smisla, dakle da je Život smisleno svrhovito kretanje od manje očitog do nedvosmislenog oblika jednog te istog, kurac bi zaista bio vazda smješten u pičci, a ljudi bi, konzekventno i nasmešeno, živjeli u stanju permanentnog orgazma kao realiziranog eshatona ukupne prirodne i humane povijesti (praksis kao mimezis fizisa). Budući da tome tako nije, evolucija ne postoji, a ako postoji, besmislene je i nesvrhovita! Mislim da sam bio jasan.
Evo je dakle erotologičko obaranje evolucionističke teorije. Na pathos.


Nemanja, ti si Bog! Informatički i globano.
Kako si samo stigao u tili čas ovjekovječiti i učiniti on-line dostupnom moju ekstazu koju si postigao opaskom o muškobanjanosti.?
Molim te samo da me ubuduće upozoriš da me fotkaš, tako da usne izgorjele od želje napućim u položaj kao da izvikujem tvoje ime! (Luce 27.01.2007. 13:44)

Draga Lucija, pokušat ću ti odgovoriti suvislo i nekim redom, iako mi se jebe. Pa sam dekoncentriran.
Ja još uvijek nisam Bog. Nekoć sam bio umišljen, misleći da jesam; danas više nisam, umišljen, pa bi se moglo kazati da sam - savršen. To je zapravo, vidiš i sama, velik teološki problem. Circulus vitiosulus maximus/m rerum novarum. (kitica cvijeća za Baku)
Informatički gledano, danas nije teško biti upućen u rumorenje globalnoga sela, kad je local colour globalna zavjera: čitatelj je per definitionem paranoik, jer misli da svaka riječ i svaki redak, pa i ono između redaka, ima smisao, te je tako senzibiliziranoj osobi vrlo lako pronaći ne samo željenu, već nažalost i neželjenu informaciju o daljnjem svome (trač, to je ljubav za daljnjeg svoga; vlastito otkriće). Tajna ove fotografije, koja je objavljena još vruća, tj. hot-line a ne samo on-line, upravo je u ekstazi: biti u ekstazi, znači biti van sebe, napraviti u sebi mjesta Njemu - fantomskom udu, recimo, Falus, das Ding. Dok si bila van sebe, kao lopov, krišom, čak u potaji, ušao sam u tebe otkrivši tvoje skrovište/utočište. A bila si van sebe, jer sam bio u tebi. Da, možda ja ipak jesam bog, kad ovako djelujem, naizgled samo uzročno, he, he. Što se tiče izgaranja i ekspiroze, već sam ti, u poglavlju o SaMSari - koje začudo otada više nema! - razgovjetno kazao:
"Lucija, ti jesi moja poetesa, ali, tvoji stihovi:

"Prije nego izvadiš kurac, oralno zadovolji moje rečenice,
jer ni ja ni one ne padamo na jebački pedigre,
preskoči smoking i lizing i peting,
porječkaj se sa mnom
umjesto predigre."

samo su noćni lahor u hramu sudbine spram riječi koje suše usne kao mrtvi jezici:

"....više poetičnosti ipak ima u gutanju i sisanju, nego u pisanju."

Devojke, uklešite ove reči kao epitaf u svoja kamena srca!
Samsara, devojčice, nemam reči.
I ja sam tih.
Kao Don.
King."

Eto, odatle valjda tvoje usne izgorjele od želje kao da uzvikuju moje ime!
Po trgovima drevnih gradova. (Nemanja 27.01.2007. 14:00)

Svaka čast, svaka čast. Odoh. Koncentrirati se.
Širiti legendu oralnom predajom. Po trgovima drevnih gradova. (Luce 27.01.2007. 14:06)

Evo Luce, što piše devojčica: "Sjajno je to, fantom limb kao falus. I cijelo to poigravanje nesvjesnim. To je takvo prezahvalno područje, možeš se izgubiti u njemu. Tvoj post me podsjetio na Borgesa, njegov stil općenito, ali posebno na priču Kenningar u kojoj baš zajebava čitatelja, stalno ga tjerajući na višu ili dublju razinu razumijevanja, i istovremeno traži od njega veći angažman - i još, i još... - dubina je, dakako, beskonačna.

Mrrrrrrrr..."

A? To su reči koje pale usne, a ne porječkaj se sa mnom...devojka sve razume i prozire jednim pogledom: fantomski Ud i beskrajno ludičko područje poigravanja s njime, mogućnost gubljenja u ekstazi spoznaje koja je pravi hermeneutički rollercoaster što tera dublje ili više istovremeno tražeći i još i još, do u beskonačnost vrtložne dubine, kao u pesmi Vaska Pope 'Pre igre':

PRE IGRE

Zažmuri se na jedno oko

Zaviri se u sebe u svaki ugao

Pogleda se da nema eksera da nema lopova

Da nema kukavičijih jaja

Zažmuri se i na drugo oko

Čučne se pa se skoči

Skoči se visoko visoko visoko visoko

Do navrh samog sebe

Odatle se padne svom težinom

Danima se pada duboko duboko duboko

Na dno svoga ponora

Ko se ne razbije u paramparčad

Ko ostane čitav i čitav ustane

Taj igra.

Image and video hosting by TinyPic

- 19:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.01.2007.

NJET TOČKA ili O FANTOMSKOM UDU*

Image and video hosting by TinyPic
Steven Stahlberg

• Mani, ćao, ne brini. Nemoš mene i Kozzu blog da razdvoji!
Nego, jesi li primjetila da je Njetočka nekako muškobanjasta? Nemanja 23.01.2007. 20:34
• @nemanja. muškobanjasta da, ali u jednom androginom smislu. kako li si samo naslutio? kod mene ti je to ovako: povremeno osjetim kako mi iz međunožja struji neki fantomski ud i onda, ushićena, njime mlatim sve što volim. to nije nepoznat fenomen. navodno je na izvjesnim spiritističkim seansama među prisutnima kružio fantomski ud, doduše poprilično hladan, a, znakovito, sudjelovale su samo žene. njetocka 24.01.2007. 13:34
• Njetočka: Toliko mi se sviđa tvoj odgovor da ću ti početi tepati, s tvojim dopuštenjem, naravno: Točkica moja maja, sjce moje majo! Da fantomski ud! Ha, ha...Da, točno, ali taj fenomen, kao što će na svome blogu objasniti zvijezda Večernja lista, ima fizičko, štoviše fiziološko objašnjenje. Naime, tebi je poznato da ljudi koji su u ratu ili na teškom radu (recimo u Saboru) ostali bez ruke ili noge, znaju osjećati svrab amputiranog uda mjesecima nakon operacije! Tako su i žene - pod određenim okolnostima koje se njima nadaju kao prisutnost Duha i u trenutku kad i same, možda, postaju duhovna bića - varljivoga ali zato ne manje intenzivnog dojma da im je u međunožju nekakva fantomska kita, koja im nenadoknadivo nedostaje.
Nego, nije čudno da sam to naslutio i kod tebe: čudno bi bilo da to jebač moga renomea ne zna, unatoč činjenici da si ti nekako odviše muškobanjasta i u sasvim biološkom smislu: nekako mi previše zadajem na Kizzu, kao da ste jednojajčani blizanci, što li? Kad nema njega, nema ni tebe, kad je on tu, evo to odmah! To nije nepoznat fenomen. Navodno je na izvjesnim blogovima među prisutnima kružio fantomski komentator, doduše prilično rijetko, a, znakovito, sudjelovali su samo Patoblozi.
Ali, time ću se pozabaviti više doskora. Naime, Točkica, kao što vidiš, na svome sam blogu nakon posta posvećenog Patoblogiji započeo ovlaš portretirati dramske persone Patobloške Monarhije: jučer SaMSaru, danas Kizzu, sutra možda tebe ili Lucu. Stoga me je i privukla ova primisao o tvojoj muškobanjastosti kao najmarkantijom crti tvoga profila, duhovnog, ali i tjelesnog. Molio bih te da nas se i sama predstaviš u što više poza, ne bi li te što preciznije ocrtao. Hvala! (Možda bi te mogao ocrtati zguza, mislim Slave, što misliš?) Nemanja 24.01.2007. 20:46
• nemanja, ti mi laskaš. ako bi me portretirao s leđa predlažem motiv francuske sobarice koja se sagnula po perušku (naravno da nije svinula koljena) i preko ramena pogledava je li postigla željeni učinak. molim te, nemoj mi oduzeti moju ženskost. njetocka 24.01.2007. 21:30
• Njetočka, tvoja je želja moja zapoved! Nemanja 25.01.2007. 01:26

Image and video hosting by TinyPic

PUSTIMO NJETOČKU DA SAMA DOĐE DO RIJEČI:



La Belle Dame Sans Merci


mine eyes dazzle

Tallulah čvrsto odluči da je potrebno sačuvati razum. Ugasi cigaretu. Iako o razumu nije imala visoko mišljenje. O bjegovima, naprotiv, nije htjela imati iluzija. Snovi.
Tallulah pesnicom pritisnu oči. Narančasta pomrčina, siva, zelena ipak propusti ženu. Žena prošeta Tallulinim vidnim poljem i ostavi za sobom jarko crvenilo.
Magdalenu zabole oči. Magdalenu tako strašno zabole oči. Ona vrisnu od bola. Pesnicom udari u ogledalo. Od bola. I još jednom. I još jednom. Tallulah osjeti toplu krv na rukama.
Lagano klizne u kadu punu pjene modre, mirisne, zelene. Dva otočića grudiju. Vulkani koljena. Vlažne trepavice na obrazima. Sačuvati razum. Tallulah spusti poljubac na ženine usne......

Image and video hosting by TinyPic

vidi kaj sam ja nasla. http://www.3dvalley.com/gallery/v/Steven-Stahlberg/frenchmaid.jpg.html (njetocka 25.01.2007. 20:27)

moja taština to neće izdržati, moraš se riješiti ove zadnje. nikada, ali baš nikada, čak ni za ljubav voljenog čoveka, ne bih mogla obući te strašne cipele. (njetocka 25.01.2007. 23:00)

Točka, hvala! Stavit ću ovu tvoju genijalnu posmrtnu zagrobnu pripomoć na blog, kao hommage tvome ukusu, a ove cipele ostavljam tek kao negativan primjer: evo, ljudi, ovo nije i nikada ne će biti naša Točka. Njet Točka! Kuiš? To je poanta! (Nemanja 26.01.2007. 00:11)

Ovom si me slikom kupila zauvijek (svatko ima svoju cijenu, samo većina njih ne zna koliko nisko da je spusti!) - kako si pronašla ovu divnu ilustraciju? (Nemanja 26.01.2007. 00:20)

P.S.
Točka je htjela kazati da ne bi htjela, a najmanje željela obući te strašne cipele; naravno, mogla bi ih obući, ako bi baš morala. Jer...

Image and video hosting by TinyPic

...Njet Točka čini grešku čija je ostenzivna definicija iznad ove rečenice:"It is not uncommon for actresses in modern pornographic movies to wear stiletto-heeled platform shoes with a platform of 3-4 inches and a heel height of 6-9 inches. Similar sized heels are often worn by exotic dancers and strippers. These exaggerated heels are not practical and are worn for the sexual gratification of the viewer. The most common image of a dominatrix is of a woman in thigh-length high-heeled leather boots or riding boots..." (vidi: shoe fetishism)

Legendarne crvene cipelice - naravno, čarobne moći - koje je Judy Garland nosila u filmu Čarobnjak iz Oza - i koje su osigurane na milijun dolara - nestale su iz muzeja u kojem su čuvane, u gradu Grand Rapids, savezna država Iowa...

"There's no place like home."
Image and video hosting by TinyPic
Službeno su za scenarij "Čarobnjaka iz Oza" zaslužna tri pisca: Florence Ryerson, Edgar Allan Woolf i čovjek koji zaslužuje najviše pohvale, Noel Langley. On je promijenio boju Dorothynih cipela iz srebrnih u crvene, njemu je palo na pamet da likove najamnika na farmi poveže sa likovima u Ozu i on je bio taj koji je smislio drukčiji kraj nego u knjizi i rečenicu: "There's no place like home.".

CIPELICE ZA PEPELJUGU NJET-TOČKICU*

Image and video hosting by TinyPic
Manolo Blahnik, $ 14 000
Image and video hosting by TinyPic
Pedro Garcia, Swarovski Skull, $ 453,95

Image and video hosting by TinyPic
Roger Vivier, $ 2 195

P.P.S.
Njetočkica, kad već predlažem model gospodina Viviera, evo njegove kreacije koja će te uvjeriti da cipele koje ne bi mogla, ipak moraš obući:

Image and video hosting by TinyPic
___________________________

*Shoe fetishism

Shoe fetishism, also known as retifism (after Nicolas-Edme Rétif), involves being fixated on shoes or other footwear to the extent it may interfere with sexual expression. Although shoes carry sexual connotations in mainstream culture (for example, women's shoes are commonly sold as being "sexy") this is not generally considered to be shoe fetishism, although it may qualify as a form of partialism.

Imagery
Shoe fetishists often fixate on extreme shoes which are designed as fetishwear, although fixation on typical high-street shoes, or other types of shoes, is also common. High-heeled shoes are often triggers for foot fetishists. High-heeled shoes or boots help to elongate the calf, protruding the buttocks and creating a longer-legged appearance which is generally considered to be more sexually attractive. They also reveal the sole of the shoe, which becomes an eroticised "second skin" taking on the erotic role of the sole of the foot. Shoe fetishists often fixate on stiletto heeled shoes and boots, where the stiletto heel is eroticised in itself. Other specialist fetish footwear includes ballet boots and pony boots.
This can be seen in a super-stimulus form within the adult entertainment industry, and particularly pornography, where women wear very high heeled shoes. It is not uncommon for actresses in modern pornographic movies to wear stiletto-heeled platform shoes with a platform of 3-4 inches and a heel height of 6-9 inches. Similar sized heels are often worn by exotic dancers and strippers. These exaggerated heels are not practical and are worn for the sexual gratification of the viewer.
The most common image of a dominatrix is of a woman in thigh-length high-heeled leather boots or riding boots. Thigh-length high-heeled leather boots are generally only worn as fetish wear; though they have experienced some popularity amongst fashionable young women for clubbing over the past two years, particularly in the UK and were also briefly popular there in the late 1960's.
Nicolas-Edme Rétif or Nicolas-Edme Restif (October 23, 1734 – February 2, 1806), called Rétif de la Bretonne, was a French novelist. He was the son of a farmer, and was born at Sacy (Yonne). The term retifism was named after him.
He was educated by the Jansenists at Bictre, and on the expulsion of the Jansenists was received by one of his brothers, who was a curé. Owing to a scandal in which he was involved, he was apprenticed to a printer at Auxerre, and, having served his time, went to Paris. Here he worked as a journeyman printer, and in 1760 he married Anne or Agnčs Lebgue, a relation of his former master at Auxerre.
It was not until five or six years after his marriage that Rétif appeared as an author, and from that time to his death he produced a bewildering multitude of books, amounting to something like two hundred volumes, many of them printed with his own hand, on almost every conceivable variety of subject. Rétif suffered at one time or another the extremes of poverty and was acquainted with every kind of intrigue. He drew on the episodes of his own life for his books, which, in spite of their faded sentiment, contain truthful pictures of French society on the eve of the Revolution.
He is also noted for his advocacy of communism, indeed the term first made its modern appearance (1785) in his book review of Joseph-Alexandre-Victor Hupay de Fueva who described himself as "communist" with his Project for a Philosophical Community.

Image and video hosting by TinyPic

Njet Točka, portret je s/završen! Nemanja 26.01.2007. 09:50

- 18:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 23.01.2007.

INHIBITOR

Image and video hosting by TinyPic

Markiz de ga Sad, pl.* Inhibitor

P.S.
Vjerujte mi, razmišljao sam i o lizanju halucinogenih žaba, ali nekako još nisam dovoljno smion za istraživanje skrivenih zakutaka svijesti s pomoću organske sluzi. Uvijek sam govorio prirodno je prirodno. Zato sam i prešao na ljepilo. Kažu mi bake na ulici, vidi ga markoman, pije ljepilo, a ja im kažem budale jedne to je potpuno ekološki proizvod koji ishlapi na zraku ako tuba nije zatvorena.
________________

* plameni


PERFORMANCE


Ulicom se vuku ljudi. Mučna atmosfera. Na trgu stoji čovjek izbrijane glave. U desnoj ruci drži kamen. Viče.
- Pun mi je kurac vaših preseravanja gospodo draga i ljigava!
Zavitla kamen promatraču u glavu. Ovaj pada mrtav.
Mnoštvo se razilazi.

Park je okupio mnoštvo. U centru pažnje je čovjek sa smiješnom kapom na glavi. Viče.
- Šta ste se okupili!? Nikakve koristi od vas!! Gamad, vi ste obični paraziti!!
U ruke uzima strojnicu i ispaljuje rafal u prvi red. Ovi padaju kao pokošeni.
I drugi su sretni i zamišljeni.

Na stubama stoji čovjek i galami. Odjeven je u togu. Pored njega je beba u kolijevci. Divljački njiše kolijevku. Beba glasno plače. U mnoštvu se netko ruši i umire od infarkta.
Publika je zadovoljna.

Na ulici stoji dvadesetak ljudi s noževima u rukama. Uz povike nasrću na prolaznike. Ubadaju ih i masakriraju.
Prolaznicima je teško.

Na korzu smiješan čovječuljak lebdi dvadesetak centimetara iznad zemlje. Potom pada na čelo. Diže se i opet lebdi. Čelo je krvavo, djelomično. Šetači su zbunjeni.
Ima tu različitih šetača.

U zatvorenoj prostoriji sjede trojica i čitaju. Ljudima je već svega dosta. Odlaze uz povike i psovke.
- Dosta nam je vaših govana! Fuj!
Ova trojica su tužni, ostaju sami…

Also sprach Inhibitor.

Image and video hosting by TinyPic
BEOGRAD - Srbijom se širi nova pošast među narkomanima: lizanje žaba krastača, objavio je tabloid Nedeljni telegraf. Tjednik piše kako je odnedavno apsolutni hit u Srbiji postala nova droga koju uglavnom konzumiraju oni koji su već imali iskustva s psihodelicima.

Nova droga em je dostupna, em je pet puta jača od LSD-a. A dobiva se na jednostavan način - lizanjem žaba, ili muženjem, jer žabe psihoaktivnu tvar skrivaju u svojim žlijezdama.

“Muženje žaba, iako neupućenima zvuči kao vic, nova je moda skupljanja psihoaktivnih supstanci u Srbiji”, piše Nedeljni telegraf i objašnjava da je Srbija bogata dvjema vrstama žaba: Bufo viridis, ili žaba krastača, i Bufo bufo, odnosno obična žaba. Obje žablje vrste u svojim žlijezdama kriju bufotenin, psihoaktivnu supstancu pet puta jaču od LSD-a. Žabu se može musti dva puta dnevno, a dobivena tvar se može čuvati u hladnjaku, poučava Telegraf.

Žablja droga posebno je popularna među intelektualcima, tvrdi tjednik, zbog toga što osim vizualnih i zvučnih halucinacija uživatelja obdari pitanjima: tko sam, što sam, koji je moj put i slično.


Koliko god mi teško pada hvaliti Kizzu (mrzim kad je bolji od mene), ovaj je post jači od mene. Reći ću samo ovo : Kizzo, bi li lizzo? Luce 12.01.2007. 18:37

ODGOVOR NA TO VJEČNO PITANJE
Nemanja
Hm...Primjetio sam novi paradoks; prigodno ću ga nazvati Paradox Marquizzo.
Riječ je o sljedećem: Kizzo/Inhibitor tvrdi da je razmišljao i o lizanju halucinogenih žaba, ali nekako još nije dovoljno smion za istraživanje skrivenih zakutaka svijesti s pomoću organske sluzi. Žablja droga posebno je popularna među intelektualcima, navodi pak 'Nedeljni telegraf', zato jer osim vizualnih i zvučnih halucinacija uživatelja obdari pitanjima: tko sam, što sam, koji je moj put i slično.
Kizzo dakle uvjerava da još nije dovoljno smion za istraživanje svijesti, a apostrofirani tjednik tumači da upravo bufoten intelektualce suoči pitanjima o vlastitom identitetu, egzistenciji, esenciji i o onome čemu se još samo možemo nadati. Paradoksalno, zar ne?
Naoko, Kizzo kao da se još ne usuđuje pomusti žabe ne bi li se upustio u avanturu samospoznaje, za koju mu, po vlastitom priznanju, nedostaje smionosti, dok je u biti Kizzo već obdaren pitanjem o skrivenim zakutcima svijesti unatoč činjenici da, ako mu je vjerovati, žabe lizao nije!
Ono što bi tek trebalo sljediti, kod Kizze prethodi! Halucinantna pitanja koja su posljedica mužnje žaba, ovdje su uzrok (njihova) lizanja!
Dok drugi ližu da bi bili obdareni (pitanjima), Kizzo se pita bi li liz'o!
Paradoks je višestruk, što je samo po sebi paradoksalno! Zapravo, kad malo bolje razmislimo, samo razmišljanje o ovom vrtoglavom toku svijesti izaziva vrtoglavicu i vrtloženje toga toka i svijesti, pa i paradoks sam. Jako složen problem. Ostaje za istražiti. 26.01.2007. (09:14)


- 23:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

SaMSy, FALA!

Image and video hosting by TinyPic

Za vsaku dobru reč,
Kaj reći si mi znala,
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!

Tak malo dobroga
V živlenju tu se najde,
I če je sunce čas
Za oblak taki zajde.

A ti si v srce mi
Tak puno sunca dala,
Kaj morem ti neg reč;
Od vsega srca f a l a !


Inhibitore, lijepi su mi ovi tvoji psići koji ti na kraju uvijek ližu dupe, iako im se nekad obratiš kao kroz onaj post Markizovo obraćanje puku.
A što se tiče Fantoma slobode, evo reći ću da smatram da je ovdje bilo i drugačijih priča( i drugačijih komentara) koji su mogli biti objavljeni u tom časopisu samo da je motivacija uredništva bila..........drugačija. samsara 23.01.2007. 09:03


1. Smatram da je ovdje bilo i drugačijih priča (i drugačijih komentara) koju su mogli biti objavljeni u tom časopisu...
2. ...samo da je motivacija uredništva bila...drugačija.

Boginja SaMSara

- 09:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

SaMSara

Image and video hosting by TinyPic

Jer, vidiš, osim nepostojanog a, postoji i razlika u velikim slovima: M i S.
SaMSara


Samsara refers to the cycle of reincarnation or rebirth in Hinduism, Buddhism, Jainism, Sikhism and other related religions.

Samsara is derived from "to flow together," to go or pass through states, to wander. Mostly a great revolving door between life and death and a new life reincarnated cycle of life. Also known as a game in ancient India.

Samsara, the Sanskrit and Pali term for "continuous movement" or "continuous flowing" refers in Buddhism to the concept of a cycle of birth (jati) and consequent decay and death (jaramarana), in which all beings in the universe participate and which can only be escaped through enlightenment. Samsara is associated with suffering and is generally considered the antithesis of nirvana or nibbana.

Sljedi školski primjer poezije u prozi. Ovaj dijalog morao bi imati svaki hrvatski blog koji drži do sebe, kao nekoć poštene hrvatske seljačke kuće Radićevu sliku.

Svemu je prethodilo nehajno moje pitanje Luciji:

Lucija, sviđa li ti se ova dosjetka o jeseni u kojoj s lišćem otpadaju i majmuni s grana? Zar to nije divno? Htio sam ti je poslati sms-om, ali, znaš kako je... Nemanja 21.01.2007. 17:58

• @Nemanja, zaboravih ti odgovoriti na pitanje, dosjetka je mljac, daj meni uputi neku, želim da mi tepaš kao da sam tvoja Samsi, možeš me, intimno, zvati SMSi. Luce 21.01.2007. 21:34

• O jebo te, ova mi je najjača dosad. Luce 21.01.2007. 21:34

• Ne mogu izdržati, moram još ovo reći, jedina razlika između mene i Samsi je nepostojano a.
Divite se mojoj duhovitosti, što čekate?!? Luce 21.01.2007. 21:41

• Aaaaa, sad mi je jasno, Nemanja, pročitao si moj post, ulovila sam te counterom, sad sigurno želiš biti sljedeća žrtva kad dobijem napad, e, ne može, stani u red, Vilenjak je sada na redu.
Ajde Luce na spavanje.
No, dobro, idem
. Luce 21.01.2007. 21:57

@Nemanja, ihihi, jebe se meni, ja imam papire za svoju bolest.
Imaš li ti za svoju?

• Luce, papiri su ti loše napisani. Ahahahaha....koja fora! Luce će popizdit. Nemanja 22.01.2007. 01:08

I SAD, ONE AND ONLY, SaMSara!


Luce, očito ti je Samsi lijepa riječ (možda želiš da se s njom poistovjetiš?) kad razlike između nje i SMSi svodiš na tu jednu. jer, vidiš, osim nepostojanog a, postoji i razlika u velikim slovima: M i S.
ali evo, da se izrazim u prenesenom značenju, ja mislim da si i ti postojana, luce. u dijakritici i interpunkciji.
čini mi se da ti je toliko loše da se toplo nadam da će odnekud da izroni lolla da ti pomazi dupe svojim okicama, a od čega bi obje mogle imati korist: ona možda stekne mogućnost spektakularnih uvida, a ti ozarena i oraspoložena možda se motiviraš pa joj napišeš pokoji stih. kroz post, naravno.
čisto da ovdje ne sišeš sintaksu od koje ti se priviđa.
samsara 22.01.2007. 09:15


• Luce: ahahahhahhahahhahahhahahahaahahhhahhhahahaha.....hahah...joj, draga moja Lucija, ti znaš da nisam zloban, ali tako ti i treba! Tko s djecom* liježe, popišan ustaje!

Evo ti sad:
1. Samsi je lijepa riječ, a ti možda želiš da se s njom poistovjetiš?
2. Možda to želiš, kad razlike između nje i SMSi svodiš na tu jednu. (Ovo mi je favorit: i kao rečenica, i kao misaona cjelina! Fora ti je vrlo, to je otprilike to!)
3. Da se Samsi izrazi u prenesenom značenju, ona misli da si i ti postojana.
4. Ti si u prenesenom značenju postojana u dijakritici i interpunkciji. (Genijano!)
5. Samsi se nada, toplo, da će odnekud izroniti Lolla da ti pomazi dupe svojim okicama!
6. Od tog maženja guzice okicama, Lolla možda stekne mogućnost spektakularnih uvida! (ahahhahhhahha....ovo je bravurozno, naprosto fanatastično; iako, ja nisam takav optimist.)
7. Ti, od maženje guzice okicama ozarena i oraspoložena, tj. motivirana, možda napišeš Lolli pokoji stih. (Ovo je najsloženija misao traktata: guzica se mazi okicama, od toga se ozariš, i oraspoložiš, to te motivira da, možda, napišeš stih, ali ne sebi, nego njoj, Lolli. I to ne svaki stih, nego pokoji! Zašto ti ne pišeš ovako složene rečenice, SMSi?)
8. Te stihove napišeš kroz post, naravno! (Ne znam shaćaš li koliko je ovo genijalno: nakon složene rečenice o guzici, okicama, motivaciji i pokojem stihu, Samsara kaže, lakonski: kroz post, naravno. Shvaćaš li ti, Luce, što se zbiva u glavi osobe koja nakon spektakularne, izriče sada ovako lapidarnu misao!? Samsara je guru! Ona nije od ovoga svijeta.)
9. Ti ćeš taj post napisati da ne sišeš sintaksu od koje ti se priviđa.
Luce, jebiga, sjebala te je Samsi samo tako. Od ovoga ne može bolje. Zato, kao što vidiš, svi šutite k'o kurve i gledate u pod. Ili u nokte. Nevjerojatno!
Samsara, molim te pošalji mi sliku - jer ja ne mogu karat ružne komade - pa ako si barem u pola lijepa koliko si pametna, htio bih te još večeras nešto pitati.
Javi se!
Poštom, ne postom, naravno.

Nemanja 22.01.2007. 17:23

• Uzet ću ovo. Luce 22.01.2007. 19
________________________

* Izvorno je rečenica glasila: Tko s dijedom liježe, popišan ustaje.
Na Lucinom blogu, gdje je sačuvana u originalu, mogao sam samo dodati: kakav genijalan inkontinentan tipfeler!

P.S.

Samsara, ti si meni stvarno medena. ne, zbilja, bez jebe. majstorski opis. odlično mi je ovo gdje ja izranjam kao amfitrita*. predložila bih ( ako se slažeš) da razradiš ovaj dio s maženjem okicama. ja bih recimo izbacila okice i stavila nos. razmeš? mala promjena. sitna intervencija koja bi toj cijeloj stvari dala snagu. razmeš me? izranjanje, nabadanje i konačno spektakularan uvid- prosvijetljenje i ispunjenje. inače? lolla 22.01.2007. 20:07
__________
*Amfitrita (grč. Amphitrítę) kći je morskog boga Nereja i njegove žene Doride, Nerejida, morska božica i Posejdonova družica.
Amfitritino potomstvo bili su i tuljani i dupini s kojima je često portretirana. U umjetnosti je obično prikazivana uz Posejdona ili u vožnji kočijom koju su vukli morski konjici ili ostala stvorenja mora. Odjevena je u kraljevsku odjeću i imala mrežicu u kosi. Često je u poeziji bila personifikacija mora.


P.S.S.

Nemanja, ljubavi, oprosti, ali večeras ne mogu biti duhovna, zapela mi je sintaksa u grliću.
Molim te da se večeras istreseš po Samsari, znam ja što su potrebe muškarca, večeras si slobodan da budeš ono što si oduvijek želio.
Ja se, uzgred budi isisano iz sintakse, idem malo jebati okolo. Kissić, i snimaj što Samsi viće za vrijeme odnošaja. Luce 22.01.2007. 20:40

@Luce, istresam se. Ne vjerujem da znaš što su potrebe muškarca, jer sumnjam da si ikada imala pravoga muškarca, npr. poput mene, ali da znaš da me silno brine to što se jebeš okolo. Ja sam naime ekološki svjestan (večan, svečan, lep), pa sam, kao takav, zabrinut za okoliš. Kad čujem da se tako tjeraš, kao da sam čuo da je bijesna lisica uokolo sela! Inače, SaMSi je neobično tiha za svoje godine i orgazme, mada, opet, to je danas sasvim normalno ponašanje: u krevetu se ovih dana, i noći, ionako svatko jebe za svoj orgazam!

SaMSara UZVRAĆA UDARAC

Image and video hosting by TinyPic


Dođi, dođi, dođi, dođi
do Kizze.

Kizzo, ova se figura zove opkoračenje.
I dok ja tako prenosim dio misli u sljedeći stih a ti mi se zabavljas z kurtzom, koji je - Baka kaže - nenužno zlo, kontempliraj sljedeću pesmu, pitajuć se razumiješ li haiku stihove Jože Prudeusa:

Čudak, čarobnjak,

čađavih ruku, čini

čista čudesa.


A sada da te naučim interpretativnom čitanju pesme:

1. Prvo sledi emocionalno-intelektualna stanka;

2. Potom objava doživljaja i njihova korekcija;

3. Konačno, u svoje sveske zatefteri dojam o pesmi. Zabilježi detalj koji si zapamtio.

Pozz, LOL


Image and video hosting by TinyPic

Datta. Dayadhvam. Damyata.

Shantih shantih shantih

OM SHANTIH? RAT JE OTAC SVEMU I SVEMU KRALJ! NEMA MIRA UNTER DEN LINDEN!

lolla ja tebe razmem, a razmeš li ti mene? tek da ti ukažem da nije reč o običnom (nosnom) uvidu već o spektakluarnom. ako i dalje ne razmeš, a što ja tu mogu. ne krivim sebe ako nisam jasna. onda sam nejasna. inače o kakvoj ti snazi pričaš? o onoj za prepucavanje? nije mi to bila intencija. inače ok, reci mi koje je boje crveno?

luci sam opet (da je citikujem) "ušla u post". kako predvidivo.
nemanja, ne sjećam da sam ti se obratila ovaj put, ali ti se zdušno trudiš tj. mlatiš u krug (kad smo već kod samsare) crkavicom kurca svoga u svoj verbalnoj 'žestini'. tiha sam ti? ha, možda zato što nam se ne podudara senzibilitet izričaja i možda zato što držim da mrvicu više poetičnosti ipak ima u gutanju i sisanju, nego u pisanju.

Inhibitore: ma nabijem te nakurac:) samsara 23.01.2007. 00:22


@SaMSara, nije uopšte problem to što si malo pretiha za moj ukus: ti samo lezi i uživaj, a ja ću već da te dobro istaslačim i obavim sve kako treba; što se mene tiče, smatraj se pojebanom!
Nego, da proanalizujemo ovaj pasus posvećen Nemanji, tj. meni:

1. Nemanja, ne sjećam da sam ti se obratila ovaj put,.......... 1 point (za ispušteno se)
2. ...ali ti se zdušno trudiš tj. mlatiš u krug........................56 points (za truditi se=mlatiti u krug)
3 ..mlatiš u krug (kad smo već kod samsare)...............50002 points (za cycle of rebirth, SaMSara)
4. crkavicom kurca svoga............................................15000 points (za eufoniju, unatoč pušingu)
5. crkavicom kurca svoga u svoj verbalnoj žestini..........34728 points (za kompliment)
6. tiha sam ti?.............................................9999999989999 points (nema veze, ljubavi!)
7. ha, možda zato što.....................11111111111112111111 points (za pokušaj opravdanja!)
8. ha, možda zato što nam se ne podudara senzibilitet..........1 milijun poena, za objašnjenje koje nadilazi sva moja očekivanja: dok te jebem ti si tiha možda zato što nam se ne podudara senzibilitet! Ingeniozno! Proveo bih cijeli život u neznanju zašto si bila tiha u ovom strašnom času (Stamać, Sanader, 1992, Split: Laus), no ti si to clare et distincte rastumačila: jer nam se ne podudara senzibilitet! Chapeau!
9. ...ne podudara senzibilitet izričaja....................................5 milijardi poena
(Jebiga, a koliko bi vi dali za objašnjenje ženi koja vam kaže da je tiha - dok je ubijate od kurca - možda zato jer vam se ne podudara senzibilitet izričaja! Ja bih dao i 5 hiljada ojra, a ne samo milijdardi poena, samo da to čujem i uživo! Samsi, nazovi me, molim te, i ponovi mi tu rečenicu! Nemam drugih želja!)
10...i možda zato što držim da mrvicu više poetičnosti ipak ima u gutanju i sisanju, nego u pisanju. Infinitezimalno puno mirijadi poena, tj. više poena no što je Budhino neznanje! Jebiga Luce, opet te je Samsi sjebala, pa makar i posredno: Lucija, ti jesi moja poetesa, ali, tvoji stihovi:

"Prije nego izvadiš kurac, oralno zadovolji moje rečenice,
jer ni ja ni one ne padamo na jebački pedigre,
preskoči smoking i lizing i peting,
porječkaj se sa mnom
umjesto predigre."


samo su noćni lahor u hramu sudbine spram riječi koje suše usne kao mrtvi jezici:

"....više poetičnosti ipak ima u gutanju i sisanju, nego u pisanju."

Devojke, uklešite ove reči kao epitaf u svoja kamena srca!
Samsara, devojčice, nemam reči.
I ja sam tih.
Kao Don.
King.

Opera Finis

Image and video hosting by TinyPic

- 00:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.01.2007.

MANIPULATOR

Image and video hosting by TinyPic

Još jučer sam pročitao i pohvaljujem tvoj istraživački rad. I da, jebem ti mater.
Sinoć sam konačno dobio primjerak Fantoma o čemu ću se danas izjasniti. Priznajem da sam bio dezinformiran. Nemanja&ekipa u prijelomu uopće ne izgledaju loše, čak štoviše, nakon prelistavanja časopisa vidim da je to puno bolje od, recimo, infantilnih Lucičevih pjesmuljaka i sličnih uzaludnosti.
KIZZA (Markiz de ga Sad 21.01.2007. 08:59)


Ma nabijemtenakurac. Kao, sada kad si vidio da je prijelom odličan i uopće grafika za svaku pohvalu, smisao je cijelog podviga stubokom različit i nakana iskupljena!? Zapravo, ja imam dva objašnjenja, posve konkurentna, i rabim ih kako mi se svidi: jedno Čadeža kudi, drugo hvali, i baš me boli kurac što se vi ne snalazite u svemu tome i što vas manipuliram već danima. Tako je to kad je čovjek nesamopouzdan. Nemoj tu temu dalje vrtiti, zaista je mučno: mislit će ljudi da smo popizdili i da smo zaista djeca! Štampalo nas u Fantomu pa big deal! Ne treba Tomicu sada omalovažavati, ali, jebiga, zar je to zaista tebi toliko značajno, moj Kizzo? Tomiju lahva zbog truda, konačno, svi su tu imali neki svoj rezon, baš dobro da je izabrao tu sumanutu raspru a ne neku drugu, ali, od toga raditi spektakulum, to je zaista neukusno. Puno je umjesnije završitit priču opaskom: da, jebem i ja tebi mater. Samo, izgleda da nisam jedini. A Lucićevi su pjesmuljci bez veze još od vremena kad se zvao Hanibal. (Nemanja 22.01.2007. 03:20)

lijecenikatolik
Peratović je posebna podvrsta duševno pomućene osobe: on je, naime, posve bezazleno uvjeren da je važan i da zato smije slagati čim zine. Naše su novine pune neobrazovanih i ne baš uravnoteženih ljudi, ali ti su sretnicii uglavnom nešto manje umišljeni od njega, pa su svjesni da moraju povremeno napisati štogod suvislo. Peratović je uvjeren da to ne mora pa zato nema šanse da ga više itko ikad angažira za lovu, pogotovo što se njime ne da čak ni manipulirati; on je toliko pomućen da je u toj pomućenosti fakat nezavisan i od čega. Peratović je, dakako, prilična štetočina jer svoje laži obično ponovi više puta nego što bi to i Goebelsu palo na pamet. Dakle, ja sam napisao da Peratović mlati praznu slamu na svom blogu, i to u komentaru na tom njegovom imbecilnom blogu, a ne da je bloganje mlaćenje prazne slame. Peratović, naravno, blog i sebe doživljava kao jedno i on je tu svoju laž dosad ponovio na nekih dvadeset blogova i još toliko drugih adresa. Peratović je, dakako, skromne pameti, vrti se oko prosjeka, pa ne može razmišljati u apstraktnim kategorijama. Jedino za što je sposoban jesu generalizacije i teorije urote. Jebi ga, dosadan je kao govno, i putuje taj njegov mentalni izmet internetom kao eterskom kanalizacijom u nepreglednim količinama. Nemanjo, ne nasjedaj na tu njegovu gadljivu egzistenciju iz čisto socijalnog sentimenta. Da ima malo časti i ljubavi, ne bi danonoćno drkao svoje teorije urote po blogovima, nego bi razmislio kako da nahrani vlastito dijete. Pička mu materina, pa ja bih u njegovoj poziciji kopao kanale, pekao hamburgere, bio liftboy, orao njivu, bilo što, a onda, navečer, kad sve mine, ako ostane još snage, drkao svoje hobije po netu, kao što ih i sada drkam ovdje.
Jebemumiša, koliko ste neduhoviti i plitki. Časopis se zove Fantom slobode, uređuje ga i piše mlađa novinarska elita ove i susjednih država potpuno besplatno, onako pankerski, iz inata. Zar stvarno mislite da je taj blog-tekst objavljen zato da ja nahvalim sebe ili da me Nemanja nahvali? I da bi to "prošlo" kao ideja? Ma gonite se u pičku materinu. 22.01.2007. (02:06) - #

Nemanja
Jebote Tomi, što si budala. Pa vidiš da sam ja u dva dana dao totalno različite interpretacije ovog fenomena! Još se i ispričavam što sam se zajebavao. A na svom blogu eksplicite kažem da sam manipulirao ove budale, koji zaista nemaju svoje mišljenje i papagajski ponavljaju sve što im kažem, jebiga, te da se zaista zajebavam kako mi se kurac digne. Zato mi je Kizzo jebao mater!!! Odi pa vidi.
Dakle, prijatelju, kao što sam vidio, oglašen je konkurs za nagrade HND-a. Evo ja ću održati riječ i vidjet ću sutra s Lucom što treba učiniti a da te se kandidira: dakle, sve je zajebancija, osim djela samih; e, pa da vidimo kakva su ona i da se konačno prepoznamo po djelima našim! Dakle, to što ja govorim, to i mislim, a mislim da zaslužuješ nagradu za reportažu godine. I, to je Tomi jedina istina o svemu ovome. Ostalo je zajebancija. Naravno da sam se ja zajebavao tvrdeći čas jedno, čas drugo, ali, vidiš da svi seru: zajebava se Izgnanik, zajebava Luce, Kizzo se dopisuje s Markom što je zajebancija par ecellence...pa, dakle, kako možeš ma i pomisliti da se na tebe ljutimo što si naša sranja smjestio u časopis!? Meni to doduše ne znači kraj svijeta, ali, opet, pičkamulička, ipak si se ti oko toga trudio! To s tvojom taštinom čista je zajebancija i stvar našeg dogovora: kao, ajmo jebat Čadeža, popizdit će! I onda sam odmah okrenuo ploću, kao što gore vidiš, i prvi te počeo braniti.
Dakle, Tomi, cool, i boli te kita! A što se tiče Peratovića ja, kao što znaš, mislim da pretjeruješ, no to ćemo raspraviti drugom zgodom. Ne moraš nas slati u pičku materinu, jer te volimo, a volimo te ne zato jer nas reklamiraš, čak ni zato jer sebe reklamiraš ( a reklamiraš, jebiga, i objavio si to samo zato jer sam ja neki kurac na Balkanu, a u tekstu te hvalim više nego Francuzi Kusturicu!), nego zato jer si naš, patoblog! I ti tu više ne možeš ništa. Kozzo se čak zaista ljuti na mene, ali Kozzo je poludio zadnjih dva tjedna, stalno ga pere južina, luđi je od onog medvjeda kojem su tamburali, i nitko ga ne uzima za ozbiljno. Kao ni ovu luđakinju Lucu koja je počela nizati duhovite fore, što joj, kao što sam znaš, nije svojstveno. Očito je, klimatski su poremečaji i duševni, pa je sve otišlo u kurac, uključujući i tebe: ljutiš se bez veze! Vidi pak Izgnanika: on si je umislio da skija, uvlači se Kozzi u guzicu, i piše komentare od jednog retka! Pa je l' to normalno? I da nema mene, sve bi ovo otišlo u tri pizde materine. Stvarno ste nesnosni. Kad će više zahladiti, jebem li ti ovakvu zimu! 22.01.2007. (03:37) - # - zadnje uređivanje

Nemanja
Tomi!
(Nego, jesi li vidio kako je krao Pavičić, to ti meni reci!?)
Dakle, prvo sam napisao ovo:
"Čuj, ja sam još jednom pročitao taj cijeli prilog i zaista ne razumijem a koji se kurac vi svi kurčite? Možete li vi to meni objasniti? Zbilja vas pitam, ne zajebavam se: A kaj se vi kurčite?
Pa kakav je vaš prinost tom štivu? Par nezanimljivih redaka? Čujete, tamo je 75% teksta mojega, pa se ni ja ne kurčim, jer, to bi bilo idiotski: naime, nas je sve zajebao onaj prokleti Čadež toliko i do te mjere da jedva čekam da ga sretnem at live! Pa zamisli ti pokvarenjaka! On je mogao tiskati bilo koji Kizzin tekst, ili poneku od obimnijih i duhovitijih rasprava, ali, ne, neće đubre! Jer, samo je u ovoj diskusiji pronašao skriveni rezon da pod izlikom kako obrađuje temu bloga naprosto štampa dokaze svoje genijalnosti: ta, pogledajte, pročitajte još jednom! Ja, tamo, iskren i naivan kakav jesam, hvalim Čadeža kao telentiranijeg od Dantea i Goethea! I još ga nagovaram, klečim pred njime: Molim te, Tomice, piši, piši ko nekad bar dva, tri reda...
Nevjerojatno!
A vi se kurčite i hvastate kao da je on to objavio zbog nas! Koje smo mi budale! Nemanj 17.01.2007. 22:59"
A onda, jer mi je dopizdilo da tako mislite, budući sam to napisao iz čiste zajebancije, napisao sam ovo:
"Ja sam ovo upozorenje ispisao iz zajebancije; nisam mislio da ćete shvatiti ozbiljno i skočiti na Tomicu kao vukovi na Bambija! Konačno, nemate razloga za to - ipak ste spomenuti u jednom renomiranom časopisu koji izlazi u manjem broju primjeraka no što ja imam klikova na blogu, što je zaista nevjerojatan podvig! S druge strane, zašto se Tomica ne bi samoreklamirao: ta, hvalio sam ga, pa što to ne bi i drugi pročitali, struka recimo. Ionako je nadaleko poznato da se moja reč uvažava diljem hrvatske publicistike, pa ništa čudno da je i Čadežu stalo do toga da se kurči mojom pozitivnom recenzijom. Inhibitorov je tekst prenio integralno, a i tekstovi rasprave, bez interpunkcija i dijakritika, korektno su citirani baš kao da je riječ o autentičnoj literaturi. U pičku materinu, što smo tašti! Pa što bi vi više hteli? Ili ovde zaista pišete da biste jednoga dana bili u povijesti književnosti, pa vam je itekako stalo do toga kako vas je i, što je zanimljivije, zašto vas je Čadež uvrstio u FS. Konačno, sve je ovo smiješno: skupina dokonih ljudi zajebava se na Kizzinom blogu, Tomica kopira post i komentare kao ilustraciju nekog trivijalnog teksta ili čega već, i nastane frka; baš mi je žao što je ironija usmeni žanr pa se počesto u tekstu ne razumije osnovna nakana pisca da riječi izriče u značenju točno suprotnom od doslovnog! Da, još mi je više žao što sam frku izazvao ja. Tomi je super kit i zaista je nadaren, ja ću recimo kandidirati njegovu reportažu iz austrijskih kazamata za reportažu godine, a mi bismo sve ovo mogli shvatiti kako i dolikuje: kao sjajnu zajebanciju, koju je neko k tome krivo shvatio i prenio u književnom časopicu, što stvar čini to komičnijom i, koliko ja razumijem stvari, ništa više!"
Jebiga, Tomi, ti znaš da ja manipuliram ljudima i čitavim pokretima već godinama, i čudim se što me držiš za baš svaku riječ; pa barem bi ti trebao znati da se mora pričekati barem dan, dva da se vidi u kom ću smjeru zapravo krenuti. Konačno, ako ni zbog čega drugoga, onda zato jer to isprva ni ja sam ne znam. Recimo, možda se opet predomislim i kažem da je sve ovo što pišem samo zajebancija koja je terapeutske naravi: napisana samo da tebe nekako umiri! Ne znam. Ne mogu to sad kazati, ovako, na prečac. Nisu stvari u životu tako jednostavne, ni crno-bijele. Jebiga, sigurno tu ima nešto čim si se našao tako pogođen! Previše je tu emocija i tvojih i Kozzinih, pa i Peratovićevih, a da bi to bila samo zajebancija. Ne znam, velim, no nemam sad vremena: moram ići čitati Lucin blog. Postala je SaMoStalna: sasvim se emancipirala od Markiza! Čudo jedno! Od djevojke. 22.01.2007. (03:45) - # - zadnje uređivanje

Nemanja
Kad pročitam u miru sve ovo, zapravo mislim da bi to valjalo tiskati u sljedećem Fantomu kao neki epilog. Jer, ovo je zapravo genijalno: ovo, to je recepcija činjenice da je pretisak naše rasprave - jer, istini za volju, jebeš Kizzin post, to je samo povod za dobru zajebanciju, mogao bi tiskati i rezultate finske košarkaške lige pa bismo i opet pisali ispod tih i takvih tekstova, što on nekako naslućuje ali je bio red da mu to netko otvoreno i kaže, zar ne!? - prvotno od nas samih doživljena kao atak na naš integritet, da bi onda odmah potom bila istumačena kao blagdan u kalendaru hrvatske blogosfere! Taj obrat, mogućnost takvog hermeneutičkog tulupa, to je ono što mora zaintrigirati svakog znanstvenika od formata i erosa: kako je uopće moguće da postoje dva jednakopravna, istinita a konkurentna tumačenja jednog te istog fenomena, od strane jednih te istih čitatelja/tumača!? Možda bi tome trebalo posvetiti cijeli sljedeći broj Fantoma: toj epistemološkoj Uhr-dvojbi: jesu li ogledala svjedočanstvo naše prisutnosti ili prividnosti naše prisutnisti, ili, i to je ono bitno, istovremeno i jedno i drugo!!!? Skrušeno priznajem da je ova dilema u cijeloj ovoj prevelikoj buci ni oko čega bila moj intimni, arkanski motiv i potpala diskusije koja se, vidimo, širi kao šumski požar! Još kad sjutra, kako je najavio, uleti Markiz u crnoj pelerini noći, s onim grbavim Izgnanikom u pratnji, počet će prava pravcata Gigantomahija uokolo Usija(nja). Tko preživi, pričat će. Oprostit ćete mi, ali ja, kao naročito zainteresiran za opit, imam namjeru intervenirati tek ako diskusija zamre. Sve moguće opaske na svoj račun, u cjelini raspona vaših emocija, molim da me se razumije, neću doživjeti osobno: naprosto, vaše me ponašanje zanima sasvim nepristrano, eksperimentalno, iz viših, znanstvenih i humanističkih pobuda i interesa. Stoga, nemojte misliti da vas ignoriram, kad ne odgovorim na vašu ljutnju. Opustite se, to je sve normalno i prirodno. Nije važno što ćete isprva osjetiti bijes, shvativši da ste manipulirani: to je dobro, to je znak prirodnosti vaših reakcija, njihova spontaniteta. Mene ionako ne zanima ta prva faza: sve ono što sljedi, to je enigma!? Jer, zaista se ne može prepostaviti kako ćete se ponašati kad se ja izmaknem iz rasprave, pa makar i samo iz laboratorijskih razloga. Ipak, ne brinite: naravno da ću biti tu, kraj PC-a, i pratiti s distance lančanu reakciju. Konačno, zbog toga smo sve ovo i pokrenuli, zar ne? 22.01.2007. (04:00) - # - zadnje uređivanje

- nastavit će se, jer, ovo je endless story -

Image and video hosting by TinyPic

Patologija u novom Fantomu slobode


Lee Yes!


