NEMANJA: SMIRENOUMLJE

subota, 30.12.2006.

MOLITVA SRCA i ŽIVOT PO SOPSTVENOM RITMU

Image and video hosting by TinyPic



• KIZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZOOO!

Eureka!
Kao što znaš, već se nekih 6 sati bavim mišlju kako da imenujemo ovu našu malu monašku zajednicu.
Kao što niti jedno otkriće, tj. prisećanje, nije individualan čin, nego san mnogih, tako je i moje iznašašće naše zajedničko dostignuće: dakle, reč glasi: PATOBLOGIJA!
Vidiš, bila nam je na vrh usana: sam si nas nazvao patoblogeri, i, malo je nedostajalo da do overlooka: pogleda preko, u-vida, o kojem govoriš u divno boldanom obraćanju dr.Kuro Savi Kovačeviću.
Naizgled, od patoblogera do PATOBLOGIJE neznatan je korak, ali, znalac će odmah znati da je tu reč o kvantnom skoku: kao u filmu "Wavelenght", Michaela Snowa. O njemu moram nešto detaljnije, da bismo se razumeli, a i zato jer će to mnogim domaćim fimofilima biti pravo otkriće: taj je film, naime, Kubrick citirao na završetku "Shininga", zorno pokazavši što je to overlook: da bi se došlo do fotografije na zidu, nije dovoljno fizičko približavanje objektu: neophodno je pretapanje,"overlook", jedan viši, kvalitativno drukčiji, ne-prirodni uvid u stvari! (Odatle i ona uvodna pretapanja na početku filma....; no, zašto bi ja vas ovde besplatno podučavao umeću gledanja filmova!; sikter!).
Evo dakle elementarne informacije o "Oklopnjači Potemkin" avangardnog filma, kako je nazvan taj Snowov klasik:"With his film «Wavelength,» Michael Snow revolutionized the international Avant-garde film scene like no other production. Viewed from its basic concept, this is a purely «formal» film: it consists of a single, 45-minute-long tracking shot through the length of a room, accompanied by slowly-increasing sine tones.[...] As the camera moves forward through the room’s space (when carefully studied the movement is not continuous, but made up of individual passages edited together), one registers the passing of several nights and days. The camera is ultimately moving toward a spot between two windows at the back of the room, where a photograph on the wall shows the unsettled surface of the sea; in the end, the camera comes so close to it that only the waves fill the screen.
The fascination of this film can be explained through the application of the formal principle of the tracking shot, which seems to determine the entire film, with stray elements of reality: people occasionally appear in the frame; the telephone rings; apparently someone is even murdered in this space. Even what one can recognize of the street through the windowpane constitutes a counter-element to a purely «abstract» form.
«Wavelength ranks among those films which force viewers, regardless of how they react, to carefully consider the essence of the medium and, just as unavoidably, reality,» wrote the critic Amos Vogel. "

Dakle, do PATOBLOGIJE vodi samo overlook! Tko ima uši neka čuje! Nemanja 30.12.2006. 05:43
• Na traženje brojnih nedouka obajasnit ću kakve dakle veze imaju uvodna pretapanja u Kubridckovom "Shiningu" s pretapanjem na završetku filma, tj. pretapanjem koje citira Snowovu "Wavelenght": kraj samo metonimijski i, rekao bi Igra retrojekcijski, resemantizira svešto smo da tada, od tih početnih pretapanja - mislim da ih je 6 ali film nisam gledao godinama - vidjeli: metonimijski, jer, ono što Kubrick govori završnim pretapanjem o overlooku kao vrsti uvida u stvarnost koja je dublja i iskonskija te nadrežena fizičkom, prirodoznanstvenom pronicanju zbilje, to zapravo/upravo tim početnim pretpapanjima govori cijeli SHINING: da bi se došlo do "Overlooka" kao hotela, kao a-topijskog, iz-mještenog mjesta, nephodan je sasvim drukčiji pristup od onoga na koji smo, u analizi filmova, navikli. Kubrick želi kazati: smisao je ovoga filma, kao i svijeta djela u koji ulazite, shvatljiv jedino i samo stanovitim pogledom koji nadilazi površno tumačenje vidljivih fizičkih činjenica, pa tako i činjenica filma. Da bi se uvidio smisao filma, fotografija koja na kraju - post festum - objašnjava presudnu činjenicu filma, nije dovoljan far: ponavlja po peti put, nužan je overlook, pogled s strani, pogled preko! 'Shining' je na neki način Kubrickov 'Wavelenght', upravo u smislu gornjega citata: "The fascination of this film can be explained through the application of the formal principle of the tracking shot, which seems to determine the entire film, with stray elements of reality: "...people occasionally appear in the frame; the telephone rings; apparently someone is even murdered in this space. Even what one can recognize of the street through the windowpane constitutes a counter-element to a purely «abstract» form."
Zapravo, možda to Kubricku i nije bila zadnja namjera, ali, meni to tako dobro zvuči da sasvim odgovorno tvrdim da je to krajnja istina "Shininga": ono najviše što se o tom filmu može kazati - trabunjanja o vremenskom labirintu srednjoškolska su pripetavanja malih jarića-filmofilića koji su tek stupili u svijet Kinoteke, da bi, bude li sreće, najsvijetlije dane svoga života proveli u filmskom mraku (oči su se privikle na filmski mrak/čini me nešto me obuzima...; Dečaci, koji su postali Idoli).
A ako i to nije točno, boli me kurac: ja ću lijepo dočekati starost u uvjerenju da je "Shining" remek-djelo, upravo iz razloga koji sam objasnio.
To je neobično utješna pomisao. Nemanja 30.12.2006. 06:04
• ATOPIJA JE JEDAN od mojih blogova, kao i jedna od MOJIH REČI, i nemoj da se neko zajebava: reč je dakle i iz-meštenom mestu, kako je lepo primetio u "Cjelovu za ljepotu ili filosofia kao filokalia", Antun Nodilo. Doduše, smeta me što koketira s filokalijom, prizivajući molitveno tihovanje tj. isihiju, ali, spomenuo je atopiju pa mu je sve oprošteno. Da, da kažem i to da je Nodilo atopijom nazvao Prosperov otok. Tko ima dovoljno muzike u duši i nespokoja za bavljenje tim Shakespearovim genijalnim oproštajem, ili rezignacijom, mora stisnuti Antuntunu ruku: jest da je iz devetoga sela i da je u njega malko neobičan um, ali, ovo je sasvim fino: u cjelini, dakle, razumio.
Zagreb viđen kao Zagrob drugo je takvo, iz-mešeno mesto: neumjesno mjesto. Neum-jesno mjesto i neu-mjesno mjesto, ma što to značilo; raščlamba je ovdje samo pokušaj da shvatim logiku našeg jezika gdje jasnim mišljenjem i jasnim govorom dolazimo do pravog razumijevanja problema, odnosno na misaoni način pokazujemo neizrecivo, uz prethodnu spoznaju izrecivog.

Tko se pak zanima za filokaliju, pored linka FILOKALIJA, I sledeće elementarne informacije:"FILOKALIJA je zbirka med četrtim in petnajstim stoletjem napisanih besedil tridesetih grških očetov, »svetih, duhovno prebujenih posameznikov«, kot pravi originalni naslov Filokalije. Filokalija velja za največje delo pravoslavne krščanske tradicije, zaklad krščanske duhovnosti in se imenuje tudi biblija pravoslavne duhovnosti.", slobodno može istinu da potraži kroz sledeće naputek:"Isihasti

Najvažniji izvor podataka o isihastičkoj mistici je Filokalija ("Qubav prema ŠduhovnojĆ lepoti"), jedna zbirka najvažnijih tekstova i pouka značajnih isihasta između 4. i kraja 14. veka, koju je sa svojim uvodom i komentarima izdao monah sa Atosa Nikodem (1748-1819.), u izdavačkoj kući B. Bartoli, u Veneciji. Knjiga je na zapadu skoro potpuno nepoznata a malobrojni komentari su već značajni pokazatelji duhovnog raskola hrišćanskog istoka i zapada: "Ovaj pokušaj (stvaranja jednog poučnog sistema askeze – prim. autora) je neuspeo, poglavlja se nižu jedno na drugo samo u spoljnoj formi a napredovanje u radnji se postiže vrlo nezgrapnim prelazima..."[xii] Na ovom mestu ćemo se, međutim, zadovoljiti samo jednom primedbom, naime – autor gornjeg citata, K. Krumbacher, ima isto toliko šansi da uđe u suštinu i kritički vrednuje ovo delo kao što bi ih imao jedan moderni američki likovni kritičar, specijalista za pop-art, pri pokušaju da po svom nahođenju vrednuje ikonu Svete Bogorodice Trojeručice.

Prevod ovog dela na crkveno-slovenski, međutim, koji je uradio i pod imenom "Dobrotoljubije" izdao bivši monah sa Atosa Pajsij Veličkovskij, u Petrogradu 1793. godine, naišao je na vrlo dobar prijem u Rusiji, utičući pre svega na duhovni "Starec"-pokret.[xiii] Izveštaj jednog lutajućeg hrišćanskog propovednika ("Starec") iz druge polovine 19. veka o isihastičnoj kontemplaciji, o molitvenom silasku u sopstvenu dušu i uzdizanju ka Bogu, je objavljen u Kazanju na Volgi 1884. godine (1968. je usledio prevod na nemački jezik[xiv]):

"Dobrotoljubije" sam kupio za samo dve rublje i od tada ga nosim u svojoj torbi pored Svetog pisma. Od tog trenutka lutam i neprekidno molim Isusovu molitvu, slađu od svega drugoga na svetu. Kada mi usled ledenog vazduha obamiru udovi, počinjem sa molitvom srca i odmah je toplo; ako me glad muči, prizivam ime Isusa Hristosa češće i zaboravljam na hranu; ako sam bolestan (...) počinjem da osluškujem svoju molitvu i ne osećam više nikakav bol (...) posle izvesnog vremena sam osetio da se molitva u meni nezavisno od mene, u mome duhu i mome srcu, sama od sebe ponavlja i obnavlja, čak i u snu i da je ništa više ne može prekinuti (...) posmatraj svoje srce, usretsredi se na njega i njegovom ritmu prilagodi molitvene reči - Kirije elejzon (...) posmatraj ritam svog disanja i prilagodi mu molitvene reči..."

Prvo pismeno svedočanstvo o srži isihastičke mistike, o "Isusovoj molitvi" ("Molitvi srca") ostavio je jedan egipatski eremit, Makarije Veliki (oko 300.-380/90): "Kada našim usnama izgovaramo ime našeg Gospoda, Isusa Hristosa, mi se Wemu obraćamo čitavim svojim odanim srcem, da bi On ispunio naš duh i da ne bi zaludno nosili Wegovo ime u našim ustima. Misli suštasveno na priziv 'Kirije elejzon', onda će Božansko da miruje u tvom snu; tamni oblaci strasti, koji te saleću, oteraćeš i tvoj unutrašnji čovek će dostići čistotu Adama, koju je on posedovao u raju. Blagosloveno neka je ime, koje je Jevanđelista Jovan nazvao: "O Ti, svetlo sveta, slatko, koje nikada ne prezasićuje, ti hlebu životni!"

Jedan od najznačajnijih vizantijskih mističara je bio Simeon Novi Bogoslov (ovu titulu je osim njega, u čitavoj vizantijskoj istoriji, samo još Grigorije iz Nacianca poneo i to je još jedan primer, koliko je u bogoslovljenju istočnog hrišćanstva nedostajala svaka granica između ("iracionalne") mistike i ("racionalne") teologije). Ovaj veliki bogoslov je živeo od oko 949.-1022. i on kaže: "Od onog dana, kada je čovek zbog svoje neposlušnosti isključen iz raja i iz kontakta sa Bogom, stekao je đavo moć da ljudsku dušu do krajnjih granica duhovno uznemiri. Jedino sredstvo zaštite je neprekidna prisutnost Boga (...) Ova borba je smisao svih vežbanja u vrlini, kojima čovek sebe, u slavu Boga, podvrgava."[xvii]

Svoje skrušeno slavljenje jednog novog čoveka, koji je kroz življenje hrišćanske mistike to postao, Simeon može samo poetski da izrazi:

"Usamljen, nepomešan sa svetom,

neprestano govori samo sa Bogom,

gledajući biva gledan, voleći biva voljen;

svetlo, neizgovorljivo sjajno je postao.

Blagosloven, oseća se još skromnijim,

iako je blizu, ostaje daleko.

O, čuda, čudnog i neobjašnjivog.

Cilj jednog isihaste je gnostički doživljaj Boga još za vreme ovozemaljskog života i taj uspon ka Stvoritelju vodi preko silaženja u najveće dubine sopstvene duše, to je "... usamljeno traženje sopstvenog 'ja', traženje "Božijeg novog' u čoveku..."[xix] Jedna oznaka za Boga, koju isihasti često upotrebaljavaju je "nematerijalno, čisto svetlo" dok je sopstvena ljudska duša stvorena iz "duhovnog materijala"[xx] Ulaženjem u duhovni materijal svoje duše omogućuje se unio mystica sa Bogom i time se postaje deo nematerijalnog svetla Svedržitelja.[xxi] Ovo faktičko Oboženje čoveka je, istovremeno, samo povratak u prvobitno stanje "Milosti krštenja", kome bi čovečanstvo ionako moralo neprestano da teži.[xxii] Put ka ovom cilju vodi kroz isihastički način života, odvojeno od svetovne svakodnevnice i ostalih ljudi, kroz post i kroćenje svog tela, kroz neprekidno izgovaranje Isusove molitve (Molitve srca).
Jedan isihast je skroman i izuzetno ćutljiv[xxiii], spava najviše 5-6 sati dnevno i uzima hranu tri puta nedeljno po dva obroka – u podne 160 g hleba, kuvano jelo, i sušeno bilje sa voćem, 2-4 čaše vode sa vinom; uveče 80 g hleba, sušeno bilje sa voćem, 1-2 čaše vode s vinom.[xxiv]
Isusova molitva se neprekidno ponavlja sve dok ne pređe u jedno stanje bića. Autori Centurije, Kalistos II. i njegov sabrat Ignjatije dele ovu molitvu na prvu (duhovnu) fazu, koju omogućuje Sveti duh i na drugu (produhovljenu) gnostičku fazu.[xxv]
S. Bulgakov razlikuje tri molitvena stepena: a) molitvu usnama, koja zahteva jednu izuzetno snažnu volju i predpostavlja vrlo velike napore, b) duhovnu ili psihičku fazu pri kojoj se ljudska inteligencija aktivira i koncentriše na ime Isusa Hristosa i v) poslednju fazu, pri kojoj se aktivnom interakcijom duha i srca omogućuje molitva bez ikakvog napora.[xxvi]
Kao što je već napomenuto – ovo je sublimat mistike istočnog hrišćanstva i samo jedan od puteva koji vode ka Gospodu, kroz primenu principa "prepoznaj samog sebe" (gnoti seauton) ali, bez obzira na više nego dužno poštovanje prema ovom načinu življenja Božije reči, to ostaje jedan ljudski (= nesavršeni) i ne svakom dostupni put. Jedna slabost ovakvog izbora je i odsustvo služenja bližnjem ali i jedna vrsta elitizma jer se time nolens volens ljudi dele na one, koji su na putu ka svaršenstvu (Hesychaxontes) i na one, kojima je ovaj način saznanja uskraćen (Praktikoi). Uprkos tome, ne da se prevideti da je ova radikalna forma traženja Boga od 4. veka pa do 19. veka vršila ogroman uticaj na hrišćansko pravoslavlje. I ne samo to – kako kaže K. Burdach: "Mistika zapada je jedna inostrana biljka, ponikla u orijentu, sazrela u Vizantiji, presađena u Francusku, produbljena i religiozno obogaćena u Nemačkoj."

Isihastija (Hesychia), naravno, nije bila jedina ili apsolutno dominantna struja u okviru istorije pravoslavlja. Upravo posle velike pobede i definitivnog priznavanja ovog načina približavanja Svedržaocu od strane crkve 1351. godine, razvila se baš na Atosu idioritmična manastirska organizacija, kojoj su krajem 14. veka pristupila sva 22 velika manastira na Atosu. To "življenje monaha po sopstvenom ritmu" (uz ukidanje zaveta siromaštva, pravo na sopstveno kuvanje i stanovanje, itd.)[x] je sigurno protivurečilo isihastičkim principima ali je potvrdilo da je Spasitelj ljude za slobodu oslobodio, da se put sme tražiti i na drugi način. Jedna od prilično masivnih reakcija pak na uvođenje idioritmije je bilo i sledstveno osnivanje kelija i skitova, gde su se iskušenici čvrsto držali tradicije.

Konačno, nenadomestivo je izučavanje ISIHIJE koje je dao o. Justin Popović: MOLITVENO TIHOVANjE; vidi: Mitropolit Amfilohije: Isihazam kao osvajanje unutarnjih prostoraTo će započetak da bude dovoljno. Ako već ne i sama molitva srca. Nemanja 30.12.2006. 06:30



- 06:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.12.2006.

BOŽIĆ!

Image and video hosting by TinyPic

Božićna čestitka:

NINOČKA ČAGA ZA ŽIĆBO!

• nemanja, crni nemanja, kako može pička da bude kič? stani malo, smiri se, nemoj da pišeš u afektu. njetocka 24.12.2006. 10:14
• Auuu, Markiže, sad je meni trebalo sat celi da pročitam sve ovo otkad sam se zadnji put javio. Baš banjački post. Ja se ne razumem u kabalu, ne sećam se više ni onih sfera, Nemanjo prepoznajem samo onu neobičnu reč gde zmija grize vlastiti rep, ali moram nešto da napišem, za peto od 33 poglavlja za Buskupa, koje bi moglo da bude delimično moje, u tom delu, dobro gađa Izgnanik, putopisno:

PJESMA S ELEMENTOM MAŠTE

Maštam o tome kako jašem na Cioranovim leđima, mamuzam ga, ordiniramo po Lici. Spuštamo se tristo metara metara kao krov kosom livadom do potoka. Vodim ga za uzde, prestrmo je za jahanje. Dolje mu dam da se napije vode. Prijeko gotovo okomito raste novo brdo, po njemu bukova i jelova šuma. Valja se prije duboke šume probiti kroz guštaru. Cioran ciči. Neposlušan je. Uspjeli smo. Slijedimo dalje greben, on je već položeniji. Nakon kojih sedamsto metara, od toga dvjesto jakog uspona, prelazimo šumsku cestu, onda hrbat pa se spuštamo do Čorkove uvale, najzapadnije europske prašume. Prijetim mu da ću ga uzjahati, da ne sopće toliko, da će nam rastjerati medvjede, vukove, kune zlatice, zločeste puhove koji nas gađaju češerima, tv reportere s lugarskim šeširima koji se, zajedno s kamermanima, naviruju iza stoljetnih divova. Cioran hoće piškiti. Mrzovoljan je, zastao je na proplanku prije lugarnice. Sazvali smo konferenciju za tisak. Proglasit ćemo diktaturu. Cioran će biti ministar obrane, ćudoređa i turizma. Drugih ministarstava neće biti. Cioran će biti i premijer a i predsjednik. Za one koji više vjeruju u monarhiju, ovdje ćemo ga proglasiti kraljem. Ja ću biti dvorski pjesnik, doznat ću sve o životinjama. Što one doista misle dok ubijaju a što dok jedu. U svakoj mašti klija masovno ubojstvo. Cioran odbija govoriti. Morat ću sve sam. Gdje su životinje? Gdje je medo? Trebali su stići irski pjesnici, najveći čudaci, njima ćemo prepustiti sve niže razine zapovijedanja. Tv-reporter se spotaknuo. Sad i on skiči. Čini se da je slomio nogu. Zašto ide u šumu u crvenim cipelicama s visokim petama? Stigao je Jednorog. To nije dobar znak. Krvav mu je rog, na njega je nataknut živ profesor književnosti. To je dar od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bolje rečeno, prinesena žrtva. Koprca se, kravata mu je nakaradna. Nosi žute cipele, misli da zna latinski, pojma nema zašto je Vergilije htio spaliti Enejidu i zašto je izmislio izlet s Danteom, da on osobno nije nikakva žrtva, da lupeta bez veze, da će preživjeti i da ćemo ga baciti pred noge tv-reporterima da ga definitivno proslave. Cioran je razmažen. Sad hoće jesti salame. Noć se nahvatala za sekundu. Svijetle mu oči u mraku. Ništa nismo napravili. Pokolj je u šumi. Medvjedi se goste vrištećim ljudskim mesom. Zvjezdano nebo nad nama morat će pričekati. lečenipravoslavac 24.12.2006. 12:16
• Njewtočka: Ti znaš onaj vic o Bari koja je prijavila Štefa za silovanje, pa na pitanje suca: Je li to bilo u afektu?, odgovara: "Nije, gopon sudec, bilo je v štaglju!"? Ne? E, eto, sad znaš...
Kako može da bude? Pa šta si to uradila od pišče, Njetočka? Svetli k'o Vegas! Jest da su blagtani, ali nije Maja!

Lečeni: poglavlje je tvoje! Ajde da to natamburamo u sedam dana i potpišemo lepo s nekiim imenom napisnim po Vuku, kao Garsija Lorka ili Benito Musolini, to će da nam donese barem 10 000 prodanih primeraka samo u Italiji, da o vrlo Crnoj Gori i ne govorim! Nemanj 24.12.2006. 14:17
• Jebote, što sam pametan! Stavim u post na svom blogu sve što sam sam napisao, a onda kopiram sve što vi dometnete, i teko imam i ja blog, a opet, to ste sve vi meni napisali! Jebote, ja sam čovek sutrašnjice! Nemanja 24.12.2006. 14:50
• Njetočka, bre,

Zapravo, molio bih KIZZU da dože blizu i da otvori ovu veliku raspravu koja se nameće sama od sebe: KAKO BRE PIČKA MOŽE DA BUDE KIČ?

Predlažem da prvi referat, u duhu prosinačkog pominjanja Danila Kiša, bude: Šta je kič Danilu, a što Kiš kiču?, kako bismo prvo definisali tu tešku, jeguljastu reč!

Potom lahko prejdemo na pičko! Nemanja 24.12.2006. 14:52
• Čuj, KIZZA, ako misliš pisati invektive, pazi na interpunkcije! Recimo, de ga se denu upitnik, u rečenicu koju citiram: "Koliko puta ste se našli na izložbi rabljenih kurtona u galeriji MM gdje vam je domaćin objašnjavao smisao te izdrkotine dok je umjetnik u pozadini napuhavao skorene prezervative i svirao Marseljezu na čmar što je zapravo simultani performance koji simbolizira ispraznost (kurtona, života) i autorovih crijeva (glad, osviještena socijalna komponenta)." ? Jasno, upitnik sam upiso ja, jer pitam: De ti je upitnik? Sad, i ovaj upitnik nije na rečenici: Jasno, upitnik..., nego na pitanju: De ti je upitnik?, ali, sred koncentričnih pitanja što se množe i ovo se desit može!
Inače, Plazma je u zelenu sobu, i nije Pionir, jebem vas cepidlačne! To je neka posebna plazma što plazi po zidovima tanka 4 milimetra i raznih oblika. Ili je neka obična, jebemliga, samo se ja još nisam skulirao. Čekaj da me prestanu pucat ovi bekovi, pa ću da ti kažem de je, postoji li uopšteno i kakve je boje soba voistinu! Nemanja 24.12.2006. 15:03
• Kič je Slabinac Kićo. zovi 24.12.2006. 15:08
• MARKIZ: Vidim zapravo da si zavidan na mom nacrtu, i to me silno rastužuje u ovo predbožićno veče! Pa jedino ti nisi dao doprinos mom romanu Simiću! Ako ne računamo moju legitimnu krašu Makedonskog bluesa! Nemanja 24.12.2006. 15:08
• Idemo redom:
1. Nešo hvala na korektorskom zahvatu, ima da ispravim. Nešto drugo me muči, kako bre nisi odvalio na predzadnje dve rečenice (fali upitnik).
Jebo ga ja da ga jebo, jesam lepo u uvodu napisao da će da odvališ, a ti mene jebeš s nekakvi upitnici. Ili sam možda trebao da ih boldujem k'o knjiški moljac da ubereš o čemu je reč (i jope nema upitnika) Naivno sam vjerovao da ćeš misao deducirati iz naslova, ali ti mora da jebeš gredu.
2. Već marljivo radim na novoj glavi romana koju ću vam večeras pokazati.
3. Izvršen je strahovit pritisak na mene, moram zaklati neko ždrijebe koje mi se našlo ispod kotača. Kud baš na Bladnjak? Markiz de ga Sad 24.12.2006. 15:51
• Živjela revolucionarna metoda boldanja. Moljo će ući u povijest zbog svojeg doprinosa smanjenju buke u komunikacijskom kanalu. Baka 24.12.2006. 16:12
• Tako je bako! Vrat ždrijebeta je žilav i mislim da će ovo potrajati. Stoga vam pejstam jedan stari pasus koji bi se možda mogao ubaciti u roman. Nemanja što misliš o ovom prijedlogu? Savjetuj me uredniče.

Danas mi je iscurilo oko. Jebe me plač. Postao sam sentimentalan zbog krize na Bliskom istoku, a ustvari lažem jer me uopće ne zanima rat i politička nekorektnost. Uživam gledati kolone napaćenih civila u egzilu i neprestano doživljavam orgazmičku katarzu, proporcionalnu rastu broja unesrećenih. Svima govorim da treba uzeti u obzir povijesni uzrok sukoba, iznosim činjenice i stavljam se na stranu slabijeg. Komornici to vole slušati jer onda misle da razgovaraju s humanim lešom. Kako bih ispao pametan spominjem i božju kaznu u vidu strašne kuge koja je poharala Grke nakon Sokratovog ubojstva. Bliskoistočni sukob nije vrijedan pažnje i vjerujem da ću u slučaju 3. svjetskog nuklearnog rata biti dobro zamrznut u komori, ako bude struje. Svojedobno se moglo nešto i poševiti tim intelektualnim pristupom, ali danas se svi stavljaju na stranu jačega.
Muškarac današnjice mora pribjegavati novim metodama ako želi umočiti.
Na primjer, u robnoj kući se zaletim u dlakavu djevojku koja mi se sviđa i kažem
- Oprosti, mislio sam da si lutka.
Onda me ona odjebe i to bi ukratko bilo sve. Markiz de ga Sad 24.12.2006. 16:35
• Ja prihvatam Nemanjin izazov, ovde ću da pišem roman. Vi, bre, Izgnaniče i Markiže, jeste se prvi dosetili da pišete roman uđuture, no Nemanja se prvi dosetio da zajebe vlastiti blog i da deluje isključivo u komentarima, pa i kad roman piše. Na meni je, dramskom kritičaru, da to konstatujem. Dakle, Markiž vodi kolo a mi komentarišemo. Bezbeli, može i Markiž da komentariše, pa da bude interblogan, to je nov pojam koji ovde uvodim kao prilog u raspravi o naratologiji ako uzmemo u obzir da je ceo blog jedna pripovedna celina. Jao, pa ovih dana će da iziđe novi broj Fantoma slobode gde je ovaj blog ukoričen zajedno s komentarisanjem. Bre, uspeli smo dakle da se elitno plasiramo na papiru. Sada to možemo da zajebemo za neko vreme, uspeli smo što ovim moljavim šupcima od bloga nikad neće, bre da ugledan književni časopis pažljivo beleži ama baš svaku našu psovku, zarez i zaumnost koju priberemo u anonimnoj fusnoti. Da bre ko lovački pas traga za našim pseudonimima ko za šniclama kanibalizovanim s Portove guzice. Mašala.
Prihvatam izazov, ja ću da pišem o baki, to je za 23 poglavlje romana.
Poglavlje o baki, uvod:
Baka živi u kući do. Nedavno je ostala bez majke pa sada non-stop visi kod nas. Starija je od Tita i šparta dnevno po desetak kilometara. Ja ne podnosim miris ribe, osobito kuhane, od mirisa bakalara povraćam trenutačno. Zato u mojem lijepom građanskom stanu, u lijepoj građanskoj kući, u lijepom, solidnom, polufašističkom kvartu našega malog grada, miriše samo borovina. Žena i dijete su kod njezinih a Baka ima sintesezijsko popodne: ide biblijski film, peslijepa je da bi čitala titl, engleski zna slabije nego jelka što se nad njom pružila, uostalom nagluha je, ali vreba ekran ko kobac, s dva metra. Kuži u osnovi slike i kuži da je priča o Isusovu rođenju. Mislim, kuži to iznutra pa rasuto, u strogom ritmu recitira odlomke iz Biblije, pa i nariče a s vremena na vrijeme smisleno i jaukne. Na mojem papiriću piše king size rizla plus the art of rolling. Poslije ću baki nakapati oči, popije ona pola čaše vina dnevno, to joj dođe kao luksuz, staroj seljanki, koja čak nije kmetskog porijekla, ostalo vina od karmina, donio kum, s kojim katkad odem u planine, pa s ostalim šumarima planinarim i pijem do litru rakije dnevno. Zatekla se baka, koja je cijeli život provela na selu, na svijetlom parketu građanskog stana, sama je u sobi, igra teris s jagnjićima, svecima i aureolama, vino pije. Povirim, jebote, treba babu slušat, je l ti vidiš koliko je ona poživjela i kak joj je sad dobro. Nema te droge koja te toliko može ufurati u sliku, koliko nju može njezin vid, biblijska dob i tema. Toliko za uvod. U sljedećim nastavcima prenijet ćemo koju od bakinih priča. lečenipravoslavac 24.12.2006. 16:42
• Jebi ga, ispravak, igra Baka tetris. lečenipravoslavac 24.12.2006. 16:44
• Čuj, LEČENI: HVALA na komplimentu da sam se ja prvi setio, ali, kurac će Markiž kolo da vodi!
Imam ja svoga bloga, pa je tamo matidca: sve što se bilo gde o romanu pojavi, ima tamo da se: a= pasta kao moj deo, ako ja potpisujem i to u POST, B = PASTA kao vaš udeo, ako vi potpisujete i to u KOMENTAR. Na taj način na blogu: NEMANJA: MIT ILI ČINJENICA? imaćemo ceo roman kao work in progress. Zajebi to kao ja sam se setio, fala, e, a sačemo mi to da potpišemo! Jesam ja gad, ali nisam glup!
Markiže, kako ti se sviđa ova rečenica!

Inače, meni je briljatna zadnja rečenica posta: ono s fašizmom malo mi je oskarvajldovski, paradoks kao manira, igra reči; poslednja je rečenica iskreno pametna, i tu je snaga oblikovanja pridošla prirodno, kao u svim slučajevima kad čovek ima šta da kaže!
Ovo s negativom je blog blogova!

Iako...

Ono što te molim jest da promeniš NASLOV POSTA I DA STAVIŠ OVAJ INGENIOZAN NAZIV:

B L A D NJ A K!

To je izistniski dragulj ovoga posta! Nemanja 24.12.2006. 17:10
• Ti Zovi što se Slomom zoveš sjaši s kurca moga z 24.12.2006. 17:14
• Kruži, kruži Nešo kao mačor oko vruće kaše. Evo boldovao sam ti Ortegu y Praseta da se ne smoriš mozgajući. Vidiš kako se to kukavičje jaje lijepo uklopilo u današnju priču. Želim da nekako uključite i Alemku u roman, to je lik s kojim smo Izgnanik, Igra i ja dogurali do 15. glave. Šteta da se baci.
Dodajem i Bladnjak, vidim da onaj prethodni nije bio dovoljno krvav.
P.S.
Javio se Izgnanik i rekao da bismo se večeras mogli okupiti na patologiji, lagano pijuckati probrana vina i svetkovati. Markiz de ga Sad 24.12.2006. 17:28
• Lečeni, odlično si se sjetio da pišeš roman o baki. To je iznimno zanimljivo, a i tematski se uklapa u program Markiževe stranke - klasicizam bez romantičarskih ekscesa. Jer staricu više i ne mogu prati neke velike emocije, weltschmerz i slične pizdomaterine. Samo joj valja prati dupe koje ne može sama obrisati zbog artritisa. Uzmi u obzir i da su pelene za inkontinenciju skupe i stoga nema uzvišenih mirisa u njezinom skromnom sobičku, koji bi krasili budoar jednog Byrona. Baka 24.12.2006. 17:28
• Baka: prva je to uvela Zrile-Debile! Ona je tak pametna da neke pojmove valja poboldati koliko su joj pametni izgledali kad je pisala te svoje pravopisnokorektne dnevnike jedne suvišne neuroze.
DEDA LEČENI: Nemoj ti sad da misliš da sam ja neka jajara, ali, znaš kako je: skoči do moga bloga, pozz, kiss, i videćeš da ima šta već da se vidi: sve je tu na jednom mestu, pastano, i svaka ovdašnja zajebancija - a dopustiće, i moje ini doprinosit na 45 lines i JL-u: jugoslavenskom leksigografskom...tu su sabrani I DOBROTOM MARKIZA, pa tako, Lečeni, nema tu zle krvi i zavisti: kao što je Kizza sasao moju veličanstvenu zajebamciju s Valentom i Nikolinom, tako mu se ja odužujem ovim okolobožićnim nastojanjima da ovde bude cyber-polnoćka, i da ste neki jebači, oko pola 12 svi bi visila na Patologiji i špricali parem desetinu mojih prinosa, ma koliko to bilo nemoguće. Jebemu, pa kad je i Igra ubacio u četvrtu, onda je jasno da se ovde nešto opasno kuha. Nego:
1. Svako za sada neka uzme jedno podlavlje. Ima ih vala 33 pa ima mesta za sve. Onda će da se menjamo: ja ću da dodam nešto na tvom tekstu, ti na Igrinom - kao što sam ja ubacio žabu da se pretvori u princa u jednom polutotalu, objektivno, a ne kao izraz Kir Kirilove subjetivne vizije, što je čisti ekspresionistički prosede na tragu Kabineta Dr.Caligarija! - Igra na Markizovom, Kizza na mom - he, he... puste božićne želje, ali, da se krivo ne shvati: evo, mogu da preformulišem: Kad si Kizza zadnji puta šetao Namom? ahahaha...koji štos, ah, famos... - i tako. To se onda zove intersubjektivnost, impersonalnost itd. Još kad uključimo upliv svetoga duha, to će biti zaista APOKRIFNI BLADNJAK!
A evo, budući da sam ja ovde najpametniji, kako će i sveti Duh da interveniše i da svi skupa budemo in- spirirani, in špiritu, daklem samo pisari, beležnici, njegova diktanda, a ne pisci: lepo će da se javi imanentno mediju, kao DEUS EX MACHINA! Kako sad to?
E, pa blesani, MACHINA je, jasno, PC, KOMPJUTOR. Znate onu divnu mantru koja oslikava neurozu per definitionem: PC IS A SOLUTION WITHOUT A PROBLEM! To je definicija histerične situacije po definiciji, kako već u pogovoru Patološkom narcisu tumači Slavoj Ž., div iz Ljubljane, a njemu je za verovati, kad se histerije smatra.
Još nešto - videste li vi DA MI OVDE IZMISLISMO JEDAN NOV JEZIK: DOMALO će svi da pišu nekim bastardom zerbokaotiše šprahe, i tu može da pucamo na regionalizam, multi-kulti, pa da dobijemo strane sponzore, svetla međunarodnog monitoringa, nije to bezveze!

Dakle, machina je personal computer, a deus je NADOSOBAN komputer, to je INTERNET kao takav, BLOG kao medij: on će osobn, kao DRAGI BLOG, čista formalna mogućnost ispisivanja teksta, da izbije na površinu teksta kao onaj divan primer na devedesetim stranama Hazarskoga rečnica neverovatnog, escherovskog, paradoksalnog Tatoo-a: jedan lik ima tatoo na kojemu je opisana bitka čiji ishod je nepoznat jer je tatoo oštećen ožiljkom zadobijenim u toj bitci! A vrtoglavice, a loopa! Jebači, tako će i ovde DRAGI BLOG da intrerveniše u događaje na prosto strukturalan način - kako, e, o tom, potom!

Za Badnjak vam šaljem divan esej u kojemu se tumači to čudo od Tatoo-a, kao i ona korporealna anksionznost o kojoj sam vam govorio.

IGRA, OSTAVI MI neku mail adresu na nigdjezemska@yahoo.com Nemanja 24.12.2006. 17:31
• Stvano, moj greh! Nisam prepozno! Igra, jesi ti znao ovo za Ortegu y Gazettu de lo Sport?
Jebiga, a predstavljao sam ga publici! Ona predavanja koja su digla na noge ceo Madrid. Nema veze, ja sam čovek koji ume da prizna kad nešto ne zna, dapače, ja volim da pitam: A što je ovo? Zato i jesam tako pametan.

Nego, Kizzo, podudariše nam se misli. I ja mislim da je red da proslavimo Badnje veče na Patologiji. Nemanja 24.12.2006. 17:35
• DRUGARI!

Imate POKLON ZA BLADNJAK i BLOŽIĆ na mome blogu!
Kopirajte si tekst gospođe Hayles, jer zaista ga treba pročitati.

Sretan Bložić!

P.S.
Evo, ti KIZZA Bladnjak, ja Bložić, i nakako smo opet bratski sve doterali do savršenstva.
Saću da ti kažem nešto što će da te razneži: u protekloj godini jedna od najboljih stvari koja mi se desila jeste što sam stekao novoga drugara. Tebe, naravno. Sve najbolje tvom malom sinčiću, tvojoj dobroj ženici koja te voli i trpi, i, stari druže, tebi!
Baš sam se raznežeo. Moram odma nešto da pokaram.
De je Njotočka da joj kičku popasem! Nemanja 24.12.2006. 17:50
• SAĆU JA OPET OVDE DA KAŽEM KONAČNU REČ, JER JA SAM OVDE ŠEŠELJ, NAJAČI I NAJPAMETNIJI: OVO JE DAKLE KONAČNA REČ O KLASICIZMU vs. ROMANTIZMA:

1. Prvo, neću da čujem da se raspravlja o klasicizmu i romantizmu kao stilskim epohama, epizodama u večnom kratanju duha do samoga sebe, poglavljima istorije književnosti ili lepih umetnosti etc.! To je za pelivane i sićardžije! Ako ćemo to da rešimo, ima da KLASICIZAM i ROMANTIZAM promišljamo kao Hocke MANIRIZAM: kao formu mentis! Ispod te razine možete da mi pušite kurac. Kao što je Villiers kazao: Ljudi se dele na dve skupine: na romantične i glupane! O tome valja razmisliti.
2. Cela je spika pogrešna: nazor na stvaralaštvo, u onom bitnom smislu: mimesu prakse, pri čemu bi sama praksa bila već shvećena mimetički, kao nasljedovanje samodjelatne biti PRIRODE ljudskim stvaralaštvom, dakel to jedino korektno razumjevanje i POIESISA I FISISA, koje bi u slučaju KLASICIZMA za ulitima ratio stvaralaštva uzimalo sam ratio, dakle RAZUM, a u slučaju ROMANTIZMA iracionalnu MUZU, pri čemu bi umentik kao na-danut bio uvek in-spiriran, samo pisar Duha, kako se zeza Borges, Duh je već puno put u povesti umetnosti izložio na ovaj ili sličan način. Pogreška bi dakle bila u naivnom verovanju da bi umetničkom stvaralaštvu/proizvodnji izvor imao biti ili ono RACIONALNO ili ono IRACIONALNO; prvo bi bilo jamstvo VOLJNOG čovekovog stvaralaštva, umetnosti kao SLOBODNOG čina, štoviše, čina OSLOBOĐENJA (VIDI MARX: igra vs. otuđeni rad), dočim bi drugo od umetnika stvarano Izabranika, ali ipak nesvojevoljnog medijatora između ovog i onog sveta, ma što to onaj svet bio: u najboljem vidu, SVET IDEJA koje onda sjeje u OSJETILNOSTI! U posljednjem slučaju reč je o ROMANTIZMU u čistom obliku: o romantizmu klasičnog njemačkog idealizma. Tu je Roma + Antika metafizička ČEŽNJA ZA HEIMATOM, za zagubljenim izvornim zavičajem! Odale bitno utopijski karakter romantizma. (Nije čudno da je Schelling umetnost stavio na vrh trijade, jer, već je sve kod Kanta slutilo na takav rasplet: ta, pitanje je transcendentalne apercepcije u konačnici razrešivo jedino umetničkom proizvodnjom.)
Laž ove dileme razum ili muza, racionalno ili iracionalno, da profaniram sve gore rečeno, a da vi lakše pratite stvari, nije u njenoj ideološkoj lažnosti, ili arbitrarnosti samog para opreke: razum-muza! Laž je ove dileme u njenom postojanju: dileme, naime, nema! Evo kako!
3. Poe, kao romantičar, piše briljantu ironiju naslovljenu "Filozofija kompozicije", u kojoj pseudoznanstvenom preciznošću persiflira KLASICISTIČKI PROSEDE razumske poetske procedure: Never more je, kao biva, nadošlo čisto logično, izborm slova M i R, koja imaju naročita akustička i ina svojstva, a uz o....ma nemojte me Edgare jebat, prosil bi vas!
Dakle, već je Poe prokaza svu besmislenost te navodne opreke: on, kao romantičar, zagovara klasicistiku poetiku! Ha, ha...A romantičari Njemačke, kaj po tekama Tibingena pišu hen kai pan, bivaju najumniji sljudi svijeta: Hegel, Schelling, Horderlin; o hajdelberškom romantizmu mogli bi zasebno, ne!?
4. Zato, svako pametan, ima da od danas pretpostavi jednu SEPARATNU INTELIGENCIJU - nije moj izum, nažalost - na kojoj, ako i kad mislimo, participiramo. Ovim elegantnim neoplatoničkim potezom amalgamiram klasicizam i romantizam u jedno: kao klasicist, spašavam PAMET (da ne cepidlačim o razlikama uma i razuma, Igra sorry), a kao romatičar, spašavam LUDOST, u rasponu od manirističke mahnitosti, pa do ludizma današnje, light umentosti! Ovaj moment MAHNITOSTI presudan je za razumevanje cele stvari: pogledajte samo kako mi mahnitamo! Jebači svih epoza radili su isto: stari Mikaađelek kao i Arčimboldo, dečki iz Ferare stoljeće pre kao i Chris Mars, recimo, u današnjoj Ameriki (namerno biram taj primer), orfici, pa ako se hoće: sam Heraklit Mračni i cela mati Helada zaigrana oko raznih misterija eleuzinskih, delfskih, ovih i onih, srednji vek što se kreše destilatom pljesni hleba i slika kroz kićicu H.Boša cijeli jedan Mundus Inversus a na zapadnim zidovima i izlazu iz desetak tisuća crkava romanike i gotike cijeli fantazmagorični bestijarij demona, besova i zloduha, koji čak izlaze van,ne samo na lunetama timpana već i na trimu pokojega ulaza u crkvu, renesansa i barok od Pika Mirandole, Marsilia Ficina pa do Bruna, Newtona i svih ostalih jebača koji su na svaki tom fizike dodali po tri u raspravi s Agrippom, dakle mistike, itd.itd.: o 20. stoljeću kao posve iracionalnom, treba li uopće govoriti? A srednji je vek spram 19.stoljeća Vegas spram sprskih sela u današnjoj Lici!
Nema umetnosti bez igre, nema igre bez pravila!
Nema umetnosti bez pameti, ni istinske mudrosti bez ludosti!
Dilema je lažna: laž je da dilema postoji!
Also sprach Nemanja! Nemanja 24.12.2006. 18:34
• A kao raspop i netko tko je okusio malo teologije, evo, u ovo Božićno vrijeme, a na tragu rasprave o mahnitosti i ludosti, da stvar zabetoniram Biblijskim autoritetom; dakle, braćo u Kristu/Hristu, sam je Bog na našoj strani, jer - tu neka mi pomognu Igra i ona Bićarka, jer težak je tu jedan grčki glagol kojime se kaže da je bog "izludio" mudrost svijeta - mudrost je mudrih pičkin dim za Ludost križa, pa, kad je već tome tako, evo, s Božjim dahom (ruah, op.ja) u naša jedra, Sejling tu d Bizantinum, u izvedbi Prvih Korinćana, jebem li i njih da ih jebem:

1:18 Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. (Logos kao dinamis, za one pažljivije i upućene u nijanse...)

1:19 Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. (tu je taj jebeni glagol, mislim nekako enmoranen, nemam prezentan grčki izvornik...)

1:20 Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?

1:21 Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike.

1:22 Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže,

1:23 a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost,1:24 pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.
(Ovo moram da tumačim: Židovima je sablazan - skandalon - da bi bog bio ponižen do Križa, raspeća: sramnog instrumenta muke, patnje i smrti; to je semitskom duhu jednostavno neprihvaljiv koncept! Paganima, a misli se na jebače stoike, i, možda epikurejce, kao i na cijeli grčki misaoni background, ludost je da bi bog - umro! To je pak njizi za popizdit od ludila! Oni su ovu poslanicu igrali u vodviljima, kao odličan humoristički tekst, nešto kao Runjićevo Kazalište u kući!)

1:25 Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

1:26 Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.

1:27 Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake;

1:28 i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest,

1:29 da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.

1:30 Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje,

1:31 da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.

Ja mislim da bism ovo trebali ubaciti u Manifest, koji će biti zadnji manifest, kako sam već dolje objasnio! Nemanja 24.12.2006. 19:01
• ... dragi moji, evo i drugog dela onog u dva navrata osujecenog posta od nocas. kada bi barem imali kakve golube-psihonoshe, pa da ne moramo da se nosimo sa ovim mashinama- koje u poslednje cenim kao dostojne protivnike.
sve

dakle, evo i mojih zuljeva da vam priteknu u pomoc.

nacrt romana drzim za usud chije bi hrabro ostvarenje bilo namenjeno iskljuchivo ugodjaju i prehrani najvecih duhova nasheg govornog podruchja - dakle geografskog obima mishljenja.

bacimo se na samu srz ovog golema u izgledu (moguceg).

chovek ne moze da bude- bog ne moze postati chovek - i samo u ovoj nemoci chovek moze da se oseca bozanski, a bog ljudski;

odeljujuca opna izmedju imanetnih sudbonosnosti choveka i boga najtanja je upravo na ovom mestu obostrane nemoci, koje jedino udruzene uspevaju da budu ono shto nisu.

pali andjeo, koji po pravilu jebe jeza u ledja na zemlji dosade i pojavnosti,
sa uvek novom u nizu nedovrshivih Objava, u vechnom krugu ponavljanja (jer ko jednom udje izlaska mu vishe nema); poslanik koji u svojoj vernosti gospodaru i revnosti dolichnom svojem redu, sa djavolom doslednoschu pokushava da obavi inicijaciju Objave, ischezlu zajedno sa bogom da je vishe nema, sa bogom koji je josh i pre samog anjelovog otprema i odlozenog prispeca na zemlju i sam nespretno aterirao na istu odrekavshi se vrhovnog svojeg bozjeg preimucstva da NIJE Chovek, slomivshi tom priliko vrat i rebra da bi postao olichenje ubogog zemaljskog - sto mu se i pored svih peripetija dojmi (zapravo nije siguran, kao choveka izjeda ga crv sumnje) i zbog sada svojih ljudskih cudi gordosti i ponosa ne dozvoljava bivshem izaslaniku da odahne dushom i da shvati; mada neguje i vrcavu samilost prema njemu zbog kojeg ischitava sve njegove pokushaje Objave chesto na ivici odavanje svoje infrenalne tajne.
izaslanik za to vreme-vecnost menja oblike, traga za praObjavom i pokushava povremeno da stupi u kontakt sa sada samo nalogodavcem, nekada voljenim gospod bogom; ne uspevshi da ga pronadje, i dalje veran i revnosan, uzdize ga povremeno apologijama i palimpsestima odsustva Objave (tu bi mogao da se pojavljuje u duhu i telu gnevnih pravednika luthera (ili kinga) ili tome akvinskog, mada ima tu i daha kafkijanskog mehanichkog poshtenjaka);
u drugim, pak, oblichjima i vremenima-vechnosti razdiru ga bes i mrznja prema ischezlom, chija mu sveprisutna sablast hara i pljachka snove, trujuci mu srce otrovom koji sobom nosi, u ovom sluchaju pravednih gnevnika nietsczhea ili artauda .....

ovog puta mi je izlaganje jadno omanulo, ali eto , shta je tu je.

i da, nemanja - shdrakula[blockquote][/blockquote]yahoo.com

markize, danashnji post je mocan. mrachna homologija 24.12.2006. 19:25
• GOSPODO, otpočelo je. Hrvatsko gledaj, stiže, kraj svih krajeva borhesovština nakon borhesa, ovime što se danas spremaju napraviti tri jahača bit će uništen svaki život u literaturi, mi smo omega. DO SAMOG NAZAREĆANINOVG RODJENJA MI ĆEMO NAPISATI TOČNO 999 KOMENTARA I TAKO ODVEZATI ZVJER KOJA ĆE ODMAh BITI RASPORENA, a mi zapamćeni kao oni koji su tome doprinjeli. Ja sam se kao što vidite već lagano nakresao kanadskog viskija, uložio sam u njega 80 kuna. Zagreb će se danas u ponoć zatresti, rtl televizija pljuje na nazarećaninov rođendan. Igor mandić doma peče sa ženom ćurkicu na rimski način po receptu dobcenom od veljka baraberija, nakon toga će se nakon dewset godina ponovo iskarati sa ženom. bit će to mučna jebačina oboje neće moći svršiti satima, spolovila će biti odurno i suho izranjavana, mnogo će se toga noćas desiti nad zagrebom, liječeni ustaj, piju li ti vuci sa izvora vodu. Komentari će sad krenut dok ne dostignu svoju brojku 999, a onda ćemo vidjet što će se dogodit, ovo još nije viđeno, ovo je kraj svega, nakon ovog literatura više ne postoji, samo će još jergović pisati svoje božićne novelete u stilu ivana aralice, a kraj će već biti iza njega, jedino što on to neće znati. Bulić će prebrzo glodati kost od patke koju je kupio s bonom od foirme u konzumu i onako napušen i gladan zahliknut će se u pola žderanja. Dkle i taj segment blogovske književnosti bit će svršen. NOĆ DOGADAJA, noć nedogađaja. Prizivamo beketa, prizivamo i pozivamo IZGNANIK 24.12.2006. 20:07
• Nemanjo, ja se sa svim slažem. Neka pejsta ko šta hoće i gde. Svratio sam ti na blog. Neka on bude retorta, jebe mi se. Ja nemam snage za toliko opsežne zahvate. I još moram da pročitam esej na engleskom a Badnjak je i polako pijem pivo saću i viski... Tulum, mlada žena, koja je zgrožena činjenicom da iznosim našu krivotvorenu intimu u blogosferu, dete, uživancija, i još crnogorski prozaici pod krevetom. lečenipravoslavac 24.12.2006. 20:21
• Baka je pojela žgance s kiselim vrhnjem. Idem sad da je usnimim za novi komentar. Pazi sad, evo krećem, bor svetluca, pas laje, idem prije toga na vece a i ženi moram da oljuštim bajame. lečenipravoslavac 24.12.2006. 20:24
• Bakina bladnjačka paranoja:
"Još za vrime našega dede bilo je lipo, ljudi su se slagali, delali su, a danas mladi samo kradu, po hiži it pa ukrast kadi kaj je, i dobro. Namirit se na ovakvu sirotinju staru. Ne verujem nikome niš kaj idu u hižu moju. Pa se ja maknem a oni obare novce. Ali ne smim se jadit jer onda budu mi još i veće zlo delali. To je sve ludo. Možeš svašta mislit ali opet... lečenipravoslavac 24.12.2006. 20:38
• oVO MI SVE POČINJE BAZDIT NA QURUMAŠKE SPIKE. ODLAZI SVE U KURAC PREUZELI SMO NA SEBE PRETEŽAK ZADATAK, A ZAPRAVO SMO JADNICI KOJI SMRDIMO SA SVOJIM OBITELJIMA I POZNANICIMA I SJEDAMO POVREMENO ZA KOMPOVE, MA KOJI JAD SVI ĆE NAM SE SMIJAT SUTRA, IDEM PO JOŠ JEDAN VISKI MOŽDA ME DIGNE, PADAM KO FABRIJEV KURAC U SUOČENJU SA POLUCIJOM STAMAĆ IZGNANIK 24.12.2006. 20:42
• Devetsto devedeset i devet komentara za druga budućeg predsednika. Zamislite vi to, dragi kolege, mi ovde prisutni poznajemo barem dva tipa, relativno mlada ili još mlađa, koji će jednom da postanu predsednici republike. Bilo bi lepo sprečiti kojeg. Ja sam za to da predsednik uvek bude biran na lotu. Evo recimo, moja Baka, ona bi bila idealan predsednik. Stara je, mudra, paranoična, zna Sveto pismo (Santa Scrittura) napamet, obožava tv programe, ništa ne čuje, ne vidi, ima odličan apetit, lako uspostavlja kontakte, nije dosad propustila ni jedne izbore, zove policiju, kad je kriza, dvaput dnevno, nema ništa protiv diktature, ima poseban sustav zaključavanja za svoj kabinet, ima vlastitu kuću s nesređenim papirima, neprestano je u pokretu, dnevno po triput ode da kupi naranče, i za Badnjak, precizno ogovara najbliže suradnike i brine se o javnoj potrošnji. lečenipravoslavac 24.12.2006. 20:48
• U, Igra, jebo ga ti: na sam BOŽIĆ TI USTVRDIŠ da Bog ne može postati čovjek, i tako, usput, sjebaš svo kršćanstvo, temeljno, u osnovu, onako: baš u srce dogme!
Čudno!