Oh, kako sam se uzbudio kad sam vidio prilog o patoblogu u novom broju Fantoma slobode!
Sav taj trud izmamio mi je suzu na oko. Toliko divnih opaski urednika koji kudi nepismenost komentatora kao "uspostavljanje novih prioriteta".
Govnožderu napasi se prioritetnog kurca kad se upuštaš u površne procjene jer markiz je temeljitim prelistavanjem Fantoma uočio besramno veliku količinu početničkih pravopisno-lektorskih propusta i stoga ti sa elektroničkog medija upućuje svoje negodovanje uzrokovano pozerskim stavom uredništva. Izdrkana morončino prvo odradi tečaj rastavljanja slogova, a nakon što svladaš abecedu, možeš prijeći na proste rečenice; kao npr. Nabijem te nakurac*.

________________________________

* Fusnota je postavljena na ovo mjesto kako bi retardirani Nemanja shvatio da gornjim pasusom zapravo ustajem u obranu: njega, Liječenog katolika, Izgnanika i svih onih pokusnih kunića koji su nešto napisali ispod objavljenog posta Epistola za srpskog apostola. Pored toga što se u Nemanjinim komentarima, koji su lišeni smisla, nalazi puno kvalitetnijeg materijala od većine sadržaja u novom broju časopisa, treba imati na umu da komunikacija takvoga tipa zapravo ne podliježe navedenim zakonitostima, a onaj tko je imalo pratio naše prethodne patološke ćakule shvatio bi da su Izgnanikovi pravopisni propusti dio njegovog virtualnog imidža. Dakle opet prdite u čabar. Nabijem te pozerske šupljoglavce koji s pozicije polu-božanstava razglabaju o novim medijima, a skončat će zgrčeni na nekom blogu danima pokušavajući utitrati novi post jer su, uz sve vidove neukosti i dezinformiranosti, informatički nepismeni.
Kraj fusnote.

____________________________________

Nadalje, pohvaljujem urednikovu naklonost "nekontroliranom blogerskom ludilu"** koje je tako oštroumno primijetio, čime je zapravo potvrdio moju tezu da taj fragment ne može poslužiti kao reprezentativan uzorak "autorske" komunikacije (Čadež – "nova dimenzija književnosti na blogu") i da svojim nepoznavanjem patoblogije zapravo obmanjuje javnost. Pozivam urednika Š. neka prosurfa "blogosferom" i pronađe sličan primjerak općenja, ali bez onoga "supač-pozzz-loool" štiha i reći ću mu: "Jelibore ti si car!" Osim što ne poznaje medij o kojem piše, Jelibor propušta primijetiti da nakupljeni komentari ipak imaju veze s prethodnim postovima, ali zaboli me kurac i za taj gaf.
Urednik nam u svojoj fusnoti objašnjava u čemu je zapravo supstanca tih "dnevnika na internetu"*** kako bi širokom auditoriju koji čita taj časopis što bolje razložio duh vremena u kojem žive. Naime veoma je indikativno imati jedan blogač deset mjeseci i zabilježiti 75.000 posjeta stranici u usporedbi s pankerskim angažmanom gdje uređujete časopis "za džabe". Tu smo otprilike u sličnoj poziciji jer sadržaj na ovoj stranici isto je tako besplatan, s tom razlikom što vi možete samo maštati o takvoj dostupnosti puku dok se trpate u bulje čitajući nove pjesmuljke Predraga Kurčića.

Sad moram ići napisati postač s pretenzijom literarnosti koji tone u mulju diletantizma.

Su-ćut!

____________________________________

** Je l' da kak' je supač proizvoljno izvlačiti pojmove iz konteksta?

*** Tih fuj, odvratnih, zločestih internetskih dnevnika gdje urednik nije u stanju razlikovati blog kao alat za opremanje vlastite stranice od sadržaja te stranice. Jer da ga jebem, ne mogu prokljuviti kako vas mogu zabavljati moji svakodnevni doživljaji gdje sakatim ljude, bavim se kriminalom i nakon toga ostajem neokrznut kaznenim progonom? (Nemojte me prijaviti murji, nemojte, molim vas!).



zapravo je magija sadržana u onom nabijemte...
ostalo je malo preteško Slave 22.01.2007. 17:50

Po običaju, vrlo debilan post. Mirkec 22.01.2007. 18:03

Hvala Mirkec, to je zato jer je namijenjen debilima poput tebe. Markiz de ga Sad 22.01.2007. 18:30

AAAhahhahahahhhahh...ovo je jedan od najboljih zajeba u posljednjhi 6 minuta! Ahahaha..jr je namijenjen debilima poput Mirkeca...hahahaha. Kozzo, koji ti je kurac, produhovio si se. Hans Vozi Pivo 22.01.2007. 18:32

Kozzo, nemoj da oštriš kurac na meni, jesi čuo! Zaista si nešto nervozan posljednjih mjesec dana kad ti moje ime dođe na jezik. Ako ima neki problem, reci, a ne stalno da drkaš ovako. Konačno, događaju ti se gluposti poput ove da, kao Pavičić, jednostavn ukradeš misao a da nisi toga ni svjestan:"...svih onih pokusnih kunića koji su nešto napisali....", veliš. Jebiga, što bih ja sad trebao, citirati cijeli moj donji pasus:"... Možda bi tome trebalo posvetiti cijeli sljedeći broj Fantoma: toj epistemološkoj Uhr-dvojbi: jesu li ogledala svjedočanstvo naše prisutnosti ili prividnosti naše prisutnisti, ili, i to je ono bitno, istovremeno i jedno i drugo!!!? Skrušeno priznajem da je ova dilema u cijeloj ovoj prevelikoj buci ni oko čega bila moj intimni, arkanski motiv i potpala diskusije koja se, vidimo, širi kao šumski požar! Još kad sjutra, kako je najavio, uleti Markiz u crnoj pelerini noći, s onim grbavim Izgnanikom u pratnji, počet će prava pravcata Gigantomahija uokolo Usija(nja). Tko preživi, pričat će. Oprostit ćete mi, ali ja, kao naročito zainteresiran za opit, imam namjeru intervenirati tek ako diskusija zamre. Sve moguće opaske na svoj račun, u cjelini raspona vaših emocija, molim da me se razumije, neću doživjeti osobno: naprosto, vaše me ponašanje zanima sasvim nepristrano, eksperimentalno, iz viših, znanstvenih i humanističkih pobuda i interesa. Stoga, nemojte misliti da vas ignoriram, kad ne odgovorim na vašu ljutnju. Opustite se, to je sve normalno i prirodno. Nije važno što ćete isprva osjetiti bijes, shvativši da ste manipulirani: to je dobro, to je znak prirodnosti vaših reakcija, njihova spontaniteta. Mene ionako ne zanima ta prva faza: sve ono što sljedi, to je enigma!? Jer, zaista se ne može prepostaviti kako ćete se ponašati kad se ja izmaknem iz rasprave, pa makar i samo iz laboratorijskih razloga. Ipak, ne brinite: naravno da ću biti tu, kraj PC-a, i pratiti s distance lančanu reakciju. Konačno, zbog toga smo sve ovo i pokrenuli, zar ne? Nemanja 22.01.2007. 04:00."
Jebiga, stari, kad pogledaš sve svoje ma i uzgredne opaske o mom imenu, liku i djelu posljednjih mjesec, dva, ispada da te nešto stalno jebe, kao kamen u cipeli. A ja sam mislio da smo prijatelji.
Ne znam. Odluči se.
Rastužio si me.
Ne ću da donosim prenagle zaključke, pa, evo, čekam. Nemanja 22.01.2007. 18:38

Ej, zajebavam se, Kizzo. Vidim da me braniš. Isitna, istina, puno kvalitetnije materijala. Nego, daj molim te baci oko na zadnji komentar predzadnjeg tvoga posta, kao i Samsarinu poeziju koja ga je izazvala! TO bi trebao staviti kao novi post! TO! Nemanja 22.01.2007. 18:41

Pun si fora ko govno vitamina. Mirkec 22.01.2007. 18:52

Nešo znaš da se ne mogu naljutiti na tebe zato što me zaboli kurac za tvoje mentalne tjeskobe, no smeta mi kada znam da ne možeš uživati u današnjem postaču zato što nisi pročitao ingenioznu fusnotu urednika iz Fantoma u kojoj na primjeru patologije pokušava objasniti bit novog medija. Zato ću ti sutra skenirati tu umotvorinu i poslati mailom da se i ti malo zabaviš obdukcijskom dijagnostikom (dok se nisi do kraja ponizio u komentarima). Markiz de ga Sad 22.01.2007. 19:23

samsara, ti si meni stvarno medena. ne, zbilja, bez jebe. majstorski opis. odlično mi je ovo gdje ja izranjam kao amfitrita. predložila bih ( ako se slažeš) da razradiš ovaj dio s maženjem okicama. ja bih recimo izbacila okice i stavila nos. razmeš? mala promjena. sitna intervencija koja bi toj cijeloj stvari dala snagu. razmeš me? izranjanje, nabadanje i konačno spektakularan uvid- prosvijetljenje i ispunjenje. inače? lolla 22.01.2007. 20:07

e da..super post kizo. lolla 22.01.2007. 20:09

Inhibitore, ti znaš da ja volim sve što ti radiš s udovima: kidaš, nabijaš i slično.
Nemanja, ljubavi, oprosti, ali večeras ne mogu biti duhovna, zapela mi je sintaksa u grliću.
Molim te da se večeras istreseš po Samsari, znam ja što su potrebe muškarca, večeras si slobodan da budeš ono što si oduvijek želio.
Ja se, uzgred budi isisano iz sintakse, idem malo jebati okolo. Kissić, i snimaj što Samsi viće za vrijeme odnošaja. Luce 22.01.2007. 20:40

Super blog!!!!! nightwish-love 22.01.2007. 22:42

Čuj, Kizzo, ti se opasno približavaš duhovnom stanju poznatom kao Samsara.* Pa pizda mu materina zar sada nakon sisanja sintakse imamo i "mentalne tjeskobe"!? Malo ti je artikulacija začepljena, vjerojatno zbog osjećajne empatije za mene i moje djelo. Pošalji, pošalji, mada mi je krivo što ne mogu uživati u današnjem postaču apart od fusnote urednika Fantoma: to što je on nemušt u pokušaju objašnjavanja biti novoga medija, nije isprika da i ti budeš nemušt u pokušaju objašnjavanja biti njegova nerazumjevanja novoga medija.
______________________________

*Fus nota je postavljena na ovo mjesto a ne neko drugo ne bi li Kizzi skrenuli pažnju na dvije kapitalne činjenice:
1. Iako su već stari Indijci shvatili da je ipak od svega važnije izaći iz Samsare (jebiga, nisam ja kriv, zaista je tome tako, pitajte Radu Iveković), u nas se ustanovio neshvatljiv običaj duševnog uosjećanja s malom SaMSi; prava osjećajna empatija: dakle, treba ne samo biti kao Samsara, nego naprosto biti u njoj! Neugodna činjenica! O tome ipak drugom zgodom.
2. Posebno je nezgodno konstatirati "besramno veliku količinu početničkih pravopisno-lektorskih propusta i stoga (ti) sa elektroničkog medija" bilo što poručiti bilo kome, sve dok se poruka šalje "sa", umjesto "s" elektroničkog medija!
Sorry. Shit happens.

@Luce, istresam se. Ne vjerujem da znaš što su potrebe muškarca, jer sumnjam da si ikada imala pravoga muškarca, npr. poput mene, ali da znaš da me silno brine to što se jebeš okolo. Ja sam naime ekološki svjestan (večan, svečan, lep), pa sam, kao takav, zabrinut za okoliš. Kad čujem da se tako tjeraš, kao da sam čuo da je bijesna lisica uokolo sela! Inače, SaMSi je neobično tiha za svoje godine i orgazme, mada, opet, to je danas sasvim normalno ponašanje: u krevetu se ovih dana, i noći, ionako svatko jebe za svoj orgazam!

Greed is good!

Gordon Gekko

"The point is, ladies and gentlemen, that: Greed, for lack of a better word, is good. Greed is right; greed works. Greed clarifies, cuts through, and captures the essence of the evolutionary spirit. Greed, in all of its forms, greed for life, for money, for love, knowledge — has marked the upward surge of mankind and greed, you mark my words — will save not only Teldar Paper but that other malfunctioning corporation called the USA." Nemanja 22.01.2007. 23:38

Image and video hosting by TinyPic

- 04:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 20.01.2007.

KAKO JE JURICA PAVIČIĆ UKRAO TEZU!


Image and video hosting by TinyPic


U današnjem je "Jutarnjem listu" Jurica Pavičić objavio sljedeći tekst:

Jurica Pavičić

VIJESTI IZ LILIPUTA


Fizička kultura ima ozbiljno nerazmjerno simboličko mjesto u hrvatskom drušvu

Sredinom ovog tjedna, zagrebački Vjesnik objavio je u svojoj rubrici pisama čitatelja jedno kratko i nezapaženo pisamce. Autor tog pisma očito je postariji čovjek i bivši teniski sudac. Kao teniski aktivist, iz Londona je od međunarodne teniske federacije (ITF) dobivao niz biltena i časopisa. Spomenuti gospodin požalio se kako je još debelo u devedesetima tu tenisku poštu dobivao na adresu “Zagreb/Yugoslavia”. Uvrijeđen, pisao je u London i pobunio se. Nakon toga, poštu je počeo dobivati na Zagreb/Serbia and Montenegro. A kad se SICG raspala, londonski teniski ekspedit promptno je reagirao i sad siroti gospon Liszt ITF-ove biltene dobija na “Zagreb/Croatia/Serbia”. Stvar ne bi bila toliko bizarna da se nije događala točno u vrijeme dok je hrvatska teniska reprezentacija bila službeni nosilac naslova pobjednika Davis kupa. Dakle, ni činjenica da je Hrvatska pobijedila u najvažnijem natjecanju tog istog ITF-a nije ponukala tajnice u nekom tamo Londonu da se obavijeste o tome koji je glavni grad te pobjedničke države.

Pismo starog zagrebačkog suca kod nacionalno senzibilnijih Hrvata pobudit će nanovo osjećaj bijesa prema tom ignorantskom kolonijalnom svijetu koji o našim stranama baš ne želi ništa naučiti. Taj gnjev po mom mišljenju potpuno je opravdan. Nedostatak potrebe da se o drugima nešto nauči sasvim je sigurno kolonijalan, a na prizemnoj, ljudskoj razini on pokazuje nepristojnost i oholost. Ali, pismo teniskog suca Liszta zanimljivo je i zato što pokazuje koliko je relativna često iskazivana tvrdnja o sportašima kao ambasadorima Hrvatske. Nekad najveća sportska sila svijeta, DR Njemačka, istodobno je bila i sportski monstruozno uspješna, ali i međunarodno duboko omražena kao diktatura. Nisam uvjeren da je tu omrazu mogao sprati ni jedan uspjeh Monike Witt ili Ute Gewenigger. Nisam siguran ni u to da je i jedan hrvatski navijač nešto više naučio o Obali Slonovače ili izbio bilo koju predrasudu spram Ukrajine zato što je vidio sjajni gol Didiera Drigbe, Bacary Konea ili Andrija Ševčenka. Uostalom, dokaz za to je i pismo gospodina Liszta. Doista sjajan uspjen naših tenisača toliko je “pronio glas o Hrvatskoj” da on nije stigao ni do kancelarije same teniske federacije!

Sve zbog sporta

Ironijom slučaja, pismo teniskog veterana iz Zagreba objavljeno je istog tjedna kad je čitava Hrvatska pratila vodvilj oko zakona o svjetskom rukometnom prvenstvu. Ako je vjerovati premijeru Sanaderu, gradonačelnici gradova domaćina prvo su drukali da im se taj zakon servira, da bi ga se potom odrekli i ostavili vladu na vjetrometini s prijedlogom zakona zbog kojeg EU koluta očima, koji pravi ementalersku rupu u pravnom sustavu i otvara mogućnost milijunskim “pinkama”. Na koncu je i Sanader u svom stilu čistog pragmatičara povukao zakon, minimizirao štetu i ostavio gradonačelnike da se pacaju u divotama “efikasne” hrvatske administracije. U cijeloj priči, međutim, najbizarnije je što se velika bura digla ne zbog tehnološkog napretka, ne zbog znanosti, ne zbog umjetnosti, nego, miša mu maloga, zbog - sedam ljudi koji rukom balunčić ubacuju u gol!

Ne bih htio da se ovo shvati kao nešto protiv naših rukometaša. Načelno, oni mi se čine kao jedna sasvim simpatična škvadra, ljudi koji doista mogu biti društveni uzor, što s našim velikim sportašima i nije baš uvijek bio slučaj. Ali, ovdje nije u pitanju ni rukomet ni ekipa Line Červara - ovdje je u pitanju simboličko mjesto koje fizička kultura ima u hrvatskom društvu, mjesto koje je ozbiljno nerazmjerno. Zbog sporta hrvatska je administracija pripravna amputirati dio vojne baze i eksproprirati zemljište privrednih subjekata. Zbog sporta se grade velebni objekti koji nisu realan prioritet. Zbog sporta se preko noći grade skijaške staze, uklanjaju šume, fabricira umjetni snijeg. Zbog sporta se opraštaju milijunski dugovi. Zbog vila sportaša mijenjaju se urbanistički planovi. Napokon, zbog sporta je vlada umalo bila spremna izbušiti pravni sustav i uvesti specijalni zakon. Takvu društvenu moć u našem društvu nema nitko doli sport - ni znanost, ni tehnologija, ni poduzetništvo, ni umjetnost. Pokušajte i u najluđem snu zamisliti situaciju sličnu ovoj sadašnoj rukometnoj, a da razlog pregnuću nije sport. Pokušajte, na primjer, zamisliti vlast da eksproprira ratnu luku ili priprema posebni zakon jer želi - recimo - sagraditi vrhunski institut za mozak. Pokušajte zamisliti gradske vlasti koje mijenjaju GUP da bi se okućio istaknuti sveučilišni profesor. Pokušajte zamisliti da Hrvatska (poput Mađarske) uvede posebni porezni oprost za film. Pokušajte zamisliti što bi se dogodilo da neka hrvatska Jasmila Žbanić osvojio veliki filmski grand prix. Bi li i tad imali veliki doček na trgu? Bi li ikom u Hrvatskoj na pamet palo načiniti lex posebni zakon zbog - eto - sveučilišnog kampusa, kazališnog festivala, filmskog studija.... Naravno - ni u ludilu.

Fiskulturizacija

Jedan od ljudi koji su “zaslužni” za takvu fiskulturizaciju hrvatskog društva - Antun Vrdoljak - ovaj je tjedan na obljetnici 15 godina HOO-a rekao kako hrvatski sportaši gotovo svaki tjedan osvoje jednu inozemnu medalju, s čim se ne može mjeriti ni jedna druga djelatnost kojom se bavimo. Ta iznimna uspješnost sasvim sigurno je sportu podigla društveni autoritet i pretvorila ga u predmet prekomjerne javne pažnje. Ali, postavlja se pitanje koliko Vrdoljak u svojoj argumentaciji miješa uzrok i posljedicu. Pitanje je, naime, zašto smo mi Hrvati u sportu tako uspješni, a eto takvi luzeri u kulturi, znanosti, hi-techu? Je li to zato što smo u Europi pretposljednji po inteligenciji, pa nam drugo doli lopte i štoperice ne ide? Ili zato jer smo dinarski gorostasi, visoki u prosjeku 185? Ili zato što smo europska verzija crnaca koji izlazak iz “sluma” najbrže nalaze kroz balun i mikrofon? Ili je naprosto riječ o tome da smo dobri u onome čemu smo pridali najviše pažnje? Da su, naime, znanost, tehnologija i kreativne industrije ovako babljene i dizane na pijedestal kao što je to fizička kultura, možda bi ova zemlja bila malo drukčija. Možda bi njene perjanice bili ljudi koji rade vrhunski softver, kreiraju računarske igrice, animirane serijale, ljudi koji razbijaju atom ili dekodiraju genom? Možda bi tada Hrvati izvozili Rubikovu kocku, TV serije ili Digimone umjesto da proizvode kreativnih industrija samo i jedino - uvoze. Da, ti nerdovi s očalima možda ne bi bili takvi glamurozni “ambasadori” kao što su tenisači- ali bi nam lisnica bila deblja, imali bi manje igara, ali zato bogme i više - kruha.

Image and video hosting by TinyPic


DA NE DULJIM, EVO TEKSTOVA KOJE JE JURICA PAVIČIĆ JEDNOSTAVNO POKRAO.
/OBA SU TEKSTA OBJAVLJENA; UZ PRVI JE I DATUM OBJAVE NA BLOGU, A DRUGI JE OBJAVLJEN U KNJIZI IZDANOJ U ZAGREBU PROŠLE GODINE!/


TEKST BUDALAJ LAME, OBJAVLJEN NA BLOGU annie.blog.hr :

• Hrvati su postali crnci! Kako to? Hrvati se naime samogetoiziraju - baš oput afroamerikanaca u američkom društvu, Hrvati u europskom misle da se mogu afirmirati tek po svojim, stvarnim ili pretpostavljenim, prirodnim perofmansama: kao misice, dakle lijepe žene, ili sportaši, dakle fizički superiorni muškarci. Čudesno je to odricanje od bilo kakvog kulturnog posredovanja, od pokušaja afirmacije posredstvom misaonosti, znanja, obrazovanja, rječju, kulture - sve je u Hrvata krajnje naturalizirano, gotovo nepriordno prirođeno: sav talent - takvu me majka naprav'la - i sav dar - za igre loptom! Stoga su veze misica i nogometaša, kao uzoritih hrvatskim muževa/športaša, ultima ratio hrvatske društvenosti: on zdrav, mlad i bogat, ona lijepa kao naša - e, di to ima i 'ko to može platit! Nevjerojatno kako time Hrvati sliče Srbima - vidi: Boba Životinja/ Lepa Brena (paradigmatski primjer, kao što sama imena govore: životinja & lepa, beauty and the beast!).
- Budalaj Lama, 12.10.2004. u 22:11

Budalaj Lama
Neš ti što sam izostavio "r" u riječi performanse, nego sam zaboravio dodati: uslijed te sveopće naturalizacije, logično je, bolje rečeno: sasvim prirodno je da su protagonisti društvenog života Hrvatske naturščici: missicom, dakle one-year-primadonom mondenoga života Zagreba, naprosto je morala postati provincijalka pristigla autobusom, pa tramvajem, izravno na javnu televiziju i javnu raspravu Hrvatske! To je neminovnost, kao smjena godišnjih doba:kao što poslije jeseni dolazi zima, kao što pas laje i kiša pada, tako je i ona postala miss - to je njena dharma. Šinobus-autobus-antabus-tramvaj, nisu izvanjski momenti i saobraćajni dekor; to su atributi njene osobnosti jednako kao obim grudi ili madež iza lijevoga uha. Otkud znam za potonje? E, Ane, ako te sad od svega jebe samo to otkud znam za taj, ionako diskretni i smipatični madež, onda ga jebi.
12.10.2004. (22:25)

Image and video hosting by TinyPic
TEKST OBJAVLJEN U KNJIZI ANDREJA MAKSIMOVIĆA "TIŠINA, MOLIM!"

NEPRISILJENA GREŠKA
ili
BEUTY AND THE BEAST


prilog kritici jedne moguće fenomenologije tenisa

opći uvod: sport kao bolest

Sport škodi! Najočitiji su dokaz tome Srbi i Hrvati, nacije nesposobne za sportsko natjecanje.
Srbe i Hrvate u sportu fundamentalno razlikuje tek jedno: iako i jedni i drugi igraju protiv ostatka svijeta, Srbi igraju na domaćem, a Hrvati na stranom terenu. Protiv Srba, kao što je općepoznato, igra ceo svet, ali, kao izazivač. Svi su i protiv Hrvata, no protiv Hrvata postoji sveopća urota – odatle genuini hrvatski fair-play, budući da Hrvati kao pravi gentlemani sudjeluju u unaprijed izgubljenoj borbi.
Onaj koji pomaže drugima, odmaže prvima, ali kako Vatikan i Masoni ne sudjeluju izravno u reprezentativnim nastupima, bitka se seli na dogmatsko polje.

pretpostavke tenisa: teološke, psihološke i druge

Srbi su i tu ortodoksni: vrhovni je sudac u konačnici na njihovoj strani, mada u međuvremenu odsutan i često nepravedan. Hrvati, kao smjerni katolici navikli da im se sudi višak osobnih grešaka, i za nepostojeći offside vjeruju (nadajuć se) da sve to netko gore dobro vidi! Hrvati redovito igraju protiv sudaca, jasno, koje su potkupili Srbi, Srbi koji se čude gdje je Sudac i zašto već cijelu jednu povijest ne fućka - definitivan kraj, naravno.
Ipak, i Srbi i Hrvati, u osnovi, misle da je sport kata, borba s imaginarinim protivnikom; i jedni i drugi, instinkivno, znaju da je taj protivnik neprijatelj; oba naroda, pogađate, vjeruju da ga stoga treba fizički odstraniti, unatoč tome, ili baš zato, što je imaginaran!
Jasno, posljedice su drastične: šport škodi, znao je to već i Igor Mandić, ali, usudio bih se kazati, ozljede nisu samo fizičke, već i duševne naravi! U našem se primjeru duševne boli razlikuju koliko i jezici: imaginaran je neprijatelj za prve izmišljen, dok je drugima zamišljen.
Zato Srbi, u vječitoj utakmici s Turcima, za svako sportsko polje misle da je Kosovo, poraz da je pobjeda, a prolazak u viši rang natjecanja, to su seobe. Hrvati pak, u kontemplativnoj borbi sa samima sobom, sebe doživljavaju kao outsidere: onako kako wasp Amerika doživljava crnce, tako Hrvati doživljavaju sebe. Iako ih, za razliku od Afroamerikanaca, na to nitko nije prisilio, Hrvati se u društvu uljuđenih nacija ne pokušavaju afirmirati kulturalno, nego naturalno: navodnom prirodnom nadarenošću za sport! Baš kao Srbi!
Jednom rječju, da Mićo Dušanović prevodi Kanta, nimalo ne bi pogriješio ako bi 'samoskrivljenu nezrelost' preveo s 'unforced error'. I tu dolazimo do tenisa!

kratka povijest bolesti

U Hrvatskoj, bitno je napomenuti, tenis je kolektivan sport, ne individualan! Sjetimo se Ivaniševića: kad je Goran na terenu razgovarao sam sa sobom, bilo je to poveliko društvo, s kojim se, u sebi, borio. U podneblju gdje sport ionako generira paranoju, tenis dodatno dovodi do shizofrenije. Zato je u Hrvatskoj tenis u kategoriji ekstremnih sportova. Ali ne samo po učincima, i po uzrocima tenis svakako i svakome škodi. Predsjednik sportskog društva "Partizan" i Hrvatske, recimo, dr.Tuđman, umislio je da može pobjediti Brunu Orešara, koji je sa svoje strane umislio da smije pobijediti dr.Tuđmana! Nečuveno! Prije Tuđmana, u Hrvatskoj su tenis sporadično igrali Punčec i Palada, a rekretivno Franulović i Pilić; nakon Tuđmana, tenis postaje maspok. Tenisom se kraće vrijeme tako bavio čak i Ivica Račan, ali zbog predostrožnosti da ne izgubi partiju domalo odustaje, zaokupivši se odbojkom: mreža je podjednake visine, lopta je prikladnije veličine a rekviziti nisu neophodni. Navodno da su tenis igrali čak i Ivo Pukanić i veleposlanik Montgomery, o čemu ipak ne postoji nikakvih transkripata. Od žena, u Hrvatskoj se tenisom bavila Iva Majoli, jednom, u Parizu, i Zvonimira Orešar, u djetinjstvu. Tenis voli gledati i sadašnji predsjednik Hrvatske, Stjepan Mesić, što, kad se sve uzme u obzir, nimalo ne čudi.

teniski lakat: simpomatologija

Malum omen tenisa svakako je reket. Reket je u Hrvatskoj raširen, no nije svaki reket teniski, niti je tenis uvijek vezan uz reket – najbolje je odmah pri izboru reketa obratiti se stručnoj osobi i odlučiti se za neku razumnu svotu novca: važno je ponoviti da preskup reket ne jamči sigurnost u igri! Vice versa, pri izboru stručne osobe valja paziti da preporučen reket ipak pruža elementaran komfor i rečenu sigurnost. Osoba zaražena tenisom na terenu se odmah prepoznaje po neugodnom stenjanju pri početnom udarcu, vidnim i slušnim halucinacijama (stalne pritužbe na 'dobru loput' ili preglasnu publiku), eruptivnoj razdražljivosti koja kulminira u opsesivnoj neurozi te paranoidnim fiksacijama na protivnika ili lopticu, ispadima praznovjerja (stalni zahtjev za 'istim loptama' npr.) ili vjerskom transu (često pogledavanje u nebo nakon pogrešnog udarca), kleptomaniji (pokušaj skrivanja loptice u džep hlača ili čak ispod haljinice naočigled publike, in situ ili pred malim ekranima!), ritualnom kretanju glave u smjeru lijevo-desno i natrag većine okupljenih gledatelja, itd.itd....Tenis se prenosi socijanim kontaktom, u njemu se pače i ostvaruje i lako može dovesti do tzv. teniskog lakta. Osobe s takovrsnom ozljedom trajno su socijalno hendikepirane u zajednici u kojoj je lakat prvi nepokretni pokretač. Rekete zato valja držati van dječjeg domašaja.

Image and video hosting by TinyPic

trivia

Uz pojavu tenisa u Hrvata nikako ne bi valjalo kao kurioziozum ne spomenuti eklatantan primjer što ga ovdašnjoj mladeži pružaju jedan srpski teniser i njegova gospođa supruga - Slobodan Boba Živojinović i Lepa Brena, neé Jahvić, naime. Nomen est omen, dakle je riječ o mitološkom odnosu i obrascu beauty-and-the-beast. Ona, Lepa, a on Boba, pa 'Životinja'!, ukazali su nebrojenim mladim ljudima Hrvatske i na njihov životni put: Izlaz je iz getoa samo jedan, a taj je široki put sporta, njihova nepresušna talenta i neopozive nadarenosti. U zemlji koju je Dragi Bog sačuvao za sebe, ljudi ovog kraja obiluju prirođenim im prednostima i performansama: bilo da je riječ o ženama ili muškarcima, spolovi su ravnopravni u narođenoj nadmoćnosti: žene su lijepe a muškarci brzi i snažni. One su miss, oni šampioni! Pa neka nas zato ne začudi to odricanje od bilo kakvog posredovanja, od pokušaja afirmacije posredstvom pameti, znanja, obrazovanja, umjetnosti... rječju, kulture. Sve je u Hrvata krajnje naturalizirano i neposredno, gotovo neprirodno prirođeno: sav talent - takvu me majka rodila - i sav dar – za kojekakve igre lopticama! Stoga su veze manekena i nogometaša, kao uzoritih hrvatskih muževa/sportaša i žena/ljepotica, ultima ratio hrvatske društvenosti i paradigmatski društveni model: on zdrav, mlad i bogat, ona lijepa kao naša - e, di to ima i 'ko to može platit! Ima, u Srbiji, na našu sreću i na našu preveliku žalost, ima i u Hrvatskoj.

umjesto zaključka: teniski dokaz božje opstojnosti
via reductio ad absurdum


Unatoč svemu, Hrvatska igra finale Davis cupa sa Slovačkom! Činjenica da finale ne igramo sa SiCG, i to u Beogradu, dokaz je postojanja Boga. Dragoga. Quod erat demonstrandum.

- 11:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 16.01.2007.

PATOBLOGIJA

Image and video hosting by TinyPic

Moj drug Inhibitor dospio je do "Fantoma Slobode"!
Dobri Tomislav Čadež, u pokušaju da dopre do biti fenomena bloga, prenio je s Inhibitorove Patologije post Epistola srpskog apostola, te integralnu učenu raspravu koja je usljedila; oboje prenosimo u cjelostii:

Epistola za srpskog apostola


Odlazim u sakralni kurac, lagano nestajem ispod mantije sjemeništarca zarobljenog u vrtlogu častohleplja. Želim otvoriti stranački ured za razgovore s pukom, srušiti ograde koje nas dijele, želim monarhiju sve do bugarske granice. Umačem pero ošugavjele vrane u tintu i utiskujem svoje osjećaje novom drugaru.

Dragi Maka,

tvoj nastup u Zagrebu nadmašio je sva moja očekivanja. Zamišljam kako milujem tvoje lišce dok šećemo Kalemegdanom u potrazi za tradicionalnim romskim suvenirom "kure u bure". Darujem ti suvenir, a ti zahvalno podižeš svoje plave oke i brizneš u plač kao malo dijete. Nemoj, o, nemoj druže.
Tako sam bolno podnio tvoj povratak u Srbiju. Znam da su se godine izolacije ispriječile između nas, ali ne daj da to utječe na jedno ovako divno prijateljstvo. Mogli bismo biti kao Wittgenstein i Russell, dva genija zarobljena u labirintu logičkih paradoksa.
Nakon tvojeg nastupa sve se preokrenulo, sve je dobilo smisao, čak je i kesten-pire u slastičarni kod Taqija poprimio neki novi zavodljivi okus kojeg se ne mogu zasititi. Osjećam se kao Boban Šestić i pitam se čemu više ta književnost, te ribe, ta urbana spika? Zašto se ne bismo posvetili duhovnom povrtlarstvu u nekoj peripatetičkoj oazi razmjene ideja?
Da, proturječan je život, izdrkan i lud, poput ICQ-a koji mami me na blud.
O, Maka, malo sam maka (da se izrazim splitskin dijalekton) čuješ li moj vapaj? Maštam o predjelima gdje Dunav ljubi nebo, o zašto si Vidojkoviću sada toliko daleko? Toliko pitanja, a tako malo vremena, no vjerujem da ću skorim preuzimanjem trona ostvariti svoje monarhijske zamisli. Želim da budeš gubernator srpske upravne jedinice u sklopu mojega apsolutističkog aparata. Dolazio bih do tebe cestom pobratimstva i sadizma na kafu i slatko, a ti bi me dočekivao u šlafroku na vratima gubernije sa buksnom u ustima uz verse Ajsa Nigrutina.
- Tko to meni na slavu stiže?
- Markiz, markiz podaniče da rizlu ti zaliže., tako bismo se pozdravljali.
Evo, ostavljam ti vremena da razmisliš. Moja velikomonarhijska ideja nalazi sve više sljedbenika, kao kad je Stepinac pokrštavao pravoslavni živalj ne bi li ih spasio od kame (ali ne šutre).
Drži se Maka, i odjebi više tu pank furku vrijeme je da odrasteš, vrijeme je da se krene.

Tvoj,

Markiz de ga Sad

Zapečatio je pismo krvlju i nadražio se. Ne, danas nije masturbirao. Samo je upisao u svoj notes
ČETVRTAK
POGLEDATI PROSTOR. OBJAVITI OGLAS ZA TAJNICU.
POLJUBITI MAKINU SLIKU PRIJE SPAVANJA.
10 SKLEKOVA
Vrana na prozoru je stidljivo pokazivala svoju očerupanu stražnjicu.