A što je s onim Vjerovanjem:

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje,
svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Isusa Krista,
jedinorođenoga Sina Božjega.
Rođenog od Oca prije svih vjekova.
Boga od Boga, svjetlo od svjetla,
pravoga Boga od pravoga Boga.
Rođena, ne stvorena,
istobitna s Ocem,
po kome je sve stvoreno Nemanja 24.12.2006. 20:52
• Dragi moji patolozi, zahvaljujem na dobrim željama i uzvraćam istom mjerom (mjera za mjeru, šejkspirovski rečeno)
Nemanja nemoj tako doslovno shvaćati Igru, on ima veoma istančan smisao za crni humor. To sam shvatio onomad kad sam ga maltretirao prije upoznavanja.
Pridružujem vam se oko ponoći kao pravi vampir, budite vrijedni. Markiz de ga Sad 24.12.2006. 21:12
• žELIO BIH DA OVU VEČER IPAK PROVEDEMO U KRŠĆANSKOM DUHU. jA ĆU PEJSTAT ODABRANE PJESME NIKOLE ŠOPA gusku. Igra zašto ne vjeruješ u stvoritelja zar nije netko rekao da je nepobožan pjesnik kreten, a ti si pjesnik. Na ovu badnju veče pozvao sam MIRJANU MIOČINOVIĆ DA MI SE PRIDRUŽI U MOM SKROMNOM STANU, ŽELIO BIH NA NJEZINU TIJELU ŠNJOFATI OSTATKE DANILA KIŠA. nE znam hoće li se odazvati. Osječam da će nam se nemanja u dikensovskom duhu uskoro kroz pola sata javiti s nekom božićnom pričom u kojoj će akteri biti stvarni likovi, a sve će djelovati katarzično i vjernički. Martkiže nije valjda da si baš sad našao jebati. Zar te uzbuđuju ovakvi svečani trenuci, pseto pohotno IZGNANIK 24.12.2006. 21:12
• ne Izgnaniče, ne, ja volim drkati na Bladnjak, o kako volim drkati Markiz de ga Sad 24.12.2006. 21:23
• @IZGNANIK: Ma idi u krasan kuratz! Prvo, znam Kvorumaše, upravo sam pričao s onime koji je napisao Remu, nenaoružanom i bezopasnom: Koji si ti kurac čovječe..., pa su mu svi fini dečki jako zamjerili, no, nema to veze s njizi: Oni se ne znaju logirati, ej, čovječe, kaj briješ, ono, mislim starno si u krucu, kuiš, čovječe...
Daj, odi na tulac, nekaj popij, jer, vidiš da ti mamurluk fura bediške: jebote, ti si trijezan kao ja na meskalinu: ja mislim da mogu preletjeti krov štale u selu našeg Lečenog, a ti misliš da sve postaje opasno ozbiljno! Ti boluješ od erektilne disfunkcije, vidim ja to: sve je dobro dok drkamo o pičkama, ali, čim treba nekaj pokarat, Isus ti bog, stari, kaj ti je, čovječe, mislim ono, kaj ti briješ, ejjj, zbiljam koja brija, čovjeeeečeee, ej....
@Lečeni: UNESI MALO ŽIVOSTI U TU IDILU: baka, žena, crnogorski prozaici, purica...Recimo, neka ženica čita prozaike, a ti s bakicom opali spikicu o sedmom božjem atributu! Nemanja 24.12.2006. 21:23
• kreni s pejstanjem dopa, izgnaniče, ovakvim tempom nikad nećemo stići do hiljadarke. Manistra 24.12.2006. 21:31
• @Izgnanik: aaaaaaaarrghhh...da Nikole Šopa gusku! aaaaa...pao sam sa stolice. A pjevat će nam Palagruža Pospiš-Baldani, za mir i dobro je zaduženj Budalaj lama, na majicama je Che Guevara na kartama, ja telki je Inter : Milan Bandić, na stolu Že Min Ži Baobab, tekmu komentira Zvonimir Jure i Boban...aaaaaa...koje fore, čovječe, ej, koja brija, eeeejj.. Nemanja 24.12.2006. 21:36
• Koji je ovo kurac: shdrakula[blockquote][/blockquote]yahoo.com
Kako dakle glasi Igrina adresa?
shdrkula@yahoo.com
ili
nekako drukčije? Nemanja 24.12.2006. 21:39
• Manistra, ljubavi, nema tvoj broj pa ti ovako želim svako dobro za rođenje Isukrstovo! Neka ti krava ima dobru travicu, magarac v štalici neka tjera šalicu, a sveta obitelj neka ti iluminira sve mračne zakutke duše da ti rasvjetli sve nepoznanice i bude ti sve jasno kao u po bijela dana, i to najduljeg u godini, dakle na Ivanje.
Znam da je ovo malo čudna čestitka, ali, velim, nemam tvoj broj. Puno sam bolji at live. Nemanja 24.12.2006. 21:42
• Oh, pojavila se manistra i sam zbilja erektivno disfunkcionalan, poslušo sam savjet i popio još koji viski, ali ovaj manistrin ulet izbacio me iz prvotne namjere sad se moram prestruktuirat ko nagužena vojska, ne znam zašto sam spomenuo quorumaše, valjda zato što mi je lečeni doimao prezadubljeno u svoju prozu a mislio sam da vas prijatelji nigde nema, da ćerećite svoje purice s obiteljima, a ono svi ste ovde kao suncokretova prna, ne znam što sad da pišem., plašim se blasfemija na ovaj dan. Ovo da quorumaši ne znaju doć na internet je prejebena opaska, lagano me katarzirala. IDEM PO još jedan viski jer sam se kao malo sledio moram nešto smislit, i želio bi nagurat do to999 komentara. Ja sam depešovac, pustili su depešovce i idem sad malo mahat glavom. Možda se zaletim do jabuke rujana i ekipa su tamo, možda se fakat zaletim tamo, ima ko će me vozit. Želim plesat s rujiniranom đeger na depešovce, ne idem sad po viski. Lečeni izgleda mora stavljat navrhnjak na bor. Ne znam zašto se u svom pismu pohvalio da mu je žena vrlo mlada. Razmišljat ću malo i o tome, inače i ja sam quorumaš. Od mičanovića još imam teglicu meda od njegovih iz Gunje. GUNJA AHHHA-AHHHAAAAA. nISAM SNOB, ALI MISLIM.... IZGNANIK 24.12.2006. 21:50
• nemanja, ti si moj broj, ko što kaže popularna pjesma. ja baš slušam driving home for christmas i mislim kako je to baš prikladno (radujte se narodi kad čujete bas) jer iz kuhinje mirišu fritule i obitelj, nazdravljamo koječemu domaćom orahovicom (a vi ste, kao, trijezni?!), evo, mama mi kaže da je neprimjereno što se svako malo zaletavam do kompa (kao jarić u vime) da čeknem šta je nova, neću više, pusa pusa Manistra 24.12.2006. 21:51
• Izgnanik, sorry, ja zaista ne znam kako se dođe do Kršćanskog duha. Ne znam zašto si htio da ovu noć provedemo baš u "Kršćanskom duhu", kad smo mogli "Westinu" kao svake godine, ali, evo, škvadro, ako netko zna put, neka mi javi. Nemanja 24.12.2006. 21:52
• Manistra, jesi li pripremila jaslice? Nemanja 24.12.2006. 21:52
• jel to ono s prhkim tijestom i grožđicama? Manistra 24.12.2006. 21:56
• Čuj, Izgnani, znam ja kako ćemo nagurati do 999, ili barem ako dubimo na glavi - dobro, u TRI PIČKE MATERINE, AKO TREBA MOŽEMO I KOMP OKRENUTI!!!!:

Evo, kako, idemo započeti poglavlje u kojemu Kir Kiril sretne pjesnika i humanistu Slavka Mihalića na vratima DKH. Ti izaberi hoćeš li biti Kir Kiril ili Mihalić.
Važno je kazati da je ovo zaista novatorija: Izgnanik i ja ćemo GLUMITI nepostojeće/još-ne-napisane likove, tj. oni će biti napisani tako da mi GLUMIMO kao da su dijalozi već napisani, dočim će improvizirani dijalozi, istom postati taj tekst koji samoga sebe pretpostavlja.
Igra, primjeti molim te da u svakom segmentu moga prosedea valda to načelu CAUSA SUI: sada i DIJALOGOS sebe stvara ne iz Ničega, nego, kao pauk o vlastitoj niti, ide ravno do bezdana - STVARE SE NI IZ ČEGA, nego: IZ SEBE SAMOGA!
Jasno, to je toliko genijalno objašnjenje da je svaki dijalog suvišan, tako da neva veze što će biti isprazan i neduhovit; to nam je i cilj, kako ne bismo odvratili pažnju od ove vrhunaravne forme.
Još jedna opaska psihologijske naravi: očito, Izgnanik i ja pokušavamo posuditi Glas nepostojećim likovima, nekom pramotivu likova, čistoj predodžbi o njima: čistoj INSPIRACIJI. Dakle, mi glumimo PRALIKOVE, ili, ako se hoće MI glumimo da likova IMA, te sama gluma/maska postaje lik. TO je sve JAKO KOMPLIIRANO, i zato nas nemojte više jebat! Jer, tuj očito nje riječ o psihologizaciji, nego o para-psihologiji: mi glumimo kao da naši likovi imaju nekakvu duševnost, ali, budući da ih još nema, nego tek nastaju, mi se pretvaramo kao da ta psiha jest, iako zapravo nije. Nemojte se zato čuditi ako u dušama i u dramaturgiji zaigra deus ex machnia u obliku sudden choices: čitajte Hockea, sve će vam biti jasno! Čista dramaturgija prvog dijela Romea i Julije; manirizam, dakle. Naše osobnosti postaju LIKOVI KIRILA I SLAVKA, a njihove novonastale persone postaju odraz stvarnih ljudi!
Molim da to LEČENI OBRADI KAO DRAMATURG I KRITIK: po prvi puta u povijesti civilizacije LIKOVI GLUME GLUMCE, ali ne tako da u drami imamo lik glumca, nego ovdje LIKOVI Kira i Mihalića igraju Izgnanika i mene, budući da su inače ljudi bez duše, kao što završava Eco jedan svoj i opet maniristički roman - onaj pun kočeta, od naslova nadalje. Nemanja 24.12.2006. 22:10
• ... alegorija je uvek gluplja od autora samog. metafora je, u principu, trebalo bi da bude mudrija.
vidim da se polako oprashtam(o) od metafore (entropije) ne bi li se priklonili kurvinski glupoj alegoriji.
ipak je kljucahjuca zamisao nemanjine konstrukcije odvec glomazan zalogaj kojeg se mora temeljno sazvakati, prezivati i, onda, tek onda ispljunuti.

za rodjene psihologe, dakle one do koske prozete i odane iskljuchivo "stvarima vishim" ne bi mozda odgovarao zadah i mraz ove patologije, ali bi verovatno zbog dobrih izgleda na ulov zrtvovao guzicu gorepomenutoj intelektualnoj savesti.

chak i da verujete u telo i krv kristovu - zar morate, bre, da me zajebavate posvecenog?!

pticharu, ne znam odakle ti ideja da sam JA pesnik, ali pod ovim okolnostima odbijam isti da budem, chak iako zbog toga ne mrem (hr.) biti.
+
"ja je neko drugi"

ps. pynchon je nedavno objavio pet u nizu chudovishnih romana. Against the day obuhvata 1092. strane, a pisan je, verujem, dugo.

preporuchujem vam shalicu emocionalne ambivalencije i dugi odmor od knjizevnosti (web-simulator smeha dolazi na ovo mestu, ali ja ga neccu sigurno koristiti. JA ne.) mrachna homologija 24.12.2006. 22:13
• knčeta, concetto, u kurac! Nemanja 24.12.2006. 22:22
• ISPADAM iz igre, imao sam prevelke apetite, idem se naroljat, nemrem više balansirat između kompa i cuge, djelujem ovima prebolesno, jebi ga. čestit božić. do nekog drugog dana, a i mute mis se slova, ispadam IZGNANIK 24.12.2006. 22:24
• evo me, uspio sam malo pobjeći od bičevanja mrtvog ždrjebeta
idem mu sad zabiti mamuze u slabine
ihaaaaaaaaaaaaaa konjiću! Markiz de ga Sad 24.12.2006. 22:25
• gle, na telki je Bonaventura Duda, mislio sam da je Dean
ha, ha, ha, ha... Markiz de ga Sad 24.12.2006. 22:29
• Igra, pet u nizu ili peti u nizu?
Zapravo, to mu je šesti roman. Upravo sam ga naručio.
Reci, jesi li ti čitao Dahlquista, The Glass Books of the Dream Eaters? I, propadaš li možda kultu House of Leaves?
I, jebemu, daj mi objasni taj svoj mail! Koja ti je adresa? Ili mi jednostavno pošalji mail na
nigdjezemska@yahoo.com
Jebote, Igra, što si kompliciran! Nemanja 24.12.2006. 22:40
• IGRA: Ne znam zašto, ali ja nikad nisam podcjenjivao alegoriju. Zapravo, mislim da je Croce
zajebao stvar, tumačeći alegoriju kao Goethe manirizam; s nerazumjevanjem, površno, zapravo pejorativno.
Zapravo, kad razmislim, mislim da su me godine filmske kritike i filmofilstva sklonile alegoriji: ja mislim da je, primjerice, američki film u bitnom alegorijska umjetnost, u najboljem smislu te riječi, i da svaka umjetnost kojoj je obraćati se siromašnima duhom upućena na alegoriju kao na svoju prirodnu saveznicu i element u kojemu se osjeća kao doma: djeca gledaju kako Kapetan Kuka strahuje od Tick Tock the Crocka, a mi znamo da se Kapetn boji vremena (a psiholozi onoga smera koji uvažava činjenicu da je ja netko drugi, znaju i više: krokodil je ili druga smrt ili nekakva kastrativna prijetnja ili tko zna što sve ne).
Ova nagnuća metafori i simbolu, koji su kao neiscrpni i neiscrpivi, znaju biti opasna: ako simbol nije ono što znači, onada je jalovo sredstvo u rukama nemuštih i nedorečenih mistifikatora!
Dat ću ti dva prijera; jedan je alegorijski: Anders za Kafku veli da je alegoričan nepoznatih pojmova! Misli da je to dobar argument za alegoriju, unatoč ovoj bitnoj dimenziji odsutnosti pojma.
Nasuprot toga, Lynch, kojega ja obožavam, često pokazuje da ne razumije naravn vlastita talenta: do te mjere siluje neki motiv-simbol, da ga, u pokušaju da samoga sebe dovede do pojma ili barem jasnoće simbola, svodi upravo na najvulgarniju alegoriku, ono po čemu je alegorija ozloglašena: vuk=pohlepa, npr.! Recimo, titranje svjetala u Lynchovim filmovima jadno je skončalo u susretu Kauboja s redateljem na onom koralu: kad god se događa nekakava spoznaja, jebote, pali se žarulja! Pa to je kao u dječjim stripovima s Paškom ili Pajom Patkom!
Dakle, stari, oprezno s time: jest da je metafora kao naum sigurno utočište i azil ambicije, ali nije tako opasno skočiti u vodu i početnoj ideji navući ruho. Pogotovo ako se to čini iz i za zabavu.
I, da, koji si kurac htio kazati s rečenicom:"za rodjene psihologe, dakle one do koske prozete i odane iskljuchivo "stvarima vishim" ne bi mozda odgovarao zadah i mraz ove patologije, ali bi verovatno zbog dobrih izgleda na ulov zrtvovao guzicu gorepomenutoj intelektualnoj savesti"? Nemanja 24.12.2006. 23:04
• zvončići zvončići zvone cijelu noć, cijelu noč. cojelu noć u kurac ću ti djedo doć. tihha noć, tiha nooć, imam osjećaj za dobru iz čaše loč, AHHA-HHHA -HAA- KAKO SAM DUHOVIT I DOSJETLJIV, SVI TO OVDHE KAŽU, AHHA-HA. IGRA, IGRA ČIGRA IZGNANIK 24.12.2006. 23:04
• JOŠ SAMO 49 KONETARA, AJMO, AJMO IZGNANIK 24.12.2006. 23:06
• Tu se nakotilo toliko teksta da već vidim da mi sleduje multiple orgasm. njetocka 24.12.2006. 23:48
• Ili ovako:

A savage place! as holy and enchanted
As e'er beneath a waning moon was haunted
By woman wailing for her demon lover! njetocka 25.12.2006. 00:09
• a jel znate onu frankovu:

Poludio je kretski bik od orgazma,
a ja, Minotaur,
ponovno sam rodjen,
jedinstven, unikat - samooplodjen,
mislima oca uzdignut, vodjen;
iskliznuo sam iz utrobe paklene majke,
na rogovima su visjeli ostaci crijeva,
pohotno je vristala - nikad djeva. vilenjak 25.12.2006. 00:36
• Pozdrav Many, nadam se da ti je ovaj Božić prošao bez hljebca i Marga. Igra, vrati se i objasni ono s glupom alegorijom. Sad fakat više nisam siguran jesi li ti napisao potpuno sumanuti tekst ili je to možda od vina. Markiz de ga Sad 25.12.2006. 00:37
• MARKIZ: Sad ja tebe ne razumijem: zašto bi se to dvoje isključivalo? Pnapisao je sumanut tekst jer je pijan! A vino je ovdje samo da nas podsjeti na Hőlderlina ili Krista, kao i hljeb.

VILENJAK: A znaš ti onu: Moj stric tvome stricu tura žicu u guzicu!
Prijatelju, čeka te poklon na mome blogu, kao i sve uzvanike ovih svečanosti: ispod malog spomena na Bladnjak, uz ilustracije Marka Ryana i sonet i elegiju Johna Donnea, nalazi se esej koji sam često spominjao, a nigdje drugdje nije dostupan.

NJETOČKA: I, je li pička kič ili nije? Što ćemo? Nemanja 25.12.2006. 00:45
• pička je polni organ koji smrdi Markiz de ga Sad 25.12.2006. 00:47
• mARKIŽE, U PIČKU MILU MATERINU GDJE SI SAD NAŠO TO, KAKO SI BLASFEMIČAN. IZGNANIK 25.12.2006. 00:51
• Nešo bre, čekam ceo bogovetni dan da pohvališ prvu dosjetku u naslovu, a tebe boli uvo. Bladnjak smo apsolvirali, što ćemo sa Pobunom pasa?
Jebo te Benedeto Kroće. Markiz de ga Sad 25.12.2006. 00:54
• Slušaj, znaš kako je, ako niko ne trza na dosetku, biće da i nije nešto: Šta sad s tom Pobunom pasa?

Nego evo ti dosetka: na jebo te Benedeto Kroće, a velim:

-Kroće, ako Benedeto neće!

Ahahhahah....Evo, pitaj Izgnanika je l se pocepo od ludila!

I stvarno si pretero: pa što dezavuiraš rođenu ženu? Nemanja 25.12.2006. 01:00
• Stvarno si lud: ceo dan čekaš da Pobunu masa, koju si prekrsteo u Pobunu pasa odobrim kao uspešnu dosetku! E, jebemu, ostavićete žena zbog neduhovitosti. Onda će reći: neslaganje karaktera! Nemanja 25.12.2006. 01:04
• Buuuuu, nisi ubro Grasseta iz naslova i sad tu meni kenjaš. Drugi put đozle na klun i pažljivo čitati. Markiz de ga Sad 25.12.2006. 01:10
• Nego gdje je Ne-točka? Rekla je da ide ovo pročitati i doživjeti višestruki orgazam, siguran sam da si je već noktom raskrvarila međicu. Markiz de ga Sad 25.12.2006. 01:12
• .. igra koji se ponavlja; ovog puta sa naglaskom na izlishnosti objashnjavnja bilo chega bilo kome.
ko razume, shvatice.
shta sam htio reci uvidjam da je vazno, a da sam pjan-nisam.

zapochnimo stvarima daktilografskog domena : da, nemanja- peti u nizu kiklopskih romana, shto prebivaju po mrachnim pecinama, srazmerno broju ochiju manje pateci od tame ambicije; shto zderu samo zalutale i sluchajno prispele.

ljudska dusha i njene granice,istina neispitane), i uopshte do danas dostignut obim ljudskih unutrashnjih iskustava -visine , dubine i duljine ovih iskustava , chitava dosadashnja odiseja dushe i njene josh neispijene mogucnosti - u tom smislu je ovo bogato lovishte, ili bi barem to moglo biti, za choveka posvecenog chupavoj misiji istrazivanja neopipljivog i nepostojeceg jer naizgled beskrajnog. za vas su ali potrebni chopori gonicha, asistenata i njushkala uopshte.

alegorija je samo sredstvo tuplje od metafore , za mene - a vi kako god zelite.
za povod me ne pitajte.
nakon guste shume neartikulisanosti nastupa> lug homologije 25.12.2006. 02:28
• Želim tebi i tvojoj obitelji sretan miran i blagoslovljen Božić 1NJOFRA 25.12.2006. 11:05
• I to je proslo, pijem kapucino kod susjeda koji u potkosulji ziba sina. smrdi mu ispod pazusa. mislim da bi tako mogao zapoceti jedan realisticki roman. kod roditelja me ceka odojce sa francuskomsalatom koju cu si namazati po guzovima i traziti od mladih bratica da mi to polizu. onda cu ih izjebat u supkove i otic se doma pripremit za radne obaveze. Nemanja, nadam se da imas dobar apetit i da ces mnogo pojesti danas za blagdanskom trpezom, voljeli bi da nam u maniri francuskog novog romana ispises jelovnik. lijeeceni sigurno sad negdje u sumi ide vratit natrag jelku u zemlju koju je grubo iscupao da zadovolji prohtijeve zahtijevne obitelji u kojoj se sve vise osjeca stranac, a tom je uvelike pridonjelo to sto se sve vise utjece pisanju knjizevnosti sto je veoma opasna i po obitelj nepovoljna stvar. strahujem da bi zbog toga mogle trpjeti i njegove obveze oko posla. cestiti bozic svima racingeru upravo jedna stara casna sestra pere noge u limenom lavoru na cijemi je dnu dzepnim nozicem urezano ss IZGNANIK 25.12.2006. 12:58
• http://www.elfyourself.com/?userid=1e4f8aad6359f2fed21b4b1G06122508 Čang Šlang 25.12.2006. 19:33
• NINOČKA NAM ČAGA ZA NOVU GODINU! Nemanja 25.12.2006. 19:34
• Na televiziji je film o Hari Skvoteru ahhhhhhhhhhhhhhhhhhhhaaaahhhhhhhhhhaahh, Hari Skvoter, prejebeno, ahhhhhhhhhhhhhhhhhahhhhhhhhhhhhhaaaaaahhhhhhhhaaaa IZGNANIK 25.12.2006. 20:10
• Nemanja ova Ninočka je prejebena. Kako se to može staviti u post da svi vide? Ne mislim kao link, nego kao pravi božićni filmić. Trebam tehničku pomoć. Izgnaniče ode ti ukurac. Markiz de ga Sad 25.12.2006. 20:17
• Markiz, mrzla pizdo, ne bi ni čestito. Baka 25.12.2006. 20:53
• Bako čestitam, a sad se nagni. Markiz de ga Sad 25.12.2006. 21:16
• Dobro, ali dok me nabijaš, moraš mi govoriti: "Sretan ti Bložić." Baka 25.12.2006. 21:30
• KANCELAR ELF HIMSELF! Nemanja 25.12.2006. 22:51
• Danas, kad se smračilo, odvezao sam Baku na selo da vidi mlađeg brata Fabijana (85), kojeg uvijek zajebava jer je mlađi i jer ima ljubomornu ženu, koja je i na Baku, tako Baka kaže, izrazito ljubomorna. Ja tamo nisam bio jedno petnaest godina pa ne znam gde je to, osim na kojoj cesti. Baka može u toj Božićnoj noći da se orijentira jedino s pomoću visokofrekefentnih vriskova, poput šišmiša. Kuće su osvijetljene, sve jače što dublje ulaziš u selo, milijarde lampica oblikuju sobove, djedice s bradom, niske, kolutove, zmije što grizu vlastit rep, sobove, zvona, i Baka i ja smo lutali od dvorišta do dvorišta. Oko sata, ne dulje. Ona je vriskala svako toliko "zalutali smo" a ja sam bio kuler. Brat je isto nagluh, pati, navlas kao Baka, od manije hodanja bilo kamo. Budući da je muško, on ne ide samo u crkvu, na groblje i u Mercator (Baka je jučer do podneva već bila triput bila skoknula koji kilometar da kupi naranče i svaki put ih je kupila), nego i na političke skupove. Nedavno su mu odrezali prst na nozi pa je, za oporavak, zavjetno pješačio u Škabrnju noseći poster Ante Gotovine. Brat jako viče, glasnije od Bake pa mi je njihov susret protekao dinamično. Baka mi nije vjerovala da pijem sok na razrjeđivanje, pa je kušala ekstrakt bez vode. Pocuclala je pola čaše. Liker, rekla je škiljeći izazovno u mene. Sretno smo se vratili u civilizaciju, uz Kupu, preko polja obavijenih maglom, po kojima i dan danas jezdi Stipica Radić na debeloj kobili kojoj su zbog visokog šećera odrezali grivu. lečenipravoslavac 25.12.2006. 23:46
• Budući da mnogo hoda i uvijek je svježa, Baka puno i jede. Za Božić je pojela: žgance i kiselo vrhnje za doručak, onda je nakon mise i groblja svratila nama, gdje je pojela zdjelicu čvaraka, nešto nareska, tri šnite kukuruznog kruha, dva komada orehnjače, nešto malo sira škripavca te za ručak tanjur juhe, mnogo povrća, dvije sarme, podosta pirea, popila je čašu vina i pojela još jedan kolač. Poslije je, kad je predahnula, pojela dva kolača a zatim smo krenuli na selo. Kod prve rodbine pojela je tanjur francuske salate, tanjur kuhane šunke, dva kolača i popila čašu vina. Kod Brata je jela skromnije: malo francuske salate, nešto malo mlinaca i komad purice. Pojela je šest šnitica kolača koji je jako fin ali se zove salama i tražila je da joj narežu još. Popila je čašu vina. Potom me upitala da kako to izgledam i otkad to nosim očale, koje nosim četvrt stoljeća (isprva one najružnije, pa sve manje ružne, do danas, kad su ti novi okviri presavršeni za moje ugojene obraze i neurednu bradu). Nakapao sam Baki oči pa se zaključala u svoje dobro zagrijane dvore od stodvadeset kvadrata, a ja sam do duboko u noć iskopavao iz turbolimač gline plastične kosti stegosaura. Moram pod hitno pobjeći u Metropolu, na neki mondeni domjenak, gdje ima svega po veceima. lečenipravoslavac 26.12.2006. 01:08
• Meni je danas uginuo pas. Od starosti.
Ipak, to je strasho.
Umro je predamnom, doslovno tu, ispred mene, nakon sto me je desetak minuta gledao drzeci glavu medju sapama polozenu na pod hodnika kuce u kojoj je cijeli zivot zivio. Onda se okrenuo na bok, i kroz minutu, dvije - umro.
I sta ja sad da radim?
Moj pas umro je na Božić 2006. godine.
Čudno je to vrijeme darivanja. Nemanja 26.12.2006. 01:27
• Volim Lečenog. On tako nježno bilježi Baku da me sve dira usrce. Baka 26.12.2006. 02:11
• Nemanja žao mi je zbog tvojeg psa, biologija je neumoljiva. Nemoj plakati on je otišao u vječna lovišta. Markiz de ga Sad 26.12.2006. 10:15
• Baki sućut za psa, to čeka sve nas koji imamo kućne ljubimce. Evo jedne pesme:

CRNKO

Popišao mi se pod poplun,
ne zna, još je malen,
liže moje ruke,
njuškicu mu guram u mokrinu.
Skiči.
Otac ga je donio u vanjskom džepu vojničke jakne,
u proljeće 1992.,
plašio se grmljavine do kraja života,
uginuo je od starosti,
mnogo nakon oca,
i on u naručju moje majke. lečenipravoslavac 26.12.2006. 12:33
• Hteo sam da kažem, Nemanji sućut za psića. lečenipravoslavac 26.12.2006. 12:34
• i pse treba vakcinisati protiv bjesnoće njekada.
i posvuda kontracepcije, nigdje koncepcije.
i hepi patobožić! čitateljka 26.12.2006. 16:00
• igra, riši! čitateljka 26.12.2006. 16:01
• Svi umiru, i psi, i ptice, i ljudi, i gmizovi. Zar čitav život moram pognut koračat za nekim sandučetima... Oh, nekad sam bio mlad, nekad sam bio tako mlad! IZGNANIK 26.12.2006. 17:44
• Po pitanju pičke i/ili kiča mogu da kažem sledeće: kič je forma ispražnjena od značenja. Teško da bi se moglo ustvrditi da je pička ispražnjena od značenja. Upravo suprotno, pička je i neiscrpna i tegobno značenjska. Samo, treba to značenje dosegnuti tj. uroniti glavu u mračni izvor bitka. Našu gospodu takav postupak neizmjerno plaši, pa radije u beskraj usložnjavaju strukturu, nadajući se stvoriti alternativu toj strašnoj šupljini. Umjetnošću i kulturom protiv pičke.
Ukratko, čak ni božićno drvce ukrašeno svjetlećim pičkama ne bi bilo kič, nego više kao neka objava. njetocka 26.12.2006. 17:52
• pička ti materina, njetocka IZGNANIK 26.12.2006. 18:00
• maki ti šalje pusice, markizdo gawrun 26.12.2006. 18:28
• Njetočka, sve i kad bi bilo tome tako - a ne može biti ni u tisući svijetova - da je kič forma ispražnjena od značenja (Isuse, tko ti je dojavio takvu hulu i takvu besmislicu?), ipak bismo se mogli složiti da je, barem što se tvoje tiče, pička ispražnjena od bilo čega, kako značenja tako i kurca već predugo vremena. Jedina glava koja bi mogla s razumijevanjem pristupiti rješavanju ove tvoje tegobe, nažalost ima rupu posred tjemena i zasigurno bi te u nekom trenutku pljunula! Ne znam znači li to da bi s tobom posla mogli imati jedino oni kojima je pamet izvjetrila, ili pak u konačnici čestiti ljudi, ali, u nedostatku i jednih i drugih savjetujem ti da se natakneš na bor! E, to zaista ne bi bio kič, nego više kao neka objava.
Da je tvoja pipica mračna, slažemo se svi, jer je čuvena sa svoje neistraženosti: nema kiklopa koji bi tu kročio! I nije riječ o izvoru bitka, nego gubitka, i to vremena: vrludati tvojim brežuljicma, padinama, trbušastim brdima, kraterima pupka itd., jednako je popodnevnoj šetnji pustinjom Gobi! I, draga, čak ti ni sikoanalitički prispodoba ne stoji: ne maskira kultura kao simptom nedostatak pičke, pa to zna i Zigi Freud. Ono što tu nedostaje, tebi nedostaje.
Ipak, mi te svi ovdje volimo: već sama činjenica da si ovdje, a ne pri kopanji Svinjskog pisma, svjedoči da je ovaj tvoj kitsch-projekt božićne pipice bio samo neukusan gaf. (To je da je riječ o NEUKUSNOM gafu dojavio nam je Moljac; njemu se baš zato svidio.) Nemanja 26.12.2006. 19:19
• Njetočka, ova formulacija o kiču kao formi ispražnjenoj od značenja je briljantna! Upravo stoga, kao što i gornja analiza pokazuje, u tvom se osobitom slučaju radi o kiču par exellence: mogli bismo se složiti da je, barem što se tvoje tiče, pička ispražnjena od bilo čega, kako značenja tako i kurca već predugo vremena. Jedina glava koja bi mogla s razumijevanjem pristupiti rješavanju ove tvoje tegobe, nažalost ima rupu posred tjemena i zasigurno bi te u nekom trenutku pljunula! Ne znam znači li to da bi s tobom posla mogli imati jedino oni kojima je pamet izvjetrila, ili pak u konačnici čestiti ljudi, ali, u nedostatku i jednih i drugih savjetujem ti da se natakneš na bor! E, to zaista ne bi bio kič, nego više kao neka objava.
Da je tvoja pipica mračna, slažemo se svi, jer je čuvena sa svoje neistraženosti: nema kiklopa koji bi tu kročio! I nije riječ o izvoru bitka, nego gubitka, i to vremena: vrludati tvojim brežuljicma, padinama, trbušastim brdima, kraterima pupka itd., jednako je popodnevnoj šetnji pustinjom Gobi! I, draga, čak ti ni sikoanalitički prispodoba ne stoji: ne maskira kultura kao simptom nedostatak pičke, pa to zna i Zigi Freud. Ono što tu nedostaje, tebi nedostaje.
Ipak, mi te svi ovdje volimo: već sama činjenica da si ovdje, a ne pri kopanji Svinjskog pisma, svjedoči da je ovaj tvoj kitsch-projekt božićne pipice bio samo neukusan gaf. (To je da je riječ o NEUKUSNOM gafu dojavio nam je Moljac; njemu se baš zato svidjelo.)

Kao što vidiš, ovako ili onako, najebeš svakako. Nemanja 26.12.2006. 19:22
• Liječeni, hvala! Nemanja 26.12.2006. 19:38
• Užitak je nadahnuti tako bijesnu repliku, pa čak i ako je od skribomana.
No što se odnosi na nemanju, ne odnosi se na markiza kojemu se duboko klanjam. njetocka 26.12.2006. 20:09
• Vidim da je rasprava pod ovim postom počela i završava s njetočkompičkom i kičem. Nemanja i Njetočka. Već smo rekli, Nemanja zapravo znači ne manja pička a Njetočkoa znači pička bez ge točke iliti frigidna pičaka. Između uvijek ne manje pičke i frigidne pičke postoji stanovita sličnost. Ova je teorija, dakako, nominalistička, a može biti i fenomeneološka: je li stožerno svojstvo njetočke njetočkatost a Nemanje nemanjost moga bi da bude produktivan zen. Baki sam zaboravio nakapati oči, sastavljam drugoga plastičnog kostura stegosaurusa koji satima valja iskapati iz turbolimač gline. Pripit sam, dakako, kum je bio pa je donio tog stegosaurusa iza devet gora jer misli slično kao i ja, koji sam također kupio istog stegosaurusa, jer posrijedi je isti lanac dućana, i globalizacija je na djelu, koja je ljudska kao i sve ostalo, pa tako biva znakovitim da smo i kum i ja kupili stegosaurusa iz te proizvodne linije a ne, primjerice, triceraptosa, brontosausurusa, tyranosaurusa rexa, koji se isto nude na istoj polici. O ima li ovdje pluram tantuma? Ooo, nema jer, posrijedi su novovjeke kovanice pa ih možemo ovako seljački sklanjati ko hrvatske riječi. Zaboravio sam napomenuti da Baka izjelica ima 45 kg na otprilike 145 cm visine. Snimao sam je danas kamerom, zumirao s prilične daljine. Ima lice djevojčice dok se slika ne razbistri nakon naglog zumiranja u polumrak. Moram dete da spremim u krevet, žena je na koncertu što znači da neće doći prije dva ujutro. Došao je mali sad do mene, ne može sve to udisati. Penje mi se na leđa. Ajd bok svima. lečenipravoslavac 26.12.2006. 20:13
• INCEST (NJetočki)
Došel sam ti snoćka
Nje,točka.
Tvoj sam tatek, pijan i grub
pičkom tvojom nedirnutom želim razlohati stola rub
Ne, ne bum te ja karal pa da me žandari vode vu rešt
ja bi rajše vu tvoju pizdu stavil nešt
Al da nekak ipak nije moje
jer ne bište htel da ne mejnše slički dete tvoje! IZGNANIK 26.12.2006. 20:26
• Parafraza:
Jebat vas treba sve,
i vaše mačke i pse.
Intelektualističku vam jebem mater,
jebem vas u analni krater.
Potentni mužjaci u gomili,
tu ste se udomili!
Jebo vas kič i pička
i Krležina slička.
Napalila sam se ko kuja,
trese me izmjenična struja. Baka 26.12.2006. 21:44
• Hej, dovraga, Luce je obrisala komentar koji sam parafrazirala. Luce, vraćaj to ovamo smjesta! Baka 26.12.2006. 22:01
• @Njetočka: Razlika tebe i svih ostalih komentatora ovoga bloga je višestruka, ali, zadržimo se na dvije najbitnije distinkcije: svi se ostali zajebavaju, jedino si ti ozbiljna; svi su komentatori relativno normalni, prosječni ljudi, jedino si ti idiot. Dozatati ću prvo potonje: nakon što si napisala da je kič forma lišena značenja, odgovorio sam ti vrlo jednostavno: bio on to ili ne, ti si u krivu. I prvi i drugi argument koriste navlas iste formulacije, i stoga sam drugi argument jednostavno kopirao. Ali, ti si toliki imbecil da to nisi uočila, jer, ti ne čitaš tekstove koje komentiraš, budući da ih očigledno nisi u stanju razumjeti. Na svaki način, vidiš, ti si nepopravljiv idiot. Meni ne predstavlja ama baš nikakvo zadovoljstvo konstatirati takvo što i tvrdim to sasvim bezinteresno: kao što je David briljantna skulptura, tako si ti potpuni idiot. Ti si ostenzivna definicija idiota, štoviše. Potom, zaista samraš tom svojoj sumornom ozbiljnošću: u haklu, za takve poput tebe postoji izraz: konjina! Ne konj, ne konjusina, nego konjina. To su tipovi koji blage veze s nogometom nemaju, ali su revni za popizdit: trče, guraju se, udraju, uživjeni su kao Stanislavski, uglavnom metodični akteri! Tako i ti: živi dokaz neuništivosti materije, govorili su naši stari. Jedino, to mi se već pomalo gadi, kao kad za hakla neka konjina stalno na meni visi svojim znojnim maljavim ručerdama, pokušavajući agilnošću kompenzirati posvemašnji nedostatak talenta. Smrdimo po tebi, Njetočka, svi smo već na tebe znojni! Ej, sjaši s kurca, dete, i odi onoj debeloj na blog, molim te! Plav mi je od pušenja, bre!
Konačno, ti si i krme: u onom izvorno moralnom smislu: evo, ne propuštaš prigodu polizati šupak domaćinu, jer to bi ipak bilo pomalo riskantno! Nažalost, moram ti kazati da od tvoje speleologije ništa: Porto je već pitao Markiza može li malo u guzu, pa vidiš kako je prošao!
Sretna ti nova godina. Pokušaj gajtan primiti levom, a batrljke desne rešeno nabij u utičnicu. I u veličanstvenom luku pređi u večnost: pepeo pepelu... Nemanja 26.12.2006. 23:49
• Lečeni: Ili terapiju ili doktora, rekao bi Bejzik, i odmah se ispravio: menjaj doktora, jer terapija očito ne pomaže! Isprva sam mislio da si pjan, ali, onda sam se odmah dosjetio da si zasigurno trijezan kad pišeš ovakva sranja:"... je li stožerno svojstvo njetočke njetočkatost a Nemanje nemanjost moga bi da bude produktivan zen."
Ipak, odmah potom iskupljuješ sve grijehe: nastavljaš o Baki, pri čemu moramo kazati presudnu činjenicu: riječ je o Baki Sliškoviću, mostarskom geniju i šeretu. Kako bi kazao moj prijatelj Igra, retrojekcijski stvar dobiva sasvim druge konture, zar ne: Tomy snima Sliškovića, i misli da je riječ o ženici od svojih 45 kila! Bože, nacrtaj i nama pokoji lik! Ti si Turopoljski Castaneda! Letiš preko krovova kao kineski wu-shumari, ubadaš kao jaskanska osa! Dragi Tomy, ljubičice bijela, tebe voli blogosfera cijela!
A ja ne samo tebe, nego i cijelu tvoju malu obitelj! Svako dobro, prijatelju, Nemanja 26.12.2006. 23:57
• Lečeni: Nemanja dolazi od Ja, neman! I to dolazi kad se najmanje nadaš. Nedjeljom. Nemanja 26.12.2006. 23:59
• Daklem, komentar je glasio otprilike ovako:
Sve vas treba jebati, majku vam jebem intelektualističku, hrpo napaljenih genijalaca, nadrkanih potentnih mužjaka gomilo. Pismenih.
Jebo vas kič, i pička, i kip i čipka, te crknuti pas da jebo vas.
Jebo komentara, sva sam se napalila.
I nisam ga obrisala ja već valjda Markiz ili ovaj kurac od bloga, kurčevu mu silu jebem. Luce 27.12.2006. 02:26
• Dinko Tomašić je onomad, pre osmadeset godina, lepo opisao Hrvate podelivši vas u dve grupe: u prvoj su patrijarhalni dinaridi a u drugoj matrijarhalni zadrugari, uglavnom na severu. Vaš je problem što ste bre ovde svi zadrugari, nema Dalmoša, nema Hercegovaca, nema Ličana, pa vam žene oće kolo da vode. Vi bre teško radite one bre teško psuju i glavne su u kući. Treba bre da se izbace sve ženske iz komentarisanja. Ovo nije ženska autonomna kuća "Psujem, dakle imam kurac" nego bre muška birtija, gde se, u kasne časove, ne prostači olako. Baku danas vodim u bolnicu, na pregled. Baš će lepo da se provedemo. lečenipravoslavac 27.12.2006. 09:52
Dragi nabijemtenakurac i ostala ruljo kurcomlati,
Dobro se svojedobno pitao Stipe Čuić (ili Ćujić, ne pamtim više) - tko to ide u Hrvatskoj bez kurca jebat? Upravo sam naišao na tekst u kojem se to navodi (tekst o kurcu), pa vam ga dostavljam da si njime poravnate leđa. Nabijemtenakurac - lako je to reći. Ali, čime? Kako?
Pogledaj kako su to rješavale stare enciklopedije:

kurac (također ud/o, pimpek, puzdra, kita, kar/a, kur/onja i dr.; lat. penis), Def: nar. naziv za muški spolni organ; Knjiž: noviji oblici ukrutbeni ubodnik (S. Babić), rjeđe i međunožni nježnik (S. Rog). Filol: Riječ praslav. (od kur' pijetao) i indoeurop., vjerojatno iranskog podrijetla: od korijena hrv' -srb' kao u glagolima shrvati i srbiti u značenju jebati i/ili biti sjeban). Kult.-polit. povijest: K. se javlja u raznim veličinama i oblicima, te stanjima i značenjima. Iz prapov. kulture žarnih polja poznati su k. žarnjaci; Dalmati i Histri u obliku k. izrađuju goleme mengalite, vjerojatno radi izračuna kurčeve godine. Već Japodi navlače nakurnjake izvezene na način tzv. kurčevog pletera (poslije hrv. pleter); Daorsi (Prozor, Hercegovina) tetoviraju k. s tri točke u obliku slova V (poslije U). U doba naseljavanja (VII. st.) Hrvati kao štovatelji Sunca-Svemuda pobjeđuju nomadske Avare te se ovima kao kurcima od ovce gubi trag u povijesti (K. Porfirogenet).

U doba narodnih vladara snažno se izdiže Kurcimirov penis erectus croaticus, jedan od najstarijih k.u Europi. Za turske prevlasti hrv. k. se rjeđe diže, iako ga spominju narodne pjesme (kuro-barjaktar, kuro-buljubaša i dr.). U vojnoj taktici Turci prvi primjenjuju tehniku zastrašivanja pomoću k. (Idu Turci, vide im se kurci). Krajišnici naspram toga primjenjuju taktiku k. na batini, ali još dosta nepreciznu (odatle: mlatiti k. po koprivama). Za franc. uprave na cijeni je luksuzni k. gladac. U osvit Narodnog preporoda prvi se izdiže k. zornjak, a veoma je popularna Štoosova elegična budnica Tugjim kurzem po gloginjah mlatiti (1841) koju su pjevale i oduševljene Ilirke. Za Bachovog apsolutizma vlast podmeće kao narodnu poslovicu hvala k. na udarcu ( utvrđeno kao falsifikat). K. postupno postaje tema mnogih knjiž. djela (A. Šenoa, Prosjak Kura; E. Kumičić, Začuđeni kurci i dr. ), što se prenosi i na hrv. modernu (A. G. Matoš, Utjeha kurca; T. Ujević, Žedan kurac na studencu) te socijalno-nacionalnu prozu (M. Kleža, Deset kurčevih godina; M. Budak, Na kurčevu ognjištu). U suvr. knjiž. k. je obradio G. Tribuson u bolničkom romanu Kuratorij; u obliku intimističke ispovijedi D. Ugrešić (Forsiranje kurca). Značajna su djela i 5. brzina kurca I. Rogić-Nehajeva, Magnum I. Aralice, te Čujete li kako krče kurci u u pizdama vaših gospodarica N. Fabrija. Tematika kurcoslavlja javlja se u širokom rasponu od sado-esejizma (V. Pavletić, I. Mandić i dr.) do pripovjedačke mazo-proze (P. Šegedin i dr.). K. na filmu obradio je H. Turković (Filmsko vrijeme i trajanje kurca), a u hrv. glumištu B. Senker i T. Mujičić u zajedničkoj monografiji Od Kar-Pata do Kar-Adžića. U glazbenoscenskim umjetnostima k. su obrađivale Jagoda Martinčević, te Sonja Kastl, Seadeta Midžić i dr. Prijevod antologije limerika On Pricks and Pussies objavio je I. Ott pod naslovom O onome i onome (1989). Tema k. javlja se i u glazbi (J. Gotovac, Kuro s onoga svijeta, K. Odak, Purica pleše). Za Obznane nastale su revolucionarne pjesme koje su komunisti i republikanci pjevali u zatvoru u Mitrovici i dr. (Dragi druže, to me vrijeđa, izbiješ mi kurcem leđa te Dok si ovo smislio na mome si visio). U NOP-u je snažnu borbenu poruku nosila pjesma Kurčev naprijed (V. Nazor) te u trenutcima opuštanja potresna pjesma Sred kuraca bajuneta. U ustaškoj vojnici prevladavali su ojkački elementi (Oj sikilju pizdin barjaktaru, vazda li si kurcu na udarcu). Kuro Barjaktare 27.12.2006. 15:06
• U doba narodnih vladara snažno se izdiže Kurcimirov penis erectus croaticus, jedan od najstarijih k.u Europi. Za turske prevlasti hrv. k. se rjeđe diže, iako ga spominju narodne pjesme (kuro-barjaktar, kuro-buljubaša i dr.). U vojnoj taktici Turci prvi primjenjuju tehniku zastrašivanja pomoću k. (Idu Turci, vide im se kurci). Krajišnici naspram toga primjenjuju taktiku k. na batini, ali još dosta nepreciznu (odatle: mlatiti k. po koprivama). Za franc. uprave na cijeni je luksuzni k. gladac. U osvit Narodnog preporoda prvi se izdiže k. zornjak, a veoma je popularna Štoosova elegična budnica Tugjim kurzem po gloginjah mlatiti (1841) koju su pjevale i oduševljene Ilirke. Za Bachovog apsolutizma vlast podmeće kao narodnu poslovicu hvala k. na udarcu ( utvrđeno kao falsifikat). K. postupno postaje tema mnogih knjiž. djela (A. Šenoa, Prosjak Kura; E. Kumičić, Začuđeni kurci i dr. ), što se prenosi i na hrv. modernu (A. G. Matoš, Utjeha kurca; T. Ujević, Žedan kurac na studencu) te socijalno-nacionalnu prozu (M. Kleža, Deset kurčevih godina; M. Budak, Na kurčevu ognjištu). U suvr. knjiž. k. je obradio G. Tribuson u bolničkom romanu Kuratorij; u obliku intimističke ispovijedi D. Ugrešić (Forsiranje kurca). Značajna su djela i 5. brzina kurca I. Rogić-Nehajeva, Magnum I. Aralice, te Čujete li kako krče kurci u u pizdama vaših gospodarica N. Fabrija. Tematika kurcoslavlja javlja se u širokom rasponu od sado-esejizma (V. Pavletić, I. Mandić i dr.) do pripovjedačke mazo-proze (P. Šegedin i dr.). K. na filmu obradio je H. Turković (Filmsko vrijeme i trajanje kurca), a u hrv. glumištu B. Senker i T. Mujičić u zajedničkoj monografiji Od Kar-Pata do Kar-Adžića. U glazbenoscenskim umjetnostima k. su obrađivale Jagoda Martinčević, te Sonja Kastl, Seadeta Midžić i dr. Prijevod antologije limerika On Pricks and Pussies objavio je I. Ott pod naslovom O onome i onome (1989). Tema k. javlja se i u glazbi (J. Gotovac, Kuro s onoga svijeta, K. Odak, Purica pleše). Za Obznane nastale su revolucionarne pjesme koje su komunisti i republikanci pjevali u zatvoru u Mitrovici i dr. (Dragi druže, to me vrijeđa, izbiješ mi kurcem leđa te Dok si ovo smislio na mome si visio). U NOP-u je snažnu borbenu poruku nosila pjesma Kurčev naprijed (V. Nazor) te u trenutcima opuštanja potresna pjesma Sred kuraca bajuneta. U ustaškoj vojnici prevladavali su ojkački elementi (Oj sikilju pizdin barjaktaru, vazda li si kurcu na udarcu). Kuro Barjaktare 27.12.2006. 15:07
• U komunizmu je bilo zabranjeno svako kurcoslavlje, osim službenog trčanja kurca na Dan mladosti. Zabranjivana su i filozof. djela kao što je knjiga Praxisove skupine autora Kurčevo mišljenje kao mišljenje kurca (1973), kao i knjiga polit. uspomena D. Horvatića Noge sve manje, kurac sve tanji (1972). Službenu potporu imale su knjige J. Blaževića, Tražio sam kurčevu nit (1988. s predpušenjem Z. Tomca) i A. Berus S kurcem u revolucionarnom vrtlogu. U razdoblju demokratskih promjena važnu je ulogu odigrala krilatica Š. Đodana Hrvatski kurac u hrvatskoj pički (poslije pizdi). Nakon stoljeća tuđinske kurokracije, uspostavom vlastite države (1991) ponovno je objavljena kurcijalna knjiga F. Tucmana Mali narodi, veliki kurci. Opširna monografija A. Mijatovića i don Ante Bakovića Kurac u Hrvata daje poticaj novim istraživanjima k. baštine u okvirima velikog projekta Studia curatica croatica, kao i pronatalitetnim civilnim pokretima među Hrvaticama pod geslom Jedan ko nijedan. Razvijaju se i regionalna društva za očuvanje kurčeve baštine (Hercekurac, Ogulin - kurac zagulim i dr.) te manifestacije i brojni festivali ( Šokadija na kurčevu sijelu, Kurčevi vezovi, Naš kurac je lip i dr.). Velik doprinos suverenosti hrv. k. daje i dijaspora. U iseljeništvu kao krovnu organizaciju G. Sušak i A. Beljo osnivaju U-Kurac (Toronto, 1970), od koje se poslije izdvaja skupina oko M. Meštrovića koja formira Za-Kurac (New York, 1987). Usprkos potrebe za jedinstvom hrv. k. u Domovinskom ratu, Hrvatska demokratska zajebnica (HDZ) ne uspijeva formirati jedinstven Hrvatski kurčevi blok (HKB), nego se formira više zasebnih stranaka (pravaši Za kurac spremni, liberali Kurčić-Fižulić i dr.). Naprotiv lijevi drkadžije uspijevaju se ujediniti: Račanova ranija Stranka demokratskih pizdarija (SDP) s Vujićevim Socijalno dopušenim sranjem Hrvatske (SDSH) formiraju novu SDP (Staloženi dupedavci i pušioničari; pobijedili na izborima 2000). Među civilnim pokretima javljaju se najprije feminističke skupine koje dominantnoj i autoritarnoj politici tvrdog kurca suprotstavljaju elastičnu politiku pizde, na što reagiraju slupine tvrde desne mlaćenice okupljene oko H. Šošića i njegove udruge Hrvatski brabonjak. Potonji pokreti ipak ne nailaze na širi odaziv, osobito nakon pojave programatskog eseja S. Čuića Tko u Hrvatskoj ide bez kurca jebati (Vjesnik, 14. VII. 1995). Usprkos državnih napora te poticajnih mjera za uzdizanje hrv. kurca, demografska istraživanja koncem milenija pokazuju i dalje tendenciju pada njegove moći s obzirom na posljedice njegove pretvorbe i privatizacije po kojima se najbolji dio hrv. k. našao u stranim rukama. Kuro Barjaktare 27.12.2006. 15:08
• Lit.: F. Rački - E. Laszowski, Institutio penisario copulationem Croatorum, Rad JAZU, 251, 1890; D. Mandić, Hrvati i Srbi - dva stara kurca, Sydney 1938; A. Beljo, U iseljeništvu pod tuđim kurcem, Toronto 1985; L. Bulczu, Potieče li hrvatski kurac od iranskog 'hourac hourowatha', Jezik 23 - 24, 1993; Š. Š. Čorić (urednik), Uz kurac - niz kurac (Zbornik radova: G. Sušak, Kurac u obrani hrvatske državnosti; V. Šeks, Temeljci pravne kurčevitosti; H. Novak- Srzić, Kurac kao masovno općilo i dr.), Neum-Klek 1995.
(dopuna, prosinac 2006.)
Uz dominantne teme o raznim pizdarijama (Bere Tič, Vladić Ubuljić i dr.), u suvremenoj hrv. književnosti k. se izraženije javlja tek u elektr. medijima (nabijemtenakurac.blog i dr.), a među autorima se ističu Markiz de ga Sad, Liječeni Katolik i dr., te srp. disident Nemanja koji je, na Runjaninovu tragu, za svoju novu domovinu "ispevao" i himnu Lepa naša pripizdina.