10:38 / Komentari (90) / Isprintaj / #
• fenomenalan post!!!! pozdrav, kiss @n@liza iz bliza @n@liza iz bliza 06.12.2006. 12:41
• Budući da biste vas dva pedera zaista mogli biti Russell i Wittgenstein, jer je prvi pokarao sve žene svojih sinova, a drugi je šetao pred kaminim prvog, nekakve besane, valpurgijske noći, pa ga je prvi upitao: Mislite li o logici ili o svojim grijesima?, na što je ovaj, podigavši obrvu odgovorio: O obojem!, što je slavan odgovor koji se študira na drugoj godini filozofije, pod predmetom simbolička logika i galanterija, dakle i vas biste dvojca plačipičaka mogli tako jezdeći Dorćolom i jedan drugome natičući burmu na karu tik pred Karaburmom nježno postavaljati pitanja u aporetskoj formi, ona najteža, neodgovoriva, kao gdje žive mali golubovi ili ono još i teže: Ako jedna svinja pretrči dvije vrste za jedan sat, koliko će svinja pretrčati jednu vrstu za dva sahata?, pa bi se konačno u sffumatu beogradskog sutonjeg plavetnila mogli spustiti do reke, te nagi, vlažni i iskreni cijelivati i poticati, sve u bratsko-jedinstvenoj nakani da svršite ovo zlo između naša smarno već zavađena bre naroda! Je l' to O.K.? Deda Perivoje 06.12.2006. 13:10
• Oh, Perivoje toliko je istine u tvojim riječima. Kad bi barem Maka mogao da ih čuje. Markiz de ga Sad 06.12.2006. 13:48
• ajme, upišati ću se...da poput icq koji mami na blud
maka, maka budeš vidio što je prava žvaka..
a ti dedo preivoje- vreme je za novu pelenu za inkontinenciju.
jel to O.K.? samsara 06.12.2006. 14:17
• 10 sklekova? pih... ako pišeš te provokacije, moraš biti metasprinter, ili imati sto kila i obujam bicepsa bar 40, kao ja gawrun 06.12.2006. 14:31
• ali plašim se. ipak on s đavolom tikve sadi, pa se plašim da se umjesto njega ipak ne bi pojavio....ti! samsara 06.12.2006. 14:57
• Samsara, jebem te glupavu, pa nisam znao da stanari Big Brother kuće imaju pristup internetu!? Jer ti mora da si Tanja, budući da nije moguće da postoje dvije tako glupe djevojke u jednom naraštaju. Naime, šta...Ti ne umeš da gi sasataviš jednu prostu rečenicu a da ne zapašeš u neku griješku, jebemlite nepismenu da te jebem: evo ga na primeri:
nije upišati ću se, nego upišat ću se, i to tebi u uho, gluvo za ove nijanse, da bi li nijanse!
onda, ovo dudeš vidio što je prava žvaka neću ni da korigujem, jer baš me raduje što će ti i dalje koristiš budeš vidio, pa neka i drugi budeš vidjeli da i si kreten da bi li kreten, jebem li te mutavu! Što reći o dedo preivoje, kad je već reč o Deda Perivoju!? Možda tek da bi tebe i Gandhi udario, da te je kojom nesrećom imao nepriliku čuti, draga moja Tanja, jebem li te u soju bikarbonu tu tvoju da soju li ti jebem! Strašno si mi ga glupa, mora da imaš rupu na glavi k'o ulješura ili neka druga kita! Puno te voli u blogoglagoljiva stau, tvoj Deka Perivoje 06.12.2006. 15:03
• Gawrun, sorry, htio bih te samo upozoriti da si zabunom upisao IQ. Bicepsi su ti 12 santimetara, kao i kurčić. I to kad su napeti oko drkice, tijekom koje se on i propne do tih neslućenih razmjera. Zagrejan za akciju, u Samsarinim ustašcima: za akciju u ustašcima, zagrejan u ustašcima. Vidiš kako to sve ide k'o podmazano, jebo te patak! Deka Perivoje 06.12.2006. 15:09
• Samsarinho und hund Gawrun: imam za vas jednu dobru i jednu lošu vest. Dobra je da su neurokirurzi u Vojnoj bolnici na Zvezdari počeli ekperimentalno da presađuju mozgove i da je Gawrun - u zadnji tren! - dospeo prvi na listu transplatacija. Loša je vest da je donator Samsara. Kasnije ću da vas jebem još neko vreme, sad je fora vrlo i ovakva kakva jeste... Deka Perivoje 06.12.2006. 15:12
• Volim kad markiž potpuno propička, kao jutros. Bit će da se bliži vikend pa ga sve više muči alkoholičarska žeđ i želja za punokrvim raspravljanjem o Makinim romanima uz zelenkasti odsjaj absinta. Šupak i ja smo se već dobro pripremili, imam i neke izvatke. Samsi, iako osjećam da si osjećajna djevojka ne mogu te odvest pred oltar jer sam se zaljubio u drugu. IZGNANIK 06.12.2006. 15:17
• E pa stvarno se ovdje održava kongres tetkica, civila i pedera! Počnete nešto čarati, nešto muvati, rek'o biće igranka, ja uletim...a kad tamo samo turoperatori i jajare! Nabijemvasnakurac, na golem kur, eto, to sakam! Nemanja Prvovenčani II 06.12.2006. 15:19
• glupi smo, glupi smo, glupi smo, glupi smo....juhuuu-hu! samsara 06.12.2006. 15:19
• Izgnaniče, ah milo moje, samo ti počni pisati svojom rozom bojom.
skromna sam ja devojčica! samsara 06.12.2006. 15:21
• Samsi, nisi samo glupi, nego i skicofrenetični: vidim da o sebi pričaš u množini, pa rek'o, ne porek'o. A juhu možeš uvek da dobiješ. Na veresiju. Nemanja Prvovenčani II 06.12.2006. 15:26
• E, društvo, idem ja sad Baš s Čelikom malo popričati oko nekih kretanja na burzi i Nasdaq indeksa (je l' stvarno Pimpek umro?), pa se kasnije vratim. Ajd se posle zezamo. Nemoj da ste tako smarni, koji vam je lepi? Nemanja Prvovenčani II 06.12.2006. 15:29
• more, idi da begaš, nemanjo prvorođeni jer tako reče.
kad se vratiš donesi mi vokabular vuka da me po njemu učiš.
uvest ću ti ja Samsarin rečnik i sintagme, crvljivi jebivetru!!šic! samsara 06.12.2006. 15:30
• meni je Deka Pederka baš super. pored njega, skoro da mi maka i ne fali.
kinky, pismo je dirljivo, znam da će srpski bukovski past ko kruška, monarhija se širi na istok, mjesta sumnji nema. samo, mene ovaj oglas za tajnicu zaintrigiro, to ja čekam. Manistra 06.12.2006. 15:33
• Deda perivoje operi mi jaja krpicom kojom si brišeš znoj sa čela dok poskrivečki jedeš jagnjetinu koju ti je doktor strogo zabranio IZGNANIK 06.12.2006. 16:54
• Deka Pederka je goli kurac!
kizo sorry na zaspamavanju. samsara 06.12.2006. 16:54
• Markiže, šta će biti ako se ispostavi da je Vidojković, u stvari, Crnogorac koji živi u Bg.?
P.S. šta si jutros našao u čizmici? suzi quatro 06.12.2006. 17:29
• Izvadak iz stripa Kljunko i ostali, objavljenog u Smibu: "Prijatelju, pođi Preradovićevom pa Petrinjskom. Potom pođi popraviti pokvareni prozor. Pri poslu pjevuckaj pjesmicu." Baka 06.12.2006. 17:38
• Markiže, želim ti se pomokrit u čizmicu IZGNANIK 06.12.2006. 17:48
• Predlazem da se ovde počne pisati hrvatsko'srpski roman reka. Ja ću da budem bombaš, fašistoidno dete. lecenipravoslavac 06.12.2006. 21:49
• Ovaj mali nakurnjak, moj brat u krstu Leceni, i ovaplocenje mudrosti i dobrote Brnistra, to je IN. Sve ostalo, to je goli kurac. Što bi reko Brus Vilis, kad dogje u Ajbiem: Daj hard! Samo, nema da brinete, društvance: vi ne mora ko Indijanci da palite vatru i mašete čebetom odozgo trudeči se oko dijakritički dimni signali: vi ste pizdin dim, pa svi već odavna znaju gde taborite i kakve bizone bre vijate. Izgnaniče, opraće ti jaja moji delatnici ne samo krpicom nego i zeljem, pa nećeš više da imaš zamajanciju u oči Vazama kakve će ove godine preslikače zeke izdaleke da natefteriš na nj. Dolaziće cela župa i onaj škiljavi narpzica župnik Ambrozije Štefanec, iz Pregrade, da te fotografišu za rubriku: Naša jaja!, u O'glasu Koncila! Bićeti skuplja jaja nego Faberžeova, verujmi na reč. A Samsara ima posve pravo: jeste, ja sam koli kurac, ali čudime kako to da sa mnom u ustima tako razgovetno artikuliše svoje radikalne stavove. Ima dakle mesta za još poneku kurčinu, samo, ovde su bre sve malokuri analitičari, nema ovde bre k'o da jebe, pa to ti je! Otkako je Miroslav Lazanski otišo iz Zagreba, ovde više nitko ništa ne kara, što je naročito žalostno. I da vas ja ne jebem u glavu, dabili glavu, osećali biste se nešto mnogo frustrirani, je l' da!? E, drugari, idem ja sad na prvu crtu obrane, pa malo da guzim neko ovdašnje devojčice, navodno dolaze sve pevačice grupe Magazin u đuture, pa se onda čujemo, važi? Nemanja Prvovenčani II 06.12.2006. 23:15
• Lečeni, je l' može prva rečenica da bude onako, bulevarlitonosvka varijanta: It was a dark and stormy night, pa da glasi: Ponoći dok jedne tušte, masturbirah slab i snužden...Mislim da to jako dobro pogađa i ukus i svetonazor i književno nasleđe i istorijsku poetiku i pičku milu materinu od prapretka Šenoe, preko dok je srca biće i Matoša i moga na levici Krleže, pa sve do Romana Reke Simića i Davora pričam ti priču Slamniga. Sve drkađije, oću da kažem, pri čemu se ovim putem ispričavam Franu Krsti Frankopanu Matošu, jer što je on znao da se igra s rečima (Kaptol gori u gloriji neba!, jebote dragi Blog!, pa to je k'o Bog), tako Izgnanik ne ume ni kurcem. Je l' dogovoreno, dakle - idemo odma s ustupcima braći Hrvatima, oni vole da stalno nešto budu pametni, pa eto, metacitnatno, postmodernistički diskurs, i ostali semantkonkretističke fore i fazoni, lepo, čisto: PONOĆI SAM JEDNE TUŠTE MASTURBIRO SLAB I SNUŽDEN, PONAD BROJNIH TANKIH KNJIGA, ŠTO BLOGERSKA SFERA PIŠE: JEB'O MAJKU, REKO SAM SI, SAD TO ČITAM, NIKAD VIŠE! Pa ja mislim da tu nema šta da se doda ni oduzme! Jebiga, ako ovo nije poezija, ja stvarno ne znam šta bi trebalo? I odma mogu da predložim i zadnju rečenicu romana (Simića, ako može o istom trošku): tu će da se poigramo s naši narodski idiomi i idioti pa da zaključimo u maniri pisama iz Armije: Vita jela, zelen bor, smrdi šuma kao tvor! E, ako ovo nije za Nagradu nataknute Jagne dvije majke sise, ja stvarno ne znam šta onda je? Omiljenko jer Gović 06.12.2006. 23:27
• Može, bre, sve po redu. Al nemoj opet da se zajebeš s Hrvatima. Ti i drugari. Za početak, vidim po tvojoj nadrkanosti da fakat misliš kak smo mi hercig. Pročitaj, majmune, Tatjanu Gromaču, Vladu Bulića, starog Perišića, Matu Matišića a i ovi ovde blogeri odgrist će ti kurac dok ti ga budu pušili. Smanji doživljaj. lecenipravoslavac 07.12.2006. 00:31
• @Pavoslavče, moj neizlečeni, a moža i neizlečivi, počnimo s kraja: ne moraš mnogo da brineš za moj pogolomiot kur, jer za sada su, kao što vidiš, deca mirna, spokojna, sišu dugu i cevče pitona, a i da se koje probudi i zaderlja, de će s tako mali zubi nezna pasta pa u tubi išta da mi gricka, a da me to samo ne napali!? Pa ti si barem, kaže mi Bata Manga, bio u buksi pa i sam znaš što sve živ čovek može da uradi s bezubi mačiči. Nego, alal ti kurac kako si lepo o'piso ono psihodeličko putovanje po kazamatima autostrougarske dunavske k.und k. monarkije: te tetovacija, te ste vi ženirani, pa ona tamo delo vaše spada: čoveče, ej, ti zaista ovde gubiš vreme i drkaš kurac plašiš vrane, umesto da se baviš ozbiljnom umetnošću! Kako ti vešto ulaziš u te likove (jebiga, nije mi bila namera, pustimo sad to...) i kako samo imaš uvo za govor, ton i način, to je stvarno žali blože gubiti vreme s ovim protuvama. Mada, opet, teško je biti čovek kad se zoveš Čadež! Znam. Ne možeš daleko ako si Ferdiščenko. Tako si i ti tragički predodređen. Samo, lakše je promeniti prezime nego svet: to je kao da promeniš birtiju ili ženu, prosto odeš u drugu. Ne znam, vidi sam, samo, protrat ćeš Pižonov talenat igrajući za Jagodinu, da prevedem Dinamo, Zagreb. Nego, u nečemu grešiš: nemoj tako bre nekritički odmah, samo zato jer ti sve mora da pročitaš i profesionalno se informišeš, u zvezde da dižeš vidim sada nekog Bulića, i te Gromače i ostale Glihe kurce palce ko su ti ti lipicaneri i epizodističke nule!? Kakav kurac Vlada Bulić, jesi ti lud čoveče, pa ti koda imaš jedan mozak za sebe, dok pišeš ili čitaš svu onu lepu dramsku litaraturu u kojoj stoji da nama trebaju dulji kreveti a ne umetnost, a drugi za arvacku i regionalnovozemnu literarnu produkciju panonskih kulova i drkađija!? Pa odakle bre ta prisila da ovde mora da se bude pisac? I odakle pomisao da ovde sve nešto vrvi Kunderama, Musilima i Brochovima, jer smo mittelojropa, nabijemnakurac ja sad i osrednju O'jorpu i tu prisilu da se pod svaku cenu nešto bude, pa makar i pisac! A i šta se tu opisuje, kakav bre život!? Onaj naš idiota snoriše s klonjama u kojima cevči koks pa na spidu misli da će da uhvati Pticu Trkačicu, a ovaj vaš Vlada Budala Bulić opisuje svet marketinške agencije, u, jebote, alaj ga se naživio i opisao, zbilja to se pre njega niko nije setio! Jedino je nešto Kafka opisao Kosmos kao Ured, a Kundera to poetološki i definiso, je li!? Nego ste vi, Hrvati, sad našli da od toga raditi humoresku, jer što bi vi drugo nego se bavili humorom, koji vam već celu jednu povest sjajno ide - jebote, ceo svet prevodi hrvatske komediografe, i ko zna de bi nam bio kraj da se ne valjamo od smeha čitajući Krugovaše, Borgesovce, Kvorumaše i ostale Lepe naše! Uzmi jednu stranicu Lolite, Majstora i Margarite, Čarobnoga brega, pa pročitaj tog tvog Vladu Budalu (dobra vam je ona: KRIJE LI SE VLADA BUDALA U ZAGREBU? Ne, eno je javno zasjeda na Markovom trgu! Genijalno, da znaš!) i ako je to zaista isti sport onda jebeš i Manna, i Nabokova, i Bulgakova i mene i tebe. Da je Mate Matišić iole od značaja, pa ne bi njega razumeo Krsto Papić, koji opet, da je Hrvat, ne bi bio Krsto, nego Križo. Košto bi i Vice Vukojević bio Vice Vukov. No, o tom, po tom, gotovac. Isidor Atanasijević "Krcu 07.12.2006. 06:12
• Sunce li vam jebem da vam jebem, odvojim jedan dan u 10 godina za bavljenjem sportom, a ovdje nastane raspašoj. Markiz de ga Sad 07.12.2006. 09:07
• Ne turno!

Mlačna noć; u selu Čadež; kasan
fuk bi netopir!
Dok se skida, smradež jak i strašan
Puknul mu je čir!

Sitni kurčić mek k'o duša, malen
Kao srebren žir;
Teške oči sklapaju se na san,
Oko kare sir.

S mrkog tornja bat
Platil je za sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je tiši fuk:
Čadeža nam guta već daljina AGM 07.12.2006. 09:19
• nemanja, sasvim je dovoljno bilo napisati da si tek kurac goli.
ti naravno i dalje možeš zamišljati da je toliko ogroman da mi je potpuno začepio artikuliranost i iq (oh i vrijeđam se, ne želim da me se poređuje sa tanjom, ja sam junik). ja znam da svijet mašte nema premca pa ga možda i dodirneš vlastitim usnicama. nadalje, nisam ti pročitala sve što si postao kod markiza, što ne znači da ne zaslužuješ pjesmicu od anonimnog pesnika. samsara 07.12.2006. 11:21
• Zakon, vratio se Nemanja sa svojom bujicom riječi, to me podsjeća na prošlu zimu kad sam si guro LSD lešnjake u vjeveričji šupak. Mislim da znam o kom se radi, sjećam se tog visokog košćatog nekad mladića kad sam s njim davnih osamdesetih jedno zimsko prijepodne stajao u bundici pred Zvečkom. Obojica smo bili mrki, neobrijani. Raspravljali smo o zbirci priča prerano preminulog darovitog pisca Ede Budiše, "Klub pušaća lula". Kako se tada činilo da sve ima nekog smisla, vjerovali smo u riječ. Što se to dogodilo s nama, Nemanjo, kakvi su ovo klinci oko nas, kakve su to njihove priče? Kroz koje nam je prste svo ono vrijeme procurilo. Kako smo odjednom ovo što jesmo? Sjećaš li se Biserke iz Zvečke, sjećaš li se kako nas je obradila natrljavajući nam naše kite srednje veličine šampitama iz Zrenjanina? Ja danas sve iše hodam po Mirogoju i zagledam u mjesec iako sam čuo da će i njega naseliti ljudi. Kamo mine sve ono naše vrijeme, Nemanja. Imao si tako krasnu, valovitu dugu kosu, ličio si na nekog pjevača... IZGNANIK 07.12.2006. 16:20
• Žao mi je što sam imao jednu gramatičku omašku u samom naslovu Edo Budišine zbirke, sad mi je javila jedna lektorica iz nakladničke kuće VBZ, dakle ispravno se piše Klub pušača lula. Pusa, Marky! IZGNANIK 07.12.2006. 16:44
• Nemanja, po toj logici tvoje ime znači "žena s velikom pičkom". Bulić je upravo objavio roman od nekih 500 kartica "Putovanje u srce hrvatskoga sna". Ako stvarno želiš znati šta se s nama Hrvatima događa, pročitaj tu knjigu. Naruči kod Krune Lokotara u AGM-u. Daj mejl, pa ti saljem njegov broj mobitela. Jebote, lecenipravoslavac 07.12.2006. 17:47
• Ja bih isto da me nabijete nakurac, abecednim redom, molim, braćo.
Po što sam ne pismena, može te me i za jebat u redosljedu. Ili se okrenuti više puta, hvala na ideji, jebem se glupu, pa to je moja ideja, uvjek se tako zabunjim. Luce 07.12.2006. 18:09
• Nemanja, molim te piši nešto dalje. Odvedi me, pod zemlju, nebo nije važno, sljedbenik sam tvoj. Odvedi me. IZGNANIK 07.12.2006. 18:14
• Ajoooj, Samsi, ti naprosto vabiš na masakr.
ARTIKULIRANOST?!? Luce 07.12.2006. 18:24
• Navuko si me Nemanja, e pa jebiga. Čitao sam, prvi put nakon mnogo godina, Majstora i Margaritu prošlu sedmicu. Dramatizovan je i, na žalost, izveden, u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavella pa da se podsetim jer ja, Nemanja, na žalost, pratim teatar. Nemanja, Bulić se može čitati nakon Bulgakova. Eto, sam si postavio meru. Ja sam, pak, Nemanja, najbolji hrvatski pesnik. Nemanja ja, na žalost, moram mnogo da čitam jer nisam završio fakultet. Još kao neiskvaren dečak pobegao sam od gomile kretena koji tamo primaju platu i kupuju Kvorum ili Aralicu. Pobegao sam i s kazališne akademije jer tamo doslovno caruju imbecili. Bio sam u ratu od prvog dana. lecenipravoslavac 07.12.2006. 19:08
• I ti si Nemanja bio u ratu, pričaj nam o tome. Ali vjerujem da zbog toga nisi zapostavio obrazovanje. Ti si se nosio onom da prvo sve treba dovršiti a onda napadati. Ne, ti nikada nisi bio kampanjac i zato imaš ovakvu razornu moć analize, takav tečan, volterovski vokabular. Obruši se poput Fridrihovog orla na ovaj kokošinjac i pograbi nas sve, raskrvari nas svojim oštrim, lucidnim kljunom. Da mi ga već nisu raskrvalili, volio bih da moje guzove prve raskrvariš i u njih utisneš svoj znak sove i majmuna. Liječeni se prvi isturio i to je hrabro od njega. Ali zar bezumna hrabrost može napraviti to da te tanad ne ubije? Nadam se da je Liječeni židovski Golem inače smo svi najebali. Nešto fijuče, čuju li se to krila Orla Nemanje!? Bježmo svi u naše blatnjave potleušice, koga će prvog očerupati! Mama, pokrij me, vrati me u blagost detinjstva! IZGNANIK 07.12.2006. 19:20
• @Samasara&Lečeni: Jebite me, ali ne razumem hrvatski! Nema me godinu dana, a vaš se jezik do te mere promenio i osložnio, da vas zaista teško pratim, puno teže nego ti Tomice teatar!. Recimo, Samsara...da dobro, drugovi, otkada se to kod vas činjenica da je Samsari moj, s oproštenjem, velik kurac u ustima opisuje visokoparnom sitnagmom: začepljena artikuliranost? Vi stvarno niste normali! Odem da vidim hu d fak is Alis Gromača Gliha, a ono, u recenziji drkađije s Radija 101 piše: na razmeđu gnoseološkog i semantičkog pesništva! Ma nabijem vam majci u pičku, pa vi niste normalni! I onda mu nekako dođe pod normalno to što se Lečenom moje prelepo arhivsko ime Nemanja u vas kobajagi može da preveda nešto kao "žena s velikom pičkom"! Stvarno ste odlepili od silne želje za razlikovnim rečnikom! Neverovatno. A uopšte nije tako, i sami to znate, ili slutite: niti sam ja svojim kurcem začepio artikuliranost naše Tanje 'Bikarbone' Samsarin, čija je artikuliranost začepljena - je l se po novom kaže: eo ipso? - ulaskom u samsaru i koju ni sam Budimir Budho Maitreya-Momčilović ne bi umeo da realiticooliše, niti u hrvatskoj poeziji postoji ikakav gnoseološki smer (budući da ovde može da postoji jedino agnostički smer), a niti je žena s velikom pičkom Ne - manja, nego je to Dragica, drugarica našeg lečenog: sečam se kad je radila u "Tri šešira", bila je u osmom mesecu, igrali smo šnaps i pili smo šnaps, i upitam ja Dragicu za šankom: Je li, lepa, a ko je otac?, na što će ti našeg Lečenog ljuba:"Iju, brezobrazniče, marš bagro pijana, pa to ni suprug ne sme da me pita!". E, sad idemo logično, s našim finim srpski osećajem za dramaturgiju, na Tomicu...polako pretapanje...tako...evo, kasna noć, davež, u selu Čadež, gadan prdac, krivi padež, sred nokturna smradež; pa kaže: @Lečeni: Jesi, brate, bio si u ratu. I ostao. I to sa samim sobom. I sa predsobljem. A i sa losom, a ne samo sa sobom, Deda Smrzoje! I, što je zanimljivo, gubiš taj rat. Gubiš se. Jer, vidiš, tvrditi da se nakon lektire Bulgakova može čitati Vladu Budalu, nedopustivo je čak u u Zagrebu. Doduše, svašta se na ovom svetu može, recimo ja znam da ljudi letu k'o orlovi preko kuća ako su nigual, dočim u Kitaju ima sekta što sluhom navodi bodeže da lete kao borci preko bamubsa, ali, iako je sve moguće osim drvenog šporeta, da je Vlada Bulić čitljiv nakon Bulgakova, to baš moguće ne će biti burazeru, pa čak ni urokan k'o mamba ili u Limbu pijan od sreće i mlakog piva! Jebiga, videćeš da ne prolazi. Možete vi jedan drugom da titrate: ti njemu sire on tebi lorde, možeti i da 69 opalite, onako, ajd se zezamo, ali da će Vlada s Markovog trga Bulić Budala da bude Bulgakov (pa on ne bi umeo čak ni ovako, mimogred, da se igra rečima, a nekmoli kao ti svojim kurčičulingulusom), to nikako nismo imali i ne ćemo da platimo! Jebiga, Čadež, volim te k'o brata, i zaista mislim da si ti pismeniji i duhovitiji (u kurac, pa zar te ja moram zaista nazvati i kazati ti to i telefonom: Čadež, tko onako čuje stvari čak i kad je u kurcu, u austrijskom zatvoru, pa je do te mjere artikuliran da ispiše onakvu reportažu kakvu si ti napisao, a riječ je o reportaži za koju ću te ja, vidjet ćeš, nominirati za žanrovsko dostignuće godine, ne zajebavam se!, taj bi zaista morao naoštriti pero i zamrčiti papir; kakav kurac Bulić, stari, pa ja sam ovdje iz pizdarije i čitaniji i duhoviti i pismeniji od njega, što mi i nije nekakav kompliment!) od čika Vlade, ali nemoj molim te da preteruješ - ne znam što si ti pročitao kod Bulgakova, ali ja kod Bulića nisam pronašao ništa osim površine, koja, dapače, nije poput one Oscarove, blještava a plitka, kao rižina polja; nedostaje joj bljeska, naime. Za sada toliko, idem malo da karam, kad god dođem u Zagreb ja toliko karam da prosto nije normalno: ove vaše devojke lude su za pravim jebačima, pre bi potero dete s trešnje nego njih s kuraca, i ja stvarno ne znam zašto vi to češće ne taslačite!? Živ mi ti... Nemanja 07.12.2006. 21:08
• @iZGNANIK: Ličio sam ti na nekog pevača jer ja jesam pevač! Ne znam, burazeru, tako si me lepo i nostalgično opisao da ne želim da ti razbijam iluziju; bolje da misliš da sam TO ja, nego da ja sad kažem. Nema veze, ja sam sedeo u Kavkazu, nije bilo pevača ali bio je basist Vorih, bubnjar Šolc i đitrist Jex, onaj zadnji Parlament, s druge strane u separeu sedi Malnar, okružen devojkama, Jajo ga vidi, odlazi u toalet, daje par dinara cenjenoj klozet-frau, usput još nešto tumači, i scena počinje: Željko!, reče frojlajn, Željko, pa kaj me se ne sečaš? Malnar gleda, komadi nemi ko zec pred zmijom, konobari ne brišu čaše, sena ventilatora miruje na podu Kazališne kavane, a klozet-frau, u palavoj radnoj kuti, sedamdesetgodišnji veseli bakutaner, škiljeći u Jaja što se ustobočio na šanku, prozbori: Pa Željko, to sam ja, Marica, plesali smo na maturi! Malnar odlazi u kurac i usput u legendu, Jajo plaća piće, konobar skuplja krhotine čaše na podu, jedna nejasna sjena kliznu ulaštenim podom Kavkaza, i život je krenuo dalje. Doveo nas je dovde, moj Izgani, do tvojih Mirogorskih peripatetičnih meditacija, pretpostvaljam ipak u društvu časnog doktora Granić Mate, a ti i ja, umesto po traku mesečine, sasvim nespokojni i anakroni, šećemo cyberspejsom i vodimo neke zakašnjele razgovore. Uh...sad mi više nije ni do pičke. A onda znaš kako mi je! Moram brzo nešto da pročitam. Nemanja 07.12.2006. 21:20
• @Tomice: Ne bih zaista voleo da sam u pravu, ali se brinem, onako, drugarski. Čitam tvoje komentare ponovo, pa ne verujem svojim očima: kad uz upotrebu naočala i close-reading tehnike koju sam izučio u Shaolinu kod majstora Kire Prosvire prilježno i dubinski pronanaliziraš te tekstove, odjednom se ukaže silesija divergentnih motiva koji su ko zna zašto, s koca i konopca, ako se tako kaže, popabirčeni, prikupljeni, nakupljeni, naplavljeni i na hrpu nabacani, a da mi zaista nije jasno kakva je bulja veza među njima! Pogledajmo zajedno cluster tvojih tvrdnji: 1. Ti si najbolji hrvatski pesnik. 2. Bio si u ratu. 3. Pobegao si s ADU jer tamo caruju idijoti. 4. Mnogo čitaš. Dakle, zaista ne razumem zašto si mi napisao svoj ekstenzivni CV u odgovoru na pitanje: Može li se čitati Bulića nakon Bulgakova? Jebote, ti si zbilja pička: kad god je zabava nikada ne zoveš! Ko da nismo mogli skupa da se urokamo, k'o nekad, u osam. Iako opet prođem ulicom tvojom, i sećam se kako smo krali prvi knjige u "Mladosti" i osmehe devojkama od radosti. Baš sam to lepo rekao. Nego, debeli, koji ti je, je li, što se meni pravdaš, pa ti znaš da ako nekom u oboj blogeriji, a onda meni ne mora da se predstavljaš: Ja sam te uvek branio, kao što je nadaleko čuveno, pa čak i od samoga sebe. Znajući da ratujem u unaprijed izgubljenom ratu. Ali, to je smisao reči gentleman, nije li? Nemanja 07.12.2006. 21:40
• Šteta Nemanja što ti nije do pičke. Ti se tako prezrivo odnosiš prema Samsy, a ta mala može dobro da ti ga pofafa. Znam, nije to izlaz nije to ništa, štrcnut ćeš joj po faci, ako budeš nadahnuto raspoložen još ćeš joj to sjeme i obrisati svojom maramicom. Ali što dalje, Nemo, te mlade pičke ne razumiju da se mi već spremamo za onostranost i da već na nekim igličastom jezikom komuniciramo sa najvećima. Volio bih da sam snažan i vitalan pa da se kao Liječni vučem za nekakvim bulićem i zabrijavam da moram nećem reći da ako želim opstati pa ću to reći tom viličastom moronu. Ima nešto što smo se ovako na nekoj Danteovskoj sredini ako ne i kraju puta našli ovdje otresajući ostatke žući. Ali razumij ih, Nemanjo, ti mladići jesu u žrvnju kapitalizma, kako to Vlada opisuje, nisu imali snage kao ti i ja iživeti ciganskom harmonikom svoje živote po cijenu stradanja i psihičke okrnjenosti koju mi sada proživljavamo pa i u vidu onog najgoreg: posvemašnje impotencije: ne možemo onako svojski i veselo da jebemo. Bi li možda Nemo htio s kojom od tih malaka malo intetelektualno porazgovarat? Opusti se malo, ispitaj im lobanje po cijenu da kloneš od nemogućnosti mosta. Ta ionako ćemo krepati, zašto da ne postupimo kao Mate Mišo, pogledamo se u zrcalo kažemo si ma ko te jebe i pucamo si u grudi gde nas je uvek najviše i bolelo dok se nije prelilo u žuć. IZGNANIK 07.12.2006. 22:02
• @Izgnanik: Jeste, bio sam u ratu, ali ne volim mnogo o tome da pričam. Ja sam naime onaj koji je srušio nevidljivi avion. Jebiga, nisam znao da je nevidljiv. Da sam ga video, kurac bi mogao tako brz avion da pogodim. O tome je puko glas, pa sam ubrzo posto urbana legenda, što je u mojoj zemlji prava retkost, koliko je u nas seljačina. Zbog svega toga samo sam imao problema: žene su ludovale za mnom, i nisam mogao ni cipele da probam u prodavnici, a da se neka, nežno mi dodirujući stopalo, ne lati kurca, kao očas će ona da mi popuš! Nemoj sestro, plav mi je od pušenja, branio bih se ja, ali, ne mogu, nemam srca, kad vidim za koju platu rade te devojke, nekako se smilim i popustim: da im barem nešto ulepša dan! I, tako, morao sam da malo promenim klimu, dojadi čoveku sav taj teret slave, i odem ti ja na američku ambasadu po vizu. A, kad tamo, moja slika u holu, i piše: Ovo je čovjek koji je srušio stelt-avion! Dobro, sad, reko, slika je u redu, jedino možda niste trebali u fotošopu da mi od jadrnskomodrih činite jezerskozelene oči, al' šta je tu je. Uđem ja kod ambasadora, vidim, ima se, oooo, sve baxter, česterfild fotelje, fin neki svet, sednem ja malo, započnemo diskusiju o geopolitičkim pretpostavkama intervencije u Iraku i perspektivama NATO-a u svjetlu Grčko-Turskih tenzija, kadli mene upita Vajld Bil Monty Šedou, od fanibani Lizike souproug, onako, aut of d blu: Je li, bogati, a što si rušio onaj avion, pizda mu materina, sani? Pa je l ti znaš da je to nevidljiv avion, oca ti jebem mangupskog, i da š njime imamo toliki problems i bez tebe da nitko ne može da nađe onizi drugi nevidljivi avion, jer je i on nevidlji, a ovoga s satro, mater ti jebem brezobraznu! Ja se ukočio od ovakve neposrednosti, vidim, ne valja, Ankl Sem se naljutio, oće baš mene, I Want You Tube, vidim najebosam. Počnem nešto da muvam, onako, pa ne znam, nisam mogao da ga vidim, bilo je oblačno nebo nad Berlinom, kakvim Berlinom jebo te Berlin, Batajnicom reko, skuj maj frenč, i tako muvam ja nešto i mislim kako da se izvučem, kadli će Monty: O.K., sani, pusti spiku, jebeš avion, nego, evo viza, evo, izvoli, ovde je i grinkard, i imam za tebe omah i poso, razumiš. Ja, opet, ne mogu da verujem sopstvenim očima: Čovek mi nudi posao u Americi, radnu dozvolu, a avion k'o jebe! Dobro, kažem ja, a šta ima da radim, tamo kod vas u Americi. Pa ima da nađeš i onaj drugi nevidljivi avion, jebotijamater budalastu, pa šta bi radio, kaže on, i tako sam ti se ja obreo u Nevadi, što bi Lečeni sad mogo fino da etimologizuje samo kad bi hteo. Čovjek koji je video nevidljive avione, tako ti je to bilo. Posle su snimili i film. Samo, propao je. Publiku je zbunjivalo što nigdje nema aviona. Samo ono, fijuuu, prođe, digne vetar ili zadigne suknju, a nigde ničega. A šteta, radio ga bratučed od Leni Rifenšatl. Ajde, sad ja zbiljam idem. Pica mi se hladi. Nemanja 07.12.2006. 22:02
• Toliko sam mnogo iščitao Nemanjo iz ove tvoje posljednje rečenice: "Pica mi se hladi". Zamišljam te u kućnom ogrtaču kako ideš za taj svoj stol. Znam da si imao i problema s tim malcem koji ti je dostavio tu trusnu picu. Ne voliš u poslednje vrijeme da zagledaš tim klincima u oči, poražavaju te, ti kao da si uvijek znao gledajući Jaju i Budaleca da će takvi tipovi samo neke demončiće da rađaju, pa će ti klinci kasnije da tebi dostavljaju picu. Sumnjive su to pice kao i sve što nas okružuje, Nemo. Ali i mi imamo želuce i moramo nešto da žderemo, dakle u slast Nemanjo i pomanje sa feferonima. IZGNANIK 07.12.2006. 22:13
• a ne, izgnaniče nije nemanja za mene, ja sam glupa. ja ovu opsežnost ni iščitati ne mogu.
mislim da je on za Lucu...hihihi..i forma bu bila zadovoljena.
nemanja dobar tek uz gledanje bb! i daj prestanite pisati postove unutar komentara sredovječna puko-književna štenadi!!! samsara 07.12.2006. 22:43
• Bježi dobra moja mala Samsy, pastirice moja nevina, sad će Nemanja poput Drakulije da se u crnoj sjeni iznova stušti na ovo naše malo hrvatsko-transilvanijsko selo. Ne spominji mu Big brother jer će da te liši i menstrualne sukrvice, Samsy, on je mnogo žedan, ne mogu ti tu žeđ opisati ni da imam analitičnu preciznost opisa kakvu poseduje prozaist Vlada Bulić. Bježi, Samsi, sklanjaj se. Želio bih te kao stari, tifusni partizan prenjeti preko opasna brzaca, ali ne mogu, mala, slab sam, bježi, osjećam ga, dolazi, nadire!!! (Poput okašnjela svrša) IZGNANIK 07.12.2006. 23:07
• ... prijatelji hrvatsko-srpski, pushim crack danas beznadezno pokushavajuci da potisnem ceznju za beskonachnoscu, krsheci se o ambis neuzvracene ljubavi, buljeci u nedogled ugla koji spaja plafon sa zidovima sobe, ... ! 5-cornered room dupke puna meni nepoznatim i usplahirenim strancima - dobrovoljnih izgnanika meni nalik.
kada ono i ovde, na markizevoj "strani", sve kljucha od spo-razuma ljubavi, sperme i nus-produkta.
upravo ono shto me goni anesteziji.
toliko, prijatelji moji.
ostajte mi zdravo !

ps. shto se tog srpskog ?pisca tiche kao takav mi je nepoznat. ali njegova izjava povodom basare vrlo je sumnjiva. ili je (ne)veshto hteo da prenebregne svoje nepoznavanje basarinog lika i dela, ili je umislio da se hrvati "loze" na takvu pozu pa je iz marketinskih pobuda chachkoa mechku, ili... stvarno ne znam.

basara je srpski pisac.
od srca vam preporuchujem njegovo "srce zemlje" - silovanje i apologija nietschze-ova u srpskoj shifri.

ambulance blues .................. mrachni katuni i nesavremena razmatranja 07.12.2006. 23:08
• Znači Igra bezveze si onoj prijateljici pomagao da preseljava sofe. Šta te boli kurac, ima kurvi po ulicama ako baš moraš da karaš, a ako ti je do ljubavi, ljubi plišane medvjede kao Tanja iz našeg Big Brothera. I kod nas je tu kao što vidiš, stari, otišlo sve u kurac. Vratio nam se i dekadenti Nemanja, takođe pesnik bez otađbine, pa ti je jasno kakva se vremena spremaju. Kažem ti sve je otišlo u kurac, i onaj naš roman reka. IZGNANIK 07.12.2006. 23:22
• A za Srce zemlje od Basare: nedavno sam došo do tog romana, i iako je to već totalno propičkani Basara taj me roman veoma dojmio, možda više od ranijih dela: Niče na Cipru. Sviđa mi se igra što ceniš Basaru i što ceniš baš taj njegov ne tako davni roman, jer mi je već pun kurac mormona koji mi melju da je Basara samo "Fama o biciklistima". A, tek Vučji brlog, vjerujem da si i na tu knjigu masturbirao igra. A ono gdje opisuje Kišev sprovod i gdje zna da nasljeđuje njegov usud. Oh, da, ponovo si me zagrejao za Basaru. Moram na trenutak odložiti Vidojkovića i Bulića iako se spremam za jedan seminar na kojem ću da malo govorim o savremenoj srpsko-hrvatskoj prozi. Plaćena hotelska soba u Rovinju. IZGNANIK 07.12.2006. 23:30
• IZGNY, pripazi malo, bre, jebemlite ćosava, ne čitaš i ti valda Vidojkovića i Bulića! To čita markiz! Stvarno si dekoncentrisan k'o Samsy. I šta ste navalili više na tog Basaru, pa nije on Kišev rang, to je jednako tako isforsirano kao i svi ti Vidojkovići etc.: jednostavno, svakoj je generaciji potreban nekakav "kulturni proizvod", pa se tako krenulo i s Basarom i tom "Famom"; kao što se pokazalo, uz svu dobru volju, Basara nije ne samo Kiš, nego ni Pekić ni Pavić ni Kovač...Sad se samo još primite srpskih pesnika, k'o Tatjana Gromača Novice Tadića, pa ću zaista da se ugnezdim na ovom blogu i svakoga dana da interpretišem neku od znamenitijih stranica srpske savremene književnosti. Nego, jel neko od vas kulova osim motike i kurca imo u ruci možda Dr.Krležu, Bore Ćosića? E, to kad hoćete da se drogirate, ne treba vam petoanglikanska soba i crack - samo smotka, kakva votka ili stara komovača, i delji! Strašno nešto! Nego, iskoristio sam ovo malo vremena da svratim do Tesline i okonih knjižara: je li neko od vas vidio Raosovu "Vertikalu"? Ima li iko više u ovom gradu normalan? Taj pak misli da je rešio središnju teološku dogmu kršćanstva, koju je prigodno sveo na paradoks kamena koji bog može stvoriti, ali, pitanje je može li ga pogurnuti, a uzgred je porešavao, i to u romanu, a nije simić, još i tuce znanstvenih problema, goldbahovih i inih slutnji, kao i građevinski problem izgradnje svemirodroma, piste na visini od 40 kilometara! Ej, drugari, je l' vama zaista ništa nije sumnjivo? Da nije neki gas u igri? Ili plutonij? U svakom slučaju, ostajem dok ne rešim slučaj - ovo je zaista Zagrob, a mi smo usred izgubljenog dossiera x-files. Nemanja 07.12.2006. 23:53
• Nemanja, kad si spomenuo trolist Kiš-Pekić-Kovač kao da me nešto srujom odvalilo (oprosti na banalnoj poredbi). Odmah pred njima nabijam Basaru na omlohavljeni kurac, odmah ga izručujem Slobi. Potpisujem, naspram tih likova Basara je gola, pijana kurčina, možda je od tog kretena i nastalo ovo što je nastalo, pa ja sad zbog poslovnih obaveza moram da čitam Bulića i Vidojkovića. Ganuo si me Nemanja, naročito kad sam vidio da si ispisao Kovač, inače, na blogovima ga se samo koji put spomene u vezi Rade Jarka i to kod Knjiškog moljca, a možeš misliti Nemanja koliko me to postiđuje. Tako je, nakon te trojice i ovih prije njih, zbilja je sve kurčina. Dovodiš me do katarze Nemanja, ponovo mi se vraća vjera u riječ, kao onomad pred Kavkazom. Ali znam da je to samo refleks mrtvaca, kao kad umirućeg pred riknuće uhvati slast za jelom, pa potamani sve krvavice sa tavana i sutradan krepa pun govana. IZGNANIK 08.12.2006. 00:02
• Tako sam sad postiđen zbog tog izdrkanog Basare kojeg nikad nisam pravo ni pročito, ali me zahvatio onaj usrani pavlovljev kompleks, valjda sam se htio ulizat kao nekoj kulerskoj srpskoj generaciji, baš kao što se Liječeni tu i danas zajebao sa Vladetom Bulićem. No kao bivši pionir i omladinac ja sam stekao naviku da se katkad i po dužnosti posipam pepelom po glavi, pa evo, sutegnuta izraza lica to sada i činim. Nadam se da će se drug Liječeni povesti za mojim primerom. Opustimo se, drugovi, nije vreme inforbiroa, nećemo mnogo da patimo za svoje zablude, malo gorka pelina kojim ću se uskoro kazniti i to je sve. Hajde liječeni, povedi se za mojim drugarskim primerom. IZGNANIK 08.12.2006. 00:18
• ...nemanja, nashao si uvo i mnogo se odmah pravish pametan.
naravno da je basara komarac, vocna muha ne samo u, daleko bilo, poredjenju sa kishom, recimo.
ali je taj vidovic, opet, sada u odnosu prema basari omlohavljeni kurac izgnanikov. basara je ovde pomenut iskljuchivo zahvaljujuci markizu koji nam je velikodushno ovde preprihao epizodu iz buksne.

a to da cesh ti ovde da reshish sluchaj - chisto sumnjam, i samo zbog toga, recimo da si ti dr. watson - koji je, ne greshimo dushu, vrlo bitan lik i spona ka spoznaji.
sherlok is out there.