PS. Jesam li dobro razumio da je na Božić uginuo pas, i to baš Strašnom Bardu. Izražavam sućut - Grdne rane, na Ivanje, sažaljeva. Kuro Barjaktare 27.12.2006. 15:08
• PS. Jesam li dobro razumio da je na Božić uginuo pas, i to baš Strašnom Bardu. Izražavam sućut - Grdne rane, na Ivanje, sažaljeva. Kuro Barjaktare Kuro Barjaktare 27.12.2006. 15:10
• Jesi, dobro si razumio neznani moj enciklopodistički kondulatoru. Hvala na sućuti. Pazi ovu priču...."TI imaš shar-peija, čak si mi jednom poslao njegovu fotku uz komentar (parafraziram) "nema photoshopa" misleći da nemam pojma o psima, pa sam Ti odgovorila da preko puta mene stanuje gospodin koji ima dva shar-peija kakve si mi poslao na fotki, mužjaka i ženku. I kako sam Ti to napisala, sjetila sam se da ga užasno dugo nisam vidjela u šetnji s psima, a inače se ionako ne viđamo. I danas ga sretnem nakon nekoliko mjeseci, bez pasa, i pitam ga što je s njima. Pazi priču: mužjaka je pregazio auto, nakon čega je ženka počela odbijati izlaske iz stana i morao joj je na balkonu organizirati zahod jer žena jednostavno ne želi izaći i to sad traje već oko 6 mjeseci. Nije li dirljiva priča?"

Jebiga, čekao je da se vratim doma, i u desetak minuta netrimice me gledajući naprosto se okrenuo na bok i - umro. Nemanja 27.12.2006. 18:13
• Javi se stari, imaš gore, pod novim postom, moju adresu. A ako znaš tko sam, možeš i izravno: ime.prezime@zg.t-com.hr Nemanja 27.12.2006. 18:14

- 01:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.12.2006.

B L A D NJ A K


Image and video hosting by TinyPic

John Donne

DEATH, BE NOT PROUD

Death, be not proud, though some have called thee
Mighty and dreadful, for thou art not so ;
For those, whom thou think'st thou dost overthrow,
Die not, poor Death, nor yet canst thou kill me.
From rest and sleep, which but thy picture[s] be,
Much pleasure, then from thee much more must flow,
And soonest our best men with thee do go,
Rest of their bones, and soul's delivery.
Thou'rt slave to Fate, chance, kings, and desperate men,
And dost with poison, war, and sickness dwell,
And poppy, or charms can make us sleep as well,
And better than thy stroke ; why swell'st thou then ?
One short sleep past, we wake eternally,
And Death shall be no more ; Death, thou shalt die.



- 23:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

HAYLES: CORPOREAL ANXIETY


Image and video hosting by TinyPic

KAO ŠTO SAM REKAO, SVIM SVOJIM DRUGARIMA DARUJEM ZA BOŽIĆ OVAJ IZUZETAN ESEJ PROFESORICE N.KATHERINE HAYLES. POGLEDAJTE PO NETU, RASPITAJTE SE, I VIDEĆETE DA JE REČ O SILNO UTECAJNOJ ŽENI, PAMETNOJ ŽENI. ESEJ MI JE POSLALA OSOBNO, I ZA TO JOJ VELIKA HVALA - BIO JE JEDNO VREMENE NA NETU, PA JE SKINUT, I SADA GA SE MOŽE PROČITATI JEDINO KOD NEMANJE.
ENJOY!


N. Katherine Hayles
Department of English
University of California at Los Angeles
Los Angeles CA 90095-1530

Corporeal Anxiety in The Dictionary of the Khazars:
What Books Talk About in the Late Age of Print When They Talk About Losing Their Bodies


All but a handful of the books produced this year will be digitized during some phase of their existence. In former days, book production took words through forms of inscription that were physically evident and visibly apparent--from manuscript to typescript, typescript to galleys, galleys to book. But now a new phase intervenes in which the words are rendered through binary digits encoded in electro-magnetic polarities that, eluding the unaided human eye, seem frighteningly vulnerable to the vagaries of computer maladies, from viruses to system crashes. What difference does it make to books (and it is books I speak of, not texts) that they go from durable inscription surfaces to inaccessible and physically precarious polarities? That, in a manner of speaking, they lose their bodies?
Behind this question looms a larger one. Will the print book, as Bruce Willis recently proclaimed, go the way of the dinosaur? Will books continue to be displaced by electronic texts, only some of which will be granted bodies when a user decides to download them into print form? Do books care that they are in danger of losing their bodies? The question could be asked of their human owners as well, for some researchers have speculated that it is only a matter of time before human consciousness can be downloaded into computers, whereupon flesh and bone will become as atavistic as paper and ink. The long tradition of representing bodies of print and human bodies in terms of each other now appears to be entering a new phase, when both are understood less as incorporations in physically durable substrates than as flows of information, weightless as sunshine and ethereal as data streams flashing through fiber optic cables.
These developments have catalyzed within some print books what I call corporeal anxiety, a fear that their bodies are in jeopardy from a multitude of threats, especially the dematerialization that comes from being translated into digital code. A case in point is Italo Calvino’s If on a winter’s night, which operates as if it knows it has a physical body imperiled by multifarious threats, from defective printing technologies to editorial brain fade. Most of all, the book fears losing its body to information. It relies on “you,” the reader, to generate books through your passion to read a good story. But this very drive to consume the book turns against it when you are foiled by the frailty of its physical corpus. You run to the bookstore to get a copy of Calvino’s new novel, If on a winter’s night a traveler, only to find that it has been defectively bound, preventing you from completing the story. Disgruntled, you hurl the book through a closed window, reducing its body to "photons, undulatory vibrations, polarized spectra" (p. 26). Not content with this pulverization, you throw it through the wall so that the text breaks up into "electrons, neutrons, neutrinos, elementary particles more and more minute" (p. 26). Still disgusted, in an act of ultimate dispersion you send it through a computer line, causing the textual body to be "reduced to electronic impulses, into the flow of information." With the book "shaken by redundancies and noises," you "let it be degraded into a swirling entropy" (p. 26).
The disruptive power of information technologies reappears when you find yourself entangled with Lotaria, a reader who believes books are best read by scanning them into computers and letting the machine analyze word frequency patterns. Seduced by Lotaria against your better judgment, you and she get tangled up with rolls of printout covering the floor. The printouts contain the story you desperately want to finish, which Lotaria has entered into the computer. Distracted by her multiple entanglements, Lotaria presses the wrong key and the story is "erased in an instant demagnetization of the circuits. The multicolored wires now grind out the dust of dissolved words: the the, of of of of, from from from from, that that that that, in columns according to their respective frequency. The book has been crumbled, dissolved, can no longer be recomposed, like a sand dune blown away by the wind" (p. 220). Now you can never achieve satiation, never reach the point of satisfied completion that comes with finishing a book. Your anxiety about reading interruptus is intensified by what might be called print interruptus, the fear of a print book that once it has been digitized the computer will garble its body, breaking it apart and reassembling it into the non-story of a data matrix rather than an entangled and entangling narrative.
This anxiety is transmitted to readers within the text who keep pursuing parts of textual bodies only to lose them, as well as to readers outside the text who must try to make sense of the radically discontinuous narrative. Only when the chapter titles are perceived to form a sentence is the literary corpus reconstituted as a unity. Significantly, the recuperation is syntactical rather than physical. It does not arise from or imply an intact physical body. Rather, it emerges from the patterns--metaphorical, grammatical, narrative, thematic and textual--that the parts together make. As the climactic scene in the library sests, the reconstituted corpus is a body of information, emerging from the discourse community among whom information circulates. The textual body may be dismembered or ground into digital word dust, the narrative implies, but as long as there are readers who care passionately about stories and want to pursue them, narrative itself can be recuperated. Through such textual strategies, If on a winter's night testifies vividly to the impact of information technologies on bodies of books.
The Dictionary of the Khazars follows a different tactic. Finding itself a book in the late age of print, it is obsessed with the idea that surfaces of inscription may not be durable, may in fact be shockingly vulnerable to all manner of accidents and fatal inevitabilities. Among the objects it catalogues is a pitcher made of salt and inscribed with elaborate texts, an oxymoronic artifact whose first use will dissolve inscription and object alike. Other inscription surfaces emphasize the common fragility that books and human bodies share. Consider the case of the envoy who has the history of the Khazar empire tattooed upon his skin. When he is punished for an offense by having a body part amputated, the history inscribed on that part is lost. Conversely, he loses part of his body to history when a wealthy patron pays in gold for his left hand, on which is inscribed the history relating to the patron’s family. In one version of the story, the envoy finally commits suicide, whereupon the caliph in whose court he resided has his skin “tanned and bound like a big atlas” (p. 76), so that the body of the text and his body remain forever joined. Another version hints at the opposite outcome, saying that the envoy developed an unbearable itch and felt great relief when he died, “glad to be finally cleansed of history” (p. 78). Amidst these dizzying details is one even more enigmatic. The envoy has tattooed onto his thumb the Khazar attack on Kiev in 860 A.D. The text, however, cannot be read because “this thumb carried a festering wound received in the very same siege,” so that “the picture was smeared and remained an eternal mystery” (p. 76). Thus the tattoo records the event that will obliterate the tattoo. The puncture creating this reflexive loop functions like the device Jane Gallop has called the punctum, the reflexive point within a text at which the apparatus that produces the text makes an appearance within the text it produces. So in the puncture on the envoy’s thumb, the body that produces the text mysteriously becomes involved in the text it produces, like the surface of a Moebius strip that, as we trace it around, becomes the inside becomes the outside becomes the inside.
It is not a coincidence that these vertiginous convolutions emphasize the fragility and mortality of inscription. The central problem this book addresses is how to assure the power of the book in the late age of print--in an age, that is, when the body of the book, like the bodies in this book, is constantly threatened with dissolving into word dust or having its parts ripped violently asunder. The problem goes deeper than a concern with surfaces, for even when surface inscriptions remain stable, the contexts in which they are read may not. As its name implies, the Dictionary depends on alphabetic ordering for the arrangement of its parts. Every time the language changes--when, for example, the original Greek on one of its putative texts is translated into Serb-Croatian or English--the parts will appear in a new order. For such a book, translation recaptures its root sense of movement through language, or more precisely, of language that moves, a phenomenon not unlike what would happen to stories inscribed on a pitcher of salt when the pitcher is filled with water. The material substrate is still the same--sodium and chloride ions--but the matrix that bound the story and container together has dissolved. Under such conditions, how can any order at all be assured?
But I am getting ahead of my story. To understand the complex order which emerges from this most bookish of books, we first need an account of the occasion that ostensibly produced the book. Dictionary of the Khazars is organized about an event that, like a black hole, affects the space around it but itself cannot be seen. Our putative editor tells us the dictionary has its origins in a dream that the kaghan, king of the Khazars, wanted interpreted. He called to his court representatives from the three major Western religions, Christianity, Islam, and Judaism, promising to convert to the religion whose representative gave the most satisfactory reading. The representatives came as summoned; they participated in the so-called Khazar polemic; the kaghan converted to one of the religions. Soon after the conversion the Khazar kingdom was destroyed and its people scattered. In the absence of a definitive history, not to mention the kingdom, each religion claimed victory in the polemic. Our editor, abstaining from judgment about whose claims are correct, presents us with a compilation of everything extant about the incident in the three traditions, organized into a Red Book for the Christian accounts, a Green Book for the Muslim, and a Yellow Book for the Jewish, with the entries in each book organized alphabetically. He recommends to us several different ways of reading: we can proceed straight through the Dictionary, reading from A to Z in each of the three books; we can read horizontally, following the same topic (for example the entries on Ateh, a Khazar princess) through all three books; or we can skip around at random. Clearly, the number of possible sequences is very large. Since reading in a different order implies reading a different story, the number of possible narratives is huge. Even this staggering number does not exhaust the possibilities, however, for also undetermined is the reading protocol. Should we read left to right and top to bottom, as we would for texts written in the Greek that the Christian writers used, or from right to left and bottom to top, as is the practice for Arabic and Jewish texts? Added to the already overwhelming number of possible narratives, these uncertainties make the narrative combinations essentially infinite.
As if this radical indeterminacy were not enough, the editor provides us with an account of how our present book came into being that obscures more than it clarifies. Piecing together fragments found in different parts of the Dictionary yields the following account. Present at the polemic argued by Cyril (for the Christians), Ibn Kora (for the Moslems) and Isaac Sangari (for the Jews) were three scribes who took down the proceedings, Methodius (brother of Cyril), Ali-Bakri (friend of Ibn Kora) and Judah Halevi. These manuscripts were scattered, but fragments survived in different places in different ways. Late in the seventeenth century, three men who styled themselves students of the Khazars began collecting what they could find, each working with the fragments from a different tradition: Avram Brankovich for the Christian, Yusef Masudi for the Moslem, and Samuel Cohen for the Jewish. Through accident or design (about which we will hear more later), each of these three collections were destroyed. Not, however, before they had been read by a Christian priest with a photographic memory, Theoctist Nikolsky, who dictated them to the printer Joseph Daubmannus. Daubmannus printed five hundred copies of Dictionary of the Khazars, including one bound in gold and printed with poisoned ink, along with a companion silver volume. The poison was so calibrated that a reader would drop dead when he came to the line, “The Word is Flesh.” During the Inquisition, all copies of the Dictionary were destroyed, except for the gold and silver copies, which were also fated to be destroyed but not before they passed to the Dorfmer family. As might be expected, the Dorfmer family experienced an unusually high mortality rate. At the death of each patriarch, the Dictionary was torn apart and divided among the heirs, with the land apportioned in the same percentage as the text. The golden copy met an ignominious end when one of the Dorfmers, an old man who disliked the greasy soup his cook served him, surreptitiously tore out a page each day and used it to skim away the fat. Amidst this welter of detail, the reader may not notice that the editor has left us with no explanation for how the present edition came into existence, for all existing copies of the Dictionary were destroyed. The oxymoron of an edition with no existing pre-texts is playfully underscored by the reproduction, complete with floral border and Latin script, of the opening page of Daubmannus’s Lexicon Corsi, to which is appended the following note: “Title page from the original (destroyed) 1691 Daubmannus edition of The Khazar Dictionary (Reconstruction).”
If the Word is Flesh, as the fatal line claims, then the Word may be as much an actor as those who have Flesh. The thought is captured in a vivid image that the editor presents--not as part of the “Preliminary Notes” he writes but as a fragment from the introduction to the destroyed Daubmannus edition--of the text as a puma captured by a rope, the ends of which are held by two men pulling in opposite directions. As soon as the men try to approach each other, the rope slackens and the puma will pounce. The two men represent author and reader, and that is “why it is so hard for him who reads and him who writes to reach each other; between them lies a mutual thought captured on ropes that they pull in opposite directions” (p. 14). The image sests that book’s agency is not to be taken lightly. If the reader thinks she will digest this volume (or perhaps use it to skim the fat from her soup), she should be aware that the book may also eat her. For if “we were now to ask the puma--in other words, that thought--how it perceived these two men, it might answer that at the ends of the rope those to be eaten are holding someone they cannot eat. . .” (p. 14).
The puma’s fierce appetite aptly expresses the wild energy of the book’s metaphors, which (like the passage above) rarely slide smoothly from vehicle to tenor. Rather, the metaphors yoke heterogeneous elements with such violence together that they are like tightly coiled springs; as soon as the reader touches them, they are apt to spring madly apart, threatening to take a finger or arm off in the process. Far from being a passive activity sedately carried out in an armchair or bed, reading here is a dangerous activity. In this book filled with scenes of violent eating that rend and tear the Flesh, it is always an open question who will eat whom. Whereas the reader’s appetite in If on a winter’s night a traveler was the driving force that finally assured the coherence of the narrative, here the appetite to read is as likely to masticate the Flesh as the Word. So we are told in one of the books that a certain caliph, when he wished to determine the truth or falsity of a claimant appearing before him, ignored the man’s words but instead seized his arm and tore out a piece of flesh, chewing it thoughtfully to arrive at his decision.
If appetite cannot recuperate narrative coherence, what can? Gradually, as one chews on the bits of information served up by the Dictionary like a cow bringing up cuds from its second or third stomach, something like a meta-narrative emerges that gives new meaning to the axiom, “The Word is Flesh.” Central to understanding its full scope is the Khazar myth about the supernatural being called variously (by the different books) Adam Ruhani or Adam Cadmon. The Khazars believed that Adam, third oldest soul in heaven, resided on the second rung of the ladder leading to God. Created before humans, he is named Adam-the-precursor. The Khazars recount the story of how, like the Biblical Lucifer, he revolted and consequently lost his place on the ladder. Unlike Lucifer, he repented and returned to heaven, but he arrived late, in a manner of speaking, for he found that other angels had been promoted to the position he used to hold. So now the belated precursor drifts between the second and tenth rungs, his tremendously huge body fragmented by this oscillation. The narrator of the Green Book tells us “that is how time was born: time is the part of eternity that runs late” (p. 166). The dream hunters, a religious cult headed by the Princess Ateh, have taken on the quixotic task of reassembling Adam’s body. They believe that parts of his divine corpus have been dispersed into special dreams, where they manifest themselves as characters who can leap from one person’s dreams to another’s. The dream hunters enter other people’s dreams to pursue these characters, chronicling their stories in writing. Their ultimate project is to reassemble Adam’s body, or a small part of it (they have been working for several hundred years on the left thumb) by putting together the manuscripts recording these dreams. In this way, they believe, the Word will become Flesh, and the Flesh will become the Word. The books that we read in the Dictionary are this Body, and the Body is the Book. Additional light is thrown on the myth by the entry that informs us “The Khazars imagine the future in terms of space, never time” (p. 145). The spatial enormity of Adam’s body thus represents the immense expanse of time that, assembled and seen as a unity from a God’s-eye perspective, would constitute eternity. The Dictionary thus aspires to be a fragment of a mythical total Book (which is also a mythical total Body) that will span millennia and represent all combinations of all possible narratives.
But the meta-narrative does not end here. All good stories have conflicts, antagonists as well as protagonists. Opposing the dream hunters are the demons, supernatural beings who, unlike Adam-the-precursor, remain exiled from God in one or another of the three hells (one for each of the three religious traditions), except when they are incarnated in mortal bodies, where they can be recognized by certain tell-tale signs. They move through time by leaping from one mortal incarnation to another. Their project is to defeat the dream hunters and prevent the re-assembly of Adam’s body, presumably because they fear that once humans have access to even a portion of eternity, the demons will lose the edge their immortality gives them over mortal women and men.
The signs distinguishing the demons hint sestively at the complex encoding the text uses to represent the interplay between time and space. Humans experience time asymmetrically. We know the past but not the future; time flows forward and not backward; shattered mirrors break into pieces but the pieces never magically leap together again to form a whole mirror. Space, by contrast, has no such asymmetry built into it. It is as easy to go west as east, north as south. Whereas time continues to unfold and can therefore be known only in part, space can be grasped as a totality, as when one represents a country by a map or the earth by a spinning globe. Since the Khazars represent time as space, it makes sense that they would register the distinction between past and future as a spatial difference. Thus Khazar representations are pervaded by the kind of mirror symmetry that makes a left hand different from a right. Rivers in Khazar, for example, flow in two contrary directions as if they were divided lengthwise, the right half going upstream and the left half downstream. Adam’s body exhibits a similar cycle, following either an ascending path (which brings him closer to the truth of God) or a descending path. The demons, by contrast, are marked with symmetry that allows superimposition, appropriate to their ability to live immensely longer than humans, to remember what they have lived, and therefore to assemble time as a totality. One demon (Ephrosinia Lukarevich) has two thumbs on each hand, so that the right hand can be superimposed on the left. Another’s nostrils have no dividing line (Nikon Sevast), and the still another’ face has a left half exactly like the right half (Akshany).
The mirror symmetries that map time into space also operate in the reader's experience of this fragmented text, with its nearly infinite possibilities for narrative. Like time, syntax and language are asymmetric; one reads across a line and down (or up) the page. Even palindromes are marked by the right- and left-handedness of mirror symmetry rather than superimposition. This temporal dimension registers itself in reading as a slow acquisition of knowledge which accumulates page after page. For the majority of fictions, the temporal framework of reading works in tandem with the temporal framework encoded within the text, which is to say, we read with (or against) the plot. But in fictions such as Dictionary of the Khazars, the reader’s ability to grasp the plot does not correspond with the temporal experience of reading. Rather, the text works more like a random-dot painting that you can look at for a long time without seeing any overall pattern. Then, just when you have given up and are ready to leave, you shift your focal point and suddenly a mermaid or a mountainscape jumps out at you. So with Dictionary of the Khazars. Only on a third or thirteenth reading, when the text has become so familiar that its hundreds of mini-narratives can easily be called to mind, does the meta-narrative loom into view. Thus the temporal dimension of reading is suppressed, for understanding comes only when multiple readings merge into one another. This belated comprehension means that the book is experienced more like a landscape than a linear progress of reading. Although time is always recuperated in the path the reader’s gaze makes over the landscape, it is the implicit totality of the landscape’s spatiality that imparts to the gaze its full weight, not the specific line traced at that particular time of looking. In this way the book maneuvers us into the perspective of the Khazars, who imagine Adam’s body “in terms of space, never of time.” Paradoxically, the experience of totality depends upon the book’s extreme fragmentation. We are driven to assemble Adam’s impossibly huge body because it has been cut into pieces.
It would be a mistake, however, to imagine this spatial totality as a static or passive entity. The Body is imbued with violent energy through the dynamics of assembly, which happens within the stories the Dictionary tells as well as in the reader’s interaction with the books. Assemblage is most likely to occur at moments of maximum risk; the demons have a vested interest in disassembly and will use their superior powers to defeat attempts to make the pieces into a Book. The dangers as well as the complexities of the enterprise can be illustrated through the Brankovich/Masudi/Cohen triad. Avram Brankovich and Samuel Cohen are tied together through multiple mirror symmetries, the mark of those who live in the asymmetry of time but yearn for the totality of space. Each is driven to try to assemble the Book, Brankovich from his part of the world and religious tradition, Cohen from his. Each mysteriously senses the presence of the other, for each dreams the other’s life and is dreamt by him in turn. Brankovich sleeps during the day, when Cohen is awake; Cohen sleeps during the night, when Brankovich leads the life that Cohen sees in his dream. In his sleep Brankovich mumbles a language he does not know when he is awake. In his sleep Cohen can move faster than when he is awake and master sword strokes that elude him during the day. The man Brankovich sees in his dream has red eyes, a mustache half gray, and glass fingernails. The details eerily echo Brankovich's family history, for he comes from a lineage where the men always marry red-headed wives. Only males born with black hair inherit, because their coloring is taken as proof that the male line runs through them. This practice leaves aside the males with red hair, who must therefore be considered a species of hermaphrodites. Not from the entry on Brankovich in the Red Book, but from a much later one on Masudi in the Yellow Book (p. 187), do we learn that Cohen’s hair and presumably the other half of his mustache is red, thus confirming the mirror symmetry and hermaphroditism that run through him and link him to Brankovich.
Masudi is the third who hopes to interject himself between these two dreaming of each other. Beginning his life as a lute player, he acquires his second calling when he meets a dream hunter who recognizes in him the potential to be a great collector of dreams. The dream hunter tells him about Adam’s body and urges him to look for a pair who dream each other, for “two such people always constitute small parts of Adam’s body from different phases and are at different levels on the ladder of reason” (p. 167). The dream hunter entrusts the Dictionary he has compiled to Masudi’s care and charges him with the responsibility of adding to it by writing down the dreams of this mirroring pair, for they are needed as part of the Book. But before Masudi can locate either Cohen or Brankovich, he encounters Akshany, a fabulous lute player who has invented a new fingering for a notoriously difficult song that Masudi, as he listens in another room, realizes requires eleven fingers rather than ten. Akshany reveals himself as a demon when he acknowledges that he has been using his tail as the eleventh finger. Then comes the seduction: Akshany convinces Masudi that a nobler cause than dream hunting is to find out what it is like to die. Masudi can acquire such knowledge, Akshany tells him, by being present when one of the mirroring pair dies. At that instant the other cannot wake because there is no one to dream his life. He will continue to dream the other’s death, trapped in his mirror partner’s last experience. If Masudi then enters this dream, he can discover what no living person knows--what it is like to die. It is Masudi’s fate always to throw away his best opportunity. When he meets Princess Ateh, for example, he fails to recognize her and so misses the chance to complete his knowledge about dream hunting. Here too he misses his best chance, turning from the pursuit of the Body and the Book to an arguably futile knowledge of death. That is why, the narrator tells us, he ends up in hell with the demons rather than on Adam’s ladder.
The full import of Masudi's seduction becomes apparent when Cohen and Brankovich finally meet on the battlefield. At the instant the pasha’s soldier spears Brankovich, Cohen falls down as well. Masudi, also about to be skewered, preserves his life for a day by telling the pasha that Cohen is not dead, only caught in a dream. For one day longer Masudi enters Cohen’s dream and experiences along with him the many deaths that Brankovich went through (for according to the Khazars, when a man dies he experiences not his own death but those of his children). Yet at the end of this day he is also killed, making his quest a fool’s errand, for he finds out soon enough on his own accord what it is like to die. The fatal closure of Brankovich and Cohen hints that the Borgesian self-reflexivity of two mirror images reflecting each other to infinity is useless if no third eye is present to see their mutual reflection. Masudi could have been this third eye. Yet his interjection itself becomes a closed self-referential loop when he gives up his appointed quest of contributing to the Book and settles instead for an advance preview of death. The quest for knowledge, the Dictionary implies, is futile unless it is contributes to a greater whole, the Body that we are driven to complete and that will nevertheless always remain incomplete.
The intertwined stories of Brankovich, Masudi and Cohen illustrate the violent dynamics of assembly and disassembly animating the Body we read. Masudi sells the Dictionary with which he was entrusted by the dream hunter to Brankovich’s agent, as a way to flush Brankovich out. A demon in disguise as Brankovich’s scribe, Nikon Sevast, destroys this manuscript and Brankovich’s own notes by throwing them into the fire--but not before the priest with the photographic memory, Theoctist Nikolsky, has an chance to read them. When Cohen plunges into a coma he drops the notes he has collected (carried, appropriately for this Book which we yearn to consume, in a green feedbag) and they scatter on the battlefield--but not before Theoctist reads them. Theoctist tells his story in an Appendix, writing in the margins of the Book that his dictation helps to bring into being. But the introduction by our editor at once constitutes and dissolves this frame, for it both establishes Theoctist’s dictation as the source of the Dictionary and undermines its relation to the text we read. Thus the Book comes together and dissipates, coalesces and dissolves, in a cycle reminiscent of Adam’s moving up and down the ladder to God.
Given this cycle, how can the Book achieve closure? The theoretical issues raised by texts whose order is arbitrary and whose possible narratives are very large has been most fully discussed in the context of electronic hypertexts--a context where The Dictionary of the Khazars is often mentioned but rarely analyzed. Some theorists, including writer-critic Michael Joyce, have sested that an electronic text is finished when the reader gets tired of reading (a formulation less tautological than it may appear). Others, notably Jane Yellowlee Douglas in her detailed reading of Michael Joyce’s fiction Afternoon, argue that many hypertexts are structured around a central mystery, and that the reader feels a sense of closure when this mystery has been, if not completely explained, at least understood sufficiently so the reader believes she knows its central contours and possibilities. Random access notwithstanding, Dictionary of the Khazars is unlike most electronic hypertexts in having an order dictated by the sequence of bound pages and an end defined by the last page of the narrative. It is clear (as it often is not with electronic hypertexts) when the text ends--it ends when there are no more pages to turn. Which leads to a slightly different question than most theorists want to ask of electronic hypertexts. How can the Book provide readers both with an experience appropriate to this physical sense of ending and to its radically fragmented, incomplete, and partial Body?
The strategy it follows is to intensify the dynamics of assembly and disassembly by bringing them into violent confrontation with one another. As the Dictionary draws toward its end, assembly centers around the work of three scholars in the late twentieth century who again become interested in the Dictionary of the Khazars. Significantly, by this time the three traditions have begun to lose their distinctness and blur into one another, much as the dispersed Khazars have blurred into other ethnicities. Dr. Dorothea Schultz is the child of two Jewish parents, a brother who obtained false papers for his sister and then married her, so that she could pretend to be a Polish non-Jew wedding a Jew who had converted to Christianity. When the brother is taken away by the Nazis, his sister/wife promptly divorced him and married a non-Jewish Pole, thereby saving her skin and earning the hatred of her daughter. Although this heritage might seem to indicate that Dorothea should be regarded as operating in the Jewish tradition, she is a Slavist by profession and wrote her undergraduate thesis on Cyril, the Christian participant in the Khazar polemic. Dr. Abu Kabir Muawia is an Arab interested in Hebrew history; he is deeply read in the chronicles of Halevi, the Jewish scribe for the polemic. Dr. Isailo Suk is a medieval archaeologist, fluent in Arabic, who has studied Islamic sources on the Khazars. He belongs to none of the three religions, which he describes as international cartels, but rather takes pride in being an atheist.
This mixing of traditions is further complicated by the weird convergences that surface between the three scholars and the equally weird fragmentations they experience. Dorothea leaves her native Cracow to move to Israel with her husband Isaac, but she continues to send letters addressed to herself at her old Cracow apartment, as if she had split into two. Dotty, in Cracow, continues her scientific pursuit of history and does not love Isaac; Dorothea, in Israel, grows obsessed with her increasingly strange relationship with her husband and uses Dotty as her confidant. After Isaac is wounded in an Israeli-Arab war and returns with scars, Dorothea is tormented with the thought that the scars are mouths belonging to the enemy who inscribed them on her husband’s body. Believing that this enemy now co-inhabits the body she caresses, she discovers with dismay that she cannot make love to her husband without her breast or belly falling into his alien mouth. Finally she asks her husband for the name of the man who inflicted these wounds; it is Dr. Muawia. When Dorothea discovers that Muawia will be attending a conference in Istanbul where she is presenting a paper on Cyril, she determines (although now divorced from Isaac) to kill Muawia for contaminating with his alien writing and voracious appetite the body she loved.
This mysterious connection between Dorothea and Dr. Muawia is clarified when it becomes apparent that the Istanbul conference constitutes a replay of the seventeenth century drama between Brankovich, Masudi and Cohen. The disaster of the battlefield at Constantinople is about to be repeated, for also staying at the conference hotel are the twentieth-century incarnations of the demonic antagonists. Akshany, the lute player who deflected Masudi, has come back as the cultured Mr. van der Spaaks, who plays a white tortoise-shell lute; Nicost Sevast, Brankovich’s scribe who destroyed the Khazar manuscripts and was also a fabulous painter, re-appears as Mrs. van der Spaaks, who paints gorgeously; and Ephrosinia Lukarevich, marked by two thumbs on each hand, a fondness for red, blue and yellow, and a passionate love for Samuel Cohen, returns as the Spaaks’ four-year-old son Manuil. When Manuil comes earnestly up to Dorothea and asks if she doesn’t recognize him, we realize that Dorothea is the twentieth century incarnation of Samuel Cohen. (Unlike the demons, humans cannot remember their former lives, so the question makes no sense to Dorothea). When Dorothea reports that Muawia limps, the characteristic ties him to Brankovich, who also limped. Dorothea’s obsession with the wound/mouth of Muawia is thus revealed as the twentieth-century version of the dreaming relationship that tied Brankovich and Cohen together. Since all the other players are accounted for, symmetry requires that Suk be Masudi. Like Masudi, Suk has the misfortune always to miss his best chance, as when he breaks open a magical egg that can save his life on the very day its powers expire.
As in the seventeenth century, the twentieth century plots have at their center the strle over the Book. Muawia has discovered that fragments of Cyril’s polemic, which Dorothea believes were destroyed, have in fact been preserved by the Jewish scribe Halevi in his account of the polemic. Dr. Suk, for his part, has whimsically started ordering items from a turn-of-the-century catalogue long out of date. To his amazement the objects actually start arriving, and the reader recognizes them as artifacts described in Dictionary of the Khazars, including a copy of the Daubmannus Dictionary. When Muawia offers to give Dorothea Halevi’s description of Cyril’s polemic, she has to choose whether to shoot him or reach for the pages. She decides to take the Book over the body. Even as the dynamics of assembly reach their height, however, the forces of disassembly are already at work. At that very moment van der Spaaks/Sevast is smothering Dr. Suk in his room. When Dorothea, hearing from Muawia that Suk has a copy of the Dictionary, runs to Suk’s room, she meets van der Spaaks coming out--and the fabled Daubmannus Dictionary is nowhere to be found. In her absence, Manuil takes the gun she has hidden under her papers and shoots Dr. Muawia, defeating his collaboration with Dorothea. Thus as the Dictionary draws to an end, completing the patterns and predictions of the original Khazar polemic and its seventeenth-century reconstruction, the collected fragments are destroyed and the reassembly of the fabled total Body is once more forestalled. Through such repetitive symmetries the Dictionary achieves a satisfying closure, but this very repetition also means that the Book has been lost and the Body it incorporates has been once more dispersed.
In this self-deconstructing ending, the mirror symmetry that marks those who live in the asymmetry of time but yearn for the totality of space is expanded to include the Dictionary’s readers as well as its characters. When you buy Dictionary of the Khazars, you must choose between two different textual bodies, one marked male, the other female. The two editions are identical except for an italicized paragraph near the end relating Dorothea’s reaction when Muawia hands her the missing pages. In the female edition, their thumbs touch, and through that touch, Dorothea senses that “our past and our future were in our fingers” (p.293). This reassembly echoes the mythical moment when Adam’s left thumb touches his right, sparking his reassembled body into consciousness and giving time its meaning. Lost in her feelings, Dorothea’s eyes scan the lines. Instead of absorbing them, however, she embarks on a journey that, although it happens in seconds, gives her the perspective of centuries and, like a long sea voyage, changes her into a different person. “I gained and learned more by not reading than by reading those pages,” she says (p. 293). In the male version, she fails to touch Muawia’s thumb. Instead of embarking on a sea voyage, she likens herself to a fabulous tree, mentioned in the Dictionary, that grows so fast it rends the bodies of those who swallow its seeds. She realizes that growth upward comes at a price, for “the taller we grow through the sky, toward the wind and rain toward God, the deeper we must sink our roots through the mud and the subterranean waters toward Hell” (p. 293). Whereas the emphasis in the female version is on connection, emotion, temporality, and a horizontal journey that bestows deep insight, the emphasis in the male version is on missed connection, rational thought, spatiality, and a vertical stretching that separates even as it joins. The female and male versions can thus be understood as encoding respectively the ascending and descending cycles of Adam’s body, the symmetrical assembly and disassembly through which the Book comes together and fragments, dissolves and coalesces. Condemned to read in sequence, we must choose between the male and female editions in deciding which lines to scan. But once we have read both, we can see how they fit together, like the fabled key and lock of Princess Ateh’s bedroom.
It is this very key that Dr. Suk mysteriously discovers in his mouth one day when he wakens. As he examines it, he sees that it has a hole in the center of its shaft, evidently designed to slide into a lock hole with a shaft in its center. The gender ambiguities of these images--a masculine key with a hole in its center, a feminine lock with a shaft--indicate that the mirror symmetries of the Book work to confuse categories as well as constitute them. I like to think of this biform key as a warning against fitting the Book into any scheme that claims to have everything wrapped up tight, neat and tidy. For no matter what paths we follow into the Dictionary, its narrative multiplicity will reveal other characters following trajectories that point in different directions.
For example, also present at the battlefield in Constantinople along with Brankovich, Masudi and Cohen is Averkie Skila, the master swordsman who serves as Brankovich’s fencing partner. Like the two men pulling the puma in opposite directions, Skila and Brankovich practice their deadly craft in the dark, tied to each other by a long leather belt. While Brankovich works on assembling fragments of the Dictionary, Skila has his own project, a book entitled The Finest Signatures of the Saber. In the illustrations for this book, he draws the strokes in the form of constellations. Each star in the constellation stands for a death, for he will draw no stroke without first testing it on flesh. His masterpiece, the stroke pictured in the constellation of Aries, is “a snake-like incision that left behind a terrible sinuous, gaping slash; like a mouth it released voices from the wound sounding like the cry of liberated blood” (p. 99). For Skila, flesh and paper are media of inscription that mutually constitute each other. Without writing on flesh, there would be no writing in the book; without writing in the book, there would be no interpretation of what the mouth-wound is saying.
Within the Dictionary, Skila plays a complex role defined by his attempt to escape from the book he writes. Information about Skila’s role comes from Masudi, who in some ways mirrors Skila’s quest. Masudi tells us that “when two persons dream each other and the one’s dream builds the other’s reality, a small part of the dream is always left over” (p. 100). The “‘surplus of material’ . . cannot completely fit into the reality of the person being dreamed, but, rather, spills into and attaches onto the reality of a third person” (p. 100). This excess restricts the third person’s freedom, for he finds that many of his actions are dictated by his oscillation between one or another of the dreaming pair, leaving only the bare-bones outline of his life under his own control. Masudi believes that Skila is such a third person, caught between the dreams of Cohen and Brankovich as he leans now toward one, now toward the other. Masudi speculates that Skila writes The Finest Signatures because he is desperately searching “for the one stroke that would rescue him from the vicious circle within which he moved, waiting for his tormentors to come within reach of his saber” (p. 101). In this interpretation Skila plays the role of the puma, pinioned between Brankovich with whom he fences but does not recognize as one of the dreaming pair, and Cohen whom he does not know.
In Skila’s book, the drawings show him executing saber strokes. The strokes are illustrated by lines that make him appear to be imprisoned within a cage “so full of sweeping turns, floating domes, bridges, arches and slender towers at each corner, that Averkie Skila looked as though he were enclosed in the flight of a bumblebee whose endless signature in the air had suddenly become legible” (p. 99). The beautiful and convoluted nature of these lines does not conceal the fact that they nevertheless make a cage within which he is trapped. So, although his face is serene in these drawings, his mouth “had double lips and always looked as though someone else inside him wanted to speak in his stead” (p. 99). As he grows older, he becomes convinced that the sinuous stroke of Aries, the last stroke to be illustrated in his book, will finally release him from the cage. But he cannot draw the stroke until he has first inscribed it on living flesh. Finally he achieves his goal and pens the final lines. Then, just as he hoped, the lines cut through the cage, making an opening through which he can escape from his own virtuosity. The final illustration shows him walking through this cut, “as if through a gate, to freedom. He came out through this slit as through a wound, being born from his astral prison into the world and a new life. And inside his mute outer lips the other, inner lips laughed joyously” (p. 101).
On whose body did Skila write the stroke that would liberate him? On none other than Masudi, who like Skila, found himself trapped between the mirror images of Cohen and Brankovich. Whereas Masudi wants to find out what it is like to die, however, Skila wants to find out what it is like to live. So while Masudi sleeps in the pasha’s camp, voyeuristically participating in Cohen’s dream of Brankovich’s death, he is killed by a saber cut that “left a sinuous cut” (p. 189). The “terrible winding gash gaped open like a mouth uttering an incomprehensible word,” a grisly failure to communicate that recalls Masudi’s failure to add to the Dictionary. Those who saw the wound never forgot it, later recognizing it “in a book called The Finest Signatures of the Saber” (p. 189).
What are we to make of Masudi’s futile quest and Skila’s escape from his own mastery? Given Skila’s characterization as a writer, it is tempting to see in his story the writer’s fear that if he succeeds in writing a total Book, he must himself be inscribed within its boundaries. So he imagines a character who, writing a book within the Book, tears a hole in flesh and paper that, like a Caesarian section, creates a wound through which he can escape. The cut that allows Skila to birth himself out of the mirroring dreams is achieved by exploiting the very metaphoric connections that tie the Body to the Book and the wound to the mouth, used now not to incorporate everything into the Book’s articulations but to escape from their reflexive symmetries. If Masudi’s tale illustrates the danger of throwing one’s life away, Skila’s story shows that mastery too can be a burden from which one longs to escape. It also implies there are holes in the Book (not to mention in this reading of the Book). From which I draw the following moral for the Book’s critics. Do not think that reading a total Book means one can arrive at a total Interpretation, as the editor perhaps warns us when he ends his “Preliminary Notes” with the whimsical comment, “As for essayists and critics, they are like cuckolded husbands, always the last to find out . . .” (p. 15).
Let me conclude by noticing once again the violence that pervades the Dictionary, which I prefer to see not as a sign of bloodthirsty taste but as an indication of how much is at stake in the Body = Book equation. For this book, published in an era when all media are situated within a docuverse of information, when print is losing market share to electronic media, and when books are losing their bodies to digital displays, it matters to the Dictionary, and matters terribly, that it has a physical body of markings inscribed on a durable substrate. For all the vulnerabilities of books, for all of the traps they set and they themselves can become, this is a book which cannot imagine itself without a body, even if that body is animated by the dynamics of disassembly as well as assembly. The best way to celebrate the Book that does not merely have a body but is a Body, the Dictionary seems to say, is to tear it into pieces so that readers can have the fun of putting it back together.




- 17:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

FAKTIČNI TOK SVIJESTI

Image and video hosting by TinyPic

• Ja, recimo, ne mogu živjeti od pisanja!
Toliko bre pišete da više ne mogu to da istrpim, prosto!
Pička mu lepa materina, pa je l' mora i preko Božića da se toliko piše?
Ajmo braćo Hrvaći i ostali Ahrimanusi da malo budemo jezgroviti:

Jabuka u ustima
prasca. Reš!
Isusek je feš! Nemanja 23.12.2006. 20:56
• Oh, možeš Nemanjo, to možeš da živiš od pisanje, što se bre malo ne konzultuješ sam ministrićem pa da lepo ukoriči uratke sa tvog bolga. Vidim kod tebe određenu ambiciju u smislu skribiranja. Njušim li to neki roman reku ili samo ubudjale gaće tvog dede Strizivoja/hajde bre nemanjo uhvati se pera i provrti se malo po ministarstvu, ako nisi u mogućnosti mogu i ja , a što ne bi malo iz sporta i pokarao koju od tih njihovih tajnica, one su ti tamo zapravo glavne, pa ćeš da vidiš kakav će lep bukvar da ti tiskaju u tisuću primeraka. Pa lepo staviš i svoju fotku da te svet vidi. možeš nemanja IZGNANIK 23.12.2006. 21:27
• Ili nisam bio dovoljno jasan - to pišem reda radi, jer pišem prijatelju: kako bre ja, Nemanja, da ne budem jasan!? - ili me dragi nisi shvatio: trebalo je zvučati nešto kao: Ne mogu da živim od ove buke!
U tom sam smislu kazao: Ne mogu da živim od pisanja!
Zato sam u drugoj rečenci, osiguravši se, kazao:
"Toliko bre pišete da više ne mogu to da istrpim, prosto!"(jao, što volim sam sebe da citiram!)
Dakle, ne mislim ja da ne bih mogao živeti od SVOGA pisanja, nego, naprotiv, ja ne mogu da živim od VAŠEGA pisanja, jebo vas krmak, i to ni DJ! Sve sami pisci, bre!
Ej, ima li koji čitatelj, majkumu! Ja sam dobro čito Borgesa, evo, ja ću da budem čitatelj, to je mnogo profinjenije - poznije, smirenije, rafiniranije - umeće od pisanja.

Saću da se rasplaćem! Pa mene ne razumeju ni najprvi drugari! E, jebaš takav Božić kad si sam!
Nema ni Šuput Maje, da mi opleše na glazbu Houre Jaje!

Nego, šta reći na moj haiku, nego: Jebem ti maiku, al ti je haiku, a!? Nemanja 23.12.2006. 21:58
• Sori nemanja tu sam sa nekim srbima na pijanci pa samo s vremena na vrijeme ćirnem na njihov komp. DA, opet sam krivo shvatio, debil sam pomislio kako ti kao ne bi mogo živjet od pisanja. tO MEW I JE ZAČUDILO, jer znam da ti možeš sve, pa mi i jest bilo čudno od kud bi ti uopće htio živjet od takvog sranja. Da, NEMANJo ti si onaj čitatelj za kojim su vapili Borhes i KIŠ. tI SI TAJ IZABRANI ČITATELJ, ti čak spadaš u viši red od prevoditelja. TI SI SAVRŠENI ČITATELJ i ja ti se divim na toj odluci. Samo šta da više čitaš nesretni NEMANJO, a tvoja glad je velika to se osjeća. OH, kako si gladan dobra štiva. Ni štivičić ti ga ne može priuštiti. Ovo je najveći apsurd koji nije obradio0 ni Borhes- čitač koji nemaa što čitat. Ovo mi bazdi na veliku temu, povezanu s krajem borhesovštinomnakon borhesa, iako ne volim tog metalnog starca mislim da ti kao savršeni čitač možeš rasturit njegovu ledenu a zapravo praznu formu zato se poput kakvog nujnog špijuna i povlačiš po blogovima u jalovoj nadi i ostaješ sve gladniji kao jebač nakon jebačine koja u nije donjela ispunjenje, oh kako loša metafora pijan sam, srbi će me olešiti iako sam se mislio čuvati za sutra i čak ujutro ići+ na sljeme, pinklec na rame i te spike odgoda kraja IZGNANIK 23.12.2006. 22:07
• Ne mogu, na žalost, u Krivi put jer sam ja provincijalac kojeg i vlastito dete zove Lečeni, pa moram da s njim kitim bor. Malo sam ga već zeznuo jer sam ga naučio da se tri kralja zovu Šenzi, Ed i Banzaji, isto ko i hijene iz Kralja lavova odnosno pelinkovca. Moram da održim privid obiteljske idile. Žena me isto zove Lečeni i ne veruje mi da mogu pribaviti u životu sa strane mesečno više od jednog seksa za jednu noć. Jebe joj se gde spavam u Metropoli pošto zna da i sam nikad ne znam kod koga ću i šta ću. Za Badnjak sve to potanko analizujemo. Nemanjo, poptuno sam šenuo, čitam suvremene crnogorske prozaike, sad sam na Bećanoviću i Balši Brkoviću. Ne znam koji će mi to kurac ali kad se konačno prijavim kod Bože za pare uzet ću glavnu premiju i to za roman koji sam napisao ali ga neću objaviti. Umesto toga, obnovit ću blog i kupiti novu mazdu. Evo opet jedne pesme:
SUSRET S BOGOM U NAJVEĆOJ CRKVI NA SVIJETU

Ispred bazilike Svetog Petra,
najvećeg trgovačkog centra na svijetu,
ukrao sam lijep ženski kišobran.
Oluja ljetna izlijeva kante vode po meni,
gmižem u redu da vidim Pietu,
detektor zviždi čim mu se približim,
ne mogu takav unutra,
s naočalama, kovanicama, ključevima,
raznim supstancama u džepu,
a moj je crni kišobrančić progutala gladna kutija s rentgenom i više ga nije bilo.
Ukralo ga, opsovao sam.

Gdje je moj kišobrančić
što sam ga
jutros vrlo
nervozan
kupio
od
mladog, bojažljivog crnca,
ispred skupog hotela koji drži ruska mafija,
za pet eura a mogao sam za tri, ali ne znam se cjenkati, daj što daš,
naivan sam u toj svojoj nesrdačnoj superiornosti,
gdje je on nestao
pitam se okrenut u sebe
a karabinjer se smiješi
i pušta me da prođem
kroz zviždeći policijski slavoluk.

Ovdje lijeva pljusak biblijskih razmjera,
nužda je nužda,
čovjek je čovjeku vuk,
spremište kišobrana,
škrabica za milodare ispod zlatnih svodova površine nuklearne ekspolozije,
mladi Michelangelo, gotovo još tinejdžer, u tustoj gubici japanskog turista.

Jasno, u mojim žilama teče i njemačka krv,
ja sam Nijemac u Rimu,
koji očekuje udobnost i red,
ja sam ovdje naci-Hrvat kojeg varaju crnci,
kojeg služe potplaćene koosooke sobarice,
kojeg okradaju.