izgnaniche, take care, be ware !
pull the strings ! mrachni katuni i nesavremena razmatranja 08.12.2006. 00:26
• Sad mi se ovo što je rekao Igra čini još bolje od Nemanje. Sad me pak stid što sam se tako olako odrekao starog Svetislava. Ipak je on bio neka brana koja je popucavala na sve strane, ali ipak brana pred lavinom govana koja će procuriti na nas posredstvom Vidojka i Vladete. Odajmo onda možda malo počasti i starom ješi Albahariju. I da li je tu dakle kraj? Verovatno jest. Moj revolver u ladici je otkočen. IZGNANIK 08.12.2006. 00:32
• ... nedvojbeno (hr.) je svetislav duzi period svog knjizevnog trudbenishtva proveo kao ishalpeli i isluzeni skriboman sopstvenih delirijuma. ali, bilo je tu rechenica koje bi se dale iseci shkaricama ne bi li bile pohranjene u knjizevni spajz, intimnu zbirku lepih rechenica kakvog ex-yugoslovenskog shumskog drvoseche neumoljivo istanchanog ukusa, ili istorichara pada visoko porozne menze svih jugoslovena . neshto kao onaj francuski shumar koji chak ni kod voltaire-a ne bi ustukaoM;isekao je i zalepio u svoj knjizevni spomenar zalepio svega nekolicinu rechenica/pasusa.
e, sada, jedno je francuska bel etre; jugoslovenska je svakako, bolno ubedljivo neshto drugo.
danas imamo jezik koji je sachinjen od loshih prevoda zapadno-evropske i saksonske misli.
bitno je pomenuti da je jezik zapravo misao.
e, sada, kazite vi meni shta "mi" mislimo?
nasha je misao b(r)log loshih titlovanih prevoda josh loshijih televizijskih filmova. to je etar u kojem smo odrasli, u kojem vi i dalje prebijate.
da se razumemo, svracam ovde periodichno jer vashe rechi dozivljavam kao oazu u pustinjskom pesku "utupljenje dvomisli". mrachni katuni i nesavremena razmatranja 08.12.2006. 01:03
• Našalimo se malo kasnonoćni drugovi jednom mojom opaskom u humorističnom tonu: ja trenutno mislim hoću li se ići olešiti kakvom brzom žesticom ili bih trebao i malo spavati. Ali ne zavaravajmo se, netko bi od naših mladih autora i ovakvu rečenicu, dakle riječ - misao uvrstio u početak kakve kratke priče, ako ne i romana. Liječeni bi to podržao. Morat ću nešto popit. Ipak, da, Basara je ispisao nekoliko stranica koja bih rado ulijepio u svoj spomenar pored stidnih dlaka jedne srpske crnke koju sam kao osnovškolac upoznao u Slavoniji kod bake gdje sam, stjecajem okolnosti, provodio mnoge zime, grijući se na drva. IZGNANIK 08.12.2006. 01:13
• Markiže, više ne mogu izdržati, moram vam izraziti svoje štovanje. Iscrpljena lutanjem pustopoljinama suvremene hrvatske knjizevnosti, slaba od žudnje za užitkom u čitanju, jedva i pukom srećom (ili vođena rukom providnosti?) pronalazim vaš blog. ako dopuštate, sjela bih malo da se odmorim. mineeyesdazzle.blog.hr njetocka 08.12.2006. 02:29
• narod u kolektivnom iskustvu veli da se dobar glas daleko vidi, a loš još dalje gleda. a s obzirom da pametnome dvije riječi ne mogu, u općem slučaju, biti dostatne, ova topla voda možda ispere ponešto pa podsjeti na uzroke grešaka ili, već ovisno o nivou gledišta, bar na neodgovorenost, ako već ne i bitnost pitanja o uzrocima, pa da se onda iz babilnoskog virusa iscjedi neko sjeme što ne kukolja po bašti. a da li bi prije iz kamena se iscjedilo, e pa raznog kamenja ima. 5212 08.12.2006. 04:30
• Markiz je propustio sinoćnji bal vampira zbog upale mišića (ali ne onog među nogama).
Uskoro, vampiri, uskoro. Markiz de ga Sad 08.12.2006. 07:24
• Zalepio si ti, Igra, zalepio, a kad će da odlepiš, e, to sam dragi Blog zna. Kad već spominješ dr.Watsona, k'o kurva o poštenju i vojska o skraćenju, jer Watson, ko što znamo, stoji naspram Sherlocka kao razum spram uma, pa mi u je u tvojoj cracketavoj zalepljenosti jasno da vapiš za glasom razuma, evo da ti se odazovem i s nekoliko i tebi razumljivih rečenica objasnim zašto si ti veliko zlo, i samo kvariš mladež i omladinu - kao recimo unsere liebe Izgnanika, druga, domaćina i komunistu.
U Bibiliji, koju, već slutiš dok željeznicu guta daljina, nisu napisali ni Basara ni Vidojković, mada je sačinjna od prevoda zapano-europske, pa i saksonske misli (ubrojimo li prinose nominalista; da te prisetim: na primer, Fluffy and Kitzler are both cats, or, the fact that certain properties are repeatable, such as: the grass, the shirt, and Kermit the Frog are green. One wants to know in virtue of what are Fluffy and Kitzler both cats, and what makes the grass, the shirt, and Kermit green.) čitamo da u ovoj dolini suza vlada večna stud i zima: ljudi živu k'o zimski dani, sve kraće i kraće; isprva po iljadu, osamstogodina, da bi se to danas srozalo na oko cirka osamdesetiosam godina, koliko je živio drug Tito, ko za primer.
Kao poglavlja Stvaranja (Generatio 1,2; Degeneratio 3-11; Regeneratio 12.50), tako i povest, jer se ovde i neradi o drugom doli povesti spasenja, zapada u razne faze, a čovečanstvo, barem što se tiče dela kojem ti pripadaš, upravo propada u punini svog degeneratvinoj greha. Ti, Fluffy i Kitzler, koliko vidim, ispovedate to degenerativno učinje, po kojem ne samo da ljudi žive sve kraće, ne samo da se tama sterala nad bezdanom (to je degeneratio u strukturi prve rečenice, ali, preteško je to za tebe, Igra), nego su prvo bili Kiš, Pekić i Kovač, onda je bio Basara koji može da se iseče i zalepi, kao francuski šumar, ali i ne mora, da bi na kraju degenerativnog niza bio Vidojković, i, možda, Vlada Bulić!
E, dragi, to može da bude zanimljivo, ko teorija da je Bog stvorio zemlju s okaminama ugraviranim u stene budući da dinosaurusi nikada nisu postojali - zanimljiv koncept: generatio kao falsificatio! - ali to nije moja teologija: ja, na primer, ovako večan, svečan, lep (neki dodaju: i blažen), nikako ne pristajem na taj istorijski pesimizam kojim ti truješ decu, ko Sokrat moralom, i ne mogu da verifikujem ovakav nalaz Kosmičke Komisije za nauk vere i zastranjenja po kojem je povest ljudskoga roda puka hronika propadanja! Avaj, crni Perivoje, ako je i na cracku, previše je: jedan od učenika čuvenog Rabina Menachema Mendel Morgensterna, poznatijega kao Kotzker Rebbe, kako kažu Aškenaziji, Mordechai Yosef Leiner - znamenit po svom radikalnom determinizmu - učio je da je očaj ultimativno poricanje Višnjeg, a predavanje tami, konačna blasfemija. Mračni, ti si već svojim imenom on the dark side of the force! Iako meni nije svejedno ni za jedno od moje dece, slobodan si, sa svojim život radi šta oćeš, ali, ne diraj mi ove malene! Vidiš da Izgnanik ne zna, ko ni Rg Veda, kojem bogu da prinese žrtvu: malo je Svjatislav in, malo je out! Nemoj da ga/ih više zavodiš i zbunjuješ, jesi čuo! Kakvo bre propadanje, dakav defetizam, kakav Kiš-Bašara-Vidojković, kakvi Bakrači!? Gluposti! Taj tvoj degenerationismus als idelismus možda može da se primeni na tebe,ali ovde samo na tebe: kad su ti saopštili da imaš AIDS ali da je tu i dobra vest, na tvoje pitanje:"Šta tu može da bude još dobroga?", čujem da si po odgovoru doktora: Pa imate Alzheimera!, otprve otpovrno: "Ajde, dobro je, samo da nije Aids!". Vidim da ne razumeš vlastitu životnu naraciju, pa ću ja da ti je hermeneutišem: Jest da sereš, al te boli kurac!, ko Muju kad mu je doktor, ne znajući više šta bi, nakon višetjednog proljeva propisao Apaurin. Oću da kažem, Igra, ti ni ne primećuješ da si zapravo otpimističan u svoj svojoj deneneraciji po kojoj si poseban u svojoj generaciji: jeste da odlaziš u krasan, ali je sve to nekako smešno. Sad, ne radi se tu o svesnoj komici, no, nije ni važno: važno je da uveseljavaš decu, da ti se smiju. Kad i taj efekat svoga činodejstvovanja uračunaš u celinu svoje pojave i životnoga opusa, možda će ti biti lakše naći kakvo-takvo opravdanje za ovaj kratkotrajan boravak na Zemlji koji ti je Direktor Svemira, tko zna zašto, upriličio o svom trošku, onako, nizašta. Ja drugog smisla tvome životu ne mogu da nađem, mada, kao što vidiš, pokušao sam da opravdam i tebe, nakazo. I nemoj više da mi se domunđavaš sa tako jepftini fazoni kao Watson je strašno važan tip u procesu spoznaje i ostalo...u kurac, pa koliko vas instant-žižeklija ima? Strašno ste mi pametni, au, s tim hegelijanskim uvidima u metodičke pozicije Sherlocka, koji je um, i Watsona, koji je razum, i prebiva u romanima dobrog Conana, onog Artura Doylea samo zbog nas: da nama tumači (raz-laže) što to Sherlock, koji je nous, neposredno intuira. Jebemtibigulicu, zbiljam teška teorija, napuko sam od semiotike i psihoanalize, al ću da se borim do poslednjeg znak Nemanja 08.12.2006. 07:49
• e, ovo je stvarno jak siknes. inhibitore, svaka čast. klap, klap, klap. vilenjak 08.12.2006. 08:07
• Nemanja 08.12.2006. 08:21
• Nemanja bre, nemoj odmah tako po našem zaigranom apatridu. On je istinski izgnanik, naša nada u bolje sutra (ali ne kama). Markiz de ga Sad 08.12.2006. 08:22
• @Ko što vidiš, Igra, odole sam jezivom iskušenju da te jebem u jedno, pa u drugo gluvo uvo zbog ovog Sherloka koji nije Sherlock. Dakle, stvarno sam snošljiv (hr.) i nema šta da mi zameraš. Jer, da si još samo pogrešio pišući Šerlokovo ime krivo onako uzdred, na brzinu, usred rečenice, reko bi: tipfeler, jebeš ga; ovako, stvarno možeš da mi popušiš kurac: napišeš "sherlok is out there.", misleći da si kazao nešto jako pametno jer si to reko na engleskom, na koji se usputbudikazano žališ da ti zagađuje sopstvenu kuću bitka, a kad ono nemaš koncentracije da točno i pravilno napišeš jedno jedino općepoznato i općekulturno ime! Izgleda da nije Vlada jedina budala! Prije no što drugi put počneš da sereš kako titlovi anglicizmima zagađuju materinji jezik, uzmi ubi pa se pušku ili barem nauči ono što ideca po vrtićima slovkaju! Stoko lenja! Ovde zaista svaki seronja čim zine krene nešto kao: Sherock is out there!, da sere na engleski, a nije bio dalje od Gratza i ne ume ni Marlboro da speluje! Ali, važno da globalizacija nepovratno kontaminira intaktnu čistoću materinjeg jezika i reči koje su misli, kojima mislimo i razumemo svet, zagađen tuđicama, i, što je gore, tuđincima koji se sve nešto muvaju po obali, bankama, Plivi i Inama, oće bre da nas porobe, jebemliimmajku zapandoeuropsku saksonsku zavojevačku! Zašto je ovdje taj običaj da se glupi ludi prave pametni na stranom jeziku? Zašto, kad su njima svi jezici, pa i materinji, ili on naročito, jer njime misle, strani jezici? Zašto je u Zagrebu tako popularno kazati sasvim iznebuha, bez ikakve vidljive potrebe i jasnog smisla: Sherlock is out there!, pa Sherlock napisati Sherlok, krivo, nepismeno, nesigurno, tipično zagrebački provincijalno a prepotentno! Odvratne li sredine, za popizdit. Odvratne provincijske neduočene periferne drkađije. I dok još razumijem da to radi Zrinka, koja je prevoditeljica, pa joj ostane fraza u uhu i napiše 'high horse' u rečenici "Usput budi rečeno, dubok naklon Dr. Alidi Bremer koja se nije postavljala na high horse, nego vrlo ozbiljno ...", baš kao da nije mogla napisati von oben, ili naprosto "s visoka", nego je posegnula za frazom koja u Hrvatskoj ama baš nikome ništa ne znači jer ne samo da nije udomaćena, nego čak nije ni dijelom europskoga frazeraja, poput par exellence, an sich ili de rigeur, ova maloumna sranja poput Igrinog zaista svjedoče da strani jezici, ako se na materinjem ne nauči misliti, razaraju mozak! Jer, umjesto da kažeš nešto na svom jeziku, umetneš tuđicu i, misliš, ispadoh pametan! Ali, tu su zato tikovi: jedan izdajnički tipfeler, i sve je otišlo u materinu! Sav taj koncept agramerske internacionaliziranosti: mi smo also tak ojropejiš, mi smo tak hoch, jer Sherlock is out there! Ma nabijem i tebi onu kitu iz Samsarinih ustiju izravno u uho, budalo! Koji se kurac ti drogiraš? Pa ti si preblesav da bi se drogirao! Kaj tebe s takvim imbecilnim mozgom muči da moraš jesti crack i piti heroin, da je meni znati!? Kao što Sherlock uči, dop je za pametne! Budalama je propisano Karlovačko. I to nedeljom, na stadionu, kad trebaju malo više pit na zraku! Capisci? (Evo, i ovaj imbecil dole napisao je da je ovo jak siknes! Opet anglicizam. Ajde, barem je pravilno napiso, jebem ga pismena!) Nemanja 08.12.2006. 08:26
• @Mrak: U intermezzu sam dočuo da si ti vaistinu apatrid, ali da pripadaš našoj metafizičkoj dijaspori "O'Peri patetika"! Kao prvi nepokretni pokretač - to proton kinoun akineton--primum movens immobile - sljedbe (nepokretan iz čiste lenjosti = ono lijeno samo, kao takvo), u času sam možebitne slabosti a na zagovor brata Inhibitussa maximusa 'Jetkog', svojom hirovitom diskrecijom doneo ishitrenu odluku da te kao vježbenika, iako nevježu (hr., op.p.), inkorporiramo in corpore insano ljeta gospodnjega dvijetisućeišeste godine po Đizusu Kritušu našemu, pravom sinu božjem i pravom sinu čovječjem, u ovaj naš inner circle Medijskih terorista smera neon, beton, plastika, podosdek: Gomantija, Gnoseologija, Galanterija. Jasno, moraćeš puno da radiš, da se brusiš i tešeš, kao naš Arcitičr Điiizus Tesar Esenski (ne Jesenski ni Turk, kako se to u Zagrebu krivo urviježilo prevoditi), ali, ovako ekscentrično položen i tuđinu, opremljen nepristranim neznanjem jezika, bilo stranih bilo materinjeg, brzo ćeš ti sred pokore i pušaka bajonete stasati do pravog Knjiškoterorističkog picca d'ora, ili barem Komo d'ora od O'tranta.
Svojom voljom i levom rukom,
Svevaseljenski Car i Kralj svih Persiskih i Nepersiskih zemalja i supralunarne posvudi, Nemanja Prvi O'venčani 08.12.2006. 10:11
• Amin Markiz de ga Sad 08.12.2006. 10:13
• razgovaraš sam sa sobom? o, blože.... Slave 08.12.2006. 10:19
• A sad idem malo da se promuvam po Gradu, Smetlištu, Zamku - ajmu, junaci, milicajci, devojke, šmisze, loši đaci, da vidimo k'o je bata Leonid Šejka, musave vas nabijem na...križ!? - pa ću da se vozam severnim pitomim padinama grada, da vidim što je tko izgradio od vila dok sam grabljao Nebeske njive gospodnje, eeeee!, a onda idem na neke od nebrojenih domjenaka koje u našem malom gradu tout Zagreb priređuje u ovoj pagaskokarnevalsnkoj atmosferi iščekivanja rođenja Kristovog, svetogrdno, neradnički, supijano i prilično deklasirano: pičke iz korporativnih komunikacija - danas je svaka frizerka inženjer vlasuljarstva! - uz projekt-managere i brandoktore, savijaju prostor i igraju oko švedskoga stola k'o vještice oko kazana! A onda, malo ću da đuskam i da se paunišem, pa možda bacim nešto i pod jaja, tek toliko da mi sušuma-kanal ne bi začepljen izgubio na aritkuliranosti; za idu još i kako, ali me pingala ponešto u poslednja vremena žiga i štreca, ko da joj treba streptomeca. Čao drugari, i čujemo se još koliko snoćka. Nemanja Prvovenčani II 08.12.2006. 10:33
• Marko ima spiiida, markiću, markiću, daj i nama spiida 08.12.2006. 11:09
• Markiču, ideš da kupiš još malo spiiida? 08.12.2006. 11:12
• Evo me nemanjo, olesio sam se sinoc, a ti si mi ovako mamurnom i zivcano isrpljenom raznim sranjima opet skoro namamio suzu na moj ugojeni obraz. Spomenuo si Leonida, spomenuo si kako kreces u grad zamak, smetliste i u meni izazvo provalu emocija. Ja cak posjedujem i jedan Sejkin orginalni rad, skrinjicu koju je izradio za svoju ljubav, talentovanu, nesretnu pesnikinju Mariju Cudinu koju je je upoznao naslepo tako sto joj je poslao ljubavno, cudnovato pisamce u redakciju Slobodne u kojoj je drkala clanke za kulturu. I tada se razvio njihov nesretan odnos. Bili su zadnja sirotinja, zivjeli u na vrhu nebodera-zamka, a onda je Sejka poceo trositi jednu bogatiju trebicu guskicu koja je mogla da mu sreduje izlozbe i da tom genijalnom ukrajincu donese malo lazno kraljevskog osecanja. marija je naravno umrla izmorena depresijama i alkoholom. veliki Kis brinuo se pokoji put koliko je mogao svojim takoder sjebanim pravopesnickim zivotom. Samo je njoj dao intervju kad ih vise nikome nije htio davati u vezi onog izdrkanog scepanovica i ostale bagre koja mu se muvala i bola ga oko supka. Samo je tada dao Mariji intervju, a kad su ga pitali zasto, kad je vec rekao da nece nikome davati, rekao je, dao sam Mariji jer je bolesna. A tako je Danilo i lepo pisao o Marijinim pesmama. To je bila zadnja ekipa koja je nesto vredela na ovim jadnim prostorima, Nemanjo, pa tu je i njihova Mediala i stari ludi, genijalni Glavurtic. Posetio sam jednom Glavurtica Nemanjo, velik je to covek, mozda poslednji veliki covek u ovom izdrkanom nasem gradu po kojem upravo setas mozda ne znajuci da ces bas danas pokupiti sa posda svoj poslednjo otpad, svoj poslednji papiric. I, da naspram tih casnih ljudi ne mogu da prihvatim Igrino nacelo degeneracije. Basara nije oni, dakle goni ga u tri picke materine. Dirnuo si me nemanja, volio bih da i ti ovih dana skoknes do Glavurtica, ako to vec i ne radis. To su poslednje spasitelji naseg grada. Kovac cuva Rovinj. Kad oni nestanu, kad ti nestanes, sa kim cu ostati u ovom gradu, mozda sa izdrkanim zivim bukvarom Tonkom Maroevicem, ma nabijem na kurac njegovo idiotsko gutanje knjiga. Dirnuo si me, Nemanja. IZGNANIK 08.12.2006. 14:49
• I jos ovo, da, Nemanja, dobro si osetio kroz moj nezgrapan stil da sam jos relativno golobrad iako pustam bradu i brkove. A, uz to sam, moram to priznati, i prilicno neuk. Nisam potkovan, Nemanjo, iako bih voleo biti konj. Ne znam sto da radim. Strahujem da cu zbog toga jos jednom biti poslan na ovaj svet, drugi put mozda kao zena. I ne znam koji sam se kurac tako prilepeo uz ekavicu, ponjelo me moje jedino poznavanje srpsko-hrvatskog jezika. U losim prevodima iscitao sam nekoliko knjiga od svedenborga i usro sam se zbog svoje neukosti i povrsnosti: budale i moroni ne odlaze zapravo sa ovog sveta. A, mislim da je kasno da pocnem ista uciti. Ubacen sam u gadan zrvanj, ali o tome necu napisati precizan roman kao Vlada Bulic ili taj izdrkani srbin maka. Volim se navcer jako izmoriti tako da drugi dan ne moram nista misliti. Zamisli, napisat precizan roman o zrvnju bez ikakva odmaka, novinarski, pa to moras bit totalna moroncina sa mnogo debilne snage i tupe volje. Debilni vo koji kaska po tastaturi i biljezi te svoje izdrkotine zrvnja. Idem sad nekud van popiti kavu, hvata me tremor. Morao bih i nesto pojesti. Mozda tu jebenu picu koju samsi tako besmisleno cuva medu tankim podkarlicnim kostima IZGNANIK 08.12.2006. 15:38
• ko ovo sve pročita plaćam mu banjalučke ćevape. vilenjak 08.12.2006. 16:05
• A šta ste se raspisali. Evo jedna pesma:

MLADA DRUZBA MRTVACKA

Nosio sam vijenac ispred bijeloga lijesa
na ljetnom kordunaskom sprovodu bez popa.
Drzao sam svoj prvi govor u zivotu,
13-godisnji djecak jos slabih ruku,
dali su nam rakiju, posli smo cijelo drustvo iz grada
u vukojebinu gdje su ti njegovi roditelji htjeli okititi grob,
moja je simpatija povratila u autobusu,
ovdje se seljaci ne peru nakon poroda,
ja najmladji, u bijeloj kosulji, imao sam tremu,
s papirom formata A 4 istrgnutim iz biljeznice ispred sebe,
mrtav je djecak zaudarao izlozen pokraj traktora, kosti mu je pojelo,
bio je dvije godine stariji od mene a uvijek sam ga mogao istuci,
lomljiv i blijed zaudarao je jos u bolnici,
trebalo je stogod o njemu napisati,
pisao sam jucer cijelo poslijepodne,
nisam znao sto, ali nisam se mucio,
osjetio sam strast, divio sam se svojoj koncentraciji,
kombinirao sam rijeci, cak sam bio iskren,
Zoki je imao crne podocnjake i piskutav glas,
u grob se taljigao na seljackim kolima,
pobacali smo vijence u njih,
a onda i mi posjedali,
mlada druzba mrtvacka,
dug je put do Krstinje, to je totalna zabit,
u koju sam sljedeci put dosao nakon jos trinaest godina,
i to na tenku, nocili smo ondje, pa se pucalo,
u zoru na brdu gledam katnicu bez fasade,
iza je dvoriste, daske prebacene preko kozlica,
po njima prasetina, mladi luk, boce sljivovice i vino,
naglas citam a babe placu, njegova mater kima glavom,
svi u mene zure, kad zastanem, preskocim rijec, cujem muhe,
rakija me grije, citam glasnije, o vjecnom prijateljstvu,
i svice nad ovim opustjelim srpskim selom
u kojem sam tako uspjesno zapoceo spisateljsku karijeru. lecenipravoslavac 08.12.2006. 16:12
• ... slushaj, moguci nemanja, za normalnih dana ne bih se osvrtao na tvoje nebulozne i nepotkrepljive zakljuchke-optuzbe. ali kako danas i tako nemam kuda ili shta, ili sam usled protivprirodnog nasilja nad duhom i telom emocinalno drmnut i nachet, tvoje praznoslovlje vredja, zove na dvoboj i iziskuje zadovoljenje.
na obostranu srecu vec u neznom dobu od 6-7.godina shvatio sam nedomislivu izlishnost objashnjavanja bilo kome bilo shta. sve tvoje zamerke na moj rachun posledica su upravo tvojeg trabunjanja ovde i zelje da ti se anonimnom neznani dive.
moja deformacija, ili kako ti vec to pogreshno nazivash, ogleda se jedino mozda u chinjenici da sam lishen osnovnog svojstva i jalove strasti ljudi koji ovde saobracaju - a to je ... ?
ti cesh mozda i sam znati, ah tako okretan i nemilosrdan na jeziku u obrachunu protiv trovacha omladine, tuzioche moj dragi.
da sam danas sposoban za ljubav u svetovnom ruhu - sigurno bih te voleo, nemanja.
ali, avaj, sve je otishlo u kurac, kako to moj dragi,poshteno-neuki izgnanik peva.

inache, sve to shto Vas pokrece, logopede nemanja, mene ne dotiche.

vasha rashchovechena igra,
milosh b. mrachni katuni i nesavremena razmatranja 08.12.2006. 16:44
• Hej moroni! (ovo neka bude nova himna na patologiji)
Jeste li vidjeli tko je dobio Kiklopića u kategoriji debitant godine? Znao sam.
Stolica mi je danas bila tvrđa nego inače, bilo je i nekih mahunarki u toj crijevnoj skulpturi. Markiz de ga Sad 08.12.2006. 18:20
• @Igra: Posve ti vjerujem da je većina tvojih uvida koji su oblikokovali kakav-takav kasniji svjetonazor nastala u tvojoj šestoj godini. I inače se izražavaš kao idiot, pa nas ne moraš u ovu činjenicu posebno uvjeravati. Čujem da si pobjegao iz Srbije i da živiš svijetu u kojem, čitam, nemaš što raditi. Vidim da se šlogiraš i da si sjebao to malo mozga koji si imao bježeći iz onog usranog pašaluka. Nisi u stanju par sekundi nakon što pročitaš riječ degenerik zapamtiti što si, pa pišeš o deformaciji. Igra, ne znamo se, ali, prijatelju, stani na loptu! Sjeb'o si se poprilično, i pustimo sad sve ostalo, ali bilo bi dobro da prestaneš s rokanjem - nisi ti samo uzdrman i načet, ti si ozbiljno bolestan. Zato se više ne ćemo igrati; sorry, ali dalje se igraj s kim god hoćeš, ali sa mnom ne! To bi bilo gore nego da tučem djecu po vrtiću - ne mogu zajebavati bolesnog čovjeka, pa to ti je. Znam da ovo zvuči ružno, znam da nije ugodno, ali Igra, to je ružna i neugodna istina tvoga života. Želim ti sve najbolje! Dragi Blog 08.12.2006. 19:34
• @Liječeni: Sjajno! Nisam znao da si ti također propisao na sprovodu! U svakom slučaju, kolega, moje čestitke. Nego, je li pokojni bio srpske nacionalnosti. Mislim, nije važno, nema veze, onak, čisto pitam...@Izgnanik: Jadni naš Miro i dobri njegov Ruđer...Miro je zalutao u ovaj grad, kako on kaže crveni Zagreb, u kojemu je konačno shvatio da je godina dana u Zagrebu kao dan u Beogradu. I to je shvatio on, Miro Glavurtić, katolički intelektualac, u sjeni Kaptola! Pa u pičku materinu, kakva sudbina. Miro je zaista blagoslovljen čovjek! Šteta što ga ne znaš. Nemanja 08.12.2006. 19:41
• Dakle, došao nam je i Dragi Blog, Infernotar, Kapetan Kuka ili kako se sve ne zove. On piše najdulje komentare u hrvatskoj blogosferi. Bit će pičvajza. Markiže, hvala na gostoprimstvu, i izdrži. Nemanja, bio je Srbin. Nego da se vratim na roman reku. Ne verujem da je itko od nas odmaknuo dalje od Aristotelove logike, pa ajmo se bar nje držati. Elem, ja nigde nisam usporedio Bulića i Bulgakova. Napisao sam da se Bulić može čitati nakon Bulgakova. Nemanja, dečko je talentiran i, jebi ga, ko će da ga podrži od starih prdonja. Nitko, ako baš ne mora. E ja hoću, a imam i gde. Nemanja, Bulgakov se nikad neće pojaviti u Hrvatskoj. To je kao da Hrvatska ratna mornarica dobije nosač aviona na nuklearni pogon. Nema gde da se smesti a kamoli da zaplovi. Pojavio se pre gotovo jednog veka na književnoj sceni neki Krleža. Pisao je malac prve evropske ekspresionisticke drame, jednocinke. Seo bi navečer i do jutra imao dramu. Uglavnom ih je palio. Ono sto nije spalio nosio je u Hrvatsko narodno kazalište. To su bile njegove najbolje stvari ali niko nije hteo da ih igra. Da se rodio u Nemačkoj bio bi popljuvan ali i slavljen poput Klajsta. Ovde možeš da se slikaš s tim pizdarijama. Ignorišu te. Onda je, jebi ga, počeo da piše salonske komade po meri lokalne kulture. Glembajevih se tako dočepao vlasnik nekog bečkog varijetea. Samo je on hteo da to igra jer je bio uveren da je reč o urnebesno smešnom vodvilju. Nemanja, toga podatka nema ni u jednoj knjizi. Hrvati su medjutim otkinuli na Glembajeve a otkidaju i danas. Legende skoro niko ne igra. Nemanja, u Hrvatskoj i Srbiji zajedno možda se svakih pedeset godine, ili ređe, rodi neko ko je spreman da napiše Čas Anatomije ili Moj obračun s njima. A i njih ili oteraju ili pripitome. Kakav, jebote, Bulgakov. Nemanja, Majstora je Bulgakov pisao trideset godina, to valjda svi znademo a Bulić celi ima 27. O Gromači pišu pizdarije. To ti je, brate, bildungs poezija, verovatno bolja od moje, čista i hrabra, kurčevita i potresna. Jebo te Stojedinica. Neki dan su emitovali fašistički antisrpski prilog i ne nameravaju da se zbog toga izvine jer su kao, bre, urbani. Ko blog Biljane Srbljanović na radiju B 92. E pa jebi ga, Matišić je napisao posmrtnu trilogiju koja je, nenamerno, hrvatski pandan njezinih drama. Cveić će ga mislim da postavi u Jugoslovenskom dramskom. Prao sam mu mozak u nekoliko navrata. Elem, Nemanja, raščlanjuješ moj autoportret, u kojem upozoravam da sam pesnik, nekom dedukcijom. Pa, pizda mu materina, kakav može da bude autoportret nego kontradiktoran. Pa gde ti vidiš harmoniju osim na moronima. lecenipravoslavac 08.12.2006. 21:19
• Tomice,
a) Sjajno pišeš. Čitajući onu reportažu zaista sam se zapitao zašto već nisi napisao par drama ili pokoji roman, kad je već očito da s lakoćom govoriš jezikom mnogih likova. Možda je tu i tamo potrebno poneko ohrabrenje, i, evo ja ti kažem: Tomice, sjedni i piši prozu. Ne ćeš požaliti. b) Bulgakov je taj svoj nedovršeni roman pisao 28 godina, ali, tu je i vrag imao svoje prste. Taj se rukopis otimao Vragu, ali kad je već nastao, u brojnim varijantama dakako, nije mogao nestati: Bulgakov je i doslovno mislio da, barem što se tih rukopisa tiče, rukopisi ne gore! c) Što se tičeš Bulića, možda i imaš pravo: treba ljude podržati! Zapravo, u tom si smislu sasvim u pravu, i, za to ti još jednom: Bravo! d) Na kraju, da se vratim početnom motivu: Ipak, ja misim da ti pišeš bolje od većine onih koje recenziraš. I ne samo to: mislim da je svijet života koji ti svjedočiš, kao i da su vizure - recimo, ova briljantna iskošena perspektiva tvoga bloga - koje izabireš, kudikamo bogatiji (svijet) i maštovitije (persepektive) nego u glavnini djela novije hrvatske književnosti.
Poneki od vas, dečki, zaista krade bogu dane: to stalno govorim Inhibitoru, koji bi mogao do ručka napisati barem tri priče, ili poglavlja romana, a to sada govorim i tebi! Govorio sam i Zrinki, sporadično, da ne traži priču, jer ima knjigu u onim svojim postovima, pa je to svoje dnevlje konačno i ukoričila. Čadež, piši! Ne mora prva knjiga biti Zauberberg! Da je onaj putopis prvo poglavlje romana, bilo bi to bolje štivo i od Tomića i od Ferića i od Jergovića! Vjeruj mi. Dragi Blog 09.12.2006. 12:11
• Dragi blože, naravno da ti se svidio Čadežov zatvorski putopis kad mu je austrijski carinik gurao prst u šupak. To rektalno iskustvo isijava iz svake njegove rečenice, tekst naprosto pršti od života. Pa i ja najbolje pišem kad si zaguram srednjak u pak, ne mogu si to objasniti ali je tako. Možda bismo se i mi, dragi blože, trebali udružiti u imbecilnu literarnu skupinu poput eventualista i napisati manifest? Izgnanik bi mogao biti naš glasnogovornik (ili se možda ti grebeš za to prestižno mjesto?). Markiz de ga Sad 09.12.2006. 13:44
• hey @lleX 09.12.2006. 20:38
• Dragi Markiže, ovo tvoje i Čadažovo, dakle dija-reklalno iskustvo odgovor je na pitanje preba li osnovati literernu skupinu i napisati manifest: ne samo da je očito kako ta skupina već postoji, iako neformalno i bez svijesti o tome da su širom svijeta rasuti oni koji s prstom u šupku propijevaju i onome što znaju i o onome što ne znaju, nego je sada, kad smo to iskustvo doveli do pojma pičkin dim odgovoriti na pitanje kako bi se ta skupina zvala: pa jasno, dijarektalni pjesnici! Neven Jurica, koji jadan ne može izgovoriti "r", pa naziv svoje magistarske radnje izgovara "Hvvatska navodna poezija", mogao bi na nekoj budućoj tribini u DKH predstaviti skupinu, najavivši vas kao dijalektalne pjesnike, pa će tako cijela stvar započeti na najbolji mogući način: s inicijalnim neshvaćanjem - jer pjesnici su čuđenje u svijetu - a opet skromno, hrvatski samozatajno.
Ja bih ovdje mogao izimprovizirati jedan drugi manifest: mefamanifest takorekuć, manifest koji ukida sve manifeste, okrećući novu stranicu u povijesti umjetnosti. Naime, manje je poznato, ali ipak nije promaklo pažnji da su avangardni pokreti početkom dvadesetoga veka bezisostavno promovirani prethodnim manifestom: to oznanstveljenje umjetnosti njena je temeljna dvadesetostoljetna oznaka. To nije slučajno. Kao što je poznato, avangarda radničkog pokreta na povijesnoj se sceni predstavlja također manifestom: onim koji najvaljuje bauk koji kruži Europom, komunizam. Izjmeđu Komunističkog manifeseta, i manifesta povijesnih avangardi ima jedna dublja poveznica: to je dijalektički materijalizam! Moja je teza naime, do danas neizgovorena u povijesti refleksije o umjetnosti prošloga stoljeća, da je ta umjetnost u bitnom materijalistička, a ne apstraktna umjetnost, kako se do sada tumačilo. Evo zašto...Hegel, da pojednostavljeno objasnim, apstraktnim smatra kamen, a konkretnim pojam, ideju. Ono što se u povijesti umjetnosti uobičajilo nazivati apstraktnim, jer kao biva slika apstrahira od mimetski predstavljenog izvanjskoga svijeta, nije ništa drugo doli likovna zaokupljenost samom sobom, autorefleksija likovnosti o svojoj vlastitoj tvari: isprva boji: imprsionizam, ekspresionizam, divizionizam etc.; potom platnu: Maljevič, npr.; konačno: samoj predodžbi dijela, koja apstrahira od bilo kakve njegove likovne izvedbe: krivo nazavana konceptualna umjetnost, jer, koncept je pojam, dočim se ovdje radi o predodžbi, sferi osjetilnog! Zato ja vršim obrat: likovna je umjetnost 20. stoljeća materijalistička, samodovoljna u vlastitom razvoju sopstvenih sredstava i ostvarenju svojih svrha, i ako je iole apstraktna, onda je to tek negativno, kao ona koja apstrahira od mimetskog principa nasljedovanja prirode vlastitim poietičkim sredstvima, ili pak izvanjskoga svijeta oblika koji oponaša dovodeći ga do krajnje svrhe onog umjetničkog: sjaja ideje u osjetilnome! Taj dijalektički materijalizam umjetnosti 20. stoljeća, koji ne treba svijet, nego je kreacionistički, jer kao i proletarijat (tko biješe ništa bit će sve) nastupa ex nihilo, iz bijeline platna, sada valja dokinuti, ali ne naivno, kao da je moguć povratak na stanje quo ante, nego i sam dijalektalni materijalizam valja dijalektički ukinuti. I tu dolazite na scenu vi, dijarektalni pjesnici: ja mislim da je osnovna ideja vašeg pokreta povijesno neminovan dijarektalni idealizam: predstava o idealnoj naguženosti, kao estetsko-etičkom i uopće antropološkom idealu! Biti nagužen, to je temeljno iskustvo današnjega čovjeka! Zašto ga onda i umjetnički ne transponirati!? Kao što vidiš, glavninu sam vam posla odradio; dalje, sitnice i korolare, izvedite sami. Vaš, Nemanja 10.12.2006. 14:45
• TOČKA MANIFESTA
1) Svi članovi literarne grupe (i žene) moraju se što više pojavljivati u medijima u uskim crnim lasteks hlačama kako bi naglašavali mošnje. (A kako onda žene?) IZGNANIK 10.12.2006. 15:58
• 2. TOČKA MANIFESTA
Sve što je nebitno zapravo nije bitno. Ono što je bilo prije sada više nije. Markiz de ga Sad 10.12.2006. 16:25
• Gde su, bre, Srbi? Blože, možda i napišem roman, zapravo napisao sam ga ali, jebi ga, nisam više mlad da se žurim. Nedovoljno je čitljiv pa je u kazni. Markiže, spopao me prstićem koruški brko zatvorski čuvar a ne carinik. Izgnaniče, ne podnosim skupine u kojima ima više od tri muškarca a žene, dakako, nastojim uživati do najviše dvije. Tako da sam nesposoban za udruživanje osim za rundu u birtiji ili u krevetu. Čak sam prestao mali nogomet da igram. Moglo bi se reći da sam mizantrop jer umesto da glumice karam u telo ja ih karam u mozak. lecenipravoslavac 10.12.2006. 18:22
• A u pičku, žurim je neprelazan glagol. Jebem ti, Leceni, mater kajkavsku. Ali, ko normalan piše ovim jezikom Akademije. Stamać, D. Jelčić i Oliver Mlakar. Nije čudno što su bre najbolji još pre osamdeset godina prešli na ekavicu. lecenipravoslavac 10.12.2006. 18:40
• ...evo ekavice. pomrsio mi konce dragi blog, izrazom usiljenim i sterilnim kao ludachka koshulja. jadni puritanac, beli demokrata shto bi bolesne da poshtedi - od zajebavanja. zashto samo bolesne? i da li one hronichno, na smrt ili od sveta bolesne ? pretpostavljam da je dragi blog obuzet Weltfrömmigkeit-om, jednom u praksi shiroko-delotvornom religioznoschu, koja ne samo da se brine o bliznjima svojim, vec bi u istom dahu da obujmi i chitavo chovechanstvo svojom deistichkom predanoschu (vidi goethe, wilhelm meister, knjiga 2 kap. 7).
bolje je da me ne znash, dragi bloze. ukrao bih te od utupljenog sveta, podruchja chulnog zbivanja i stavio na muke unutrashnje slobode i travestije- iz chiste ljubavi prema potencijalu ljudskom.
moram ic.
voli vas neostavrive,
causa mrachni katuni i nesavremena razmatranja 10.12.2006. 19:17
• @mračni: Ej, slojmune, ti si sad već moja greška, ne Inhibitorova: naime, to što se on grdno zajebao u pogledu procjene tvog idiotizma, njegova je stvar, ali što sam mu ja povjerovao, to je zaista moj problem. Naime, kretenu, ja se već dva dana s tobom razgovaram kao s ljudskim bićem, umjesto da se na tebe popišam kao na mrtvog majmuna. Kako me zaista boli kurac za to što si ti jedan od jebenih prebjega koji je morao uteči iz one vaše lopovske zemlje, pa sad dane provodiš šlogirajući se usred nekakve nizozemske, švedske ili slične vukojebine, u kakvim vi često skončavate, nemam više volje slušati tvoje meketanje, a kamoli razmišljati o razlozima zbog kojih se takav imbecilan (mozga potpuno uništena tim kučevim dopom) dislociran i usred deluzija ustrajno javaljaš i komentiraš bilo što na ovome blogu! Stari, da je barem tvoj Radivoje bio sterilan, ne bismo sada slušali to tvoje narkomansko grgljanje, koje je, vjeruj, neugodno: riječi ti bazde, budalo! Pretpostavljam da ni za života u Beogradu ili kojoj već kasabi od te tvoje domaje nisi bio puno uvjerljiviji, i uopće me ne čude Vidojkovići koji se isključe kad kreteni poput tebe započnu otezati kao ono nešto e, bre, čoveče, Weltfroemmigkeit, e....Kaj je stari, kaj te jebe: to što si i ti nekoć studirao nekakvu humanioru, pa ti u sjebanom mozgu još ponešto zazvoni kad se spomene poneki pojam koji luta sablasnim prazninama tvoje glave u potrazi za skrovitom mjestom, ne bi li utekao od tog božanskog gnarrra koji ti ždere mozak. Pročitaj te svoje isprdke, i baci obje te knjige kroz prozor, i ovu žalbe, i onu utisaka: ionako ti više nikada niti jedna od njih neće koristiti ni za što, jer ti nisi u stanju pročitati dvije rečenice a da se ne vratiš na početak prve! A štose tiče osjećaja udivljenja i dužnosti spram svijeta, tu rogobatnu Goetheovu patetičnu kovanicu, koja ionako ne znači ništa baš kao ni Kantova transcendentalna apercepcija, recimo, napiši polako, drhtavavim rukopisom, u krug, da si je lakše na kurac natakneš! Kad već moraš ići, nadam se da ideš zauvijek. Na traktoru. I tak...Dragi moj Markiže, sorry, ali jebiga, jedno su glupani, ali bolesnici su sasvim nešto drugo. Tu nema samilosti. Dragi blog 10.12.2006. 22:42
• @Tommy, kaj se nerviraš zbog neprelaznih glagola!? Pravi se da si Cesarićev oblak: kad je on mogao, niotkoga iz dubine gledan, KRVARITI LJEPOTU, možeš i ti žuriti sebe. Dragi blog 10.12.2006. 22:55

Image and video hosting by TinyPic

- 15:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.01.2007.

THE NOBODIES

Image and video hosting by TinyPic

Maja meseca 1940. godine, zbog mogučnosti napada Italije, izvršena je delimična mobilizacija jugoslovenske vojske, sa koncentracijom trupa u Sloveniji. Manevrima i smotri borbene gotovosti prisustvovali su i strani vojni predstavnici i novinari. Prilikom obilaska 40. pešadijskog puka u Brezovici 26. maja, stenografisan je govor postrojenim vojnicima komandira 1. čete, kapetana Luke Djuraškovića.

"Slušaj 'amo!

Mi živimo u ozbiljno doba i svaki od vas znade zašto smo tu. Svi ste već stariji i ženjeni ljudi, vi čitate novine, je li tako. Ako nam ko pruži rat, jebo ga otac, mi ćemo ga prihvatiti i ratovati. U tom slučaju, jebo mu pas mater, morali bi mi da primimo borbu, pa makar svi izginuli.

To bi bilo od nas časno, jel' tako. Naši susedi Talijani, e to su kurve jedne. Oni, jebo im pas mater, boje se ratovanja, a hoće da dobiju zemlju bez krvi. Oni, fukare jedne, kažu da imaju pravo na Dalmaciju. Jeste dobiće, ali kurac! Jel' tako? A zar mi nemamo pravo na Trst, Istru i druge naše krajeve?! Pa dabome da imamo. Sada se prave prijatelji, a sutra napali bi nas, kurve jedne! Jel' vam to jasno. Jebo im pas mater, samo neka dođu, poslaćemo ih u pizdu materinu.

Drugo, mi Južni Sloveni bili smo i jesmo najbolji vojnici Evrope. Jel' tako? Dabome da je tako i tako mora da bude. Musolini je dosta učinio za Italiju. On je mnogo dao Italijanima, ali ih nikad neće načiniti hrabrim, makar im kurac dao, neće moći da im da srce junačko. Jel' tako? Jel' vam jasno?

E, drugo kažu Talijani: oni vele — kod nas je sve motorizovano. Naši su mitraljezi FIAT, naši su tenkovi FIAT, naši su avioni FIAT i šta sve ja znam u pičku materinu. Znamo mi to, ali je u njih i srce FIAT, jebo ih Sveti Jeronim na nebu. Samo ime jedno: oni nas ne znaju, pička im materina. Jel' tako? Dabome, baš tako, i tako treba da bude. Drugo: hoće da nam budu kuratori, da garantuju naše granice, pizda im materina. Talijani i ko zna koji kurci, Nemci, Englezi, Japanci, Kinezi i drugi, pa čak i Društvo naroda. A sta se nas tiču njihove garancije, pizda im materina. Znamo mi šta su to garancije! Jebo im pas mater, garancijsku i kurvarsku!

Drugo: svi vi znate da se naša vojska najbolje hrani. Jel' tako? E, kad je tako, onda hrana treba da bude sto puta bolja. Imamo kuvare, jebo im pas mater, još i ne valjaju. Pa dobro gde su ti kuvari, jebo im pas mater, svima odreda? Dežurni, deder zovni mi kuvare, pizda im materina. Pa dobro kuvari, jebo vas Sveti Jeronim na nebu, poslaću vas da terate mitraljeze u brda u pizdu materinu, pa da vidimo da li će hrana biti bolja i... Jebo vam pas mater kuvarsku. Jel' tako?”

U tom se javlja kuvar Trobec: „Ali, gospodine kapetane, iz griza se ne more...”