Zato sam nešto poduzeo
i ukrao ispred noseva dvojice karabinjera lijep ženski kišobran,
nekoj gospođi koja je još naivnija od mene,
sjevernjačkog boga poezije,
onoga koji
u bazilici Svetog Petra
nije u stanju doživjeti baš ništa sveto. lečenipravoslavac 23.12.2006. 22:12
• Šenzi, Ed i Banzaji? Pa šta tu ima krivo? Pa kako se zovu ako ne tako? Nemanja 23.12.2006. 22:29
• Tako mi je žao momci što ne možemo da se malo pomladimo pa svi u krivi put, poveo bi i ove srpkinje, mogao bi nemanja da nešto dobro iskaraš onako s nogu nad pisoarom, a i tebi bi lečeni našli smeštaj, pa puni smo srtanova. pobegni iz te provincije na jednu noć pa da vidimo što će da se desi, nemojte da me jebete čekam vas sutra u krivom, keva vam, dođite. ponesite neke stare kožnjake iz doba novog lava, raskuštrajmo malo frizure, uradimo nešto, dečki, nemojte me jebat, možemo i na neku ponoćku. Lečeni je opsednut u svojoj poeziji putopisnim, on izgleda naginje nečem što se odvija van ove države ako ne i ljudskog. Šteta dečki, hajde da se lešimo IZGNANIK 23.12.2006. 22:43
• Evo, saćemo ja i Lečeni da napravimo savršen roman za Biškupovu dotaciju.
Prvo, imaće 33 poglavlja. Zbog Isusovih godina. Ima i veze s brojem čovekovih rebara. Odatle simbolika: čovek može da bude ko Bog! Recimo, da se tako oseća.
Svako teće poglavlje pripada većoj celini: tu već imademo 11, kao 11 sefirota, kojih je 11 a ne 10, jebem vas kabaliste, ko vas je učeo mistici, Madonna, a?
To je dakle po horizontali.
Vertikalno, registri se umnožavaju do neslućenih razmera: svako poglavlje priča novi narator. Majku mu jebem ako ja ne razvalim fokalizaciju u guzicu, ima da me ljubite (kakva rečenica, pa ja sam Bog pismenosti - jedna zapeta, i više ja ne jebem fokalizaciju u guzicu, nego me vi u nju ljubite! sjajno, zar ne?).
Kako je to moguće?
E, sinovci, kad ste vi kulovi! Saće tata da vas nauči.
Prvo, imamo predgovor, pre samog romana. U predgovoru ima da umnožimo narativne instance ko Basilid nebesa: do u beskraj! U strari, to je i osnova romana: Ideja o Bogu koji je izvan sveta, koji nije panteistički nemački i spinozistički bog koji se podudara sa svetom, nego je absconditus! Basilid, koji je tek naoko bio heretik, umnožio je ta beskrajna posredna boštva i nebesa između Demijurga i sveta do u beskraj, pokušavajući ilustrovati upravo tu ideju veze Boga i sveta koja je još samo simbolična, beskrajno posredna, možda neznatna, svakako nevažna: Bog je zauvek slobodan od svoga dela, Svet je božje delo, ali delo jednog rezigniranog, neutešnog Demijurga (nećemo da ga crtamo ružnim linijama, ne mora baš da bude negi Namćorasti Bog!).
I, šta se tu kaže, u tom predgovoru? Tu se kaže da je roman koji sledi poruka koju je pre povlačenja iz sveta - to ima veze s Ain Sofom i sledećim radnjama, ali da vas ne jebem... - odaslao svetu posredstvom svoga glasnika, anđela koji propada kroz bezbrojna nebesa na putu ka Zemlji.
Pali anđeo, kao glasnik romana koji je nova Objava, pa to je sjajno, zar ne!
Ali, Bog u međuvremenu nestaje, ili umire, ne zna se, i nositelj je poruke - ah, tako kafkijanski, ali to je također must - zapravo glasonoša mrtvoga kralja. Jasno, i sam se glasonoša gubi u tim infinitezimalnim nebesima, tako da poruka nikada ne dolazi na svoje odredište, što je samo jebanje po Lacanu i Žižeku, koji tvrde obratno!
Svaka budala se već do sada izgubila u ovom nacrtu, ali, tu sad leži jedna jednstvena genijalna mogućnost: kako poruke više nema, a ipak je stigao glas o njoj, postoji priča da je bila odaslana, kreće radnja romana kao rekonstrukcija prvotnoga tekst poruke iz ustiju nižih boštava koja su je imale prigodu pročitati: jedna su lenja, druga prmudra, treća zlurada i imaju svoje motive, jedan pak laže, drugi ima Alzheimera...uglavnom, poruku se rekonstruira i prenosi kao ona slavna knjiga prenošena ustima ludaka što od usta do usta preinačujuću izvornu rečenicu Markiza De Sada (inače, genijalna ideja: knjiga kao palimpsest luđačkih korekcija)!
Ovime dobijamo nebrojeno mnogo stvari: 1) tekst je palimseset...tratalalal, to kužite,ne: tekst se uspostavlja kao niz prepravaka i izvorna verzija biva tek per-verzija nebrojenih naracija; 2) tekst je,očito je, jeretičko evanđelje! 3)tekst je ourobouros, jer se uspostavlja u samotumačenju, a opet, teks je karcinom, jer napreduje nazadujući, samoga sebe razjedajući! 4) tekst je enciklopedija, u smislu en kiklos paideia, u sebi kružeće obrazovanje: jasno je da se tekst od samoga početka odnosi samo i jedino na sebe samoga, ali, to ne umanjuje njegovu stvarnost: to je izveštaj o stavaranju koji jest ono što je stvoreno - tekst je Reč, a Reč je Telo! 5) Došavši do te razine, telesnoga, pičimo ravno u srce suvremenih teorija, kao što je ona o korporealnoj anksioznosti u Hazarskom dikcionaru; ali, to su već zajebancije za veće jebače od ovdašnjih; to Jagna ne bu kusala!...Mogao bih do 134 sloja, no, kako smo tek na predgovoru, i ovo je dovoljno!
I, sad, dakle, budući da svako od 33 poglavlja priča novi demon, bog, anđeo ili heroj, jasno je da naratora zapravo nema: ako su narator svi, onda to nije Nitko! To je toliko genijalno da ne mogu da vam kažem koje pak to sve konzekvence ima: kakva kurac fokalizacija, ovde uopće ne može da sepriča o normalnim kategorijama pouzdanog i nepouzdanog pripovedača, tko gleda, tko vidi, tko priča, etc...I priča i vidi i svatko i nitko, tj. McGuffin: ona instanca koja kad je ima, pretječe, a kad je nema, nedostaje: Gospodar smisla! Fetiš osobno! Označitelj manjka koji maskira manjak označitelja, ej jebači, onaj koji tek post festum sve resemantizira i tralalalala...Toliko o tome.
Početak je pak kraj, jasno, a kad je tako, onda to znači da je to Ženski roman, što je jako popularno, jer to je struktura ženskog užitka: tu je svaki kraj novi početak!
Prve su reči romana: Iskoni be slovo!, jer, jasno, tu je svaka reč Reč: ona jedna, ista reč: Istina sama! Slovo je Slava! U tom je smislu to Pravo slavni roman! Jebiga. Shit happens.
Evo početka:
- Iskoni be slovo, promrmlja kir Kiril i počeše dupe.
- Ša bre...upita Metodije, više Nemanja 23.12.2006. 22:52
• Jebote, kakav fleš, SAD SE FAKAT IDEM UROKAT, I MEDITIRAT ĆU NAD OVIM NEMANJINIM KONCEPTOM KOJI ĆE PODSTRIJET BIŠKUPIĆU KAO MALOLJETNU KURVU KOJU SE NE MOŽE ODBITI. SJEĆANJE NA MOJE TUŽNE DROLJE OVO SE NE MOŽE ODBITI, LEČENI IZGNANIK 23.12.2006. 23:03
• - Ša bre, upita Metodije i nežno ga pomiluje po kosi.
- Iskoni be slovo, majkata da te ebam gluva, Metodije, da je u pizda ebam!
- E, ebem ti čoeka, tpuu...- otpljunu Metodije i umoći pero u mastilo.
Mastilo je bilo blještavo i crno, crno a blještavo kao Tertulijanovo pero.
Odjednom, kir Kiril životinjski kriknu:
- A, ne...deri to, jebem te u usta te ebem...Saću da ti kažem...saću..
Metodije ga je gledao kao bijelog majmuna. U čudu, dakle, mislim, da razjasnim stvar, jer budući da će se ovaj roman čitati i za 30 stoljeća, kad majmuni iščeznu kao takvi, onda je sasvim legitimno da velim kako je u ona vremena, mislim u....u tri pizde materine...jednostavno, Metodije ga je gledao u čudu!
Kirli zavapi do neba, paganskog, slavenskog, pustog:
- Iskoni be slovo!
- Eee, jebem ti čoveka! Pa zar nisam sad to zapisao, kir Kirile, jebem li te, što me bre zajebavaš, iiii....kur moj da mi sakaš, kir Kiče, te mi sakaš! Pa u čemu je razlika, bre?
- U intonaciju, ocatijebem neukog, kir Kirile, u intonaciju, sve je u intonaciju, samo ti to ne razumš i neće da razumeš dok u grob ne legneš, moj Metodije!
(...)
Evo, to je početak romana. Ostalo je obična tehnika. Prebacujemo se hiljadu i kusur godina u suvremeni Zagrob. Objašnjavamo da je Zagreb Zagrob i ostalo: vidi Dragi blog! Vreme: kali Yuga. Nemanja zapisuje reči: ...moj Metodije! Tekst dolazi do vremena sadašnjeg, i do Nemanjinih ustiju. Nemanja odlaže Krone pero, model posvećen Shakespeareu, s retkim komadićem drvenceta posađenog Shakespeareovom rukom osobno (vidi: Krone, Špeksir ) i zadovoljno pogleda u ogledalo koje ostaje prazno (jer on je vampir star 5 iljada godina, kako će kasnije da se vaspostavi, čime i on postaje jedno od Bazilidovih božanstava i tek jedan od naratora ovoga dela; Poe, koji piše Filozofiju kompozicije, samo je jedan od tumača Gavrana, ni manje ni više merodavan od Poea pesnika Gavrana). Kotrakadar, da se tako izrazim, iz ogledala: pogled Drugoga, pogled koji nas gleda itd.; zapravo, prvi kontakt onoga sveta, sveta bez odjeka i težine - sveta impoderabilija - iz kojega dolazi Poruka, i njen prvi Glasnik: recimo Ishmael. Itd.itd., i u tom smislu. Obična sapunica. Ko Vila Marija. Ili Zauberberg.
Ja mislim da je to genijalno!
Šta vi mislite?
(Zapravo, nije važno, ali, da razvijemo diskusiju...) Nemanja 23.12.2006. 23:08
• Ako se INHIBITOR složi, može da se sada ubaci, kad smo u Zagrobu, i epizoda koju je on napisao; kojtebolikur, pa rekoh da je svako i niko narator! Ona epizoda o Macedonijan bludu:

Macedonian blud
Zovem se Inhibitor. Za života sam čitao priču anonimnog autora Vrela pica kao zamjena za hladnjak veoma neobične strukture i nadasve čudnih likova. Linearno ispripovijedano djelo snošaja me se toliko dojmilo da sam otišao na prozor i promatrao susjedu Makedonku dok je vješala rublje.
Biljana platno beleše, pomislih, dok je vjetar vijorio njezine štirkane gaćice i potkošulje od supruga policajca. Ne znam što mi se dogodilo u tom trenutku, ali napetost je postala neizdrživa. Zalupio sam vratima i onako lud prišao susjedi.
- Bok suseda, kak' smo?
- Sakam samo dobro ebenje.
- Recite mi jesu li se smirile tenzije između albanskih separatista i domicilnog stanovništva?
- Sakam samo dobro ebenje od iskusni dečki.
- Popravljaju li se odnosi sa Grčkom? Čuo sam da će se Grci odreći svojeg povijesnog prava na naziv vaše države i konačno priznati Makedoniju.
- Sakam samo dobro ebenje od iskusni dečki so golem kur.
- Što je s Mizarom, Stefanovskim i tom ekipom, nešto su se pritajili u zadnje vrijeme?
- Sakam samo dobro ebenje od iskusni dečki so golem, ama mislam, golem kur.
- Sad vas stvarno više ništa ne razumijem. Odoh.

To perfektno paše! Već imamo gotovo prvu scenu prvog poglavlja, i cijeli predgovor (ovu teoriju shvatite kao predgovor: samo ćemo da napišemo: Na Patologiji, imežu Vrzosove i Leš a portera, u razbludno vrijeme čaja od urlonga, neki su dovoljno dokoni, dobri, domišljati - ne nužno tim redom - ljudi (da li ljudi?) napisali sljedeći komentar;
I onda ide tekst uvoda, koji je toliko ganuo Izgnanika.
Izgnaniće, da znaš da te volim ko čoveka i humanistu.
Ti si zbilja srce! Nemanja 23.12.2006. 23:29
• nE, Oovo naravno da je genijalno, ali ja bih htio da se unese i četrnaesto apokrifno šoglavljhe u kojem kir Kirile sjedi na nekoj mldenačko ocvaloj zabavi i ne nalazi svoje mesto ovde i uvale mu i buksnu i tu bih hteo da u tom polgavlju napravite njegov tok svesti na tridesetak kartica u kojem bi on mislio na toj kao zabavi, molimvas učinite to, i na taj način ćete da potučete i vladu bulića, možda da taj tok svest bude špisan u kratkim činjeničnim rečenicama i to bi bio presedan tok sveti od kratkih činjeničnih rečenica ali kako to izvesti, ne to možda može samo nemanja, samo njegovo pero to može učiniti i ja to želi,. Iako koliko god to blasfemično zvuči ima mi nešto basarijansko u čoitavom ovom nemanjinom konceptu romana IZGNANIK 23.12.2006. 23:30
• Zamislite sad: Priču priča i Inhibitor, a onda recimo, Infernotar, kao bilježnik natpakla!
Jebomi pas njemački ovčar od šogora sestričnu ako ovo već za sada nije bolje od bilo čega u hrvatskoj literaturi prve i druge polovice prošlih 500 godina, uključijući Planine koje, navodno, ipak nije napisao Zoranić. Nemanja 23.12.2006. 23:31
• Napisao ih je Milko Planinc, of course. Nemanja 23.12.2006. 23:32
• BASARIJANSKO? Ti to mene jebeš? Ja da pozajmljujem od Basare? A i šta je tu Basarijansko? Pa esej o Basilidesu je Borgesov, jeboteja, filozofija je nemačka i židovska, kao i mistika, teorija je francuska, Lacan itd., likovi su Makedonski, jedino je genij moj, osoban! I ti sad jebeš s uzorima, a još nisam prvo Slovo napisao! A kad već hoćeš: kurac je moj basarijanski, ovo je samo moja autoironija na sve moje priče: onu o Zagrobu, kao i ono u Steineru i Gavrilu Principu, vidi: Dragi blog Nemanja 23.12.2006. 23:36
• To ste vi Hrvati. Ja ad hoc napišem Plan Romana (da ne kažem kao se preziva) iz ruke, na tvoj mig, za zajebanciju, ali, ti odmah dodaješ: e, to nije originalno, to je malo basarijanski! Samo da me umanjiš, da mi skineš krunu kad ne možeš već s njome i glavu...Dobro, Izgnani, dokle ću ja da te opominjem! Pa ja ovo pišem da tebe i Par nas zabavim (je l i ova dosjetka, Parnas, pokradena?), a ti meni tako vraćaš!? Čime sam to zaslužio?
Napisaću ti ovaj tok misli, ali, malo složenije: Kik Kiril sedi zapravo na pola puta između Soluna i Singingdunuma; ušlogiran je k'o mamba i ima vizije. On osobno misli da s Ilijom, Ivanom i Isusom, ozaren nutranjim, taborskim svjetlom, gleda u ponore pakla, ali, to je zapravo božićna večera/tulum kod Književnog moljca. Prisutni su: Milko Valent, Jagna Pogačnik, Vlado Bulić, Porto, Slobodan Novak i sam domaćin, Moljac. Moljac predlaže da prizivaju duhove. Svi se slože, ali, ne znaju kako. Valent, koji bi silom htio atmosferu mraka i bliskosti, prima Jagnu za pičku. Svi se pogledavaju, i, jedan drugoga hvataju za međunožje, kao u živom zidu. Zidić - ja sam Bog pismenosti, velim ja - zaziva Metoda i Ćirila, oce Slova, da se jave i objave im krajnju istinu o tome koji je roman u 2006. godini u Hrvata ipak najbolji. Moljca obuzima Kirilov duh. I, sad Moljac progovara:
(hoćeš da ja zbilja izmišljam bessmislice ili copy/paste s Moljčeva bloga?) Nemanja 23.12.2006. 23:49
• Da, opet sam se istrčao, profesionalna reformacija, ali ovo s Kik Kirilom kako se ušlaksan spušta iz saloona u tom biranom društvu, ne, to se želi čitati a onda krepati kao da sam vidio Firencu. Ali zahtjevno je to ovo što si upravo iznašao tu ni Dean Duda kurac ne bi našao prethodnika. Alii zahtjevno je to nemanja, tako činjenično, ali ako do tog dođe, ne znam to će bit senzacija. ne tu više nema pandana, tu nema ni borhesa, tu nema više nikoga, ne ovaj put iz saloona pod utrjecajem droge to svi želimo čitati. idem sad pojest malo mesine nešto se puši iz kuhinje. u TRI PIČKE MATERINE. Nemojmo više tražiti prethodnike jer ćemo svi nekako drukčiji postat. aLI JEBEŠ MI SVE, TO ĆE IPAK NEKO STRPAT U POSTMODERNISTIČKI KOŠ ŠA ĆE DOĆI MIHAJLO PANTIĆ DA TI SIŠE KURAC A TO ĆE BITI PREMUČMO POSTAT ĆEŠ MEJNSTRIM. BOJIMSE NEMANJA OVO JE PRERIZIČNO. AKO NAPIŠEŠ TO POGLAVLJE ZAGREBAČKA KNJIŽEVNA SCENA DOŽIVJET ĆE KOPERNIKANSKI OBRAT DA POČNEM RABITI FILOZOFSKU TERMINOLOGIJU KOJA MI KAKO VIDIŠ NIJE STRANA IZGNANIK 24.12.2006. 00:04
• MOLJČEV MONOLOGOS (budući da obiluje povijesnim, eruditskim i svakovrsnim referencama, mora se čitati lento, ma non tropo; onako, ne previše close, da ne osljepite, a opet, prilježno. Recimo, prva rečenica zbog Milka Valenta izgleda logično: Bila jednom jedna krava Milka. Ali, već je i nepažljivom srednjoškolcu očito kao mjesec na vedrome nebu da je riječ o vrlo, vrlo suptilnoj parafrazi Joyceovog autobiografskog reme-djela "Portret umjetnika s lutnjom". Na taj način, molim, valja čitati i ine rečenice ovog monologa)

Bila jednom jedna krava Milka. Nije bila Valent, ali ni Planinc. Ni Zoranić. Petar. Krešimir četvrti. Dinamo prvi. Papa Benedikt XVI. Bejbi papa. I Ruth, Bejbi Ruth. Sad kad sam spomenuo Bejbi Ruta, na pola sam životnoga puta. Kao Dante. Kao Stamać Ante. Pavelić. Jebao je ćaća. Ćaćaća. Luciju. Namijenjenu svim knjigoljupcima i onima koji će to tek postati!
Tu ćete imati prilike čitati moje književne kritike, a iz drugih Medija ću vam prenositi vijesti vezane uz književnost, najave novih izdanja, književnih susreta, promocija knjiga i festivala, kao i intervjue sa piscima, urednicima, nakladnicima i prevoditeljima. Na Knjiškom moljcu također ćete moći čitati i kratke priče i pjesme domaćih i stranih autora, kao i ulomke iz zanimljivih novih književnih izdanja.

Valent u čudu pogledava Zidića. Zidić je mrtav i beo, kao ostaci koksa na nactanom Portovom nosu. Porto kurca ne razumije, samo čvršće pritiska Slobodana i Vladu. Slobodanu je mek ko duša, dok je Vlada onako krut, činovnički drčan. Jagna misli da je sve to nekakav performance, i pravi se da se nešto dešava; osvrće se jer misli da je riječ o skrivenoj kameri. Moljac se zgrči, kao epileptik, i kroz pjenu što mu obrubljuje usne kao pjena iz koje su rođeni šareni oblaci pulski škoj, grglja, sostenuto:

Ja sam, ne primjerice, velik čovjek i humanista s kraja prošloga veka. Volim sve stvari da dobro promotrim i odvagnem, pre nego što donesem svoj konačni sud. Uzmimo tako slučaj Ferić. Ja uopšte ne razumem svu tu strku oko tog polutana Ferića. Sad, jeste da Zoran Ferić, kao što možda znate, već duže vrijeme piše kolumne za Nacional. Budući da smatram da se radi o jednom od najzanimljivijih domaćih pisaca, trudim se što redovitije pratiti te tekstove i moram reći da mi je vrlo drago što njegovu kolumnu u novom broju nisam propustio!Taj tekst Ferić je naslovio Zubobolja i ljubavni jadi, i kao što naslov daje naslutiti, u njoj se pozabavio temom koja mu izrazito dobro 'leži' - boleštine i svakovrsne boli , pogađate, ponovo su na tapetu. Osim što je izrazito lucidno i duhovito uspio dočarati bol koju uzrokuje uznapredovali karijes, Ferić se u tom prostorno limitiranom tekstu efektno dotiče još mnogih tema, poput ljubavi, andropauze odnosno muškog klimakterija ili pak problematike spomenika političkim gnjidama primjerice, te je na koncu još i izrazito efektno i duhovito poentirao. Po mom mišljenju radi se o jednom od vrhunaca ovogodišnjeg domaćeg 'kolumništva' i svakako tekst preporučam!!!

Ma preporučaš ti moj topli kurac, odjednom će Valent. Milko. Ne Planic. Ni Zoranić. Petar. Krešimir četvrti. Dinamo prvi. Papa Benedikt XVI. Bejbi papa. I Ruth, Bejbi Ruth. Sad kad sam spomenuo Bejbi Ruta, na pola sam životnoga puta. Kao Dante. Kao Stamać Ante. Pavelić. Jebao je ćaća. Ćaćaća. Luciju. Namijenjenu svim knjigoljupcima i onima koji će to tek postati!
Tu ćete imati prilike čitati moje književne kritike, a iz drugih Medija ću vam prenositi vijesti vezane uz književnost, najave novih izdanja, književnih susreta, promocija knjiga i festivala, kao i intervjue sa piscima, urednicima, nakladnicima i prevoditeljima. Na Knjiškom moljcu također ćete moći čitati i kratke priče i pjesme domaćih i stranih autora, kao i ulomke iz zanimljivih novih književnih izdanja.

Valent u čudu pogledava Zidića. Zidić je mrtav i beo, kao ostaci koksa na nactanom Portovom nosu. Porto kurca ne razumije, samo čvršće pritiska Slobodana i Vladu. Slobodanu je mek ko duša, dok je Vlada onako krut, činovnički drčan. Jagna misli da je sve to nekakav performance, i pravi se da se nešto dešava; osvrće se jer misli da je riječ o skrivenoj kameri. Moljac se zgrči, kao epileptik, i kroz pjenu što mu obrubljuje usne kao pjena iz koje su rođeni šareni oblaci pulski škoj, grglja, sostenuto:

Ja sam, ne primjerice, velik čovjek i humanista s kraja prošloga veka. Volim sve stvari da dobro promotrim i odvagnem, pre nego što donesem svoj konačni sud. Uzmimo tako slučaj Ferić. Ja uopšte ne razumem svu tu strku oko tog polutana Ferića. Sad, jeste da Zoran Ferić, kao što možda znate, već duže vrijeme piše kolumne za Nacional. Budući da smatram da se radi o jednom od najzanimljivijih domaćih pisaca, trudim se što redovitije pratiti te tekstove i moram reći da mi je vrlo drago što njegovu kolumnu u novom broju nisam propustio!Taj tekst Ferić je naslovio Zubobolja i ljubavni jadi, i kao što naslov daje naslutiti, u njoj se pozabavio temom koja mu izrazito dobro 'leži' - boleštine i svako Nemanja 24.12.2006. 00:17
• Meni je ovo nemanjino čista kičerica. žali bože divnijeh markizovih redaka. njetocka 24.12.2006. 00:33
• jEBEN si nemanja, a na brzini i produktivnosti moga obi ti pozavidjeti i jerga. Ponekad sumnjam da na tipkovnici na onoj tipci dugačkoj za razmak imaš lajne belog pa da pišeš ko stiven king tako na koki pa šiljiš. drago mi je i da u maniri krležinoj i viktorijanskoj ustrajavaš na čestoj uporabi poredbe mek kao duša. ovde mi se najviše sviđa uloge jagne pogačnik i kad budem mrtav i beo igor zidić, ovi tu idioti s kojima upravo jesam skrenulči su temu na film, debili, srpkinja spominje makavejeva, trebalo bi joj gurnut bocu u pak , o ne u kakkav se sad pak razgovor vraćam među te debile mjesto da se spremam za badnju noć. sviđa mi se i uvođenje slobodana novaka i ispreplitanje s takvim mizewrijaama kao porto to je zbilja đojskovska manira istrajavanju na nebitnpm, mislim da sam ovo dobro uočio i ponosan sam IZGNANIK 24.12.2006. 00:33
• ... boleštine i svakovrsne boli , pogađate, ponovo su na tapetu. Osim što je izrazito lucidno i duhovito uspio dočarati bol koju uzrokuje uznapredovali karijes, Ferić se u tom prostorno limitiranom tekstu efektno dotiče još mnogih tema, poput ljubavi, andropauze odnosno muškog klimakterija ili pak problematike spomenika političkim gnjidama primjerice, te je na koncu još i izrazito efektno i duhovito poentirao. Po mom mišljenju radi se o jednom od vrhunaca ovogodišnjeg domaćeg 'kolumništva' i svakako tekst preporučam!!!