Kapetan Luka: „Kuš, ništa te nisam pitao. Marš u pizdu materinu. Jebo ti pas mater kuvarsku! Kad te raspizdim, pretvoriću te odma' u mitraljez. Drugo: Gde je tu onaj koga su ubile gaće? Aj, tu je! E, baš tebe ću poslati na Talijane, jebo te mitropolit. I ti si mi kurčev vojnik. Ubile te gaće...

Slušaj amo i šta se smeješ? Svi vi znate da ima i drugih kojima se hoće naša zemlja, pizda im materina! Eno gore one ciganske kurve kažu da im pripada Srem, Banat i Baranja. Pa dobro, pizda im materina tatarska, što ne dođu da uzmu pola Slovenije i Hrvatske, jebali ih njihovi grofovi, jebo pas mater njima i Hortiju i Telekiju i grofici Marici!

Drugo: Jel' idete onako preko noći u Domžale? A? Znam vas ja dobro. Jel' tako? E, vidite to ne sme tako da bude. U nas postoji preki sud, pa tu nema više šale. Odma te streljaju, jebo te faraon... Da li vi mislite tako?...Evo ide ti komandir tamo negde u pizdu materinu, vodnici šta ja znam gde, jebo ih Bog, ionako ništa ne valjaju, podnarednici sede u kafani, a vi u Domžale. Pa ti sad lepo dođu Talijani, pizda im materina. kako bi sve izgledalo i kako bi nas lepo udesili... majku im žicarošku!

Pa to ne sme da bude. Jel' jasno? Ne može to tako kod nas da bude, kako je bilo kod Čeha. Jok... Eto i to su kurve koje se uopšte ne bore, nego samo polažu oružje, kukavice, jebo im pas mater i njima! Pa evo i Poljaci, jebo ih Sveti Jeronim, borili se... borili, a njihova gospoda ministri — tup u avionče, beže avionima pravo u Pariz. Ništa manje u pizdu materinu, da tamo tobože vladaju, ali sami, kome, pička im majčina. U nas ne sme da bude tako i ne može da bude tako, naravno.

Drugo: nije sve što sam vam kazao. Ama svi vi znate da ste pametni ljudi. Išli ste po svetu i svi ste sigurno videli lepu varoš Temišvar? E, vidite, kažu Rumuni, jebo ih Bog otac: „To je naše”. Pa dobro sad, pička mu materina, šta je onda naše. Za koji smo krasni ovde i šta još da branimo kad ništa nije naše? Pizda im materina. Pa što plaćamo toliki porez, kad je ovo tuđe? Jel' tako? Onda od nas niko neće dobiti ništa. Daćemo im kurac tvrd, i to tvrd za mnogo godina. Neka dođu ako su junaci, a mi ćemo sa njima pravo u pizdu materinu, preko Drave i Save, pa makar svi izginuli! Jel' tako? Jel' vam jasno? E, pa dabome, da jeste, jer drukčije ne može i ne sme da bude, naravno...

A sad vodniče daj ljudima voljno!”

[Arhiv SANU, A-36-119-263]

Kapetan Luka Djurašković poginuo je u toku II svetskog rata.

This Mortal Coil, Song To The Siren



Image and video hosting by TinyPic

Coil, Tainted Love



Image and video hosting by TinyPic

Marilyn Manson, The Nobodies



buck mulliigan za vreme priobalnog jutarnjeg brijanja izaziva kincha- kako ovaj od silne miloshti naziva svoga u javu usnulog i prerano sazrelog prijatelja s. dedalusa- da se ogledne u ogledalo prosharano krivudavom naprlsinom, dignuto iz sobe "njihove shkiljavice" (misleci tu na, sa namerom odabranu ruznu sluzavku, irsku sluzavku, a od strane buckove tetke) sledecim rechima:
-de, pogledaj s e, strashni barde.
stephan na to naginje pogled napred, pochinje da pilji u ogledalo, razmishljajuci polusanjivo i objektivno, nakostreshene kose. . . kako me on i drugi vide. Tko je izabrao ovo lice za mene? ova ushljiva pasja crkotina. i ona me to isto pita!
-to sam gepio iz sobe one nashe skiljavice- reche buck mulligan.- tetka vazda uzima ruzne sluzavke zbog malachija. ne uvedi ga u napast. a zove se ursula.
ponovo se nasmeja i mahnu ogledalom ispred stephenovih ispitujucih ochiju.
-bijes kanibalov, koji ne vide lica svog u ogledalu.-reche.-da Wilde josh zivi, pa da te vidi.
stephen ustuknu, pokaza na ogledalo te ce gorko:
-to je simbol irske umjetnosti. naprslo ogledalo sluzavke.
..... opet je udarac odbijen. boji se kirushkog noza moje umjetnosti kao ja njegovog. hladno chelichno pero.
..... o boze, kinche, kad bismo nas dvojica mogli raditi zajedno, sigurno bi nam uspjelo uchiniti neshto za ovaj otok. Helenizirati ga. (homologija 23.12.2006. 21:53)


Image and video hosting by TinyPic


- 19:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 13.01.2007.

ZAGROB, IZMJEŠTENO MJESTO

Image and video hosting by TinyPic

Jedno od poglavlja knjige "The Meaning of Modern Art", Johna Russela, nosi naslov "History as Nightmare". Naziv je posudba iz Ulyssesa - Stephan Dedalus govori: "History is a nightmare from which I am trying to awake."

"Zagreb je prozvan Zagrobom, zagrobnim mjestom; Lovesexy od Kulušića priređuje Nightmare Stage; Radio 101 petosatni noćni program proziva Nightmare Show...
Ako ni zbog čega a ono stoga što umjetnost, napokon, nije osveta životu, i mi govorimo o noćnoj mori.
Prema okultnoj geografiji svijeta projekcija mača Sv.Mihaela pada na 16.meridijan.
Sveti Mihael pobjednik je na Armagedonu.
Sv.Mihael pobjednik je nad Sotonom.
16. meridijan prolazi kroz Zagreb.
Zagreb ima Mihaljevac, ergo, tkogod da je davao ime Mihaljevcu, a to nikako nije mogla biti nevažna osoba, morao je poznavati predanje.
Gradski su odličnici, tvrdimo, bili upoznati s okultnom geografijom svijeta.
Nestvarno je prodrlo u stvarnost.
Nightmare...
Zato je Zagreb zagrobno mjesto, Zagrob: mjesto za posljednjim grobom, mjesto iza Armagedona."

Studentski list br 1014, 15. studeni 1989.

Loka
Freda Mae


"If I am I because I am I, and you are you because you are you, then I am I and you are you. But if I am I because you are you and you are you because I am I, then I am not I and you are not you!"
Menachem Mendel Morgensztern, Kotzker Rebbe

A man who took the stance that anyone who would stoop so low as to love him was not worth loving in return. Dakle, fatalni muškarac! Ekvivalent femme fatale.
Drakula kao l'homme fatal
!

Postoje ljudi koji isisavaju emocije drugih, jer ih sami nemaju.
Drakula ih neće voleti, te, koji njega zavole, ali će ih sisati.
Onima drugima, darovat će večni život.

Aneta

Image and video hosting by TinyPic

In philosophy the threat of atopia calls forth a veritable ontomania,
an irrational desire to have and to know as much determinate
presence as possible; in short, put Being before Place. Whether the
philosopher is Parmenides or Plato, Aristotle or Plotinus,
Descartes or Spinoza, Hegel or Whitehead, the aim remains the
same: to fill up, to populate, the empty field with as much deter-
minate Being as possible.


ATOPIA Izmješteno, neumjesno mjesto.

Arcade Fire
,
NEIGHBORHOOD #1 Seattle w/Friends

- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.01.2007.

WANTED: THE RESIDENTS, DEAF OR A(T)LIVE

Image and video hosting by TinyPic

The Residents

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

radio







Image and video hosting by TinyPic





Image and video hosting by TinyPic







Image and video hosting by TinyPic

- 19:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

THE KNIFE

Image and video hosting by TinyPic

THE KNIFE

HEARTBEATS, spot


SILENT SHOUT


HEARTBEATS, live


Image and video hosting by TinyPic

One night to be confused
One night to speed up truth
We had a promise made
Four hands and then away
Both under influence
We had divine scent
To know what to say
Mind is a razorblade

To call for hands of above, to lean on
Wouldn't be good enough for me, no

One night of magic rush
The start: a simpel touch
One night to push and scream
And then relief
Ten days of perfect tunes
The colours red and blue
We had a promise made
We were in love

To call for hands of above, to lean on
Wouldn't be good enough for me, no

To call for hands of above, to lean on
Wouldn't be good enough

And you
You knew the hand of a devil
And you
Kept us awake with wolves teeth
Sharing different heartbeats in one night

To call for hands of above, to lean on
Wouldn't be good enough for me, no

To call for hands of above, to lean on
Wouldn't be good enough


Image and video hosting by TinyPic

- 14:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 09.01.2007.

2006: WORDS

Image and video hosting by TinyPic
Language Monitor

The Most Frequently Spoken Word on the Planet: O.K.

Popularized by US President (1837 -1841) Martin Van Buren's nickname, Old Kinderhook from his birthplace in New York State. His re-election slogan was 'Martin Van Buren is O.K'. Didn't you ever wonder why a simple word can be spelled in capital letters followed by periods? Though the undoubtedly word appeared in earlier variations, this is the event that solidified its position in the language
'Ohne Korrektur'
Another reason, which sounds quite true, dates "o.k."'s history also back to America, but with German roots. The German Ohne Korrektur, o.k., meaning no faults/errors was used in school's essais and works when a student did a good work. From colonial German villages and communities in America this abbreviation then spread to the world.


The Top Ten Words of 2006 with commentary follow.


1. Sustainable – Originally a 'green' term has moved into the mainstream meaning 'self-generating' as in 'wind power is a sustainable power supply'. Can apply to populations, marriages, agriculture, economies, and the like. The opposite of 'disposable'.

2. Infonaut – Those who blithely travel along the 'infobahn'.

3. Hiki Komori – One million young Japanese men who avoid intense societal pressures by withdrawing into their own rooms (and worlds) rarely venturing outside.

4. Planemo -- Planets that didn't make the cut in 2006 as sustainable planets. Pluto was demoted to a planemo.

5. Netroots -- The activists who have transformed the practice of fund raising and getting out the vote – through cyberspace.

6. Londonistan – Nickname for London as its Asian population swells.

7. Brokeback (Mountain)– A cultural phenomenon (Brokeback, Brokedown, etc.) with almost a million references to Brokeback jokes alone on Google.

8. Ethanol – Proxy for all things 'green' and energy independence.

9. Corruption – As in 'Culture of'; analysis of mid-term elections sests this was the key for the turnover of the House.

10. Chinese (adj.) – All things Chinese currently in ascendance


The Top Ten Global YouthSpeak Words for 2006 with commentary follow.

1. Yoof Speak – Pan-Asian term for YouthSpeak.

2. Ballin' – Doing well; fine; as in he's really ballin' now.

3. Stick Ice – Chinese YouthSpeak for 'popsicle' or ice cream cone.

4. ii – Siigniifiies the text messaging style of doubliing the letter ii wherever iit iis found. (Very gee or preppy).

5. Ya-ya papaya – Snooty person (Singlish from Singapore).

6. 1 – From the U2 song One Love. Sign-off to Instant Messages.

7. =^..^= The emoticon representing a kitty.

8. Get up One's Nose – Irritates, as in 'He gets up my nose!' (UK).

9. LMAO – Texting abbreviation for Laughed My Ass Off.

10. Yobbo – An unrefined or loutish youth (Aussie/UK).


The Top Ten Names for 2006 with commentary follow.

1. Darfur – First time a country or region heads the list.

2. Mahmoud Ahmadinejad – Unfettered President of Iran.

3. Bono – Quintessential rock star, front man for the band U2, turned humanitarian.

4. George Bush – Received an old fashioned 'whuppin' in the mid-Term elections; still attempting to turn the tide in his last 24 months in office.

5. Kofi Annan – Departing head of the UN, both revered and reviled.

6. Joseph Ratzinger – Pope Benedict XVI turned Muslim heads by quoting a Renaissance scholar with a less than favorable opinion of Islam.

7. Brangelina – Brad Pitt and Angelina Jolie as a new type of Hollywood power couple.

8. Saddam Hussein – Hanging marks the end of one of the most brutal dictatorships in recent memory.

9. Fidel Castro – Still lives on as the head of one of the few remaining Communist states, some fifty years after the Cuban Revolution.

10. Hugo Chávez – Expressed less than favorable opinion of President Bush at the UN.



San Diego, Calif. November 22, 2006. 'No Noising' and 'Airline Pulp' have been named the Top Chinglish Words of 2006 in The Global Language Monitor's annual survey of the Chinese-English hybrid words known more commonly as Chinglish. Though often viewed with amusement by the rest of the English-speaking world, The Chinglish phenomenon is one of the prime drivers of Globalization of the English Language.
The importance of Chinglish is the fact that some 250,000,000 Chinese are now studying, or have studied, English and their impact (and imprint) upon the language cannot be denied," said Paul JJ Payack, President and The WordMan of the Global Language Monitor. "Since each Chinese ideogram can have many meanings and interpretations, translating ideas into English is, indeed, difficult. Nevertheless, the abundance of new words and phrases, unlikely as this may seem, can and will impact Global English as it evolves through the twenty-first century".

Chinglish is just one of a number of the -Lishes, such as Hinglish (Hindu-English hybrid) and Singlish, that found in Singapore. A language can best be view as a living entity, where it grows just like any other living thing and is shaped by the environment in which it lives.

With the continuing emergence of China on the world stage -- and with the Olympics coming to Beijing in 2008, the state is now attempting to stamp-out some of the more egregious examples of Chinglish. In its annual survey the Global Language Monitor has selected from hundreds of nominees, the top Chinglish words and Phrases of 2006.


The Top Chinglish Words and Phrases of 2006 follow:


1. "No Noising". Translated as "quiet please!"

2. "Airline pulp." Food served aboard an airliner.

3. "Jumping umbrella". A hang-glider.

4. "Question Authority". Information Booth.

5. "Burnt meat biscuit." No it's not something to enjoy from the North of England but what is claimed to be bread dipped in a savory meat sauce.

Bonus: GLM's all-time favorite from previous surveys: "The Slippery are very crafty". Translation: Slippery when wet!


The Top Ten Catchphrases for 2006 with commentary follow.


1. Stay the Course – Declared inoperative as the situation in Iraq slides into the abyss.

2. If I Did it – GLM traced nearly 10,000 news stories about O.J.'s new book within 36 hours of its announcement. The book was almost immediately withdrawn by its publisher.

3. # - ) The 'emoticon' way of saying 'wasted'.

4. Airline Pulp – The Chinglish (Chinese/English Hybrid) way of describing food served aboard an airliner. We think this one is a keeper.

5. Serial Texter – Though rarely used by adults, texting has become one of the predominant methods of communication among the world's youth, with many texting hundreds of messages a day. You can even subscribe to serialized SMS (short message service) 'novels'.

6. Global Warming – Eliminate the political controversy and the fact remains that 10,000 years ago New York City was under 5,000 feet of ice.

7. Keeping Parents Clueless – Or KPC: The 'instant message' way of telling friends that while parents might be reading over their shoulders, they are nevertheless being kept uniformed.

8. Brokeback Mountain – This movie title became the center of hundreds of late night jokes. Even Dick Chaney was featured on the cover art of the New Yorker with a Brokeback theme.

9. Come and Get it Fast – McDonald's created this Chinese phrase as a ready translation of 'fast food'.

10. "You're going to Hollywood!" – After five years, this phrase from American Idol, is more popular than ever.


- 13:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.01.2007.

Uta von Naumburg. Eine deutsche Ikone

Image and video hosting by TinyPic

Bin ich ein Goth?

Mani, jedno sam ostao dužan, kako bi kazao dr.Kuro Bajraktare; komentar o b(l)udnicama.
Čitajući jednom kao balavac nekakvu knjigu o povijesti drame - ili kazališta, ne pamtim - ostala mi je mutno u sjećanju briljantna invektiva izrečena na račun Marka Antonija: autor je kazao da je taj vrli, čestiti i borbeni vir Marko, imao nezgodnu osobinu: iz kreveta bi se izvlačio s alibijem zova Dužnosti, a bojno bi polje napuštao zbog Ljubavi!
I tako su budnice za mene zauvijek ostale vezane uz predstave ljubavi, u čudnom i opskurnom paralelizmu. Pogledajmo zajedno:
Najčudesniji lik neke žene koji je ikada ovjekovječen u kamenu svakako je onaj Ute, sa zapadnog kora katedrale u Naumburgu. Dugo vremena razmišljao sam tko se uopće usudio tako, na taj način vidjeti Utu, plemenitu suprugu grofa Eckharta! (vdi: dolje). No, da anticipiram sada tezu, riječ je o tome da skulptor nikada nije vidio Utu, niti je radio po sjećanju, nego je modelirao po predaji, čitajući kronike! Stvar mi je postalo posebno fascinantna kad sam shvatio da sam u skulptoru imao neznanog rivala: za Utinu ruku sada sam se borio s dva strašna viteza: jedan je sam Bog, spy in the house of love, u čijoj je kući Uta stoljećima, a drugi Skulptor, čije su je ruke dodirivale s tako distingviranom pohotom, da već sedam stoljeća - kako kaže Frau Kohl iz Naumuburga - “Most visitors come by coach,” she said. “They go straight into the cathedral to see the statue of Uta. Then they leave.” Lik je radio po čuvenju, zamišljajući Utu! Onako kako ne bi smio: kao preljubnicu! Ta, očito je, Uta je tu u noći rastanka! Bilo kako bilo, na jednom sam mjestu pronašao tu vezu teksta i teksture, kojom su se mnogi kusthistoričari bavili uglavnom nakon 1920., jer je, nekim čudom, do tada Uta bila nezamjećena: Textus also means 'texture,' the layers of meaning that attach as a text is woven into and through the historical and institutional fabric of a society." For Carruthers, the process through which text is imbued with social context and meaning has to do with memory or memoria: "Whether the words come through the sensory gateways of the eyes or the ears, they must be processed and transformed in memory—they are made our own." We can perhaps view the interaction of the visual and the literary arts in our discussion of Isolde and Uta as an exercise in what Carruthers calls the praxis of memory.
Tu dolazimo do budnice.
Najzanosnija budnica moga života svakako je St. Crispen's Day Speech; we few, we happy few, koji već stoljećima skaćemo na noge kad je čujemo, znamo da je Shakespeare pisao ovaj govor gotovo dva stoljeća nakon bitke kod Agincourt (1415), dakle i opet po predaji, po pričama, po vijesti: history.
I bitke i žene, uglavnom ono sve što je dostojno toga da čovjek otvori usta - dostojno poezije - za nas je legenda, priča, sjećanje, u najboljem slučaju: ono prošlo!
Očito, najbolje su godine iza nas.
Ah, tako poetično!
Pa ti ne budi Goth!

Spy in the house of love

Ovo je short story. Kratkih rečenica, škrtih riječi. No dugih repova…
Povijest umjetnosti studirao sam sredinom osamdesetih. Na drugoj godini studija, upoznao sam Utu. Vidio sam je u katedrali Sv. Petra i Pavla, u Naumburgu. Bila je kraljica, no ja sam je više volio nazivati kraljevnom. Kao kraljica, bila je Eckhartova; kao kraljevna, samo moja.
Utin kip izrađen je oko 1245. godine. Revni studenti kunsthistorije Utu pamte tek po trivijalnom formalnom detalju: po kiparskom tretmanu draperije – rasipna linija plašta nabire se oko lijeve ruke, prizivajući uglatu gotiku; u frapantnom je kontrapunktu mirnoći linija koje prate pad draperije od lica, preko desnoga ramena, do stopala tajanstvene žene s podupirača kora. Pronicavije/uvježbanije oko, primjetit će također da je ta lijeva šaka, radijalno ispruženih prstiju, portretno izdašnija no lice: za lice se ne zna skriva li više no što otkriva, jer tu je u svojoj minimalnoj prepoznatljivosti. Kraljica izgleda kao u noći rastanka ili bijega; zakrila se pelerinom i tamom, i tek će je mjesec, između dva oblaka, učiniti vidljivom. Godinama sam se pitao otkud nepoznatom majstoru, kojeg uspoređuju sa Skopasom, ta drskost? Kako je smio tako vidjeti kraljicu? Ta, očito je: Eckhart, pored nje, u svojoj aristokratskoj samouvjerenosti ni ne sluti da njegova supruga, kraljica Uta, čuva tajnu. Zašto majstor odaje tu tajnu? Zašto denuncira kraljicu?
Isprva, učinilo mi se da sam olako pronašao odgovor, nakon što sam nabasao na pravo pitanje – Tko je tako mogao vidjeti kraljicu?
Jedino ljubavnik. Dakle, majstor je bio Utin ljubavnik!, patio sam. Uta, moja kraljevna, nakon prvotnih dogovora o portretu, pozirala je satima majstoru koji je oblikujući glinu dodirivao njeno lice, njene oči, njene prste, da bi napokon, iz plemenite naklonosti, jedne noći, u ružičnjaku, tijekom jednog jedinog susreta, utažila i uništila ogni speranza skulptora zapaljenog lomačama plamene gotike. Jest, odazvala se – bio je to njegov trijumf; no odazvala se da bi njihovu ljubav učinila nemogućom, a ne tajnom – bio je to njegov poraz. Riskirala je jednom, da ne bi zauvijek. Riskirala je krunu, da ne bi čast, ili obratno.
Majstor je bio sitna duša, osvetoljubiva, no moralnost i pamet ne duguju jedna drugoj ništa: izdao ju je svojim djelom, znajući da neće biti shvaćen! Ni kao umjetnik, ni kao ljubavnik. Eckhart, pravilno je procijenio: bio je odviše plemenit, krijeposan i siguran, rječju ograničen, da bi išta shvatio; da bi uopće mogao pomisliti kako je netko izvan njegova svijeta posegnuo za kraljevnom!
Izdaja zbog neuzvraćene ljubavi, to je dakle bio motiv. Ako je neuzvraćenu ljubav ikako moguće opravdati, onda je opravdanje jedno jedino: bila je nemoguća. Majstor i kraljica! Ta, tko je to vidio! Jedino majstor, mislio sam.
Mislio, mislio, i pogodio! Pročitavši analitički tekst uz fotografiju Eckharta i Ute, zgrozio sam se: Majstor koji je radio skulpture nije bio suvremenik osoba koje je portretirao. Znao ih je samo kao imena iz onodobnih kronika. Stvar se zakomplicirala: Dakle, ipak je bio u nju zaljubljen! On je živio u 13. stoljeću, Uta u 11, no to ga nije smetalo da joj zakaže rendes u vječnosti – u koru crkve! Portretirao je Utu, zamislio je Utu, kao ljubavnicu iz onostranog – Uta se nije iskrala samo iz svojih odaja, nego i iz svoga vremena! Radeći za plemenitog naručitelja, majstor je predanošću ljubavnika radio za sebe. Podjarujući moju zavist!
I tada, u trenutku proviđenja, sam Bog mi je pomogao otjerati izdajničkog, indiskretnog takmaca! Bog? Da, dragi Bog, koji je ljubav. A što bi onda bila Crkva? Ta njegova kuća, kuća ljubavi. I tko je dakle tako jedini mogao vidjeti Utu, kraljevnu s kora katedrale u Naumburgu? Pa samo spy in the house of love! Jedino oko koje je Utu tako moglo vidjeti, Utu incognito, jest delta luminex, Božje oko. Uta je pristigla na ljubavni sastanak kao na ispovijed. Samo je Bog, svjetlo s vrha Crkve, splendor veritatis, svjetlo koje svojim svjetlom daje da ga vidimo, moglo učiniti Utu vidljivom na ovaj način, ovakvu. Jedino je On mogao vidjeti njenu dušu, jedino je On mogao biti njena ljubav.
Gledam Utu ponovo, nakon toliko godina: incognito, u sjeni gotičkih šiljatih lukova, pod potpornim stupovima kora, moja kraljevna čeka. Bog, spy in the house of love, zažmirio je na jedno oko, progledao mi kroz prste grijeh, i sa smješkom gleda što će od te nemoguće ljubavi biti.
Neuzvraćene, jer kako bi netko izvan njegova svjeta mogao posegnuti za kamenom kraljevnom!?
Sve da sam Michelangelo, ne bih je mogao iz tog kamena osloboditi.
Pa da sam i neki drugi anđeo, i opet bi to bilo svetogrđe!
Mada mi Bog prašta, već godinama, blagonaklono, milosno. Ljubav prašta ljubav.
Jednom ću, onkraj vremena, pod nebeske svodove katedrale pristići kao posljednji vitez Camelota.
I svaki junak i svaki mač, i Sveti Gral i molitva, sve će se opet dogoditi baš kao što je jednom bilo, zauvijek.
Hoće li Ona, moja kraljevna, dopustiti da uđem u njen svijet?
Hoće li joj pasti kruna s glave?
Zna li koliko sam je dugo čekao i koje je vrijeme moralo proteći da je ugledam?
Danima, godinama, stoljećima, prognan kao Lancelot, tragam za Svetim Gralom.
Jedino on može oživjeti Kraljevnu.
Što će mi ona reći, pitam se, dok ležim usred noći i Kraljevstva, čija kruna u nekom ružičnjaku čeka da mi zapara čelo, blijedo nad zelenim očima, kao Duh nad vodama.
Dok ležim usred noći i i Kraljevstva, čija mi kruna ne pripada, pitam se: što će učiniti On, kad izgovoriš moje ime?
Krugovi se zatvaraju, moja Kraljevno.
Vaše je kraljevstvo izvan moga svijeta, ograđeno vremenom.
Ali, ja neću ubiti Zmaja da spasim Djevu; da bi bilo Djeva, treba Zmajeva!


Vidiš Mani kako je težak studij povijesti umjetnosti!

- 12:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.01.2007.

TREĆI ČOVJEK

Image and video hosting by TinyPic

Who is the third who walks always beside you?
When I count, there are only you and I together 360
But when I look ahead up the white road
There is always another one walking beside you
Gliding wrapt in a brown mantle, hooded
I do not know whether a man or a woman
—But who is that on the other side of you?

___________________________________________________________________________

Eliot's note for line 360

The following lines were stimulated by the account of one of the Antarctic expeditions (I forget which, but I think one of Shackleton's): it was related that the party of explorers, at the extremity of their strength, had the constant delusion that there was one more member than could actually be counted.

Commentator's note

B. C. Southam has traced the account to chapter 10 of Sir Ernest Shackleton's book South (1919).
See also the account of meeting Jesus on the road to Emmaus in the Gospel of Luke, Chapter 24, starting with verse 13.

1. And, behold, two of them went that same day to a village called Emmaus, which was from Jerusalem about threescore furlongs.
2. And they talked together of all these things which had happened.
3. And it came to pass, that, while they communed together and reasoned, Jesus himself drew near, and went with them.
4. But their eyes were holden that they should not know him.


Part V
Lines 359-365


The speaker in this section does not seem to be the main narrator. The speaker talks of a presence who is felt, if not seen, when the speaker and the spoken to are seperated from each other (line 361.) Indeed we are not sure if the two ever walk together as the other and the mysterious figure do. Left unsaid is whether this figure is the cause of the seperation.
The third appears to be a ghost, its walk described as a glide. The presence is hooded and the speaker cannot tell whether the figure is a man or a woman but Eliot has previously given us a clue. In his note to line 46 Eliot associates the hooded figure with the Hanged God of Frazer. So here we find the hanged man that Madame Sosostris could not see in the Tarot reading (lines 54-55.) What is mysterious to Madame Sosostris and the speaker becomes, with effort, accessible to us.
While the public reading of this section put forth by Eliot and many critics is the resurrected Christ's journey to Emmaus with his disciples (told in The Gospel of Luke, Chapter 24) Eliot's notes cannot always be treated as a final authority on his meaning. His notes to line 46 and to Part V mention Emmaus yet his note to line 360 does not mention Emmaus or Christ at all. This latter note seems to be a clue that that there may be a more private reading possible to this section. James E. Miller, Jr. provides us with one such private meaning involving Jean Verdenal:
It is a safe assumption the Vivienne Eliot learned early in her marriage that she was in some obscure sense competing with someone whose presence was more felt than seen. The passage above is not so shrill as the monologue in "A Game of Chess," [monologue starts at line 111] but there is the same nervousness and puzzlement--and nagging. Most telling, perhaps, is the line, "I do not know whether a man or a woman." [line 364] The silent party in this unequal exchange surely knows, for we have just witnessed his anguish over the incontrovertible fact--"He who was living is now dead." [line 328] The other who is walking by his side is the enduring memory which will not die, a memory as intrusive in a marriage as a physical presence.

South


Sir Ernest Shackleton

The last paragraph of the chapter entitled "Across South Georgia"
When I look back at those days I have no doubt that Providence guided us, not only across those snowfields, but across the storm-white sea that seperated Elephant Island from our landing-place on South Georgia. I know that during that long and racking march of thirty-six hours over the unnamed mountains and glaciers of South Georgia it seemed to me often that we were four, not three. I said nothing to my companions on the point, but afterwards Worsley said to me, "Boss, I had a curious feeling on the march that there was another person with us." Crean confessed to the same idea. One feels "the dearth of human words, the roughness of mortal speech" in trying to describe things intangible, but a record of our journeys would be incomplete without a reference to a subject very near to our hearts.

Sir Ernest Henry Shackleton (1874-1922)
South

- 22:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

IL MIGLIOR FABBRO

Image and video hosting by TinyPic

A markizu su klinci iz kvarta neumorno skanidrali "IDIJOTE" kad smo igrali nogomet. najgore je to što je on igrao sasvim soidno, pogotovo u obrani, znao je i dodati loptu, zabijo bi i poneki gol, al đabe. ID-IJ-OT-E, ID-IJ-OT-E, ID-IJ-OT-E. Jednog dana smo popizdili. Marko nam je svima dostavljao šalabahtere, i osim što je bio živčan kad su mu starci trebali doći na roditeljski, bio je omiljeni štreber u našoj školi. Nabavljao je rješenja iz matematike i biologije, (tata mu je bio profesor s nekim nemačkim prezimenom koje nikad nismo naučili) sastavljao je zadaćnice čak i nekim zgodnim darkericama iz suprotnog turnusa, a na kraju je počeo i pušit travu. U finalnoj utakmici (bio je to kraj našeg srednjoškolskog obrazovanja) protiv profesora smo ga stavili na gol i popušili. Nisam mogao ništa iako sam bio predsjednik. Na maturalnom plesu, večer poslije, Gojčeta i Toplak su ga bez najave silovali na parkilralištu tamo iza Gradskog podruma. Jebiga, ja sam dole pio vino i nisam čuo kako ovaj ponavlja šlagere upućene mu na nogometnom igralištu: Nabijem te nakurac, nabijem te nakurac, nabijem te... a ovi su peglali i peglali. Razbijo sam ih sutradan, cipelario usred Konjščinske, al ovi su se samo blaženo smješkali. Marko se više nije javljao. Nekako sam uvijek poslije osjećao krivnju (trebao sam bit tamo kad mu je najviše trebalo). Dok nisam došao na ovaj blog i vidio što je sve napravio u životu... kad tata stavi... 07.01.2007. 01:34

O, ovdje je pravo slavlje! Dobar je Martin. Opis cipelarenja u Konjišči je vrlo.
Ali, to nije glavna vijest: breaking news je pojava Nikoline koja je dobila ime po kravi!
Moj naklon, uzoriti! Ne biste vjerovali, prošla je već duga godina dana od legendarnog Nicolina Breaksa, o kojemu i koji in extenso možete čitati u prvom postu ovoga bloga.
Nevjerojatno! Godinu dana...
Niki, bre, dobrodošla, i nadam se da je sve pet. Kako zdravlje, devojke, dečaci...kako sve?
Kizza, imam ein motto za patologiju: ne znam kako se pre nisam setio, ali, jebiga, ko će na sve da misli, ne mogu ja sam bre sve da pazim, nisam ni ja neki Tutankamon šta ti ga ja znam! Evo motto, kad već jebete s poezijom, iz najlepše ljubavne pesme na svetu:

Let us go then, you and I,
When the evening is spread out against the sky
Like a patient etherised upon a table.


Ako ovo nije geslo Patoglogije, ja ne znam šta je! Eliot je samo naš predšasnik; vidite kako Kafka stvara svoje preteče: Like a patient etherised upon a table!To je ono patobloško u Eliota! Neverovatno da se je baš reč o Eliotu, koji, kad već govorim o "Kafkinim pretečama", predviđa tezu koju će Jorge kasnije elaborirati; kakvo esherovsko vrzino kolo, rekla vi Vrzosova.
Čuj, Kizza, poklanjam ti jednu poijeziju. Reč je o suvremenoj obradi klasičnog motivi s kraja osamdesetih, "Dođi kod Kize", čuvenih i neprezaljenih "Heroja". Ne znam zašto, ali ovom se prilikom želim setiti - odao bih hommage - i slovenskog "Centralnog problema", te legendarnog pokliča generacije: Miš maus, kuća house, sivo gray, Zagor te nej! To su bila vremena! Kad danas vidim što vi mladi pišete, popišam vam se po literaturi, latiničnoj i ćirilićnoj! Šta će iza vas ostati? Blogovi? Ha, ha, ha...Kad smo kod Eliota i njegovih drugova, ne mogu da se ne setim što je jedan kasniji - ne najveći od svih, knez poeta Arnaut Daniel i pohlepni kockar što ispašta u čistilištu u skladu s ovim svedočanstvom:

«Tan m'abellis vostre cortes deman,
qu'ieu no me puesc ni voill a vos cobrire.
Ieu sui Arnaut, que plor e vau cantan;
consiros vei la passada folor,
e vei jausen lo joi qu'esper, denan.
Ara vos prec, per aquella valor
que vos guida al som de l'escalina,
sovenha vos a temps de ma dolor»
(Purg., XXVI, 140-147) -


nego onaj drugi bolji zantalija, kazao u Cantosima: Ko zna, kulovi, hoćete li i kao mrtvi da budete dovoljno veliko đubre da si ponad groba travu održavate?
Ali, to su večna pitanja! Čemu se možete nadati?, recimo...Ajmo, muzika...

Dodji dodji dodji dodji kod Kize

Dacu ti dobar pajdo ne umri od zize
Kukuriku kukuriku cepnuo sam lajnu poveliku
Posle toga pozvao sam shiku
Slusali smo Sport Reinkarnacije chiku
Chika jebe batu chika jebe tetu
Posnifo sam i lajni u petu
Najsrecniji ja sam na svetu kada cepnem lajni u petu
Del Piero na fudbalu cesto koristi petu
Ajzace barabcino dodaj mi beretu (evo)
Od masne hedine ne mogu da gledam
Aleksandar Kalashnjikov 47
Pridjem ribi opusteno ovo ono levo desno
Kako bi ti bebo karu medju sise streso
Look up in the sky it's a bird it's a plain
Na desnoj podlaktici sprzio sam vein
Mene zovu John bodem se u vein
Ljubomoran Tarzan jer kar'o sam mu Jein
Mene zovu John bodem se u vein
Indijanac sam jaaaaaaaaa

ref:Ajs Nigrutin,Mikri Maus
Rokaj snimaj veseli drugari
Lizemo ti sise kod tebe na gajbi
Rokaj snimaj veseli drugari
Lizemo ti sifone kod tebe na (u) gajbi 2x

Ajs Nigrutin

Vidi Mikri tamo gle kol'ka sisa
Ajde da joj damo da hasa nasa virsla
Da ima da jede da nema problema
Sisa joj stoji tamo 'de i treba
Malo je spala pa joj stoji nize
Stala je na trafiku da pazari virsle
Dosh'o pored nje da pitam 'oce l' biti kise
A Mikri bi hteo malo da ti sisa sise
Ajde kad sam tu da narucim ja neke virsle
Oces Mikri hasash (moze ali sise)
Sram te bilo Mikri nemoj tako vishe
Pitacu za sise cim pojedem virsle
Pojeo sam virsle rek'o curo stani
Mi bi da se druzimo veseli drugari
Da lizemo ti sise kod tebe na gajbi
Da hasamo domacicu i kolutici cajni

ref:Ajs Nigrutin,Mikri Maus
Rokaj snimaj veseli drugari
Lizemo ti suse kod tebe na gajbi
Rokaj snimaj veseli drugari
Lizemo ti sifone kod tebe na (u) gajbi 2x

Eto, tako su završili trubaduri!
Da je Daniel znao, spalio bi Provansu!

A sada, tek mali memento: Nikolina, koja je dobila ima po kravi!

Znamo, Nikolina dušo, ne brini: to je glupi Valent došao izvana pijan pa će sad neko vrijeme smrditi na blogu dok nosom ne ugasi PC pa zaspi. Jebiga, ti si tu nova, morat ćeš se naviknuti. No, nije mu za zamjeriti: napisao je nekakav roman, još 1988., valjda se zove 'Clown', a kako ga nitko već dvadeset godina ne jebe pol posto skroz je otiš'o na kvasinu. Sad će malo prostačiti, psovati ali onda si još malo popije pa se nekako onesvijesti. Inače je bezopasan, samo je malo neugodan. Jebiga, kad je bog pitao tko će biti Valent dugo se nitko nije javljao, a onda je on podigao ruku, naprosto da prekine neugodnu situaciju. I, sad, jebiga, kako bi ti rekla, život ga ne mazi! Ajde, iš Valent, prdonja stari, bjež spavati vrag te stari jebo pijani! Kako te nije sram djecu plašiti budala jedna stara pijana! Ajde, ukurac, bjež spat! (Balent 07.04.2006. 00:57)
• Ovo iznad stvarno nije Nikolina. Ja sam Nikolina, ja sam Ema Bovary. NEMANJA, DAKLE! Prvi si spomenuo autora najboljeg romana svih vremena na hrvatskom jeziku (CLOWN) pa si dakle zaslužio moju stvarno dobru pičku. Iako se sa Srbima, dragi Nemanja, ne jebem već tri i pol godine, dala sam riječ da će moju pičku dobit onaj tko pogodi autora romana Clown. Nemanja je prvi odogovorio, i to je to. Tko prvi, njemu pičkica. Ajmo sad praktično. Nemanja, reci mjesto i vrijeme u subotu. Stižem u bijelom baloneru kao Humphrey Bogart (za ozbiljno), ludih tamnih očiju, razbarušene plave kose (prirodno plava), imam 58 kg, visoka sam 173cm, prilično zgodna, frendovi mi kažu jebozovna, i to je otprilike sve. Da, moram odmah priznati, prije jebačine razgovarat ćemo o Valentovoj prozi, ali i o poeziji, osobito zbog toga jer su se na ovim postovima izredali tipovi koji spominju Mihalića itd. Jedini evenutalni konkurent u poeziji Valentu jest Sever, i to samo djelomično, ali o tome kad se vidimo. Dakle, Nemanja, vidim da se puno kurčiš, e pa da vidim kakav si u krevetu ili na parketu, svejedno. Znači: reci mjesto i vrijeme ove subote i ja stižem sa svojom samoniklom štiklom. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 01:02)



@Manistra, s Eliotom je čudna stvar, što se mene tiče: kunem ti se, ne šmiram, meni se Eliot sviđao još u 8. razredu osnovne škole! Stavio sam uskličnik, jer je to neverovatno: koji kurac može dete u osmom razredu da razume od T.S. Eliota!? Jasno da sam odma počeo da istražujem i čitam - pa i danas, evo jedan link kao poklon:The Waste Land - ali, zaključio sam da je zapravo prvotna fascinacija ono što me ceo život nepromenjeno prati, te da je to "nešto" u/na njegovoj poeziji više od svih značenja, učitavanja, učenosti, rafinmana, svega što je i što bi Pound mogao da cizelira na Eliotovu tekstu, da to tako kažemo, pa recimo: što je to, na primer, u stihu 'In the room the women come and go / Talking of Michelangelo' , što svakog s malo muzike u duši i s 14 godina tjera da ga opsesivno ponavlja!? Je li to slika koja se istom javlja? Je li to korelacija tih divnih reči i te plemenite slike? Je li to nešto treće? Ne znam, Manistra, ali znam da "Smrt od vode" nisam mogao zaboraviti od trena u kojemu sam prvi put pročitao:
Phlebas the Phoenician, a fortnight dead,
Forgot the cry of gulls, and the deep sea swell
And the profit and loss.
A current under sea
Picked his bones in whispers. As he rose and fell
He passes the stages of his age and youth
Entering the whirlpool.
Gentile or Jew
O you who turn the wheel and look windward,
Consider Phlebas, who was once handsome and tall as you.
Šta to ima u Flebsu, Feničaninu, da je na taj način besmrtan, nezaboravan?
Posle sam naravno pretraživao reč po reč i Pounda u odelu od zelene bilijarske zelene čoje. Zadnje čega sam se poduzeo, prošlogodišnje je istraživanje 'Hugh Selwyn Mauberlya', tačnije jednoj jedinog izraza: Yeux Glauques. Ne želim ti kvariti užitak bavljenja Atinom u Ilijadi, u potrazi za tim sovolikim, snolikim 'vacant gaze'. Počni tražiti sama, i vidjet ćeš da ćeš doskora završiti na asbsintu. Nemanja 07.01.2007. 15:02

Dirnulo me, i nimalo me ne iznenađuje, što si se jos u osnovnjaku predao fascinacijama vrsnom književnošću, i što si je znao prepoznati. i sama sam rano bivala začuđena stihovima koji se urezuju i proganjaju, samo ja sam se kasnije tek zalijepila za eliota i metafizičare (neke sam s vremenom i prezrela, onog uštogljenog donnea koji se patetično samorazapinjao po pjesmama, ogadilo mi se to, njemu ništa više ne vjerujem). u osmom je moj najmiliji refren bio četverostih vrijednog wordswortha:
Not enjoyment, and not sorrow,
is our destined end or way;
But to act, that each to-morrow
Finds us further than to-day.
kakva budnica, jelda. i u kranjčevićevoj jeftinoj domoljubnoj poeziji našla sam nešto za sebe u osmom razredu:
Ah, ništa više nemam, to sve je što sam spaso
-- al spasoh u tom sve!
i danas zna taj stih izjedriti odnekud, volim ovaj preokret iz patetike u trijumf u drugom stihu, kao, propade sve al ja još stojim, kao Elton John, haha. na budnice okidam, sad sam tek to osvijestila, u šoku sam.
ti si nešo stvarno bio napredan, nek ti se autobiografija zove "od wunderkida do tutankamona", i napiši je fakat, zanima me tvoj razvojni put. Manistra 07.01.2007. 16:20

Mani, ćao, (he, he, baš mi se to sviđa!)

Nisam htio ispasti ništa a najmanje wunderkind, jer, samo ja znam da sam tijekom života napravio takvih pizdarija da tih mogao prije misliti o sebi kao idiotu: točnije, toliko sam toga u pojedinoj dobi propustio učiniti, što bi se očekivalo od pametnog čovjeka u ponekim godinama, da, ako je inteligencija mjeriva odnosom stvarne pameti pojedinca i pretpostavljenog indeksa svojstvenog odeđenoj dobi, ja bih trebao sjesti u kut, kupiti ločarsko kolo i početi u tišini proizvoditi zdjelice; za početak male, recimo šalice za sake.
Ipak, imao sam ja svojih proplamsaja: sa sedam sam, čekajući večeru, nacrtao apstraktan crtež povijesti univerzuma: od početka do utopiijskog kraja, koji je bio personificiran pitanjem: Možda?. Ja nisam znao objasniti što sam time htio kazati, jer sam već kazao, a moja se majka zabrinula. U tom, prvom razredu osnovne škole, moji su roditelji prestali odlaziti na roditeljske sastanke, a što studiram, moj je otac saznao iz tiska, iako samo živjeli pod istim krovom. Nažalost, tu sad dolazi idiotizam: da sam bio pametan, umjesto što sam ostao ovdje drkati s vama - istinabog sa znatnim vremenskim odmakom - po netu, trebao sam otići tamo gdje se diše punim plućima: van. Tim prije jer sam i htio i mogao i imao i gdje i kamo i kuda otići, ali, vidiš, jebeni idiot!
I, da završim, John Donne, kao što vidiš na Nemanjinom blogu, nije baš u mojoj nemilosti: ja mislim da je gdjegdje Donne tako dobar da je omjer njega i Shakespearea, koji je zaista pjevao cijelinom engleskog jezika, ponegdje kao odnos Pavarottija i Elia Piska. Dopusti da objasnim:
Borges je na jednom mjestu obrazložio to ne samo svima nama, nego u ime svih nas. Riječ je upravo o Špeksiru i prigodno renesansoj ideji "duše svijeta" (imaš je kod Frana Petrića u izobilju). Jorge, koji je kao što vidiš meni neka vrst učitelj-je-rekao, veli da ako je riječ o pukoj konvenciji, onda to i nije bogznakakva pojezija; ali, ako autor izričući tu metaforu duboko vjeruje u tu svjetsku dušu, onda je riječ i o grandioznoj ideji i o velikoj poeziji. Pročitajmo ti i ja sada, dok niz nebo večer spušta se i pada, Donneovu spikicu o smrti smrti:
One short sleep past, we wake eternally,
And Death shall be no more ; Death, thou shalt die.
Kužiš, stara moja!? Ako je čitaš kao GothLoli, onda i nije bogznakaj, i Manson je za Donnea u tom slučaju Baudelaire. Ali, ako na tren, barem na jedan jedini čas, u magnovenju, pomisliš da bi Donne, koji je pisac onog čuvenog Duela, zaista mogao pomisliti da bi mogli usmrtiti smrt i da joj može kazati: Death, thou shalt die!, onda je to nevjerojatno!
Onda je taj frajer znao nešto što ja ne znam. Iako, evo, piše!
No, piše i E=mc na kvadrat, pa i ti i ja opću teoriju realtiviteta kužimo koliko i specijalnu, dakle nimalo!
Hoću kazati, da se svi ne pogledaju u čudu koji mi je kurac, piše na tarabi i pička, pa nitko nije jeb'o!
Je l' sad zaključak O.K.? Nemanja 07.01.2007. 21:53

Mani Chao, imaš poklon-post na mom!

Sviđat će ti se.
Ostalima nemam što poručiti. U zen sam fazi. Proučavam Raku grnačriju i mislim da ste vi svi nedostojni da budete u istoj sjeni kao i Mathca koji upravo pijem. Ali, to je samo moje osobno mišljenje. Mada, opet, ne bih ja tako mislio da to nije istina; ja bih onda mislio nešto drugo, ono što bi bila istina. Iako je to sada sasvim nevažno: moj je um kao Nonkov chawan.
Vaš, kao Martinov tavan.
toshi kurenu / kasa kite waraji / hakingara Nemanja 07.01.2007. 22:37

nemanja moj viteže nikolina29 07.01.2007. 22:46

Draga, jesi li vidjela kako sam nas, i tebe i mene, ovjekovječio na mom?
Blogu, naravno.

Jako je dobar. Ne smijem ovdje napisati kakav je jer će me prijaviti automatski administratoru.
Fašisti!
Pozz i Kiss Nemanja 07.01.2007. 22:50

Odmah me je nazvalo dvadesetak čitatelja i pitaju što to proučavam, kakvu grnačriju.
Jasno, riječ je o japanskoj grnčariji.
Rekao sam vam da sam u zen fazi, i da mi um radi na origami-frekvenciji: ne dvodimenzionalno i plošno, u alfanumeričkom linearnom kudu kao vaš, nego plastično, prostorno i na neki način inverzno: kao što je Branka Šomen gledajući Batmanov logo, tamo gdje svi vide šišmiša - doduše, dizajneri su genijalni, pa su šišmiša napravili kao izrezotinu, prazninu koja ocrtava konture u punini eliptoidnog ovalnog znaka - gledajući u taj oval vidjela - ralje (da, upravo tako: to je jebeni gestalt), tako i vi vidite samo 1,2,3,4...., dok ja vidim i s onu stranu prirodnog reda brojeva!
Jednostavno kazano, ja vidim i 15. kamen u Ryoan-jiu.
"What's so special about the garden at Ryoanji?" I asked him, naming the famous rock and sand garden in Kyoto's most brochured and pamphleted Zen temple.
"The spaces between the rocks," he replied.
Sorry na boldanju, ali ovaj put sve to ima nekog višeg smisla!
Dakle, Nemanja 07.01.2007. 23:05

Ispričavam se svima kojima već pomalo ide na kurac da ja vidim što drugi ne.
Oprostite, ali ja zaista nisam tome kriv. Ja samo pokušavam skromno živjeti svoj
svakodnevni život, i tu i tamo obavjestiti vas o svojim uvidima.
Zaista nemam namjeru nikog povrijediti.
Još jednom moje isrpike. Nikolina dušo, ti me kužiš, tebi ne moram ništa objašnjavati. Nemanja 07.01.2007. 23:07

Mnogi me ponovo zovu i kažu da ne znaju o kojem ja to boldanju pričam jer da oni ne vide da je išta poboldano.
Eto, o tome i pričam!
Nemojte me više nazivati.
Pun mi je mjesec i vas i vaših poziva! Nemanja 07.01.2007. 23:10

Na traženje Martina objasnit ću suštinu - ono suće što bo se drži sućeg, Ježurka Mislav Ježić, Ježeva kućica - Zena; pokušat ću to učiniti vašim, zapadnjačkim riječima:

Praznina o kojoj je riječ, praznina je vašega doma kad iz njega odu vaši roditelji - pretpostavljam da velika većina vas i dalje živi na Martinovom tavanu s roditeljima i već izlapjelom omicom. Dakle, praznina koja se iznenada ukaže kao puna mogućnosti.
Barem se tako isprva čini.
Vama.
Om shanith! Nemanja 07.01.2007. 23:16


Nemanja 07.01.2007. 07:55


- 07:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 06.01.2007.

IGRA


Image and video hosting by TinyPic

Uvodimo novi lik.
To je IGRA. Igra živi u Njemačkoj. Samohrani je otac petogodišnjeg dječaka. Igra je Beograđanin. Neka se sam predstavi:

djesi, djenis.

juche sam imao buran dan. naime, dogodila se stvar dostojna tragi-komedije suvremenog sveta i shunjajuceg manjka njegove sushtine.

jedan lokalni politichar, predsedavajuci lokalnog SPD-a, kojeg ja poznajem u krajnoj liniji preko mojeg sina, potpuno smeten, chudan i neprijemchljiv (italijan koji je odrastao u nemachkoj) zabrljao je nachisto svoju politicku stvar. nije slojmun isposhtovao rok za prijavljivanje svog kandidata za gradonachelnika, koji je btw po prvi puta u istoriji BR Deutschland sveshteno lice- katolichki pop koji od strane svojeg biskupa zbog toga maltene raspopljen - jer je stremio u za kat. crkvu neprihvatljivom nameshtenju u svetovnom zivotu.
nakon chitave godine dana bezsadrzajnih promocija, govora, pojavljivanja u medijima, okuglim stolovima i diskusijama partija je zaboravila da ga u birokratskoj proceduri chisto provizorno prijavi kao kandidata izbornoj komisiji.

nakon posla svratio sam kod jedne nashe zajednichke prijateljice (ja predesednika partije poznajem samo povrsno) i tu zatekao njega u potpuno nesvakidashnjem izdanju - blatnjavih cipela, razabarushene kose, ochajnog izgleda, kako sedi za malim stolom u dnevnoj sobi, drzeci glavu na kolenima. sa druge strane stola na podu u maxikosi lezala je tronedeljna beba, sin prijateljice koju sam pochastvovao posetom. odluchio sam da se iz istih stopa povuchem natrag, jer me Pigetti nije ni video, a i iznad svega mrzim patetichne situacije - posebno one koje me se uopshte ne tichu, pa chak iako su kao ova visoko brizantnog sadrzaja za provincijske okolnosti.
ali, moja srpska prijateljica, koja je uzgred jako naporna i u mnogim stvarima glupa, zamolila me je da ne odlazim dok ne dodje njen muz _englez, koji je vec na putu ka kuci. rekla mi je o chemu se radi, da ovaj hoce da se ubije i da mu je stavila neke sedative u chaj, koji ovaj nije hteo ni da okusi. za pochetak dakle trebalo je da ga svojim mushkim autoritetom nateram da popije chaj. rekao sam joj da mi ne pada na pamet da se mesham i da se goni u kurac: koji ga je krasni i pushtala na gajbu u ovakvom stanju- iz radoznalosti ? na to mi je ova zalepila shamarchinu svojom glomaznom postporodjajnom rucherdom- malo je falilo da joj uzvratim, kada se oglasilo zvono na vratima- zena nesrecnog italijana na visokom partijskom mestu unutar provincijskog nemachkog spd-a. jedna mala debela nemica koja ne zaklapa i jako je nervozna, rekao bih od nejebice.
tu je pala scena kao iz slikovnica- umalo se nisam ujeo za jezik od muke, i pokushao nanovo da se izvuchem i bez izgovora. no, ova me je srpkinja vrebala i odmah prochitala moje namere- zakljuchala vrata i izavdila kljuch- kao da ne bi ovaj italijan zapalio! nisam mogao da verujem shta mi se deshava; nisam hteo da ispadnem pichka, dok mi se na drugoj strani zeludac okretao od ove bujice losheg ukusa. svi su plakali, beba je vrishtala, mali filip (sin ove srpkinje<) stajao kao ukopan ne kapirajuci uopshte o chemu je rech; odluchio sam da se pobrinem o njemu o odvedem ga u njegovu sobu na igranje; no, on je bio odvec radozano i niej hteo da se pomeri sa mesta; ali, kako sam ja to hteo, stavio sam ga kao dzak krumpira na rame i odneo onako nejakog.
nakon nekoliko minuta zachula se buka i vreva iz susedne sobe; kako zene umeju sjebati ionako nachetog mushkarca_ ovaj je hteo da skochi sa balkona (shatro ili odista- nisam uspeo da izvalim); rvali su se tako, srpkinja i nemica protiv italijana, sve u neposrednoj blizini bebe; sklonio sam bebu i filipa u dechju sobu, vratio se natrag i nokautirao italijana-pao je kao oktobarski list krvareci iz nosa- uzasan prizor, onako razbarushen i blatnjaa sada je josh i krvav- idi u kurac!
ali, pazi sada ovo - susedka-lezbejka shto zivi ispod zorice, inache urednica politichkog ureda wiesbadenskog kuriera, stala je da zvoni na vrata kako bi videla shta se to iznad nje dogadja; zorica je rekla da je sve u redu ne otvorivshi vrata... ova je valjda to protumachila kao prava lezbijka i po klisheu "englez tuche trudnu zenu" pozvala policiju.
e, onda kada je policija doshla - jedna domina i homic kao patrola pretpostavljam sudeci po njihovo nastupu- vec je bilo kasno za bilo kakvu intervenciju. u medjuvremenu je i englez bio doshao, i sada su sve grlili i grcali ophrvani samosazaljenjem i ipak srecom shto su kakvi-takvi zivi- robovi u jednom potpuno besmislenom krugu spavanja, zdranja, povremenog suhog jebanja, i pre svega- argatovanja i rmbachenja u svojim bankama, partijama i domacinstvima.
ja sam pokushavao da umirim 20. dana staru bebu nikolausa koji je hteo sisu i ja mu nisam mogao pomoci.
onda sam odluchio da odem a oni su me kratkim oproshtajem za dug rastanak- svi ukljuchujuci i italijana kojeg sam prethodno nokautirao, chvrsto zagrlili ponesheni bujicom najprizemnijeg samosazaljenja, oslinavivshi mi tom prilikom jaknu i shal.
kod kuce sam kasnije pogledao "night of the living dead" razmishljajuci krilato o bedi ovoga silovanog sveta.

to je to. pa ti vidi.

- 20:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

HRISTOS SE RODI A KURO SE ODMARA!

Image and video hosting by TinyPic

KURO BAJRAKTARE

Kuro se odmara. Dok vas pohvata po svim tim blogovima, a mora i da ga vošti, ne stiže da piše.
Nemanja, nemoj da pretiš samoubistvom, i uopće svom tom vaseljenskom depresijom. Pad kurca, vidi molim te! Pa šta onda?! Ima i drugih svjetova osim Vitkeovog i Boltzmann-Supekovog (s cijankalijem u džepu; neverovatno). Ima onaj Riemannov. Što misliš kako je kurcu tek tamo, na toj plohi/plosi, onako spljoštenom. Nema teorije da se odrazi, ni dijalektički, ni inače. Budi zahvalan svetu u kojem živiš. Škoro će i Božić. Idi nam radije spremi žito za našu malu zajednicu u koju si i mene širokogrudno upisao, pa sad moram plaćat čmaralinu i kad nemam love.
Danas sam, inače, baš kod julijanaca, gdje se također širi istina patoblogije, čuo da je dr. Vitke iz Cambridgea, prije nego što se (ogorčen Russellom) stigao odreći nasljedstva i zarediti, Traklu poslao veliku lovu za igle i pletivo, ali da ju je ovaj dobio dan kasnije, kad se već ubio. Nisam znao. Jebi ga, nisam studirao književnost. Ali očito, i iz tog se vidi da uvijek treba još malo pričekati. To mi je tamo ispričao jedan lečeni pravoslavac, ali ne znam da li je to bio baš ovaj naš. Kome god bih namignuo i rekao nešto u vezi s kur-osavom, kur-ikulumom, a pogotovo sine-kurom, svi bi mi odmah odmigivali, pa sam morao odustati od daljnje identifikacije.
Markiže, bio sam se zabrinuo za Vaše patoblogstvo. Dok te ovdje nije bilo ovi su te bakteriofazi umalo razjeli, i to unisono. Htio sam već intervenirati tebi u korist, jer sam odgojen u staroj i plemenitoj školi, ali si im onda i sam jebo mater svima, pa sam vidio da nije potrebno. Ipak, među nama rečeno, moraš se malo pripaziti. Jedva si se izvukao od onog beogradskog trpobuljca, a već se pitaš ima li još 'ko da ga vošti. Čekaj malo. Vidjet ćemo hoće li biti što i za tebe. Ima nade. Sjeti se Trakla.
Smijem li zakašnjelo komentirati i onaj post s manifestom?
Manifest je odličan. Atomski iskazi i molekularne rečenice! Posebno ona koja se udvaja da bi činila samu sebe. Možda bi ipak trebalo dodati neku preambulu. Nije mala izdaja u pitanju: ako se ne izdaje knjiga nego domovina, to znači da se ipak izdaje knjiga, zar ne Wittgensteine? Možda bi mogli početi nekako svečanije nešto kao …ostvarujući davni san svekolikog kurčanstva … spremni da na odar patoblogije prinesemo itd., da ljudi razumiju o čemu je riječ.


Kuro, doktore, platit ću ti ja čmaralinu doživotnu! Ha, ha, da kako je kurcu na ploh/si, onako spljoštenom, ko tuljanovom? (Tulio je za pet: samo plješće onim perajama pa mu je alatka kao u onoj reklami za uložak, skujz maj frenč). Doktore, kad smo već kod tegoba, kakvo samoubistvo, nisam ja majkemi, nego onaj Supek, nosa cijankalij još od drugog svetskog prvenstva (zaista nevjerojatno, a!?)!? Uostalom, čitao sam ja i Ho Kinga, i kužim da mogu biti zatvoren i u orahovoj ljusci a biti kralj multidimenzionalnih crvotočina, superstruna i uoptše beskraja koji je tako lepo opisao Bacon u svojoj pripoveci o Hamletu, a koji je tako nemilo mučio onog boležljivog Pascala (to mi je inače jedna od najmilijih reči: prepast! pazi vamo: on spram ta dva beskraja, atomskog i makrokozmičkog, oseća jednako beskrajnu baroknu prepast! da je samo to rek'o, alal mu kurac!). Da ne talambasam, Kurosawa, doktore, dok je meni Kur-njikove, ne brini. A julijancima ja ništa, voistinu, ne verujem: oni ionako sve saznaju zadnji, pa i Radosnu vijest! Ahahaha, jebote što je ovaj dobar, k'o komovača, uf, al' žari! Mada, ovo za Trakla nisam znao, al' me ne čudi, kad je Pynchon ravnao poštom u to vreme, ili Thurn und Taxis, jebemliga: čudi me da je lova uopšte stigla na Traklovu adresu, obzirom da Trakl u to vreme nije bio ni izbliza čuven kao dan kasnije. Mislim inače da ti tu priču nije ispričao naš lečeni pravoslavac, jer u Zagrebu imade samo jedan, a taj nije bio na slavi jer je znao da će Bandić i Ljuština sve žito da pojedu. Mi idemo avionom za Crnu Goru, kod Amfilohija, tamo je uvek pravo slavlje! Amfilohije prenese robu s Atosa, pa činodejstvujemo po ceo tjedan! Kad te on uhijerotoniše, ne treba ti godišnji na Ibizi! Jasno da će da dodamo preambulu: u njoj će da stoji kako ovaj Manifest nismo napisali mi, nego smo ga pronašli u ostavštini obitelji Miles. Svi koji su ga pročitali, jebiga, gospodi pomiluj, kir Kiril eleizoon politikon, pokoj im duši: ko ona videokaseta u Krugu il' Pavićev, božemene, Daubmannusov Hazarski rečnik. Uostalom, knjige ubijaju, zar ne? Zato ih mi, Patoblozi, i izdajemo, kako si lepo zaključio. Napisan je kad i Necronomicon, u vreme Degeneracije: kad se tama sterala nad bezdanom, o čemu lepo ovih dana bigliše Papa - bože, što je taj čovek meni impresivan! - a trkeljaju Dežulović i Debila. Mysterium iniquitatis, to je tajna koju mi čuvamo, i to će jasno da se u preambuli kaže: kakav kurac vekovni san, kakva spemnost utjehe kose i agonija cvijeća!? Pa nismo mi bre pederi i civili da se nešto zaklinjemo i podilazimo narodu: mi želimo da izdamo domovinu, jer druge nemamo! Razumeš!?
P.S.
Pa sad ti Kizzo boldaj, pizda ti materina! K'o da mi ne znamo sami da beremo bukve! Ja osobno, az buki vedi, a ti moj kurac dok ti ne poboldam!



Mlogo smešna ova Kita u Billa! Ahahahaha....

- 00:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 05.01.2007.

dr.KURO SAVA KOVAČEVIĆ VOŠTI KARU

Image and video hosting by TinyPic

BREAKING NEWS: WITTGENSTEIN JE OTIŠAO U KURAC!

Ako je svijet slučaj (Fall), a slučaj pad (Fall), onda je posve sigurno da je Wittgenstein pod padom mislio na pad kurca.
dr.Kuro Sava Kovačević



• Nema nam Kuro Save Kovačevića. Sigurno smo nešto krivo učinili. Dr. Kuro je nenadomjestiv za ovu našu malu zajednicu. Nemanja 05.01.2007. 09:11
• Nemanja grešiš, siguran sam da Kuro Sava sve ovo promatra iz prikrajka dok vošti karu.
Vjerujem da će nam uskoro opet podastrijeti nešto iz svoje bogate analitičke riznice. Markiz de ga Sad 05.01.2007. 09:14
• nemanja, aha. lijep dan, baš sam ti htjela napisat neku lijepu rečenicu al ne rade mi tipke za navodnjavanje.
+ pokvarila mi se i kopirka, a ne jedre mi ideje za popravak.
ma nabijem se na ovaj bezočni niz u ovoj haljini s greškom! samsara 05.01.2007. 09:15
bez očni samsara 05.01.2007. 09:18
• Samsi, ljubavi, šaljem ti veliku pusu! Danas je zaista lijep dan i danas ću se pomiriti sa svima: evo, ide vikend, i hoću da svi budu sretni, veseli i debeli.
Čak i Lola. Jebiga, ne mogu je protiv svoje altruističke prirode i filantropije pa to ti je!
Nego, jest li primjetili da je Borg unatrag Grob!?
To je spooky, ali nam ide na ruku: ako je Zagreb Zagrob, onda je ova premetaljka silno podatna: mi dolazimo iz prapovijesnih dubina i naslaga ovog izmještenog mjesta! Brrrrrrrrr...baš strašno! Imamo sada i mit, ravan indijanskim grobljima na kojima je izgrađeno pol sredjoameričkih gradića po horrorima!
Dolazak Borga kao povratak potisnutog!
Hm, kakve me sve pametne ideje sustižu, teško ću ja van!
Moram pobjeći prije no što se zamislim.
Jer, ja se zamislim još lakše nego što se zajebem: recimo, jučer sam naletio na neku Tinu, i mi smo se tako zajebali da je večer prošla u tili čas!
Poslje smo se i upoznali i djevojka je zaist na mjestu.
Nesreće.
Idem, idem, dosta je više ovih obloga.
Pozz, kiss! Nemanja 05.01.2007. 09:40
• Da, Borg aka Grob bi morao imati neki pozdrav.
Možda: Su ćut! Ili tako nešto. Nemanja 05.01.2007. 09:41
• Kizzimire, ha, ha, izvrsno: dok dr.Kuro vošti karu! Da voštiti karu! Ne znaš je li divniji prizor, posao ili sama riječ! Nemanja 05.01.2007. 09:48
• Kizzimire, ha, ha, izvrsno: dok dr.Kuro vošti karu! Da voštiti karu! Ne znaš je li divniji prizor, posao ili sama riječ!

Samsara, što pokušavaš s ovo riječi "bezočni"? Vidim da se igraš, nešto prtljaš...što se zlato zbiva? Što pokušavaš reći? Nemanja 05.01.2007. 09:50
Izvrsno Grob! Pa tome svi težimo. Predlažem dva pozdrava
pozdrav GROBERA neka bude
Li Yes!
a kad se odjavljujemo sa bloga žrtve pozdravljamo sa:
Su ćut! Markiz de ga Sad 05.01.2007. 09:51

• Kizzimire, ha, ha, izvrsno: dok dr.Kuro vošti karu! Da voštiti karu! Ne znaš je li divniji prizor, posao ili sama riječ!

Samsara, što pokušavaš s ovo riječi "bezočni"? Vidim da se igraš, nešto prtljaš...što se zlato zbiva? Što pokušavaš reći?

AHAHAHA!

Li Yes!
Izvrsno! Zašto ne Lee Yes!
Kizzo, za blogove! Nemanja 05.01.2007. 09:52

• Konačno, s PA(B)LOGIJE ideš ravno u BORG/GROB.
A tek teorija odraza koja grob ispostavlja kao odraz borga! Konačno imamo osnov drugovi za povratak na pozicije prije Bleda 1960.! Živeo drug Todor Pavlov i drug Lenjin. Živeo i drug Ludwiga Boltzmann, pre njih! (Koristim ovu priliku da obavesti širu čitalačku javnost o jednom manje poznatom otkriču našeg akademika Supeka, još kao mladog čoveka: "Slučajno sam kao brucoš otkrio u züriškoj biblioteci da je Lenjin, tražeći argumente protiv Machova pozitivizma, nabasao na Boltzmannove »Popularne spise« pa preuzeo odatle teoriju odraza, jedan od dvaju nogostupa dijalektičkog materijalizma; poslije također objavih da je on formirao i ishodište mladog Ludwiga Wittgensteina: iskazi kao slike stanja stvari."
Ne znam shvatate li svu vrednost ovog mog otkrića Supekovog otkrića, ali, ispada da nakoš što smo definitivno ustavnovili da je Zagreb Zagrob (Vidi: Venecijanska obdukcija ipak je bila znak za obračun koji će uslijediti u Zagrobu, mjestu za posljednjim grobom iza Armagedona.), a BORG je GROB, onda se odatle, kao što omogućuje drug Supek s drugaricom Bolzanno, izravno piči u jednom smeru prema teoriji odraza drugova Pavlova i Lenjina, a u drugom prema drugu Wittgensteinu, koji je, kao što pokazuje rad dr.Kure, otišao u kurac:
"I u svom posljednjem komentaru on upozorava na jedno novo kurološko tumačenje Wittgensteina.
Ako je svijet slučaj (Fall), a slučaj pad (Fall), onda je posve sigurno da je Wittgenstein pod padom mislio na pad kurca.
Zato on Traktat i završava mišlju o prećutkivanju onoga o čemu se, kako sam misli kao izdanak fine bečke obitelji, im besten Fall, ne bi trebalo govoriti. Da on na kraju nije došao do samog kurca, on bi o tome bio govorio, a ne to prenebregnuo. Russell je, kako vidimo, svojom stalnom ostitičkom erekcijom izvršio poguban utjecaj na Wittgensteina. Ovome nije preostalo drugo nego da se nada (sa Spenglerom) da će sve to jednom ipak morati pasti i da će studentice konačno početi studirati."
Also sprach dr.Kuro Bajraktare

Nemanja 05.01.2007. 10:50


• Kizzo, jedna mala poslastica iz lektire koju si mi poslao: sečaš li se zen-meditativnih obrisa obale u onoj tvojoj mediteranskoj rapsodiji in blue i ekskursa o sfingi? E, na to sam ja spomenuo Kafku, pa je komentar nestao, ali, onda je usledio još kraći i još bolji:

Vidim ja da se ovdje pametne opaske same od sebe brišu, a nepametne urezuju u pamćenje!
Opaska glasi: Anders je Kafku nazvao alegoričarem nepoznatih pojmova. Ti pak govoriš o alegoriji koja daje naslutiti jedno nepoznato stanje stvari. Sjajna misao: dvostruki filter nejasnoće: alegorija SLUTNJE jednog NEPOZNATOG stanja stvari! Zbilja ti se omaklo, sinovče! Dasa i Badža 15.09.2006. 16:31


Bože, što se sve tu reklo, i čega sve tu nema! Kizzo, daj mi poklon za Novu: snimi mi na neki nosač informacija ceo svoj dosadašnji blog! Nemanja 05.01.2007. 10:53

TEK ZBOG INFORMACIJE
Kako je dakle Wittgenstein otišao u kurac:
Wittgenstein doduše tvrdi (oprostite na izrazu) da činjenice tvore svijet, ali, da Die Welt ist alles, was der Fall ist. Mislim da je problem s Tractatusom, kao filozofijskim tekstom, identičan problemu cjelokupne filozofije: do sada je svijet samo različito tumačen...Šta oću da kažem: Tractatus je sasvim krivo tumačen kao njemački a ne engleski tekst, i iz toga je razvidno da Wittgenstein u jednom finom, krausovskom paradoksalnom vidu, s mogućim reminicencencijama na Spenglera, govori o Padu (Fall, op.N.). Fall = To drop or come down freely under the influence of gravity, da se razumemo, i otuda je jasno da je ako ne suvremeni svet, a ono Wittgenstein bio sasvim zaokupljen erektivnom disfunkcijom, da ne kažem padom kurca, usled utecaja gravitacije ili neke jače fizikalne sile, kojih je ukupno četiri.
Toliko neka za sada bude kazano o kurcu i Wittgensteinu. Nemanja 05.01.2007. 11:06
• To je sve već anticipirao Boltzmann. Odnos entropije i verovatnoće, koji mu je uklesan kao epitaf na grob/borg, logična je posljedica osobnog Boltzmannovog otkrića da sve ide u kurac, pa i kurac sam!
Heh, odnos entropije i verovatnoće! Tja, da se Vlasi ne dosete.
Sasvim je verovatno da će i sam kurac, sledeći zakone entropije, doskora da padne (Fall, op.p.)
što ne nužno, ali vrlo verovatno - kao i u Boltzmannovom slučaju - skončava egzistencijalnom entropijom, tj. samoubistvom
!
Zbiljam su zakoni prorode snažni! Padne li kurac (Fall, entropija, etc.), past će i Ljubin grob! A onda više nema živih komunista!
Najebasmo, ovako-onako! Nemanja 05.01.2007. 11:11

Image and video hosting by TinyPic

Ekskurs:

ČOVJEK I NJEGOV B(L)OG

Samoubojstvo: grijeh protiv božje volje

Na studiju u Leipzigu služih se Boltzmannovom metodom pri statističkom tretiranju stacionarnih stanja - sve to dovoljno da razmišljam o tom geniju i njegovoj smrti. Jesu li znanstveni uspjesi i najveća priznanja dovoljni za čovjekovu sreću?

PIŠE: IVAN SUPEK

Voluntarizam je s Friedrichom Nietzscheom dobio aktivistički obrat, a za nj volja nije slijepa nego teži k moći (Wille zur Macht) i rađa nad-čovjeka. Tom filozofskom smjeru, koji je okrenuo od racionalne spoznaje, priključio se i zagrebački filozof Albert Bazala, samo što će on kao dosljedan liberal odbaciti Nietzscheova nadčovjeka i njegove paradoksalne opreke društvenoj hipokriziji.
Uz početni zanos s poetski pisanom objavom »Tako je govorio Zaratustra«, mene je najviše odbio Nietzscheov obrat već amoralne makijavelističke maksime: »Dobar cilj posvećuje sredstvo« u Zaratustrinu maksimu: »Dobar rat posvećuje svaki cilj«, gdje se pod dobrim razumijeva viteški i hrabri, očito bez uviđaja u strahotu i gnjusnost rata.
Velik preokretač kršćanskih vrlina smatrao je poniznost i sućut lukavošću robova da iscjenkaju milost ili čak jednakost u svojih gospodara. Pod Nietzscheovim utjecajem i Bernard Shaw je sipao duhovite paradokse, a narugao se i Kristovoj poruci: »Ako te tko udari po jednom obrazu, pokaži mu drugi obraz«.
No velik dramatičar, inače pacifist i socijalist, nije zapadao iz duhovitih paradoksa u apsurd nego je njima otkrivao predrasude ili licemjerje bigotnog društva. Johann Sebastian Bach je u svojoj divnoj kantati »Budi zadovoljan sa svojom sudbinom!« opjevao kršćansku skromnost da bi bio okrivljen da time poput Luthera priječi borbu siromašnih za pravdu.
No sam genijalni kantor sv. Tome u Leipzigu se u očuvanim pritužbama i te kako bunio protiv male plaće kojom je jedva izdržavao brojnu obitelj.
Za pesimističnog Schopenhauera je glazba tješiteljica života (zar i glavni razlog da se živi?), no takvu će utjehu jedva primiti osiromašeni i nezaposleni ljudi.
Jer, doista, čemu živjeti ako nam svaki novi dan samo produljuje patnju i razočaranje? Puk je oduvijek, bilo u ropstvu, kmetstvu ili kapitalizmu, radio i patio, međutim, to je pretrpio s odušcima veselja i s više-manje nade u bolju budućnost ili, jednostavno rezignirano, ubijene vlastite volje, kao što stoka podnosi tegljenje i konačan udarac mesarske sjekire.
A religije su od davnih egipatskih vremena uvjeravale narod da tako mora biti kako jest, jer je to božja ili faraonska volja.
Rimski filozof i pjesnik Lucretius Carus, koji je ostihotvorio atomistiku Leukipa, Demokrita i Epikura u šest knjiga De rerum natura, ubio se u četrdeset trećoj godini života, ljeta 55. pr. Kr., kako bi time iskazao da se ne boji bogova.
A vjera u bogove je za njega praznovjerje nastalo neznanjem i strahom od moćnih prirodnih sila pa on želi svojom velikom pjesni poučiti ljude da sve pojave, tako i duša, nastaju gibanjem atoma.
Sam Albert Einstein je u predgovoru modernom izdanju antičkog djela visoko ocijenio Lukrecijevu obnovu starogrčke atomistike. Iz duge pjesni »O prirodi« značajni su ovi stihovi:
Bezutješno je pred ljudskim očima/ležao život na zemlji/pritisnut teškim jarmom religije.../Duševnu takvu tjeskobu, pomračenost duha/ne mogu rastjerati zrake sunca ni sjaj dana,/ nego samo istraživanje i spoznaja prirode.
Jamačno nije demonstracija hrabrosti bila rimskom pjesniku i filozofu jedini motiv za samoubojstvo.
Njegova materijalistička filozofija nije dobila pristanak rimskog svijeta koji su napučili dusi pokojnika, demoni, vukodlaci, vile, nimfe, satiri, lari, penati, vragovi i bogovi djelujući na ljude kao dio njihove zbilje ili kulture. U odbijanju helensko-rimske kulture je sv. Jeronim zaključio da je ep »O prirodi« napisao luđak.
A povjesničar i biskup Euzebije oko godine 300. ogorčeno pita: »Tko raspoređuje atome da odgovaraju svojim zadaćama i da je ovdje nastalo Sunce, a ondje Mjesec i tko je bio njihov vođa? Zar ne vide ovi kratkovidni ljudi, koji pristaju uz tu znanost, da se pravilnost astronomski pojava, ukratko čitav red prirode ne može objasniti atomima?«
Religije su učile da bogovi ili Bog upravljaju ljudskim životima pa su zabranjivale samoubojstvo kao grijeh protiv božje volje.
Samoubojicama je u srednjem vijeku i poslije priječen častan pokop na groblju, a neuspjeli pokušaji samoubojstva su se kažnjavali.
Još u 19. stoljeću vladao je u Velikoj Britaniji i Americi takav zakon zabrane. Ako je poslije i ukinut taj apsurd, oduzimanje vlastitog života smatralo se nedostojnim. No ostaje shakespearsko pitanje za mnoge: Ako ti je život patnja, zašto da ga ne prekineš?
I danas dvojba muči liječnike i rodbinu da li na zahtjev ili s privolom smrtno oboljeloga smiju skratiti njegovu uzaludnu patnju.
Protivljenje eutanaziji dolazi najviše iz religijskih krugova, ali su razlozi protiv nje i u mogućoj zlorabi da se nasljednici dočepaju imetka pokojnika ili makne suparnik. U svakom slučaju smije se eutanazija obaviti samo uz odobrenje priznate etičke komisije.
Inače čovjek pri svijesti ima pravo na svoj život pa tako i na smrt. Nakon što sam bio pušten iz zatvora Gestapa i vratio se iz Trećega Reicha u okupiranu Hrvatsku pa otišao u partizane, nosio sam stalno u džepu omotić cijankalija, odlučivši da više živ ne padnem u ruke fašističkim žbirima. Može se to moje »osiguranje« označiti kukavičlukom, ali u meni nije više bilo volje za herojsku smrt.
Utemeljitelj statističke termodinamike Ludwig Boltzmann zaprepastio je kulturnu javnost kad se 5. rujna 1906. ubio. Mnogo se nagađalo o toj kobnoj odluci slavnog fizičara na čijoj su nadgrobnoj ploči u Beču štovatelji urezali njegov odnos između entropije i vjerojatnosti - jedan od najvažnijih prirodnih zakona.
On je kao dosljedni zastupnik filozofskog materijalizma tumačio postanak života i na posljetku ljudi sve složenijim atomskim strukturama pa imao ljutitih polemika sa sveučilišnim kolegama koji su prianjali uz teizam ili idealizam.
Konzervativno-religiozno društvo se mrgodilo na svojeg najvećeg znanstvenika, no, prema svemu sudeći, posljednji mu je kobni poticaj za samoubojstvo došao od obitelji. Muž i otac teško je podnosio da ga žena i djeca ne vole i ostavljaju.
Slučajno sam kao brucoš otkrio u züriškoj biblioteci da je Lenjin, tražeći argumente protiv Machova pozitivizma, nabasao na Boltzmannove »Popularne spise« pa preuzeo odatle teoriju odraza, jedan od dvaju nogostupa dijalektičkog materijalizma; poslije također objavih da je on formirao i ishodište mladog Ludwiga Wittgensteina: iskazi kao slike stanja stvari.
Kako god su se pozitivisti i materijalisti žestoko sukobljavali, nije im palo na pamet da imaju isto ishodište - misli kao izrazi činjenica ili vanjskih stvari.
Na studiju u Leipzigu služih se Boltzmannovom metodom pri statističkom tretiranju stacionarnih stanja - sve to dovoljno da razmišljam o tom geniju i njegovoj smrti.
Jesu li znanstveni uspjesi i najveća priznanja dovoljni za čovjekovu sreću? Očito treba još nešto više. Tada srnuh u zaključak i napisah kako mu materijalizam nije dao moralno uporište. No bez obzira na filozofiju ili vjeru mogu ljudi biti dobri i zli, a Boltzmann je bio plemenit čovjek.

- 11:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.01.2007.

IGLE U OČI NOVE GODINE

IGLE U OČICAMA

Image and video hosting by TinyPic

Ovako je govorio Lečeni:
Manifest patoblogije pozdravljam. Predlažem da svaki član pokreta mora pronaći mjesečno jednu žrtvu na blogu na kojoj će se iživljavati. Štoviše, moj je prijedlog da, uz Nemanjino vodstvo, pronalazimo najgluplje i najbezazlenije blogove i onda ih uzdižemo u nebo sve dok autor ne pomisli da ga je pomilovala božja ruka. Potom ga napuštamo uza seriju uvreda.3.1.2007. 00.17

A ja sam odgovorio: @Lečeni: Moramo se ponašati kao Borg. Jednostavno ćemo asimilirati niže oblike života. Dođemo na neki blog i asimiliramo ga. Zapravo ga ne asimiliramo nego uništimo, ali moramo imati nekakav program, pička mu materina! Ili barem alibi.
Jasno da je svaki mogući pokret otpora uzaludan:
We are the Borg. You will be assimilated. Resistance is futile
.

Ima prvi konkretan prijedlog. Kao što znate, tekst znači plet. Ima genijalan blog ovdje u susjedstvu: strikanje.blog.hr. Neka ženska sve tumači, od prve veste koju je kao dijete splela, sve do najkompliciranijih bodova. Predlažem da tamo otvorimo hermeneutičku podružnicu. 03.01.2007. 01:48 lijecenikatolik 03.01.2007. 09:42

Kao što vidite, ja sam počeo! Jebat ću vam mater zajebete li stvar: pustite me polako, dan, dva, da uđemo u bit štrikanja, pa se ubacujte, ali bez sranja i nervoze: očice, igle, vješte ruke...i nemojte prebrzo na narkomaniju, iako znam da prosto navlači: kad je čovjek pita kakve su igle najbolje, kad se samo nudi u formulaciji: igla u vještoj ruci!, čovek teško može da odoli! Ali, tu se sad vide majstori!
Izgnaniče, tebe se najviše bojim i tvoje nervoze: molim te, nemoj zajebati!
Lečeni, ubaci se još danas! Ti si maher, ovo je sad tvoje područje.
Čuj, progutalo mi je ovo čudovište dva sjajna komentara: jedan o Žižeku, drugi o blogu kao interakciji i autorstvu kao supotpisništvu: teza je bila da je svako čitanje ionako re-kreacija teksta, pa je tako svako pisanje supotpisništvo.
Ali, jebeš to: idemo na štrikanje!
Cura je čisti konceptualni genij: YOGA i PROZAC su OUT, IGLE su IN! glasi njen slogan, a da nije ni svjesna dubine tog slogana! Genijalno! Nemanja 03.01.2007. 10:00

• Prvo sam pomislio da je to zajebancija, ali mala stvarno štrika. Nemanja otvorio si Pandorinu kutiju.
• Ako idete do ŠTRIKANJA, ne ostavljajte tragove na svojim blogovima, ili komentirajte anonimno; uglavnom, nikako ne smijete povezati Patoblogiju s Štrikanjem.
@SAMSARA: Imam za tebe poseban zadatak! Znali smo da će doći tvoje vrijeme. Odi do bloga Štrikanje, i vladaj se kao što se inače vladaš. Normalno zapodjeni razgovor, samo nemoj ni u jednom trenutku odati da te mi šaljemo. Sprijatelji se sa Sonjom, ona ima super nick: SonJa, vidiš da ćete biti izvrsne prijateljice, i onda ćemo i Njetočku poslati. Vi samo bacite spikicu, a ostalo ostavite nama. Kad mi dođemo - tj. Kizza, Izgnanik, Lečeni...- ionako će već biti kasno! Nemanja 03.01.2007. 10:50
• nemanja, da si životinja bio bi udav. slušaj, volim ja poslušat savjete; i o ovom tvom sam razmislila, al onda se sjetih da mi to savjetuješ tek ti! ma muljaj dok možeš, našao si plodno tlo da se igraš riječima, prošao dječko filozofiju jezika pa misli da je to najbitnije u životu.
nego, vidim da isusa spominješ, a budući da si se prozvao kraqljem, carem etc evo pitanjce: možeš li nemanjče i isus biti(bog u čovjeku), odnosno možeš li izjedriti neku ideju i napisati je na svom blogu.
Možeš li učiniti to čudo? samsara 03.01.2007. 11:07
• Markiže, tko to sjebava ovaj blog? Moraš oformiti specijalne odrede. Ja sam ostavio komentar kod pletulje, iskren i precizan. Ne mogu čekati dva dana ali, važno je, kao što kaže Nemanja, da tajimo vezu između heklanja i patoblogije. Pletulja je dobronamjerna i koristan član društva. Molim Izgnanika da se suzdrži od uvaljivanja dotičnoj bar neko vrijeme. Dr. Kuro bi ondje trebao ostaviti esejcic o tekstu kao pletu. Barthes i ostali. Danas sam u depresiji pa neću više pisati. Idem zarađivati za život, pisati još veće pizdarije nego ovdje. lijecenikatolik 03.01.2007. 13:15
IZJEDRITI IDEJU! Odlično Samsi! To ljubavi! Samo naprijed. Par dana patili smo od kreativne jalovosti, i sad nas je krenulo!
Ja te lijepo molim da sisanje sintakse, začepljenu artikulaciju i suosjećajne želje ukomponiraš u jednu te istu rečenicu kojom ćeš izjedriti ideju suradnje na pletivu naše SonJe, i uspjeh je zajamčen!
Samsi, molim te, pomogni mi oko još jedne prevažne stvari: imam susjeda imbecila koji mi zaljeva cvijeće kad odem na more; sutra mu je rođendan. Imaš li ti ikakvu ideju što bi on mogao poželjeti za ročkas? Naime, iako sam ja veliki poznavatelj ljudskih duša, zaista ne znam kaj vi debili volite, što vas veseli, a iskreno bih htio čovjeka obradovati.
Da ga možda ti posjetiš pa da malo porazgovarate o krtičnjacima, što misliš? Nemanja 03.01.2007. 14:34
"Ovo je sjajno. Moja pokojna baka me svojedobno učila štrikati, ali sam nakon njezine smrti izgubio nit. Sjećam se, jednom sam čak uspio isplesti šal koji sam nosio u osnovnoj školi. Zanima me koliko košta taj tečaj i moram li donijeti svoje igle?
Hvala na pažnji."

POZZZ Markiz de ga Sad 03.01.2007. 14:57
P.S.
Nemanja fakat si derpe, pletilja je zabranila anonimne komenatare a meni se baš štrika. Šta sad, da si zabijem igle u vene i brijem da sam na dopu? Markiz de ga Sad 03.01.2007. 15:14
• Spjevao sam Himnu pletilji ali bio sam nesiguran pa je nisam objavio na njezinom blogu, koji je za mene otkriće godine, pa je zanosno, a opet skromno, objavljujem ovdje:

Himna pletilji

O, pletiljo, pletiljo,
Alf i Alfi Kabiljo,
Klaudiljo, Miki i Šiljo,
o, pletiljo, pletiljo.

Oha-ha! opleti me svega,
goluždravca što se gega,
gega-gega, pijani Brega,
plašiti se nemaš koječega.
lijecenikatolik 03.01.2007. 17:45
• Gotovo je s Patoblogijom ako se ovako nastavi s Štrikanjem! Pa to je senzacionalno. Ona je na Prozacu i Xanaxu, a sad malo štrika! Idem ja tam. Pjesma ti je ko bog. Samo ti je Alf suvišan. Nemanja

Svratio sam sasvim slučajno na tvoj blog, na nagovor prijateljelja iz društva "Patoblogija", koja je i u udruženju "Iskorak", ako to uopće išta mijenja na stvari i znači.
Blog ti je super. I moja mama plete, i moja je baka plela, i čini mi se da su svi pleli u mojoj familiji generacijima, pa sam tako, s godinama, i ja postao zainteresiran za gusta tkanja i ovu finu paučinu informatičke svjetske mreže, ako se smijem izraziti metaforom. Da ne duljim, reci, molim te, koju vrst pletiva, uzoraka i, što je najvažnije, igala, savjetuješ početnicima. Slažem se da yoga i droga nisu više in - igle daleko više smiruju, jasno, u iskusnoj ruci!
Moje je pitanje, dakle, vrlo jedostavno: Što bi mi savjetovala za početak? Kako da opletem?
> (03.01.2007. 07:49)


SonJa: Bok! Prije svega drago mi je da si ovako zainteresiran. Ako si u Zagrebu možeš svratiti utorkom u Dubec (pogledaj www.pravi-red.hr).
Početnicima savjetujem obične ravne igle, ne pretanke ni predebele, recimo broj 4, te lijepo usukanu pređu, da se dobro vide ispletene očice. Naravno da početnici rade mustre s pravim i krivim očicama (bez rupica, bobica, i dr.) jer su najjednostavnije. Na internetu možeš naći upute za nemetanje očica na iglu, te pletenje prave i krive očice (malo progooglaj: pletenje=knitting) ako već ne želiš da ti mama pokaže. (03.01.2007. 08:55)
• Nemanja: Bok, Sonja,

Ma zlatna si!! Čuj, kak ne bi bio zainteresiran. U Zagrebu je tako malo ovako pravih inicijativa, pa jasno da sam zainteresiran za takvo što. Prošle sam zime išao na ikebanu na Pantovčak, ali to nije to. Osim toga, nekako me to uvelo cvijeće ne veseli. Oprosti, jedno pitanje, možda će ti izgledati amaterski, ali ja brzo učim: Kako razlikuješ prave od krivih očica? (03.01.2007. 09:44)
• Nemanja: I da, fora ti je slogan! To si se sama sjetila ili si negdje to vidjela? Ja sam isto izmislio jedan slogan: Novac leži na cesti, samo Yu valja podignuti!, ali više nema Jugoslavije pa je slogan besmislen. Čime se baviš kad ne štrikaš? (03.01.2007. 10:31)
• Baka: Izvrstan blog! Ja ne pletem, nego samo heklam. To su uglavnom ukrasni ručni radovi koje stavljam na stoliće i ormariće. Mirovina mi nije baš visoka pa dobro dođe kad mogu koji i prodati. (03.01.2007. 11:19)
• lijecenikatolik: Jao, ovdje ste. Kakav krasan blog. Pogledao sam vestu domaćice koju je isplela kao još djevojčica. Dirljivo. Ja nisam pleo od nastave Domaćinstva u 7. razredu osnovne škole. Sve rjeđe izlazim iz kuće i htio bih Baki isplesti rukavice za 88. rođendan koji je 26. siječnja. Koliko se sjećam, to je složen pothvat. Kako se to, ukratko, radi? (03.01.2007. 12:53)
• Manistra: ja isto kao i baka, samo heklam. jednom sam si, u osnovnjaku, isplela jedan sal, zeleni, ali sam ga izgubila i to je bilo to. nije mi bilo zao sto sam ga izgubila, bio je odvratan taj sal. sad bih si htjela nastrikati ove vunene salice kao na slicici dolje, i podmetace. koje igle treba kupiti ako zelim da salice budu promjera 10 cm? (03.01.2007. 14:12)
• Nemanja: Cure, vidim da i vi heklate, mada me to čudi. Ne zvuči mi baš ženski, pravo da vam kažem, iako ja, dao se odmah predstavim, molim lijepo, nemam nikakvih predrasuda. Hoću kazati, i ja imam Hekler & Koch, najmanje jednom tjedno sam na streljani, u Dotršćini, ako ne gađamo golubove po Pionircu, i pravo mi je otkriće čuti da se i djevojke bave tako disparatnim hobijima kao što su streljaštvo i štrikanje. A opet, to me nekako hrabri, jer to znači da ću i ja, koji zaisat imam mirnu ruku, vjerojatno biti uspješan i s iglama! Jedva čekam! Danas mi seka ide nabavit ove ni predebele ni pretanke. I ona ima četvorku. Samo, ne da mi svoje, nego mi veli da će mi nabaviti za Božić moje igle. Već trnem od uzbuđenja. Vunicu sam već nabavio: imam modru vunu i pokušati ću za prvi rad isplesti Dinamov šal, ako bog da i majka božja s hrvatskim grbom i pleterom. (03.01.2007. 14:52)
• Luce: Ja sam dosta štrikala prije, sada se više ne isplati, možeš kupiti krasne pulovere za malu lovu.
Drago mi je da ipak netko cijeni ručni rad, ipak je jači feeling kad na primjer, nekom tko ti je drag, ručnim radom pokažeš svoju ljubav. (03.01.2007. 15:05)
• Nemanja: Luce, ne znamo se, pa ću biti s vama na vi, no moram kazati da osjećam u vama blisku osobu: i ja neobično cijenim zlatne ruke! I to svih vrsta: prave majstore! Dobrog starog Cahuna, divne ljude kišobranare Sviben, moga automehaničara Slavkeca, nonu Luce, vašu imenjakinju, s Paga, koja radi predivne čipke na kakvima bi i pavlini pozavidili. Domaćice tek: što ja volim generaciju našim mama koje znaju sve te fine kolače, recepte, sve ono što se polako gubi u ovom konzumerističkom svijetu otuđenja, poroka, globalizma...Zato su blogovi poput ovoga prave oaze topline koja nam je neophodna o kojoj vi govorite: da, zaista za početak nema boljeg iskaza ljubavi do ručnog rada. Pa i Focillon je napisao čuvenu Pohvalu ruci, nije li? (03.01.2007. 15:22)
• Nemanja: http://www.uho.hr/index.php?mode=droge&grupa=Halucinogeni&naziv=Gljive (03.01.2007. 15:31)
• Baka: Najljepše se zahvaljujem. Nego, Luce, nije stvar u tome što se ne isplati. Ručni rad pruža i duhovno zadovoljstvo. Kad nešto izradim, osjećam se plemenitijom.

Nemanja, jeste li vidjeli da su kišobrani Anđele Sviben nestali iz prolaza u Neboderu? Zamijenili su ih Swarovskijevi kristali. Šteta. (03.01.2007. 15:43)

Nemanja, prave očice izgledaju kao slovo "V", a krive su vodoravne crtice. Pogledaj recimo u ovom postu: http://www.blog.hr/print/?id=1621911565

Navečer ću napisat' više, sad moram ići. Pa-pa!
Napisano: srijeda 03.01.2007. 15:32

• IZGNANIK: Svratio sam na ovaj blog, priznat ću, prvo iz zabune. Čim sam vidio igle, nešto mi je zaiglilo u duši koja nije više kao prije. Ne bojim se i ne libim se o tome više otvoreno govoriti: bivši sam narkoman. Drogu nisam taknuo pune dvije godine i ponosan sam na to. Imam jedino malo problem sa slobodnim vremenom, imam ga puno, a nemam nikakav hobi. Ipak sam s pažnjom pročitao tvoj blog o štrikanju i u meni su navrle uspomene. Naime, kao dječak mnogo sam vremena provodio kod svoje bake u Đakovu. Tamo sam joj po zimi pomagao plesti čarape. Najviše sam volio plesti za svoju majku koja bi u proljeće dolazila po mene. A, sad ne znam, možda bi se baš mogao vratiti tome i da to postene moj hobi. Igle i pletivo nisu skupi. Mislim da bi me to jako veselilo i ispunilo me, a i podsjetilo na djetinjstvo. Ima li kakav klub gdje se može početi učiti štrikati? Spomenula si Dubec, a ja stanujem u Retkovcu, pa bi vam se rado priključio. Sam bi donio svoj pribor. I još jedno pitanje, ima li vaš klub pletilja muških članova? Unaprijed hvala na odgovorima! (03.01.2007. 15:50)
• Nemanja: SonJa, imaš i zgodan nick. Baš ti poneki put zavidim kad vidim koliko si kreativna. A i ljudi to uočavaju i kad tad honoriraju. Evo, vidiš koliko si interesa izazvala.
Nego, ovo sa žicom je izvrsno: ja sam si uvijek htio splesti onu žičanu mrežicu koju imaju vitezovi. Moj je freind vidio zavjesu od takve žice u jednoj kripti u Francuskoj, i to bi zaista bilo impozantno vidjeti recimo kao zastor koji pada na nakom prolazu bez vrata: metal po sebi izgleda masivno, a opet semipermeabilno, svjetlo se probija kroz tkanje, a opet prigušeno, i taj kontrast topline svjetla i hladnoće metala, težine materijala a lakoće pletiva, čini cijelu stvar strahovito intrigantnom i efektnom. Bravo! Jedino, mislim da ne bi trebala plesti u bakrenoj žici nego u nekakvoj sivkastosrebrnastoj, ako dopuštaš sugestiju. Kao što vidiš ja sam dosta tankoćutan, ali se nadam da ćemo se s vremenom priviknuti jedno na drugo. BRW, jesi li udana? (03.01.2007. 16:04)
• Atopia: "Ovo je sjajno. Moja pokojna baka me svojedobno učila štrikati, ali sam nakon njezine smrti izgubio nit. Sjećam se, jednom sam čak uspio isplesti šal koji sam nosio u osnovnoj školi. Zanima me koliko košta taj tečaj i moram li donijeti svoje igle?
Hvala na pažnji." (03.01.2007. 16:05)
• Luce: Sjećam se kako izgledaju prave očice, uvijek me je veselilo kad sam uspjela bez greške nanizati red pravih, pa odmah nakon njih red krivih, to se, ako se ne varam zove glat-vez.
Poštovana Sonja, eto, vaš je blog naveo na ispovijed jednog mladog čovjeka koji je prešao križni put. Možda će upravo toplina vaših pulovera (slikovito da se izrazim) pomoći mu da ostane na pravom putu (redu pravih očica). (03.01.2007. 16:06)
• Nemanja: Da, još nešto...baš ću zainteresirati neke svoje friendove za ovaj tvoj tečaj. Oni imaju love, ali su, nadam se da ti to neće smetati i da si dovoljno openminded, gey-škvadra. Nabavili bumo svoje igle i doskora bumo svi u "branši", ha-ha, da se našalim k'o Zuhra. (Joj, nadam se da to voliš gledati, meni su oni fenomenalni, ono, mislim, za popišat se od smeha...joj..to mi je baš onak naš domaći agramerski humor!). (03.01.2007. 16:08)
• Luce: Mislim da nije problem u boji žice, Nemanja, oprostite što vam se obraćam ovako osobno.
Dozvolite da kažem da je izbor boje individualna stvar.
Neki vitezovi, na primjer, imaju i zlatne i srebrne haljetke, vadite po potrebi.
Sonja, oprosti što sam malo gruba, inače nisam dugo na blogu, još učim manire.
Ajde napiši nešto što prije, ovo s žicom mi je malo prekomplicirano, imam debele prste. (03.01.2007. 16:14)
• Nemanja: SonJa, oprosti, no moram te korigirati za tvoje dobro: mislim da se piše Intermezzo.
@Luce, čujte, ja još nisam vido bakrenog viteza, ako baš inzistirate, a znam većinu vitezova okruglog stola na pamet! Pa ni Grigor Vitez nikada nije spominjao bakrene pletove, naprosto stoga jer je bakar mek, a i samoj vam je jasno da se onda tu ne da puno učiniti!
I to s prstima, to uopće nije bitno. Ponekad su debeli prsti puno razigraniji nego tzv. klavirski prsti. Vještina i onaj poseban touch nije povezana s anatomskim predispozicijama, nego je stvar predanosti i osjećaja. Ja bar tako mislim.
Ja još uvijek ne kužim jednu stvar: zašto uopće pletete krive očice? Njih onda ionako morate isparati! Pa zašto onda ne plesti odmah prave očice!? Ili sam ja nešto propustio? BTW, čuo sam da su Hrvati jedni od prvih pletača u svijetu o čemu svjedoči upravo hrvatski pleter. Je li to točno? (03.01.2007. 16:42)
IZGNANIK: Nisam mogao izdržati, evo vratio sam se sa svoje dnevne rute trčanja po Studentskom gradu, i odmah kao neki ovisnik (bivši ovisnik, ha-ha, he-he) odmah sam sjeo za svoje računalo u nadi da mi je Sonja već odgovorila. A, onda ugledam da tu ima još baš simpa ekipe koja ne brije na neke pomodne, dozlaboga dosadne stvari, već se pokušavaju vratit na nešto što je prije imalo puno više značaja, i kad su se ljudi znali puno više veseliti i smijati. Ekipa, perfa ste mi, i baš bi volio da taj tečaj zaživi i da vas sve tamo upoznam. Sok od brusnice mi je spreman na balkonu, pa ako se uskoro vidimo, volio bih da ga probate. Ruke mi već "heklaju", ha-ha. Već surfam po internetu i pokušavam saznat što više o vještini štrikanja! Vi mi se, škvadro, svi činite upućeniji od mene. Idem sad malo gledat telkać. Možda baš nabasam na Zuhricu i Mirkeca, da, to je baš naš purgerski humor i nemam ništa protiv ako ne paše ljudima iz ostalih krajeva Hrvatske. Nemre svakom "leć" naš govor. (03.01.2007. 16:43)
Nemanja: Malo sam pročitao tvoje postove iz arhive i oduševio sam se spoznajom da pletu i muškarci. Možda bi bilo korisno da ponovite neke postove, naprosto zbog ohrabrenja: recimo, ovaj potatak je sjajan: Manija zvana pletenje zahvatila je Sarah Jessicu Parker, Umu Thurman, Juliu Roberts, Geri Haliwell, Madonnu, Catherinu Zeta-Jones, Iman, Hilary Swank, Cameron Diaz, Kate Moss, Rosie Grier, Daryl Hannah, Winonu Ryder, Julianne Moore, Rose McCowan, Megan Mullaly, Joanne Woodward, Russella Crowe, Boba Mackie,... i još mnoge druge zvijezde. Na muškarce djeluje ohrabrujuće to što plete čak i Gladijator. Russell Crowe bez okolišanja priznaje medijima da plete već nekoliko godina i da je u pletenju postao pravi "profesionalac". (03.01.2007. 16:50)
• Atopia: Sonja želim ti reći da je onaj gornji komentar s navodnicima napisao jedan totalni bezobraznik. Na svu sreću, odmah je izbrisao gadost koju je napisao a uspjela sam pejstat samo ovu dobru poruku. Blog ti je cool, ja sam inače otvorila blog samo da mogu komentirati i danas sam naletjela na tvoj na Almost cool listi. Mislim fakat bez veze, ja bih korisne blogove kao što je tvoj odmah stavila na Cool listu.
I znaš kaj, ak je ono tvoja fotka brijem da se poznajemo. U koju si srednju išla? (03.01.2007. 17:00)
• Atopia: sad sam se sjetila nicka tog lika kaj piše proste komentare, zove se slom
i daj pliz izbriši onaj komentar s navodnicima (03.01.2007. 17:02)
• Nemanja: Joj, Izgnanik, kak si ti meni herzig! Odmah si prihvatil našu domaću spikicu i bilo bi dobro da pređemo odmah svi na per tu, ak' nije daleko, hahahah...sorry...ja se malo zanesem čim kažem nešto smiješno...ahaha...sorry, fakat mi je to dobro s per tu...joj...čekaj da se skuliram. Nego, ja sam ko za vraga anticipirao da će se pojaviti i netko ovakav, pa sam stavio dolje link Udruge hrvatskih ovisnika, UHO. Evo,ponavljam ga UHO, pa svi koji su zainteresirani za igle mogu skočiti i na taj link. Ili, prvo da se zainteresiraju za igle, a onda će skakati s lakoćom od sajta do sajta, s linkom ili bez njega. Ja nikada nisam imao nikakvih iskustava s drogom, ako se ne računa meskalin, peotl, bunika i velebilje. Moj je tata naime lugar, a kako je završio šumarstvo onda je znao s prijateljima iz svijeta razmjenjivati endemično bilje i bosilje. Neke od naših trava zaista opako šišaju, jebote, jednom smo se ušlogirali cijela familija, tata, mama, seka i ja k'o Adams femili, a taman smo išli na firmu maloj Marijani, od šogora. Stari je napravio omlet od nekakvih gadnih čeških gljivusina, i kad je to počelo plaziti po meni, ja sam mislio da ću poludit: prvo sam imao senzaciju da sam zidni sat s onim čovjekom s kišobranom i damom u bijelom i da mi svaku minutu iz očiju izlazi čas gospon, čas dama, a iz čela kukavica! Onda je tek krenulo: svi su mi izgledali kao u negativu, s nekakvim krilima, ali kao od tkanine i spikali su kao kad ide bijeli šum na televizoru. Jebote, što sam se ja uplašio...No, da ne gnjavim, to ćemo jednom kad se upoznamo. Moram sad ići jer je na meni red za večeru: kod nas u kući su striktna pravila, kao i kod svih klangerika, pa se ispričavam; dužnost zove! Pozz! (03.01.2007. 17:07)
• lijecenikatolik: Nemojte obraćati pažnju na Izgnanika. Znam pouzdano, nije on nikakav bivši narkoman nego je on inspektor za droge pri Prvoj policijskoj postaji Centar. Švrlja po blogosferi i peca žrtve. Ljudi, ne dopustite da vas taj navuče na tanak plet. Sonja, ja sam doista spreman naheklati Baki rukavice. Nisam se šalio. Kad ih dovršim, objavit ću fotku njih na Bakinim rukama. (03.01.2007. 17:14)
• Nemanja: Budući da se baš ne poznajemo, mislio sam da je uputno predstaviti te širem krugu posjetitelja bloga, koji su se, kao Izgnanik i ja, pitali otkud ovaj slogan. Evo otkud:
"Mnogi moji čitatelji ne znaju zašto držim ovu gore maksimu na vrhu bloga. Od nekud sam, istina, prepisala tu frazu Joga i Prozac su OUT, igle su IN, al u mom životu je doista tako. Jer vježbala sam ja jogu, čak sam obavila brdo tečajeva meditacija, i one siddhi tečajeve levitacije, pila sam Prozac za živce, ali i još neke tablete čijih se naziva više ne sjećam (Xanax i još neke), a sad se opuštam uz igle. Naravno, pletaće.
Pletenju sam se vratila nakon višegodišnje pauze, nakon što sam ugledala na internetu kačkani i pleteni nakit od žice. Osobno ne nosim nakit, pa mi nikad nije palo na pamet da ga radim. Izradila sam nešto nakita i, kad sam jednom opet počela plesti, nije trebalo dugo da se vratim svojim koncima i vuni. Sad mi je pletenje super, ne znam kak sam uopće prestala plesti."
(03.01.2007. 17:20)

• IZGNANIK: Malo me sad sve ovo zbunilo. Kužim da ste svi spremni za zabavnu spiku, ali meni je ovo malo previše. Zašto se čovjek potpisan s Nemanja odmah uhvatio za moju bivšu ovisnost i počeo se, mislim da to svi jasno vide, sprdati se sa mnom. Zar ni ovdje ne mogu imati mira!? Sad mi je čak žao što sam to tamo napisao kada sam se predstavljao Sonji. Ovo mi je jako pokvarilo raspoloženje. I kakve su ovo gluposti s inspektorom, što ste se sad svi nakačili kao da sam neko čudovište zato što sam neko vrijeme bio ovisnik. Pa, ne znam tko tu kod nas u Dubravi nije bio! To vam može sigurno potvrditi i Sonja, mi smo tu svi bili previše izloženi ulici, i što nam se dogodilo, dogodilo nam se. Od nas koji smo ostali bar smo se svi malo uozbiljili i svijet promatramo nekim zrelijim očima od vas, Nemanjo (ne želim s vama još preći na ti). A rugati se bivšim ovisnicima i nije neka zrelost. Ovdje smo da bi svi malo više saznali o heklanju i možda se čak aktivno počeli baviti s time. A, narkomanske igle ostavimo dr. Sakomanu i ostalim stručnjacima zaduženim da spašavaju našu mladež od tog pakla kroz koji sam i ja, na veliku žalost, prošao. Zato vas molim da prestanemo o mojoj bivšoj ovisnosti. Pliz! (03.01.2007. 17:21)
• lijecenikatolik: Ljudi, ne vjerujte Izgnaniku, laže. Ja sam novinar pa znam kako to ide. Meni on ne može ništa, jer ja se dobro pazim da ne prekršim zakon. A za crnu kroniku ne radim i baš me briga, ustvari, šta će policijski inspektori misliti o meni. Umjesto da hvataju krupne zvijerke koje prebacuju tone kokaina po Lijepoj Našoj, oni se, ko zadnji šupci, šuljaju po blogovima. Pa dobro, majku mu staru, zar je normalno da jedan policijski isnpektor troši vrijeme i novac poreznih obveznika tako što dosađuje na blogu jedne pletilje. Odvratno. (03.01.2007. 17:33)
• njetocka: Izgleda da svi vi ovdje prisutni uopće ne shvaćate koliko je štrikanje in. A heklanje možda još i više!!!!Pa dajte, molim vas, pročitajte si malo Gloriju-in, dobite ju s jutarnjim (besplatno!!!). A u neckermann katalogu sve najskuplje je heklano. Ne vjerujem niti da je ručni rad (Ili možda je?). Imaju čak i heklane balerinke. Ima li takva mašina koja tako štrika da može prevarit stručnjaka da ovaj misli da je rukom štrikano, a da nije rukom nego mašinom? Bilo bi dobro da ima, a opet nekako možda i ne? (03.01.2007. 17:37)
Nemanja: Joooooj, Izgnanik, pa ti si sve skopčal krivo. Sonja nije Sonja, nego je to naopak, kužiš, fora: Son Ja je Jasna Sontag. Imaš tu na njenoj stranici sve o njoj, još je bila u novinama! A to da si ti narkoman, pa kaj! Ja sam bio ovisan o čokoladi i shopingu, pa sam s skinuo. I kažu mi da sam zgodan. Ahahah....Sorry...Nego, ja mislim da je Jasna dio nekog šireg pokreta, Stiches n Bitches i da je to strašno rašireno po Americi. Ima više štrikačica nego pripadnika KKK. Nego, Izgnanik, kaj je istina da si ti murjak. Ako je to istina molio bih te da odeš proć, jer se ovdje skupljaju pošetni ljudi i entuzijasti, a ti pleti svoje mreže znaš gdi. Pa nije ovo ti više komunizam! Mi smo sad u demokraciji! Valjda se ljudi mogu slobodno družiti i plesti do mile volje.
Nego, Jasana, zakaj Prozac? To ne kužim. Kužim da pletete od malena, ali ćemu Xanax. To baš i nije dobro. Ti antidepresivi stvaraju blagu ovisnost, a ničemu ne koriste. Bolje je onda sfrkati malo velebilja pa onako, u predvečerje, dim, dva, i to čovjeka relaksira na dva, tri tjedna, k'o bog ste, jedino malo disfunkcionalni, u smislu da baš ne možete na posao, ali ste posve opušteni. Mislim, možete i na posao ako ko moj stari lutate šumom, pa onda on odluta bogtepitaj kam i nema ga kao da je tornjak, po tjedan, dva, ali ako čovjek radi u firmi, onda teško. Iako, trebali bi možda probati, te domaće trave su ipak nešto što je tu naše, s čim smo rasli, i to bi vas možda malo uvelo u jednu drugu dimenziju. Ja sam sa mojim djedom, koji je bio upravitelj Kopačkog rita, naučio sve o našoj endemskoj panonskoj halucinogenoj vegetaciji, što čovjeku dobro dođe u prirodi, a i društvu, i ako vas interesira možemo podijeliti iskustva: baš me zanima što bismo spleli nakon čaja od dobre buničice, lanjska berba, rujanska. Bunika inače pročisti čovjeku sve čakre tako da jedno duže vrijeme uopće i nemate dojam da postoji išta osim čakri i kolanja kundalinija, gore, dolje, gore, dolje, gore....sorry...Jasna, drago mi je bilo, idem pripaziti na zapršku. Bok.
(03.01.2007. 17:40)
• njetocka: A za ovog dečka koji je bivši narkoman: To te ne mora biti sram, to je zapravo dobro, jer pokazuje da imaš karakter i volju kad si se tako mogao izlijeciti od te najgore pošasti i to vjerojatno sam bez ičije pomoći. Isto tako mislim da je za tebe super da se baviš nečim tako kreativnim kao što je štrikanje. Imam čak i ideju kako bi se štrikanjem moglo zaradit nešto novaca, ali moram najprije još istaknuti da nije samo štrikanje i heklanje in, nego i čipka. Onda iz toga izlazi da je čipka kombinirana s pleteninom nemoguće in. Tako bi se, onda, moglo izrađivati ne samo odjeću nego i predmete u toj kombinaciji. Npr: kutija za nakit - izvana opletena a iznutra iščipkana. I ne mora biti u jednoj boji! (03.01.2007. 17:46)
• IZGNANIK: Ovo s internetskom policijom mi postaje sve tu mač. Zar oni stvarno postoje? E, fakat previše... Ne, ja vam se kunem maminom penzijom da nisam nikakv kljun. Mrzim ih iz dna duše. Dečki, nemate frke, čist sam ko najnovija Sonjina ogrlica. Bez panike, i sad bi se već fakat mogli počet pobliže upoznavat. Sad kužim da sam vam mogo u početku bit sumnjiv s onim čudnim uletom. Iskrenost danas zbunjuje ljude. Inače, nedavno sam prekinuo sa djevojkom (upoznao sam je komuni), pa sam ono malo li-la. Puno mi znači ovo čavrljanje s vama. Znači: nisam KLJUN! Nou čens, amigos! (03.01.2007. 17:48)
• Nemanja: Dobro, kad smo se već počeli upoznavat, evo, ja ću kazati da sam ja Srbin, doduše zagrebački, pa sad, ne znam, ako vam ne smeta, ja bih tu neko vrijeme bio s vama i volio bih upoznati mlade ljude sličnih afiniteta i svjetonazora. Volim puno čitati, putovati, streljaštvo, skupljam telefonske brojeve poznatih osoba, imam sjajnu kolekciju manga-stripova i dugodlakog woodlyja. Mene ne bi smetalo Izgnanik i da si unklju, pa kaj: nevini se nemaju čega bojati, osim gubitka nevinosti. Zaboravio sam kazati da imam i djevojku, ona radi u korporativnim komunikacijama jedne naše velike firme, a ja ću za sada svoje obrazovanje zadržati kao malu tajnu dok se i drugi neprdstave. (03.01.2007. 17:56)
lijecenikatolik: Njetočka, nisam znao da je štrikanje toliko in ali ja sam već pomalo razočaran čovjek, pomalo sredovječan, pa više ne pratim revijalni i modni tisak kao što sam ga pratio onomad kad sam još bio optimističan u životu. Štrikanje mi se nadaje kao zen, kao nit koja vrti samu sebe, koja se raspara da bi se splela i obrnuto. Izgnaniče, pa odaje te glupi policijski jezik tipa "Bez panike, i sad bi se već fakat mogli pobliže upoznavat". Daj ne muti, ti si murjak i gotovo! Znam šta te ovdje drži. Ima ovaj Nemanja šta stalno neke hlucinogene spominje. Koliko vidim, i Nemanja te je prokljuvio, jer spominje samo legalne, poljske i šumske narkotike (03.01.2007. 17:58)
• lijecenikatolik: Mislim, da me se ne bi pogrešno shvatilo, ni ja nisam poklonik ovisništva. Ali, ljudi, Izgnanik laže, on budi u vama najniže strasti, pa vidite da se ovdje već i Srbi sami od sebe prebrojavaju. Mašala. (03.01.2007. 18:00)
• njetocka: Izgnaniče, ja možda nisam ovdje napametnija ili, štajaznam, najiskusnija, ali mislim da znam što tebe brine, makar možda podsvjesno. Ti misliš, tko će sad tebe htjeti s tvojm prošlošću i sve. Ali, vjeruj, podcijenjuješ žene. Žene su u svojoj biti dobre i najviše cijene iskrenost. I traže srodnu dušu. Tako da ćeš, tko zna, možda baš ovdje pronaći takvu osobu.:) (03.01.2007. 18:03)
• IZGNANIK: Evo, kad sam već tu, ja ću prvi. U srednju školu išao sam u UHOC na Katarinskom trgu, kuharski smjer. Trenutno sam nezaposlen, iako mi je kuhanje još ostalo strast i predao sam molbe u nekoliko vrtića tu u Dubravi, ali me zbog mog ovisničkog kartona izgleda nitko ne želi u svojoj radnoj okolini. Inače, drago mi je (plećko) Nemanja, što si u sretnoj vezi i što ti djevojka redi za uspješnu korporaciju (treba li im tamo u firmici neki kuhar, ajd je pitaj, pliz). I ja sam do prije mjesec dana bio u sretnoj vezi. Ta je cura bila novinarka, a i nakon komune su je ponovo primili u njezinu matičnu redakciju u Rijeci. Vidiš kako je to s novinarima drugačije, njma se sve izgleda tolerira zbog stresnog posla, a kuhanje je kao manje vrijedno. Ali to je naše današnje društvo. Tako bi se vjerojatno odnosilo i prema udruzi pletilja kad bi od njih zatražili kakvu donaciju za naše skupove i moguća natjecanja. Jako mi nedostaje ta djevojka. Baš sam danas tužan. Puno mi sve ovo znači. Našao sam i nekakve stare mamine igle. (ne za išijas, nou paniks!, za štrikanje) (03.01.2007. 18:04)
• njetocka: Joj, sorry, moram ići. A baš mi je žao. Sve me ovo vratilo nekim sjećanjima koja su uspomene. Nisam sigurna jesam li se dobro izrazila. Mislila sam: neke su me stvari na nešto podsjetile, a uopće to nisam očekivala i jako sam se raznježila i želim vam svima sve super. Pusa. Kad se vratim doma odmah vas čitam.
p.s. jedva čekam (03.01.2007. 18:10)
• Atopia: U potpunosti razumijem Izgnanika i suosjećam s njim. Imaš moju punu podršku u skidanju s igle.
Pomalo sam tužna, sjetila sam se svoje frendice koja je prošla heroinski pakao i završila u jednoj talijanskoj komuni. Jako ste neozbiljni što se rugate čovjeku koji ima problema, a ako niste znali ovisnost je bolest. Vi novinari ste najgora bagra alkoholičarska, znam to jer živim blizu zgrade Vjesnika, u Cvjetnom. Po cijele dane visite u birtiji pijani i drogirani. Fuj! (03.01.2007. 18:12)
• IZGNANIK: Lječeni, al ono fakat mi se skini, i ti se odi negdje lječit. Ko zna iz koje si ti pak komune došo. Sigurno iz neke puno gore nego ja. Ne može tebi pomoć nikakav zen, možda samo bazen, i to s puno šampona. Atopia, fala na podršci, ovakvi čudaci me zbilja totatlno iznerviraju. Dosta mi ih je tu ispred nebodera di idem pit kavu. E, atopia, kak ti se zove frendica, možda je to moja bivša!!!??? Ili da si ostavimo mejlove. Moj je: "Sv.Vid@gmail.com.hr". Čekam!!! (03.01.2007. 18:20)
• Atopia: Polako laskavče, malo sam nepovjerljiva prema strancima. prvo te želim malo bolje upoznati.
ovo s bazenom i šamponom ti je za 5.
ha, ha, ha
kako si ga oprao! (03.01.2007. 18:24)
Luce: Ja sam učiteljica razredne nastave u jednoj sesvetskoj školi. Mislim da je ovo odličan blog, koristit će mi u radu s djecom, inače radim po novom nastavnom planu i programu, pa ću vrlo rado upotrijebiti znanja stečena ovdje.
Da, zaboravila sam spomenuti da sam prešla i kompletan ciklus izobrazbe "Iskorak po iskorak" u organizaciji istoimenog otvorenog učilišta, koja upravo sugerira vraćanje na primjenjiva znanja u naobrazbi, a što je štrikanje, odnosno, cjelokupan opus ručnih radova, sem primjene savršene sinhronizacije očiju, ruku i mozga?
Hvala vam. Dječica će vam biti zahvalna, a sigurna sam i njihovi roditelji kad prepoznaju da se u njihovoj djeci budi kreativnost. Posebno mislim na rizičnu tinejdžersku skupinu koja je ručni rad zamijenila sajber zadovoljstvima. (03.01.2007. 18:25)

• Nemanja: Njetočka, nije ništa krivo, dobro si se izrazila. Zapravo, ti si ovdje najiskrenija. Jer spominješ srodnu dušu i uspomene koje su zapravo neka sjećanja koja čovjek rado zapamti. Ja se rado sjećam tih laganih drogica jer me je djed vodio po šumi, pokazivao mi kako se čovjek može orjentirati potpuno stondiran da baš ne kruži oko stabla (po mahovini, jasno: leđima se naslonite na dio stabla obrastao mahovinom i onda morate naglo krenuti ravno; uglavnom ravno.) Kad nema pri ruci ljulja i barskih travuljaga, dobre su i šumske, recimo domaće muhare i ostale gljivice. Ne znam da li znadete da je unutrašnjost brijestova lista - poleđina naime - jako blagotvorna za monotonih šetnji panonskom šumom: list se stavi na jezik i onda čovjek tako ostane po tri, četiri sata, jer se ni nije u stanju pomaknuti koliko brzo psihodelik uđe kroz jezik u krvotok. Taj su što partizani koristili kao sumanuti: ukipili bi se ko ninđe! Kađu ljudi da su tako mirno stajali da bi njemačka patrola znala proči mimo partizana u takvom stavu a da ni ne primjeti da nije riječ o raslinju. Da ne kažem kakve vas košmarne vizije saljeću: imate dojam da gledate Milijunaša unatrag: sve vam je poznato, ljuti vas što ne možete reagirati, a sve se giba k jednostavnijim i jednostavnijim oblicima i činjenicama svijesti. Zanimljiv fenomen. (03.01.2007. 18:26)
• Nemanja: Sudeći po količini entuzijazma s kojom se upušta u upoznavanja najrazličitije vrste i prilježnoj revnosti kojom ogovara na svaki pa i najmanji podražaj, te brzini u nuđenju intimnih komunikacija gmailom, Izgnanik je ipak kljun!
To mi je sad malo pokvarilo večer: ako je jedna Njetočka od samoga početka inzistirala na otvorenoj i nepatvorenoj iskrenosti, ako je jedna učiteljica razredne nastave u Sesvetama mogla otvoreno progovoriti o održvom razvoju primjenjivih znaja u procesu odgoja i obrazovanja naših najmanjih - riječ je o školi za patuljke i osobe sa smetnjama u razvoju - ako sam, last but not Frantz Liszt ....ahahaha...sorry...ja mogao otvoren progovoriti o nekim mojim uspomenama na slavonske šume i Kozarčev hrast i brijest, onda je i Izgnanik otvoreno mogao kazati: Jest, ja sam kljun, i tu sam zbog igala a ne pletenja!
Ne znam. Razočaran sam. Mislim da ću razmisliti o svemu i eventualno nastaviti konverzaciju o razgovoru skupa s vama sutra. (03.01.2007. 18:37)
• Nemanja: Ha, ha, ha, sad sam tek vidio onu foru s drago mi je plećko i s bazenom. Izvrsan humor. To ja volim kod škvadre kad je smiješno i kad se zekamo. Škvadro, idemo se zekat. Recimo, da svatko ispriča nešto smiješno ili neki događaj koji se zove a, ne! gdota.
Ja sam recimo upoznao jednu curu. Zove se Samsara. Ona je jako zgodna. Ima dobre sise. I strašno je duhovita. Samo hrče. Pa to meni bude smiješno.
Hoćeš sad ti, Lečeni, ti si ovdje meni za pet. Ili možda da dame biraju? Atopija? Lucija? (03.01.2007. 18:41)
• Baka: Nevjerojatno, tako me sad dirnulo što Liječeni katolik štrika za svoju baku. To je doista pravi izraz ljubavi. Moje unuke ne znaju štrikati. Pokušala sam ih jednom naučiti, ali nemaju dovoljno strpljivosti za takve stvari. One bi sve htjele na brzinu. Takvo je i današnje doba - svijet se sve brže okreće (ne mislim doslovno, hahaha). (03.01.2007. 18:43)
• Atopia: nemanja mislim da nije u redu zloupotrebljavati gostoprimstvo, ali ak ti možeš pisati svoje glupe komentare onda mogu i ja reći da mi je u ovom maratonskom dopisivanju favorit Izgnanik i ako ovako nastavi vrlo brzo ću ga kontaktirati. a onaj katolik ili kak se već ne predstavlja je takav neotesanac da je to strašno (03.01.2007. 18:48)
• IZGNANIK: Ajmo ovak onda, okej, ja sam kljun. Vidim da su se Lječeni i nemanja baš naoštrili da sam kljun. Evo, dečki, jesam. I kaj sad! Bumo svi trčali jednu oko Remetinca? Daj se uozbiljite, i ajmo se malo više pripremit za to pletenje. Valjda će i Sonja uskoro doć. Evo baš gledam buseve kaj prolaze prema Dupcu. I za svaku malo zgodniju pucu si mislim: to je naša pletilja! E, mislim, da si fakinka nije mogla nać bolji razred! Fakat smo svi otkačenjaci. Imam osjećaj da sam ja indigo lik, i da ću naučit plest đempere, ono, u jednoj noći ko u onoj bajci s vretenom i onim gnomom koji pomaže Trnooružici. Čak bi predložiuo da se Sonjina udruga pletilja nazove : TRNORUŽICA, Dubrava Donja. (03.01.2007. 18:48)
• Atopia: ah Izgnaniče, sigurna sam da bi ti utrnuo moju ružicu
:))) (03.01.2007. 18:53)
• Nemanja: Atopia, kaj hoćeš kurvo jedna? Koda ja ne vidim kaj ti radiš. Upucavaš se i Baki i Izganiku otkad si došla. I kaj ja zloupotrebljavam gostoprimistvo ako hoću da pričamo šale koje se zovu vicovi? Glupa si ti pa onda ne kužiš ni moje komentare: ti bi se naslonila na mahovinu i popela na drvo....ahahahha...hahah..ha..joj, strašno...hahah..to je za popišat se od smiješnosti. A ako tebi smetaju Katolici ti si onda nađi nekog ba Zen majstora (ahahaha, opet dobra fora, pa već dvije, o, strašno nešto).
Ja mislim IZGNANIK da bi ti trebao prvo kazati koji ti čvarak imaš i što ti misliš o Markici Rebiću. Bez toga ne bu išlo dalje. A udruga se može zvati i U-Bod, zbog naše tradicije i simbolike, a ne da posežemo za Hansom i Kristijanom Andersonom! Vidi se da si iz Donje Dubrave, da znaš! (03.01.2007. 18:54)
• Nemanja: Atopia, sad sam se sjetio ja tebe. Ti si prošle godine bila na natjecanju matematičara u Velenju! Bok stara, pa kaj tak ne veliš! Si vidla kak je ovaj ludi Miša riješil ovu slutnju, Pointkareovu, samo ovi kinezi nekaj sereju da su oni to riješili a nisu. Baš mi je drago. Ti curo zbilja znaš računat! Pa onda računaj da ćemo te jebat! A-ha-ha-haaaahah...joj...pardoniram se, nisam ja takva, oprostite. Nebum više. (03.01.2007. 18:57)
• Atopia: Nemanja kakva si ti klošarčina zmazana, kak te nije sram?!
sviđa mi se Izgnanik, pa kaj onda. Možda si ljubomoran na jedinog pristojnog dečka na ovom blogu?
đubre jedno pokvareno (03.01.2007. 19:00)
Nemanja: Daj debela, kaj s tim safaladama po dva slova stiskaš, kaj ti je to znazana?
Nauči se pisat na tastaturu, kad si se već učila otkucat tom svom Kljunašu sve kaj ovdje pričamo!
Popi si malo te droge skup s njim, kurva jedna pokvarena, futača, sram te bilo! Pederica! (03.01.2007. 19:01)
• Nemanja: Ti si tak debela da ostale cure trče fitness oko tebe! ahahahahahaha (03.01.2007. 19:02)
• Nemanja: Tak si debela da imaš mjere 90 - 60 - 90, a to samo oko lijeve noge! ahahahaha (03.01.2007. 19:03)
• Nemanja: Tak si ružna da si privlačna jedino gravitaciji! ahahahaha
(03.01.2007. 19:04)
• Atopia: sigurna sam da si ružna, prištava svinja
svinjo jedna!
tak si doma razgovaraj s mamom, stoko neodgojena (03.01.2007. 19:04)
• Nemanja: Tak si debela da su te za osobnu morali slikati iz Googlovog satelita....ahahhahah.... (03.01.2007. 19:05)
• Nemanja: Ti si tak debela da nisi smjela na maturalac u Grand Kanjon da ne zapneš...ahahaha... (03.01.2007. 19:06)
• Atopia: S tobom više ne razgovaram. Odi si pustit neki pornić sa životinjama, a mene pusti na miru.
Izgnaniče javi se! KISSS (03.01.2007. 19:07)
• samsara: bok, ja sam samsara; bauljam blogosferom udišući kardinale i fraktale(da se izrazim da se izrazim), uniđoh u ovaj blog jer bih hteja naučiti stirkati nešto posebno- šahovsko polje, šahovnicu.
jer, vidite, frustrirani buling frend onkraj dunava, što će reći iz srbije hoće da nauči igrati šah, kao to mu je nekako inteligentna(fura se na to) igra, ali kaže da je ne može naučiti igrati u srbiji te traži moju pomoć.
ja kažem: "zašto?kako?"
on će: "zato, bre, jer su nam kralj i kraljica u londonu, topovi na kosovu, a šahovsko polje u hrvatskoj"
i onda to hoće u posebnim očicama, izvorno, autohtono, mekano vezeno. ljubičica. (03.01.2007. 19:07)
• Nemanja: Atopia, pustit ću si pornić s picajzalama na...sad bi ti rekla da znaš!
@Samsara, hoćeš hodat sa mnom? (03.01.2007. 19:10)
• Atopia: Ha, ha, ha, bravo Samsara. Kako si samo elegantno odbrusila tom glupom Nemanji!
koka, daj pet.
LOOOL (03.01.2007. 19:11)
• IZGNANIK: Atopia, cijenim što si me branila, al ja nisam od onih kitova koje skrivaju iza ribljih sukanja. Možda sve jesam, možda sam i kljun, ali skrivač iza sukanja nisam! I molim e a me prestaneš braniti tako srčano. Malo mi je i prebrzo ovo slanje izravnih poljubaca. Rekao sam već da sam nedavno izašao iz veze i rane su mi još sviježe. Ne znam kako bi tebi bilo da ti je dečko rekao da si "smrdljiva đankoza koja se nikad neće skinut, te da mu se skineš s kurca". Možeš mislit kako mi je. Fakat sam mislio da će mi ovo pletenje pomoć. A što se nas dvoje tiče, volio bih da to ide malo polakše. Ja sam prije svega mislio da ti poznaš moju bivšu, pa sam ti zato ostavio svoj mejl. Kunem se da nisam imao nikakve druge namjere. U osnovnoj školi sam bio popularan. Znao sam napamet sve Bajagine pjesme s albuma "Prodavnica tajni". (03.01.2007. 19:14)
• Nemanja: Samsara, pa ti si meni kazaala da sam ti frend? Sad si me razočarala. Pa zašto si mi onda jučer onako nježno uzela mjeru za oplećak koji, kako si rekla, kaniš o'plesti svojom rukom? Dosta ti je dugo trebalo da pronađeš ovaj vic na portalu: Sport i zabava. (03.01.2007. 19:15)
• Nemanja: Atopia, ti bi si mogla igle zabit u glavu da imaš bolji prijem, glupačo! Vidiš da niš ne kužiš. Ionako imaš glavu k'o televizor. Ahahaha...joj što je to smiješno....hahhah..kh...hh.hhkh...joj...strašno!
A ti si Samsara šovinist! (03.01.2007. 19:18)
• Nemanja: IZGNANIČE, idem ja sad, i pozdrav SonJi, tebi, Luci, i Njetočki, a Atopia i Samsara mogu fino da mi ispletu nakrunjak!
Baš ste me naljutili: nije moglo bez ovoga srpski freind! I vi ste liberalni građani! Pfujjj, jebem li vas nacionalističke. Bando! (03.01.2007. 19:22)
• IZGNANIK: E, vidim li ikog od vas debila da mi se pojavi na tečaju u Dubcu, naravnat ću mu tak pičku da će s nom moć samo mjerit pravce i hipotenuze u bilježnicama sestre Leonardice. Jebem vam glupu mater, jel se tak ponašate i kad dođete u drugi kvart, mamjuni nepobananjeni! (03.01.2007. 19:24)
• Atopia: Jedva čekam da se vrati Sonja, a onda će biti Nemanja pa, pa.
Izgnaniče, pobogu malo se zekamo. nisam ni ja baš toliko naivna da se spanđam s bivšim ovisnikom. Imam paranoju od abecede hepatitisa i ostalih boleština. Samo znaj da sam uvijek podržavala rekonvalescente koliko god to bilo u domeni znanstvene fantastike. Lako se ubosti iglom, ali treba znati prestati sa štepanjem. (03.01.2007. 19:25)
• IZGNANIK: Atopia (i nadam se ne za mene samo utopija), fakat si mi slatkica. Zbog tebe mi je jedino drago što ćemo možda zajedno štrikati u udruzi kod Sonje! S napomenom: sve su bolesti izlječive osim bolesti uma! (ovo se odnosi na onu srbendaru i Liječenog). (03.01.2007. 19:30)
• Atopia: sjajno ;)
na kraju ću se stvarno upisati u tu udrugu (03.01.2007. 19:36)
• lijecenikatolik: Evo, sam se odao, Izgnanik, još jednom. Pa tko tako psuje i prijeti osim murjaka, "jebem vam glupu..", "naravnat ću mu tak pičku..." A počeo je, tobože, ja sam jadni bivši ovisnik... Ne valja biti naivan u životu, ne, ne. (03.01.2007. 20:29)
• Atopia: Sonjić jedva čekam da se vratiš na blog i pokažeš ovom provokatoru.
kaj ste popili sav alkohol u birtiji pa sad tu buncaš?
isse koji moron (03.01.2007. 21:16)
• IZGNANIK: Sory, ako sam prema ikome bio grub. Samo sam htio naučiti biti dobra pletilja. To je sve. (03.01.2007. 21:21)
• Slave: ha ha ha ha..dobro je ali previše je drugih lica ;-) (03.01.2007. 21


Evo me konačno doma. Otvorim ja blog i ne mogu vjerovati - punih 63 komentara na jedan post! To još nikad nisam imala. Al onda sam skužila da se to samo nekoliko ljudi međusobno dopisivalo. Nema veze, vidim da ste zainteresirani za pletenje (osim ak se ne zezate) i to je ono što me zanima.

Dakle, da krenem redom:

- nikad nisam probala nikakvu drogu osim alkohola i tih nekih antidepresiva koje sam dobivala na recept, al to je bilo davno; no nekad mislim da je bolje bit narkoman nego ić psihijatru, jer ovisnost svi smatraju bolešću, a ako ideš psihijatru onda si samo glup i slab
- tečaj pletenja održava se u udruzi "Pravi red" svakog utorka 19-21h u blizini okretišta tramvaja u Dupcu. Točnu adresu potražite OVDJE
Na tečaj možete donijeti svoje igle ako ih imate.


Nemanja (prvi po redu jer je prvi komentirao):
- ispravila sam prethodni naslov, hvala, to sam pisala u žurbi s uključenim 0,5% mozga
- zašto bi se krive očice parale, ne razumijem; gle: prava očica je na licu pletiva u obliku slova "V", a na naličju vodoravne crtice. Kriva očica je to isto, samo je taj "V" na naličju, a crtice sprijeda. Dakle, kad ispleteš red pravih očica, pa okreneš pletivo, onda ako želiš glatki bod, moraš plesti red krivih, da bi s jedne strane imao samo "V"-ove (=prave očice), a s druge crtice (=krive očice).
- da muškarci pletu, a evo nekoliko blogova koje pišu:
http://blackthorneknit.blogspot.com/
http://coloradoknits.typepad.com/
http://criminyjickets.blogspot.com/
http://www.norskybear.blogspot.com/
http://www.fey.ca/
http://fiberdork.blogspot.com/
http://fibrealive.typepad.com/
http://www.thejonblog.com/knit/
http://www.knitdad.blogspot.com/
http://colorguardblog.blogs.com/knitblog/
http://knitterguy.typepad.com/
http://www.knittingahome.blogspot.com/
http://www.knittingschooldropout.blogspot.com/
http://legitknit.blogspot.com/
http://marq1.info/blog/
http://www.timothy.org.uk/blog/
http://queerjoe.blogspot.com/
http://danishcitynights.typepad.com/
http://www.sprboston.com/seanssoapbox.html/
http://socialknitter.typepad.com/
http://the-panopticon.blogspot.com/
http://trickytricot.typepad.com/
http://www.gaiser.org/knitblog/index.php
http://willswools.blogspot.com/
a evo jedna stranica posvećena muškarcima koji pletu (imaju i on-line časopis):
http://www.menknit.net/
- bakrene žice imam najviše jer sam svojedobno nažicala hrpu transformatora od ljudi s interneta, a od nje ispada lijep nakit; no imam inešto posrebrene, mesingane i inox žice koju sam kupila

LiječeniKatolik:
- joj, kak da ti nabrzaka objasnim rukavice? A znaš li ti uopće držati igle, ili već pleteš, pa te zanimaju rukavice? Mislim, ipak nekim redom treba krenuti, kaj ne?

Manistra:
- ove šalice na slici mi izgledaju kačkane, a ne pletene, no možda se varam. To je slika s interneta. Mislim da je klupko pamučnog konca dovoljno. Promjer šalice nema veze s debljinom igala nego brojem nametnutih očica. No ako uzmeš tanje igle i tanki konac, bit će ljepše. S debelim iglama će tanki konac dati rupičaste šalice, a debeli konac nije primjeren za šalice. Pogledaj OVAJ moj post.

Atopia:
- tečaj je besplatan za članove, ali za članstvo udruzi treba platiti 100 kn godišnju članarinu. Igle donesi ako imaš, a ako nemaš, dođi bez njih.
- ovo u desnom stupcu jest moja fotka, a imaš ih još među slikama s ljetovanja

Izgnanik:
- udruga je mlada, za sad je jedan muški član, al nadam se da ćete ti i Nemanja doći, kao i njegovi frendovi, pa će vas biti više. To bi bilo super.
- udruga neće mijenjati naziv dok sam ja predsjednica. Kad ti budeš izabran za predsjednika onda promijeni ime. Naziv namjerno asocira na neku sektu (red) ali to je zato jer mi zaista imamo misiju: širimo viziju da je pletenje bolji hobi i način opuštanja od droge.

Luce:
- Mogli bi možda ostvarit i neku suradnju u obliku tečajeva u školama

Nadam se da sam sve odgovorila. Pišemo se sutra! Bokić!font>
• lijecenikatolik: Hvala lijepo na odgovoru. Znam ja držati pletaće igle, ipak sam ja dijete samoupravnog socijalizma. Ne znam, ja ne mogu na tečaj jer živim u provinciji, daleko je to ali nadam se da će neki od pametnijih ljudi s ovoga bloga svakako otići. Inače, impresioniraju me ovi muški blogeri pletači. Pa to je, kao što kažeš, prava sekta. Ne poznajem Nemanju, ali već ga zamišljam kako plete kaputić svome novom psiću koji će uskoro stići u njegov dom. Izgnanik se, vjeruj mi, neće pojaviti, ti internetski murjaci su toliko zločesti i ružni da ih šefovi ne puštaju na teren. Zato i jesu toliko frustrirani. Pozz svima! (03.01.2007. 23:56)
• lijecenikatolik: Ja sam sad bio na pletačkom blogu onog Chucka iz teksaškog grada Austina. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali meni se čini da je taj dečko homoseksualac. Ispleo je ružan šal mami, vježba jogu, pederiše se, rasteže ko nimfa u crnom trikoiću na toj slici koju je stavio na blog. Plete slabo, to kod nas ni siromašne Romkinje ne bi odjenule. Jasnice, ne daj se ti nama, ovo što ti radiš je Amerika za tu Ameriku. Pozz svima! (04.01.2007. 00:27)
lijecenikatolik: Ne bih htio biti naporan, ali bio sam i na Franklinovom pletačkom blogu; on je vebdizajner, zanima ga zen budizam, ne kaže otkud je iz Amerike i očito je da je tvrdi homoseksualac. Ćelav, nabildan, s perverznom bradicom, u narančastoj potkošuljici, on objavljuje ovakve postove:

"Oh boy oh boy oh boy oh boy
Mama says since I was good on Christmas Day and helped with the dishes and ate all my vegetables and didn't pull sister's hair that today we get to go to Halcyon Yarn and I am so excited it's almost like Santa put Stephen Fry in my stocking and Stephen was holding a big box of Belgian chocolate only it's even better than that because yarn doesn't make you fat except if you make a sweater out of Lamb's Pride bulky.

I'm so excited I have to pee okay bye."
Ne znam, nemojte se ljutiti na mene, ja sam politički korektan, ali meni je ovo katkad previše. Pozz svima! (04.01.2007. 00:46)
• Nemanja: Jasna, hvala
na jasnim i preciznim odgovorima,

Ma, nema veze za naslov, pa zato smo tu svi frendovi da upozorimo jedni druge na takve kikseve. Dobro veliš da se neke stvari naprave s 0,5% mozga. Joj, kad bi barem bilo dopušteno toliko promila :) LOL! (Hm, čuj, a koliko mi posto mozga uopće imamo?)
Čuj, jedno me je zainteresiralo, onak, usput.
Rekala si Izgnaniku da "udruga neće mijenjati naziv dok sam ja predsjednica. Kad ti budeš izabran za predsjednika onda promijeni ime. Naziv namjerno asocira na neku sektu (red) ali to je zato jer mi zaista imamo misiju: širimo viziju da je pletenje bolji hobi i način opuštanja od droge"
Imam tu nekoliko pitanja. Prvo, ima li kod vas zaista članova koji se opuštaju od droge? Naime, nisi mi odgovorila ništa o Prozacu i Xanaxu pa mi je nekaj tu čudno: je li ta udruga nadomjestak za neku vrst terapije, možda? Mislim, nemoj me krivo shvatit, ono moje velebilje i bunika su davna prošlost, a ja ionako čujem da je Zolofft bolja stvar od Prozaca.
Drugo kaj me zanima je taj naziv udruge i njegova promjena. Mislim, dakle, teoretski je dakle kak da velim, mislim de fakto je to moguće ako bi Izgnanik bio presjednik? Naime, hoću kazati bira li se predsjednik udruge demokratski, pa recimo ako većina nas mene - to je samo hipotetski da se netko ne uvrijedi kaj njega tu sad ističem na tvojoj stranici - predloži, to bi onda značilo da ja mogu biti predsjednik udruge, kaj ne? I drugo, postoji li nekakav statut udruge, mislim neka odredba kojom se ograničava vrijeme mandata predsjednika ili je moguće recimo ako bi ja doveo sponzore, puno novih članova, razvio marketing i uopće zajamčio održiv razvoj udruge u svim krajevima Lijepe naše, je li moguće onda biti predjsjednik udruge doživotno? Mislim, to onak, usput, nemam ja tu ambicija, nego me pita jedan moj frend kaj je pravnik, kako stoje stvari sa legalnim statusom udruge. Mislim, ima on pravo, jer je nezgodno da se okupljamo a da udruga nije legalna! Što ako je Izgnanik zaist kljun pa nas sve pohapse pod izlikom da samo na iglama? Jesi li kad o tome razmišljala? Što ako su tvoje članice mlađe od 18 godine, barem njih pet, šest, pa nam policija optuži za maloljetničku delikvenciju? Vidiš do kojih to konzekvenci može dovesti! Dakle, ima li negdje nekakav pravni akt koji bi mogli dobiti na uvid prije no što se počnemo okupljati u Dubcu redovito i u većem broju? (04.01.2007. 03:29)
• Nemanja: JASNA, molim te kako bi ja mogao nabaviti onakvu mapu svoga kvarta ili ulice? Kak si to skinula s Weba? (04.01.2007. 04:40)
SonJa: Sve mi se čini da ću morati promijeniti naslov blogu. Nema ta udruga veze ni sa kakvim drogama niti terapijama. Stvar je u tome da su američke glumačke i pjevačke zvijezde, nakon što su izgustirale i zasitile se aerobika, joge i tableta (kak je to već bilo u modi, jer oni žive pod velikim stresom), otkrile da ih pletenje vrlo opušta. Osim toga tko ima puno para traži nešto kreativno gdje će se izraziti, i eto prije nekoliko godina je pletenje postalo popularno u njihovim krugovima. Zatim su počeli nicati pletački klubovi dok ih nije bilo "na svakom ćošku". Nedavno su i dizajneri, vjerojatno da bi ugodili zvijezdama, opet uvrstili pletivo u svoje kolekcije.
Ne želim ja tu biti nikakav terapeut, a "bolje plesti nego se drogirati" je tu iz preventivnih razloga, a ne iz terapijskih (iako može i to).

Što se tiče statuta i ostalih detalja vezanih za udrugu, možeš ih pročitati na stranici udruge: http://www.pravi-red.hr


Liječenikatolik: ja ti ne znam baš dobro engleski i ne čitam te strane blogove. Gledam ih ko slikovnice i jedino čitam mustre. Ovaj popis je rađen na brzinu. Naprosto sam našla te blogove, a mnoge nisam ni pregledala. Naglasak je bio na tome da muškarci pletu, ali možda sam stvarno trebala provjeriti čije linkove stavljam, da ne bi ispalo da su to samo neki čudaci. Al nemoj zbog tih 2-3 čudaka misliti da su svi takvi. Moje isprike. (04.01.2007. 04:50)• SonJa: To je Google Earth. (04.01.2007. 05:16)
• Atopia: Sanja hvala na odgovoru, nisam sigurna jesi li ti Anja ili Sanja?
odlučila sam se učlaniti u tu grupu zato jer si me uspjela zaintrigirati svojim zanimljivim odgovorima. bilo bi baš cool da od muškaraca uspiješ napraviti dobre pletilje :)) (04.01.2007)
Novi naziv bloga
Napisano: četvrtak 04.01.2007. 05:52

Potaknuta Nemanjinim pogrešnim shvaćanjem mog prethodnog (šaljivog) naslova bloga odlučila sam ga promijeniti. U skladu s novim naslovom mijenjam i nick iz SonJa u Anja.

Pozdrav od Anje!



Atopia: baš sam blesava. nisam vidjela ovaj post sa tvojim novim imenom.
Anja zakaj si promijenila naziv bloga?! Ono je bila odlična fora.
sister vrati ga pliiiiiiz
(04.01.2007. 07:33)

• Atopia: sad sam vidla fotke di letiš u balonu. brrrrr
ja se bojim visine. kaj se tvoj dečko bavi balonarenjem?
i da, zamijenila sam te s jednom poznanicom iz srednje koja je malo mlađa od tebe.
ti si simpa (04.01.2007. 08:03)
• SonJa: Koji naziv? Ne znam, danas sam se tek rodila ;)
Da, on se bavi mnogim zanimljivim stvarima koje meni nikad ne bi pale na pamet. A svako malo mi otkrije još poneku. (04.01.2007. 09:10)
Nemanja: Anja, nije ti to OK. Stari je naziv bio cool i svjedočio je tvoju duhovitost. Vrati ti samo stari naslov bloga.
Jer, ovaj je, ako ćemo baš pravo, još i gori, pogotovo kad se zna priča o Xanaxu i Prozacu: ispada da si ti nekako podsvjesno suicidalna: pogledaj i sama - Štrik Anje!

Anjin Štirik!

Strašno! Pa kako očekuješ da se opustimo i posvetimo štrikanju, pletenju, heklanju i kukučanju, uz ovakve psihopatološke subliminalne poruke koje odašilju tvoji naslovi! (04.01.2007. 09:53)

• Nemanja: Jebiga, ja nikako da se priviknem na latinicu, ili mi je kao Srbinu u stalno na pameti: nije kukučanje, nego kukičanje. Isprika! (04.01.2007. 09:54)
• Nemanja: O čemu vi to, vas dvije frendice? Čime se sve to bavi osim letom tvoj dečko? Ja se ne bih usudio u balon. Ja se, bez šale, ne usudim ni na šestom katu nasloniti na balkon! Nije li ograda košare balona negdje u razini pupka? E, pa ja bih se prevalio dolje, na zemlju, već pri polasku. Kod vrtoglavice je, kako je pametno uvidio Kundra, opasno ne to što se bojimo visine i ne možemo pogledati u dubinu, već nasuprot to što nas dubina vrtoglavo vabi! (04.01.2007. 09:57)
• Atopia: Anja dečko ti je baš guba, izgleda ko neki dobroćudni medo. super mi je ta brija s balonima.
mislila sam da vratiš naziv bloga sa prozacom, jučer sam to ispričala frendici i riknula je od smijeha :)) (04.01.2007. 10:56)
SonJa: Joj, Nemanja, dobro, neće biti ni štrik ni Anja, evo opet sam SonJa. Zadovoljen?

Meni ti je to isto: heklanje, kačkanje, kukičanje, nemam problema sa srpskim, pa učili smo ga u školi. Sad se svi prave da nisu imali hrvatsko-srpski u školi. Niš se ne sekiraj, svi te razumiju, samo se prave veliki hrvati (a da mogu odmah bi otišli nekud van).

A što se tiče naslova, evo baš smišljam kaj ću. Ne želim da me ljudi pogrešno shvate i da privučem narkomane. (04.01.2007. 11:31)

• lijecenikatolik: Vidite kak se sad Izgnanik više ne javlja. Postigao je svoj cilj, unio je nemir i gotovo pa uništio ovaj prekrasan blog. Jasna, da me se ne bi pogrešno shvatilo, nemam ja ništa protiv toga da homoseksualci pletu, niti da ih ti linkaš. Pa kaj, svi smo mi ljudi. Ja ne mislim da je homoseksualizam bolest. Sam sam primijetio da ti dečki nisu baš strejt u glavi. Meni je isto super brija s balonima. Ja inače ne letim, nisam se nikad dao čak ni u avijon. Znate kak se kaže, šta leti a ne maše krilima, to će kad-tad pasti. Čitamo se i zaboravite Izgnanika! (04.01.2007. 11:56)
Image and video hosting by TinyPic
mala pletilja, okolica Đakova, 1967., foto-arhiv HAZU

EPIBLOG

No, no, Atopia, ne se srditi. Zapravo nisam trebala obrisati baš sve, mogla sam nešto i ostaviti, jer bilo je tu baš dobrih dijelova. Nisam te htjela iznervirat :D

Vidim da sam jako popularna čim me toliko ljudi čita. Sad ću još više pisati o pletenju jer znam da imam za koga.

Vidim i da imate visoko mišljenje o meni čim me pokušavate uništiti, jer tko smije biti iznad vas? Al eto vidite da nas ima koji smo puno puno iznad i uopće se ne sekiramo, nego lijepo čavrljamo i dalje. Obrisala sam postove s vašim komentarima iz čistog razloga jer ne volim kad mi ljudi chataju na blogu o temama nevezenim za moj blog. Ako mi pogledate arhivu vidjet ćete da sam već nekoliko puta brisala postove iz raznoraznih razloga. Malo sam prevrtljiva, eto.

Lijepi pozdrav, dragi moji patoblentoblogci. (SonJa 04.01.2007. 21:26)

- 16:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 03.01.2007.

MANIFEST PATOBLOGIJE

Image and video hosting by TinyPic

(...)
7. Niti jedan od ovih Zakona za nas ne važi. Jer - Patoblozi Rulez!
8. Patoblogija je Djelo bložje, a djelo bložje, to smo mi - patoblozi.
9. Mi smo iskonska monarhija: IT-mologija nas uči: mona, tj. pička + arhe, tj. počelo = Sve je počelo, pa nek sve i ide u pičku lepu materinu!
10. Mi propovjedamo smrt romana. Simića.
11. Sve prije nas bistra je voda gorskog potočića; goli kurac. Prije nas jedino što je od zapisanoga ostalo, to su stećci: a i oni izgledaju za kurac! A ni poslje nas ne će biti puno bolje, samo, za to nas boli, i opet, kurac. Jer imamo velike, bol je svjetski: Weltštrc!
12. Mi jedini znamo što je Isus pisao prstom u prašini: to je naša Tajna! Jasno, otvoreni smo za ponude; jebiga, svatko ima svoju cijenu.
13. Pisati svijetu, to je pišanje u rijeku; pisati Hrvatima, pišanje je u vjetar.
14. Mi zagovaramo otvoreni književni terorizam: čovjeku u obranu vlastitog dostojanstva nije preostalo ništa drugo do kutija olova; also sprach Krleža, a Krleže sind Falschspieler und Mörder.
15. Bauk Patoblogije kruži Hrvatskom: mi ćemo vam, na kraju, izvagati srce i bubrege!
16. Ono o čemu se ne može govoriti, mora se napisati na Blogu! Wittgenstein sere!
17. Ova točka obuhvaća sve ono što se ovim popisom inače propušta normirati. Ona ne obuhvaća samu sebe. O tome govori točka 17 a.
17 a. Ova točka govori o onome što nagovješta točka 17: ona obuhvaća sve one točke ovog popisa koje se ne odnose na sebe same. Pitanje odnosi li se na sebe samu nije nelogično, ali je patetično.
18. Ovaj je Manifest pisan mimo naše volje: mi smo samo pisari, ne pisci! Nama nije cilj izdati knjigu, nego domovinu.

Evo, za sada toliko. Ne mogu se koncentrirati s blizankama na mudima. Zanimljivo iskustvo. Nemanja 02.01.2007. 22:04

Apendix:

Limb ne postoji! Odlukom Pape Razzija. Shit happens!
Ako već ne možemo promijeniti svijet, promijenimo birtiju.

Manifest je prethodio Revoluciji. Manifesti Avangardi. Umjetnost je postala nerazumljiva bez prethodnog objašnjenja: postala je oznanstvljenaž. I zato nadosjetilna.
Mi to ne jebemo: naše riječi imaju okus. Okus pičke! Probajte, nikada ih ne ćete zaboraviti! Nakon nas, sva će vam ostala umjetnost biti za kurac: jedino smo mi načelni (vidi: točka 9.): mi smo pičke, bre!

Na kraju, mi ćemo vam odrediti točnu dijagnozu: to doduše ne će više biti od ikakve važnosti an sich, ali će biti für uns. Ako ništa drugo, lijepo je znati da ćemo vas nadživjeti! Nemanja 02.01.2007. 22:15

Politički aspekti patobloškog djelovanja
Ovaj Manifest izravno je konfrontiran onome što devetnaestostoljetna anakrona američka politička misao misli pod pojmom Manifest Destiny: to je samo fraza koja izražava uvjerenje da USA imaju misiju širiti svoju formu demokracije i slobode. Mi općenito osobe uvjerene u vlastitu misiju, kao i kompanije i korporacije, smatramo ili imbecilnima ili ludima; u oba slučaja blagotvorno je djelovati teroristički, čak i preventivno: u tome se jedino slažemo s aktualnom politikom Sjedinjenih Američkih Država.
Sloboda ne ume da peva kao što su sužnji pevali o njoj - mi naprosto iz estetskih razloga ne možemo opravdati demokraciju! Samo je neslobodan narod poetičan narod!
Naše delovanje ni u jednom jedinom trenutku, pa ni iz nehata, ne mari za opće dobro: jebe se nama za to! Nama je samo do toga da je nama dobro, a dobro nam je jedino pri pogledu na to kako je vama loše! Otuda je jasno da je osnovna svrha naše poetske delatnosti izazivanje Zavisti i Jala!
Patoblozi žele vas ne žele učiti, nego mučiti!
Nakon nas, poželet ćete da niste rođeni i proklinjat ćete dan kad ste nas sreli.
Politika je za nas - hommage manieri - kaos iz državnog rezona. Metežnik, to smo mi.
Mi smo izrijekom protiv načela supsidijarnosti: nema tako minornoga posla kojime se mi, kao vrhovna instanca, s vrha (dakle: svhra društvene sinergije) ne bi mogli pozabaviti! Jer, što god vi taknete, zajebete; to je nas uči iskustvo naših djedova!
Politika je sasvim autonomna sfera, slobodna od bilo kakve tiranije morala: moraliziraju tetkice i pisci stvarnosne orjentacije: pičkice, ukratko.
Naš se društveni angažman sastoji u angažmanu oko našeg društva: oko Patobloga. Za ostale nas boli kurac. Jer su pičkice.
Mi propovjedamo kako živjeti u skladu sam sa sobom i s drugima: lake žene i teške droge tu nisu sasvim beskorisne. Tuđe patnje naš su mir: taj sklad nazivamo satisfakcija.

(...) Nemanja 02.01.2007. 22:54

PRVI AKSIOM PATOBLOGIJE

Za pojedine prakse do sada je postojala samo teorija urote; mi smo njen poiesis! Nemanja 02.01.2007. 23:03

joj nemanja boli me glava od tebe, sta si se uzbrijo u ovaj kasni sat (cuk il netopir?), ko da si cijeli dan citao severa, tako si se isposemerio. svida li ti se ova rijec, nemanja, isposemerio? hja, i ovo tvoje propagiranje izazivanja zavisti i jala mi je tako..pubertetski. mislim da eventualisti imaju bolji manifest. to je zato jer su im ga zene sastavile. Manistra 02.01.2007. 23:12

Nemanja, odlično kasnije ću se priključiti raspravi.
Manistra to sigurno govoriš zbog onog tvojeg štakorolikog eventualističkog prijatelja zbunjena pogleda, kao da mu se vjeverica posrala u oko. Markiz de ga Sad 03.01.2007. 00:11

Markiže, blog ti se sve teže učitava na svim mogućim kompovima i svim mogućim vezama. Zamisli, sigurno ima još ljudi koji ti pristupaju tako da uturaju kurac od telefonskog priključka u komp. Takvi te valjda više uopće ne mogu učitavati. Učini nešto.
Nadalje, prederluk nismo apsolvirali. Ti si priznao da si homoseksualac, ali nedovoljno iskreno. Moraš navest imena i prezimena nekih pet povremenih ljubavnika tvojih pet povremenih ljubavnika da bi stvar, što se kaže, sjela.
Manifest patoblogije pozdravljam. Predlažem da svaki član pokreta mora pronaći mjesečno jednu žrtvu na blogu na kojoj će se iživljavati. Štoviše, moj je prijedlog da, uz Nemanjino vodstvo, pronalazimo najgluplje i najbezazlenije blogove i onda ih uzdižemo u nebo sve dok autor ne pomisli da ga je pomilovala božja ruka. Potom ga napuštamo uza seriju uvreda.
Nadalje, patoblogeri se trajno moraju odreći identiteta iz tzv. stvarnog života. Njihova privatnost je izlišna izvan svijeta blogovskih pseudonima.
Još dalje, patoblogeri moraju plaćati članarinu Lijecenomkatoliku ili njegovom koalicijskom partneru Lecenompravoslavcu. Ona iznosi hiljadu kuna mjesečno i ostavlja se u kuverti na šanku Limba u poslijepodnevnim satima svakog posljednjeg četvrtka u mjesecu. Preporučuju se novčanice od 200 kuna. Po tom ritualu, cijela se skupina u povijesti bilježi kao četvrtkaši.
Izgnaniče, budući da pojma nemam tko si izvan ovih sfera, ja tebe sanjam s mnogo manje ograničenja. Jednom sam te vidio u snu kako karaš Froda ogromnim plamenim kurcem u nekoj podzemnoj katedrali gdje po stropovima visi i kriči hiljade knjiških moljaca a zrakom lebdi zdvojna vila Manistra, lepeće satenskim krilcima i samozadovoljava se. Nemanja se šulja po najvišem svodu i iz njega kaplje gadna zelena sluz koja prži moljce pod sobom. Na uzici vodi Markiža, nagog i nasmijanog, koji isto drka kurac. Dr Kuro Barjaktare, golem Golem, pada već satima u ponor okružen teškim, prijetećim eskadrilama svezaka Ujevićeve Hrvatske enciklopedije. Kad se svi izdovoljite, gledam to u snu, onda se probudim. Jesam li i ja možda homoseksualac, to se uvijek zapitan onako neugodno zasaftan i probuđen usred tužne hrvatske provincije gdje se ovih dana zbrajaju štete izazvane dolaskom nove kalendarske godine.
Baka je jutros popila vilijamovku i crnu kavu, komad kruha je pojela sa zdenkasirom i odgledala sapunicu. Sutra ujutro je vodim u MUP jer je izgubila ličnu iskaznicu. Vodim je i u foto-radnju da je uslikaju za ličnu iskaznicu. Vrag zna hoće li morati skinuti rubac ili može proći ovakva, zabrađena, katolički fundamentalna. Gdje je nestala Baka? Gdje je nestala Luce? Gdje je Igra? lijecenikatolik 03.01.2007. 00:12

oh, tako me veseli sto je markiz ponovo u igri (slobodno shvatimo ovo i doslovno, khe khe) Manistra 03.01.2007. 00:17

Molim lijepo, Markiže, ja sam jedini dočekao Novu godinu striktno na ovome blogu. Bio je to izniman reality umjetnički pothvat. Želim da me netko uzdigne u nebo i o tome napiše esej. Mislim da sam ga zaslužio. Pratite samo vrijeme objave mojih komentara. Ja sam savršen. lijecenikatolik 03.01.2007. 00:20

Auu, ispričavam se, nisam ja dočekao 2007. na Patologiji, bio je to Lecenipravoslavac. Ali, jebi ga, što da radim, ne mogu a da se ne kitim tuđim perjem. To mi je u krvi. Dakle, predlažem da Patoblogeri moraju uporno prisvajati tuđe vrijedne rezultate. Primjerice, ja sam uvjeren da je Nemanja, dok se liječio od hemeroida pretprošlo ljeto u Krapinskim toplicama, u svrhu terapije ispisao onu domaću biblioteku Jutarnjeg lista. Za Edu Popovića mu je trebalo cijelo poslijepodne. Čak se i naživcirao što nije završio do Dnevnika. Markiže, ispod svakog posta imaš oko 50 kartica komentara. Ti si najplodniji hrvatski bloger svih vremena, i vrijeme je da promijeniš dizajn. Zajebi slike, pregledan font, samo bijelo, i brzo učitavanje. Kad te napustimo, onda si vrati svoj star, izgužvan, sada već smiješan kvazidizajn i tu si raskopanu ruku gurni kroza sfinkter. lijecenikatolik 03.01.2007. 00:31

Manistra: To je samo prolazna senzacija. Problem je vjerojatno u tebi ili tvojoj najbližoj okolini. Vjerojatno si stigla iz Dama pa si dešperatna, ili tako nešto. Vidjet ćeš, sutra će sve biti u redu.

PATOBLOZI NISU PRAZNOVJERNI; PRAZNOVJERJE DONOSI NESREĆU!

@Lečeni: Moramo se ponašati kao Borg. Jednostavno ćemo asimilirati niže oblike života. Dođemo na neki blog i asimiliramo ga. Zapravo ga ne asimiliramo nego uništimo, ali moramo imati nekakav program, pička mu materina! Ili barem alibi.
Jasno da je svaki mogući pokret otpora uzaludan:
We are the Borg. You will be assimilated. Resistance is futile.

I, Lečeni, nemoj da sereš: ja sam bio uz tebe i kad si već bio trijezan - otišao si po mineralnu u frižider, i nikada se više nisi vratio. Možda ovo nisi ti, ili, ako i jesi, nisi isti ti.
A što se tiče notebooka, kako bi radio kad si gemišt polio po tastaturi misleći tako sprati masnoću odojka!

Ti savršen? Vidim da si jako umišljen!
I ja sam prije bio umišljen; sad više nisam, sad sam savršen
!
(Jebote, ja sam zbilja savršen, i ostavljam o tome dijaletkički dokaz.) Nemanja 03.01.2007. 00:36

Da, Nemanjo, bio si i ti ali ja sam se prvi sjetio da sam bio samo ja. Uostalom, to dokazuje mjerač vremena. Nemoj sad da pejstam. Poslije sam se isključio jer sam prešao na porno sajtove. Jebi ga.
O, Manistro, drago mi je da si i ti s nama. Mislio sam te snubiti al sad kad vidim da je došo i Nemanja - neću. Stidim se i bojim se da ću ispušiti ko Izgnanik. lijecenikatolik 03.01.2007. 00:49

Da, ta žderemo ih ko Borg, to je genijalna opaska. Nadalje, gdje je Književni Terorist? Jako mi nedostaje. Njegov ste blog požderali, svinje jedne. lijecenikatolik 03.01.2007. 00:50

MANISTRA Imam poklon za tebe. Novogodišnji, of course. Svatko drugi sad bi talambasao o borealnom koinu i čaši od češkoga kristala na hrastovom stolu, ali, ne ja: ja ću posuditi od prijatelja Bejzika, koji je posudio od velikog Severa, da mu nikad ne vratimo nego da ti predamo dalje: Sever je znao spominjati izvjesnog svevišnjeg gnarra koji hoda po mozgu i, veli Bejzik, tu i tamo zapleše tango!
Zar to nije fenomenalan sasvim ispošemereni izum: svevišnji Gnarr!

AKSIOM BROJ 3.

Mozgovima drugih, šeće svevišnji gnarr, i, tu i tamo, zapleše tango!

I, da, draga, kažeš da Ekskurzionisti imaju bolji manifest jer su im ga napisale žene; dokaz je tome pubertetsko spominjanje jala i zavisti, koje je svrha našeg djelovanja; to ti se samo tako čini, jer si žena. Ali, nema problema: imaš ti muda!

Čuj, Manistra, očito si vrlo umorna: pičkca, pička i pizda mu materina, zar ti usred ove patoglogije zaista misliš da je nama stalo do bilo kojeg kurca, do bilo čijeg mišljenja, ili do nečijeg, pa i hrvatskog jala? Daj, stara, idemo ponovo, polako, to sam ja, tvoj Nemanja: ljubavi, jebemu mater, pa zar smo u drugom razredu srednje i do pičke dolazimo pametnim diskusijama na satu materinjeg jezika? Ne mogu te prepoznati: čini mi se da me ne prepoznaješ! Kako taj Dam djeluje na ljude: ili neku drogu piju s nogu...
Konačno, misliš li da bi bilo pametnije kazati da je svrha izazvati Buku i Bijes?
Ili bi mogli samo kazati da je Svrha ono s Vrha, a na vrh kurca mi se već popelo objašnjavati da je tamo samo rupa, bilo tvoja, bilo moja! I sad kad bih ja to znanstveno utemeljio (manjak ozačitelja pa označitelj manjka, a onda smo već na horsu), tebe bi opet zaboljela glava. Kao da sam ja kriv što svakom pokretu prethodi Manifest i što je umjetnost po svom najvišem određenju ono prošlo.
Jeb'o vas Hegel! Neću više ništa da vam tumačim. Jeb'o vas hermeneutika.
Odsad samo prorokujem, k'o Nietzsche, i, kao Igra, nikom više nema šta da objašnjavam.
Osim, Manistra, tebi. Tebe volem.
Luci ne, jer ona sve ionako razume.
I nikad je ne bole glava. Nemanja 03.01.2007. 01:01

Kao i svaki sveti tekst, recimo Vede ili Vegete, i ovaj Mani Gotovac Fest mora da se tumači: u tome i jest suština: tekst se prvo Objavi, a onda ga generacije tumače, upisuju u njega nova značenja, vlastita iskustva, i....uf, baš me smarate. Evo dakle, Manistra, šta znači Zavist i Jal:

Naše delovanje ni u jednom jedinom trenutku, pa ni iz nehata, ne mari za opće dobro: jebe se nama za to! Nama je samo do toga da je nama dobro, a dobro nam je jedino pri pogledu na to kako je vama loše! Otuda je jasno da je osnovna svrha naše poetske delatnosti izazivanje Zavisti i Jala!
Patoblozi žele vas ne žele učiti, nego mučiti.

Svaka politika, licemereno nas uče u školi, nastojanje je oko općeg dobra. Mi već u prvoj rečenici ovog kapitalnog programatskog pasusa sasvim ISKRENO kažemo da nas za opće dobro bole kurac. Mislim da je ta ISKRENOST u starogovoru osnov neke moguće etičnosti naše pozicije, ako se o tome uopće može govoriti i ako je uopće ikome do nekakvog ćudorednog opravdanja i sveta i položaja patobloga u kosmosu.
Mi, patoblozi, nismo dakle univerzalisti, nego smo zainteresirani, i to najiskrenije, samo za naše PARTIKULARNO dobro: mi time apriori otklanjamo bilo kakvu pomisao na ideologijsku dimenziju našeg poetsko činodejstvovanja: ovde nije reč o IDEO LOGOSU već o MITO LOGOSU: mi naime lepo kažemo da imamo svoju Tajnu, i da smo otvoreni za ponude (tačka 12.). Tako što nikakvu partikularnu bozu ne prodajemo kao opšti interes i dobro, mi smo s onu stranu dobra i zla današnje Politike: čak nismo ni cinični, pa da smo prosvećeni ideolozi, koji bi znali za laž svoje pozicije i unatoč znanju te laži nastavili činiti isto, baš kao da ne znamo što činimo! Mi jednostavno ne jebemo nikakav univerzalizam, jer, kako kaže Kizza: ovo je bre Monarhija: načelna vladavina onog jednog samog, a to je Mona: Gigantska Kosmička Pička, tj. CRNA RUPA.

Time dolazimo do KOSMOLOGIJE PATOBLOGIJE i to PATEOGONIJE:

En arhe en ho patobLogos - a ne patologos kako neki falsifikuju, skidajući Dedinu sliku pre vremena! - a taj Logos iskoni be u pizdi mile matere: Crna Rupa!
Kao što vidiš, Manistra, Večno je Žensko ipak u prvom planu: nekoć se tumačilo da nije čudno što je sve otišlo u kurac kad je počelo u Jajcu, a danas se ipak zna da je svet ide k svome kraju koji je i početak: u tri pizde materine! Time je očuvana i tajna svetoga trojstva, o čemu ipak ostaje da se sazove Neumski koncil, pa će da razvidimo tu kontroverzu Filioque, jednom za svagda.

Ali, da se vratimo onom prvom pasusu: Nama je dakle dobro jedino kad je drugima zlo! Taj stav ne sme da se tumači heteronomno, kao nekakva zluradost: kao, nek susedu crkne krava! Ne, to je za Zagorce, tetkice i civile. Što kaže dramaturg Vidić, to je za pozadince! Nama je Dobro, kad je drugima Zlo znači da : a) s jedne strane naše je dobro izazvano time što je drugima Zlo, dok je b) s druge strane tuđe zlo izazvano time što je nama Dobro! Je l' ti sad sve jasno? To je neverovatna dijalektika i strašno humana interakcija: niko tu nije kriv, to je čista Karma! Ptičar recimo jebe mater Droljcu i ovome bude mučno do te mere da mu zabrani komentarisanje na blogu, dakle: bude mu ZLO, što istom kod Ptičara izaziva DOBRO! Na TOM I TAKVOM dobru, a ne nekom epikurejski shvaćenom nasladnom dobru ZAVIDE ti i takvi vragovi žuti i zeleni i ne samo zeleni i žuti, nego i crni! I to je taj JAL: jal što je nama DOBRO, a ne što smo pesnici kao Byron, ili što smo bogati ko Đajić! Ne znam pratiš li ti ove klasičnonemačkoidalističke autonomije, ali, stvar se ne da više uprostiti a da ne izgubi na autentičnom značenju i značaju.
Voli te tvoj, Nemanja 03.01.2007. 01:27

Na obvezu pod slovom d gledam s prezirom, majku vam vašu brezobraznu. Markiž, nemoj mi gledat u križ nego miči to ruglo suvremene kulture. Žene ste našli zajebavat, i to svoje, članice svog legla, koje s vama dijele jazbinu! To se više priliči onom dripcu Lebu, koji bi si trebao nabiti silikon u glavu da mu mozak bude veličine normalnog.

NEMANJA, jel čitaš ti mail, bokte? Želim, ili bolje, žudim (lacanovski) da mi rečeš iz kojih filmova su ono citati. Baka 03.01.2007. 01:38

LEČENI: Ja mislim da je ovo jedan od najlepših poetskih uzleta hrvatskoga duha u upravo protekloh dvijetisućeišestoj godini: "Jednom sam te vidio u snu kako karaš Froda ogromnim plamenim kurcem u nekoj podzemnoj katedrali gdje po stropovima visi i kriči hiljade knjiških moljaca a zrakom lebdi zdvojna vila Manistra, lepeće satenskim krilcima i samozadovoljava se. Nemanja se šulja po najvišem svodu i iz njega kaplje gadna zelena sluz koja prži moljce pod sobom. Na uzici vodi Markiža, nagog i nasmijanog, koji isto drka kurac. Dr Kuro Barjaktare, golem Golem, pada već satima u ponor okružen teškim, prijetećim eskadrilama svezaka Ujevićeve Hrvatske enciklopedije. Kad se svi izdovoljite, gledam to u snu, onda se probudim. Jesam li i ja možda homoseksualac, to se uvijek zapitan onako neugodno zasaftan i probuđen usred tužne hrvatske provincije gdje se ovih dana zbrajaju štete izazvane dolaskom nove kalendarske godine."
Čestitam! Brilijantno! Dr Kuro kao golem Golem! Ja, dobro, nije to sad presudno, ali na najvišem svodu! To je čista literatura! U svom ekstraktnom, esencijalnom vidu: ako je umjetnost privid, onda je ovaj privid vid istine same!
Manistra, o tome ja govorim s vrha, kao što već i Lečeni - tj. Lečeni je ovde samo medij, kojemu se kroz san ukazuje Vizija, očemu ja govorim u tački 18., jer sam, kao što vidiš, sve lepo zananstveno kodifikovao i na vizionarskoj luli, po drugom dimu, overlookom predvideo -uočava, S NAJVIŠEG SVODA, da je upravo ovakav jedan VISION, milostiva, svrha naše gerilskopoietičke urotničke delatnosti!
Manistra, ja znam da je sve to malo teže za pratiti, ali, priviknut ćeš se; konsultuj Markiza, on ima osećaj da ga prate već više godinu dana. Nemanja 03.01.2007. 01:40

Ima prvi konkretan prijedlog. Kao što znate, tekst znači plet. Ima genijalan blog ovdje u susjedstvu: strikanje.blog.hr. Neka ženska sve tumači, od prve veste koju je kao dijete splela, sve do najkompliciranijih bodova. Predlažem da tamo otvorimo hermeneutičku podružnicu. lijecenikatolik 03.01.2007. 01:48

Nadalje, patoblogeri se trajno moraju odreći identiteta iz tzv. stvarnog života. Njihova privatnost je izlišna izvan svijeta blogovskih pseudonima
Ovo je od gotovo presudne važnosti. Dobro sam to rekao. (Znam da će Lečeni da tvrdi da je on to prvi rekao, ali, kako patoblogeri nemaju identiteta izavn cybersveta pseudonima, onda je apsurdno tvrditi da je ON prvi nešto rekao: koji on? A, konačno, ja sam se prvi sjetio ovog argumenta, kao i on, mada više ne znamo o kome je zapravo riječ, onog o tome da je bio sam na Patoblogiji u Novogodišnjoj noći: pojavu ove inverzne paranoje, usled koje osoba, za razliku od klasičnog kliničnog paranoika koji primečuje i odsutne osobe, ne samo da ne primećuje prisustvo stvarno nazočnih osoba, već sasvim realnao ćuti odsustvo bilo koga drugog osim sebe, pa i samoga sebe, kao u slučaju nedovoljno Lečenog, upravo je ovde po prvi put opisana u okviru psihoanalne teorije i prakse samoupravne patoblogijie. Reč je dakle o sindromu: Ne-Lečenog).
Patoblogeri zapravo i nemaju nikakvog identiteta čak in unutar cyberspacea: imaju samo niz nickova-maski, koje nisu tu da skrivaju istinski identitet, nego njegovo nepostojanje! Maske ne skrivaju ništa, nego skrivaju baš to ništavilo! U zabludi je onaj koji misli da je nickom kao maskom nešto skriveno: ne, nasuprot, nije skriveno ništa, ili, točnije: skriveno je upravo to NIŠTA!
To je sve jako zanimljivo, ali, već opisano; vidi: Žižek: fetiš, ideologija, razlika, Filozofska istraživanja, osamdesetih. Nemanja 03.01.2007. 01:56

- 02:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #


View My Stats