Ma prporučaš ti moj topli kurac, opet će Valent, malo nesiguran. Na tren mu se učinilo da je sve to već negdje vidio, ili rekorder. Hoću reći: čuo. U kurac, otišao sam u kurac, pomisli Milko. Koji nije dobio ime po kravi. Ali ni po Milki Planinc. Ni Zoranić. Ni Zoranić? Majku ti jebem, promuca Valent, koji sad Zoranić?
- Petar?,promuca Bulić.
- Krešimir četvrti, glupo nadoda Jagna, hoteći jednom opaskom polučiti troje: da razbije neugodu situacije, da dokaže kako je kvalificirana i za muške razgovore, konačno, da dadne do znania da ju se malo jače, muškije pritegne za pipicu, majku mu, bre Valent!
- Dinamo prvi, Papa Benedikt XVI, promrsi Valent, osmjehnuvši se ovlaš i kiselo, kao kineska juha, kao da pogađa Jagnine misli.
- Bejbi papa. Bejbi papa, kažem, odjednom se začuje glas iz Slobodana Novaka, koji je stajao ukočen, kao vlastita bista! Klasik, pomisli Valent, nema šta!
Zanimljivo, reče Valent, a je li to Berbi Ruth?
- I Ruth, Bejbi Ruth. Sad kad sam spomenuo Bejbi Ruta, na pola sam životnoga puta. Kao Dante. Kao Stamać Ante. Pavelić. Jebao je ćaća. Ćaćaća. Luciju. Namijenjenu svim knjigoljupcima i onima koji će to tek postati!, mumlao je klasik, i šteta što nije bilo Đule, ni ostale đuladi, da to zabeleži za potomstvo, ili barem za Jutarnji list, pa da to Ninoslav Pavić čita na klonji, gde on jedino čita, brišući dupe s prvim, jutranjim listom.

Tu ćete imati prilike čitati moje književne kritike, a iz drugih Medija ću vam prenositi vijesti vezane uz književnost, najave novih izdanja, književnih susreta, promocija knjiga i festivala, kao i intervjue sa piscima, urednicima, nakladnicima i prevoditeljima.

Svi pogledaše u Moljca koji je odjednom prolupao!

-Je l' da je Moljac prolupao! Ko obuzet, bre, šta mu je, koji mu je moj? oslobodila se Jagna.

- Koji ti je moj?, upit Valent, kao da čita Jagnine misli, i ponovo se lecnu, kao da je sve to već negdje čuo. Ili vidio. Rekorder. Da, ja sam rekorder, mater mu jebem. Napisao sam 28 knjiga, sve jedna ljepša od druge. A uspjeha, niotkuda. Evo, recimo, taj moj Clown! Pa to je čisto remek-djelo kasnije hrvatske moderne, ili možda čak postmoderne. To se piše jednom u sto godina!

- Kakav kurac Novak! Kakav tamjan!, dovrši sada glasno Valent, iznenadivši redom: sebe, Jagnu, Novaka, pa i Bulića, koji je već odavna odusta od toga da shvati zašto je danas Božići čiji je onda ovo domijenak.

Novak, ozbiljan kakav već jest, reče: Kolega, to je kontračinjeničan iskaz! To je sve vaš laissez-faire, i proizvoljna mačja derača jednog nerealiziranog furtimaša: Ja, na primjer, ja bih sad odmah išel boriti se v Abesiniju, kak sam srčan!

Za tren čulo se kako veliko licitarsko srce lupa u grudima male Jagne Pogačnik. Pleonastičan zvuk.

- Na Knjiškom moljcu također ćete moći čitati i kratke priče i pjesme domaćih i stranih autora, kao i ulomke iz zanimljivih novih književnih izdanja, odjednom će Moljac, kao obuzet!

Sad se svi već uozbiljiše!

- Dobro, pizda mu materina, Moljac, ohani malo. Tko o čemu ti o literaturi! Dobro, pusti...nego, jeste li prijetili nešto čudno, maloprije, mislim? upita Valent.

Zidić, koji se do data nije puno miješao u razgovor reće:

- Ja mislim da je sve ovo već bilo. Deja vu!

Velantu se orosi čelu. Jedna mu kap klizne niz lijevu sljepoočnicu. Jagni zakrulji želudac. Novak malo podigne bradu, ili je tako sjena pala na njegovo stameno poprsje. Bulić i Porto čvršče pritisnuše dlanove.

- Kako to mislite? upita Novak prokislim baritonom.

- Pa tako. Sve je ovo jedno veliko kružno bunilo svijesti. Možda smo mi samo likovi u nekakvoj Hladikovoj drami, jedna velika fantazmagorija i san u snu!

- Igore, ne serite!, rezolutno će Novak. Nisam vam ja jajara Maković ni onaj perfidni Mandić! Idemo s činjenicama! Kakva fantazmagorija, kakvi bakrači! Dobro, kako smo se uopće našli u ovoj situaciji?

Moljac, kao domaćin ponukan odogovoriti na ovo pitanje, progovori, fatalno, u dvorani kobnoj, u idili cvijeća:

Pa, bila je jednom jedna karava Milka. Nije bila Valent...

* * *

Konstantin se sruši na tlo. Kiril na njega. Ostatoše ležati tako jedan preko drugoga, u obliku grčkoga križa.
Gospodi pomiluj! Nemanja 24.12.2006. 00:40
• DRAGO DRUŠTVO, EVO, JA SAM VAM POKLONIO JEDNO VELIKO DELO, I TO U RIL TAJMU, A VI SAD SIŠITE SINTAKSU! Nemanja 24.12.2006. 00:51

- 00:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 23.12.2006.

PLAN ROMANA



Image and video hosting by TinyPic

Evo, saćemo ja i Lečeni da napravimo savršen roman za Biškupovu dotaciju.
Prvo, imaće 33 poglavlja. Zbog Isusovih godina. Ima i veze s brojem čovekovih rebara. Odatle simbolika: čovek može da bude ko Bog! Recimo, da se tako oseća.
Svako teće poglavlje pripada većoj celini: tu već imademo 11, kao 11 sefirota, kojih je 11 a ne 10, jebem vas kabaliste, ko vas je učeo mistici, Madonna, a?
To je dakle po horizontali.
Vertikalno, registri se umnožavaju do neslućenih razmera: svako poglavlje priča novi narator. Majku mu jebem ako ja ne razvalim fokalizaciju u guzicu, ima da me ljubite (kakva rečenica, pa ja sam Bog pismenosti - jedna zapeta, i više ja ne jebem fokalizaciju u guzicu, nego me vi u nju ljubite! sjajno, zar ne?).
Kako je to moguće?
E, sinovci, kad ste vi kulovi! Saće tata da vas nauči.
Prvo, imamo predgovor, pre samog romana. U predgovoru ima da umnožimo narativne instance ko Basilid nebesa: do u beskraj! U strari, to je i osnova romana: Ideja o Bogu koji je izvan sveta, koji nije panteistički nemački i spinozistički bog koji se podudara sa svetom, nego je absconditus! Basilid, koji je tek naoko bio heretik, umnožio je ta beskrajna posredna boštva i nebesa između Demijurga i sveta do u beskraj, pokušavajući ilustrovati upravo tu ideju veze Boga i sveta koja je još samo simbolična, beskrajno posredna, možda neznatna, svakako nevažna: Bog je zauvek slobodan od svoga dela, Svet je božje delo, ali delo jednog rezigniranog, neutešnog Demijurga (nećemo da ga crtamo ružnim linijama, ne mora baš da bude negi Namćorasti Bog!).
I, šta se tu kaže, u tom predgovoru? Tu se kaže da je roman koji sledi poruka koju je pre povlačenja iz sveta - to ima veze s Ain Sofom i sledećim radnjama, ali da vas ne jebem... - odaslao svetu posredstvom svoga glasnika, anđela koji propada kroz bezbrojna nebesa na putu ka Zemlji.
Pali anđeo, kao glasnik romana koji je nova Objava, pa to je sjajno, zar ne!
Ali, Bog u međuvremenu nestaje, ili umire, ne zna se, i nositelj je poruke - ah, tako kafkijanski, ali to je također must - zapravo glasonoša mrtvoga kralja. Jasno, i sam se glasonoša gubi u tim infinitezimalnim nebesima, tako da poruka nikada ne dolazi na svoje odredište, što je samo jebanje po Lacanu i Žižeku, koji tvrde obratno!
Svaka budala se već do sada izgubila u ovom nacrtu, ali, tu sad leži jedna jednstvena genijalna mogućnost: kako poruke više nema, a ipak je stigao glas o njoj, postoji priča da je bila odaslana, kreće radnja romana kao rekonstrukcija prvotnoga tekst poruke iz ustiju nižih boštava koja su je imale prigodu pročitati: jedna su lenja, druga prmudra, treća zlurada i imaju svoje motive, jedan pak laže, drugi ima Alzheimera...uglavnom, poruku se rekonstruira i prenosi kao ona slavna knjiga prenošena ustima ludaka što od usta do usta preinačujuću izvornu rečenicu Markiza De Sada (inače, genijalna ideja: knjiga kao palimpsest luđačkih korekcija)!
Ovime dobijamo nebrojeno mnogo stvari: 1) tekst je palimseset...tratalalal, to kužite,ne: tekst se uspostavlja kao niz prepravaka i izvorna verzija biva tek per-verzija nebrojenih naracija; 2) tekst je,očito je, jeretičko evanđelje! 3)tekst je ourobouros, jer se uspostavlja u samotumačenju, a opet, teks je karcinom, jer napreduje nazadujući, samoga sebe razjedajući! 4) tekst je enciklopedija, u smislu en kiklos paideia, u sebi kružeće obrazovanje: jasno je da se tekst od samoga početka odnosi samo i jedino na sebe samoga, ali, to ne umanjuje njegovu stvarnost: to je izveštaj o stavaranju koji jest ono što je stvoreno - tekst je Reč, a Reč je Telo! 5) Došavši do te razine, telesnoga, pičimo ravno u srce suvremenih teorija, kao što je ona o korporealnoj anksioznosti u Hazarskom dikcionaru; ali, to su već zajebancije za veće jebače od ovdašnjih; to Jagna ne bu kusala!...Mogao bih do 134 sloja, no, kako smo tek na predgovoru, i ovo je dovoljno!
I, sad, dakle, budući da svako od 33 poglavlja priča novi demon, bog, anđeo ili heroj, jasno je da naratora zapravo nema: ako su narator svi, onda to nije Nitko! To je toliko genijalno da ne mogu da vam kažem koje pak to sve konzekvence ima: kakva kurac fokalizacija, ovde uopće ne može da sepriča o normalnim kategorijama pouzdanog i nepouzdanog pripovedača, tko gleda, tko vidi, tko priča, etc...I priča i vidi i svatko i nitko, tj. McGuffin: ona instanca koja kad je ima, pretječe, a kad je nema, nedostaje: Gospodar smisla! Fetiš osobno! Označitelj manjka koji maskira manjak označitelja, ej jebači, onaj koji tek post festum sve resemantizira i tralalalala...Toliko o tome.
Početak je pak kraj, jasno, a kad je tako, onda to znači da je to Ženski roman, što je jako popularno, jer to je struktura ženskog užitka: tu je svaki kraj novi početak!
Prve su reči romana: Iskoni be slovo!, jer, jasno, tu je svaka reč Reč: ona jedna, ista reč: Istina sama! Slovo je Slava! U tom je smislu to Pravo slavni roman! Jebiga. Shit happens.
Evo početka:
- Iskoni be slovo, promrmlja kir Kiril i počeše dupe.
- Ša bre...upita Metodije, više 23.12.2006. (22:52) - # - zadnje uređivanje

Nemanja
- Ša bre, upita Metodije i nežno ga pomiluje po kosi.
- Iskoni be slovo, majkata da te ebam gluva, Metodije, da je u pizda ebam!
- E, ebem ti čoeka, tpuu...- otpljunu Metodije i umoći pero u mastilo.
Mastilo je bilo blještavo i crno, crno a blještavo kao Tertulijanovo pero.
Odjednom, kir Kiril životinjski kriknu:
- A, ne...deri to, jebem te u usta te ebem...Saću da ti kažem...saću..
Metodije ga je gledao kao bijelog majmuna. U čudu, dakle, mislim, da razjasnim stvar, jer budući da će se ovaj roman čitati i za 30 stoljeća, kad majmuni iščeznu kao takvi, onda je sasvim legitimno da velim kako je u ona vremena, mislim u....u tri pizde materine...jednostavno, Metodije ga je gledao u čudu!
Kirli zavapi do neba, paganskog, slavenskog, pustog:
- Iskoni be slovo!
- Eee, jebem ti čoveka! Pa zar nisam sad to zapisao, kir Kirile, jebem li te, što me bre zajebavaš, iiii....kur moj da mi sakaš, kir Kiče, te mi sakaš! Pa u čemu je razlika, bre?
- U intonaciju, ocatijebem neukog, kir Kirile, u intonaciju, sve je u intonaciju, samo ti to ne razumš i neće da razumeš dok u grob ne legneš, moj Metodije!
(...)
Evo, to je početak romana. Ostalo je obična tehnika. Prebacujemo se hiljadu i kusur godina u suvremeni Zagrob. Objašnjavamo da je Zagreb Zagrob i ostalo: vidi Dragi blog! Vreme: kali Yuga. Nemanja zapisuje reči: ...moj Metodije! Tekst dolazi do vremena sadašnjeg, i do Nemanjinih ustiju. Nemanja odlaže Krone pero, model posvećen Shakespeareu, s retkim komadićem drvenceta posađenog Shakespeareovom rukom osobno (vidi: Krone, Špeksir ) i zadovoljno pogleda u ogledalo koje ostaje prazno (jer on je vampir star 5 iljada godina, kako će kasnije da se vaspostavi, čime i on postaje jedno od Bazilidovih božanstava i tek jedan od naratora ovoga dela; Poe, koji piše Filozofiju kompozicije, samo je jedan od tumača Gavrana, ni manje ni više merodavan od Poea pesnika Gavrana). Kotrakadar, da se tako izrazim, iz ogledala: pogled Drugoga, pogled koji nas gleda itd.; zapravo, prvi kontakt onoga sveta, sveta bez odjeka i težine - sveta impoderabilija - iz kojega dolazi Poruka, i njen prvi Glasnik: recimo Ishmael. Itd.itd., i u tom smislu. Obična sapunica. Ko Vila Marija. Ili Zauberberg.
Ja mislim da je to genijalno!
Šta vi mislite?
(Zapravo, nije važno, ali, da razvijemo diskusiju...) 23.12.2006. (23:08) - # - zadnje uređivanje

- 23:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 22.12.2006.

agripnija blagovesnog NEMANJE, arhimandrita i heroja Neuma

Image and video hosting by TinyPic

DAJE SE NA ZNANJE


Blagodareći svesrdnom trudu Filipa O., samopregornog revnog mrava na večnom božjem gradilištu, spasena je i otrgnuta od Zlog i Zadrtog gotovo cela zaostavština Nemanje, Infernotara, Kapetana Kuke, Budalaj lame i Njegove Načelne Nedokučivosti, silno Dragoga bloga, da o inim avatarima i ne govorimo.

Uskoro će daklem početi da se objavljuje tom po tom SABRANIH ZLODELA praotca našeg DRAGOG BLOGA jedinoga; beležnika njinog natpaklenog INFERNOTARA, precednika uprave društva Verige & Kotlovi.; Vrhuplašitelja idiota, slojmuna i samoskrivljeno nezrelih, kao i obilja imbecila bez obzira na spol, veru, boju kože i socijalne razlike, one & only zlehudog i zlovoljnog KAPETANA KUKE; pramudrog prvotnog BUDALAJ LAME, utrnulog i umornog od pameti i dosade, kao i nekih manjih besova i demona ove neobičo slojevite i čudno složene ličnosti, koja je na proputovanju kroz ovaj tužan mali grad, s kraja onog, a početka ovoga veka, ostavila trajnu pustoš u vašim srdcima i prazninu u vašim glavama. Naime glavama.

Enjoy! Your symptom!

- 02:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

GABRIELOV PRINCIP, ILI: KAKO JE DOŠLO DO PRVOG SVJETSKOG RATA

Image and video hosting by TinyPic

JASNO DA SEREM. UOPĆE SE NE RADI O STEINEROVOM ŠTOSU S GABRIELOVIM PRINCIPOM KOJI NA ČUDAN NAČIN KOINCIDIRA S GAVRLILOM PRINCIPOM, NESREĆNIM ZAČETNIKOM PRVOGA SVJETSKOG KLANJA, NEGO JE RIJEČ O METAFORI POVODA: OVDJE ĆEMO DA RAZJASNIMO ŠTO JE NEPOSREDNO PRETHODILO NEMANJINOJ ODLUCI DA ČINODEJSTVUJUŠĆI OTVORI OVAJ PROTUBLOG; TU SE DAKLE NE TUMAČE NAČELA I UZROCI, NEGO SE IZNOSI JASAN, NEDVOSMISLEN I NEPOSREDAN POVOD OVOJ ČUDESNOJ POJAVI. ZABELEŽENO NA BLOGU BRATA NAŠEGA INHIBITORA KIZZE MARKIZA OD OTRANTA, VLASTORUČNO: NEMANJA, METEŽNIK STAR 5 ILJADA (TISONŠTA) GODINA.

O Gabrielovom principu, tek ukratko: Svaka je epoha pod znakom nekog nebeskog arhanđeoskog zaštitnika; pre ove naše, zaštićene Nebeskom Gardom Sv.Mihaela (o čemu više na blogu NJEGOVOG PRVOSVEŠTENSTVA OTAJNOG PANTOKRATORA SVEVASELJENSKE POSVUDI NAŠEGA I DRUGIH MOGUĆIH SVEMIRA, LEPOG I DRAGOG BLOGA JEDINOGA, na atresi: DRAGI BLOG inc.) vladika bijaše ing.arh.Gabriel, sa svojum prisegnutom vojskum. O tim pizdarijama mogao bih potegnuti do 'Steganographie' Johannesa Trithemiusa ili do kuma Agrippe od Nettesheima, ali, nije potrebno: važno je samo to da se epohe kojima vladaju Gabriel i Mihael javljaju susljedno, iako savim neprecizno i proizvoljno: tu netočnost, ili kozmičku komociju, koristi Steiner i, produžujući mandat Gabrielu, čiji princip vlada do pred kraj 19. stoljeća, uviđa da taj Gabrijel Princip ima svoje konkretno historijsko ruho - u liku Gavrila Principa. Ostalo je povijest.


grcam, njištim, ržem, ne znam što reći m for murder 20.12.2006. 18:11

Nakon dvotjednog putovanja po Istri, odlučio sam se malo skrasiti u prekrasnoj Rijeci gdje sam mislio napisati par osvrta za književni časopis Kamov. Ušao sam u turistički ured po prospekte. Tamo je sjedio neki očalinko i na nešto nalik penisu nabijao savim malo pile, da, živo pile kakva majke svojoj djeci paganski kupuju pred Uskrs. U drugoj ruci držao je roman Gola vučica u koji je debilno buljio dok je šiljio pile koje je imalo izraz očiju kao da ništa ne osjeća. Tada je zazvonio uredski telefon. Očalinko se javio. S druge strane čuo se odvratan ženski glas.
- Ljubi, što mi radiš, jesi li poboldao neku novu kritičicu? Ili me opet praviš ljubomornom s onom drugom Majom.
- Vodim ljubav s piletom.
- Ajde, super, ono zadnji put kad si gurao kurac u odvratnu skotnu štakoricu mi nije baš bilo okej. Zašto me, dragi, imaš potrebu pravit ljubomornom. Zar si toliko nesiguran?
Ured je zaudarao na perje i na nadolazeći svrš. Nisam više mogao slušati službenikov razgovor. izašao sam. IZGNANIK 20.12.2006. 18:38

piki,jel to tvoj intimni, autobiografski doživljaj? nekako si preuživljen da bi bilo slučajno. riki 20.12.2006. 18:52

da si se odmah vratio u reku i odvezao leš s radijatora. mnogo, bre, smrdi u komšiluku. gug 20.12.2006. 19:06

Ovo je zaslažilo da bude ponovljeno: mirkec s kolko ćeš proć na polugodištu? ja brijem da ću s dva e..ono ne..stari će me ubit kuiš ono ne. nego, kam izlaziš, kaj slušaš i imaš kaj protiv pankera? e super si mi ono.dobro si mu reko. baš si ga odjebo , čoeče , ono ne. ajmo se nać i cugat na ribnjaku , ono. ha oš a
Izgnanitshce, nije dovoljno samo sisanje kurca. Trebaš imati pneumatski srk. Onako, da mi bubrege centriraš kad usišeš. Kao odčepljivač slivnika. Samo nabiješ usta kao gumu na slivnik, i hermetično hermetistički zatvoriš dovod kiseonika. Potem povučeš! Ej, koji je to usis!
Samo ti kamenčići krenu!
Ja mislim da su najbolje pušačice pičke iz Međimurja. Kad ti ga one pozaugaju možeš biti miran dobrih šest dana.
Ne znam je li tome pridonio nekakav poseban rad usana ili nostalgičnost međimurskih pjesama, ali nakon mog iscrpnog istraživanja zaista mislim da takvih pušačica nema ni u Soko Banji!
Što ti misliš? Dragi blog 20.12.2006. 19:08

Jedno vrijeme sam slovio za pičku iz Međugorja. Po cijeni od 100 kuna mogo dobro posisat kurac. Dolazim u kuće. Stric me vozi sa svojim kamionetom. Moj broj je u malom oglasniku Večernjeg lista po šifrom "Sisavac". Veselim se vašim pozivima! IZGNANIK 20.12.2006. 19:21

Koje umobolne gluposti. Ti si dečko zreo za ludnicu Mirkec Veličanstveni 20.12.2006. 19:25

Nije mi jasno zašto ljudi misle da samo pederi vole nekom drugom muškarcu gurati kurac nekamo.
Baš ste čudni, o, ljudi.
Markiže, kaćeš da me karaš? Luce 20.12.2006. 19:54

Luce, javio mi je brat Nemanja da se opasno naložio na tebe. Markiz de ga Sad 20.12.2006. 19:57

Mirkec, ako su ovo gluposti, onda nisu umobolne, a ako su tekstovi umobolni, onda nisu glupi. Ti si Mirkec zreo da te Izgnanik kara u nosnice, svojim turbo-spešl unosnim kurčićem.
On to voli, on to mora.
Znaš kako ćeš imati protočnost vazduha - k'o turbina Concorda.
Kad ušmrkneš malo od ovih dečaka iz MVPa što dampiraju cene Kolumbiji, ima da posišeš sve linije Dalmatine!
Inače, baš mi je simpatična Colinda Escobar! Neviđena pička!
Čuo sam da je uvela crtanje na Diplomatsku akademiju kao obavezan predmet!
Još samo da Čobanković uvede poticaje za sadnju sinsemille, pa da krave daju po 200 litara mleka dnevno, de će da nam bude kraj!
Imam o tome dve smešne priče koje se kažu vicov.
- Je l' ti puši krava?, pita jedan Zagorec drugog.
- Ne.
- Ha, ha, ha...Onda ti štala gori.
To je gotov prvi vic. Smešan je jer isprva je čudno da puši krava, a onda što se ovaj raduje što onome gori štala. To je Mirkecu jako smešno. Još i danas.
I drugi:
- Isuse, kak je vaša krava debela!
- To je zato kaj imam dobru travu.
- Je? Dajte onda i meni sfrčite jednu!

Ha, ha, ha. I taj je smešan. Jer je ovaj drugi mislio da ima travu za pušit u štali onog prvog kaj mu krava ne puši nego mu štala gori.
Odlično, za bogove, ne? Nemanja 20.12.2006. 20:02

Čuj, Markviz, nisam ja ništa nikome javio, ali, stvari stoje ovako: Luce je vanserijska pička, i mada ja preferiram tv spram radija - Mirkecu: treba mi i slika, a ne samo ton - ovdje je ton to te mere hi-fi, da bi mogo gotovo da je pojebem i na neviđeno. Uostalom, uz takav ton mogao bi da zamislim sliku kakvu god želim!
Konačno, budući da Luce vapi za dobrim predbežićnim karanjem, mogao bi da je iztaslačim i iz čisto verskih razloga i osećanja, onako, kao bližnjeg svoga.
Ne znam šta Luce misli... Nemanja 20.12.2006. 20:08

Ne, ovo da se Nemanja popalio na Lucu, meni je ono turbo-fejs, fejs priča. Iako je Luce mene pozvala da je pred Božić dođem karat u to selo, ovo sa Nemanjinom pohotom me jebeno zaintrigiralo. Taj spoj, Nemanja vrhunski intelektualac u dendijevski skrojenim sakoima i konzervativne frizure lagano nakovrčane odozada, mi je prejebeno. Zamisli, on takav odlazi u to selo kod te obične pičke Luce koja je pun kurac seljačka i nepismena. Volio bih znat kako će započet razgovor ili će nemanja odmah htjet karat. Zanima me i njihova prepiska preko mejla kada će Nemanja ugovarat mjesto karanja. Oh, Nemanjo izjebi tu seljančicu. Zanima me hoćeš li odmah nakon snošaja oprati spolovilo u mlakoj vodici. I da li ćeš dok ćeš to obavljat dozvolit da ti Luce promatra stražnjicu dok ćeš biti nagnut nad lavor. Mislim da si ti u izlaganju svoje intime djevojačkom pogledu stidan poput kakve sijamske mačke. To je tvoj jedini danak naukovanju Tome Akvinskog. IZGNANIK 20.12.2006. 20:19

Izgnaniče, de ćemo na Ponoćku da se izđuskamo i da se nabacujemo časnim? Još ne mogu da zaboravim onu malu Imakulatu iz Frankopanske, ej, koja brijačica - ne sme da govori, a toliko je komunikativna, čudo jedno!
Ja ću tebe da vodim do hijerotonisanog protojereja Sifonija. Što on lepo ume da bigliše, ne bi živ čovjek mogo da pogodi!
Monasi su u molitvi inače kao sveče što tinjaju pred ikonom!
Neobično lep prizor!
I ta molitva srca, to taborsko svetlo preobraženja, sve to treba da nas obasjava i greje i dok smo mrtvi pijani ispred crkve i bauljamo tražeći de se kupuju ulaznice za priredbu!
Jedva čekam da odvalimo Kiro Eleison! Kad ministar Kirće zaigra za ponoć, ima sav kriminal da poumire od smeha.
Ima li kod vas matineja Ponoćke, pa da odemo i na after? Nemanja 20.12.2006. 20:19

Ja sam brate SIJAMSKA MEČKA, a ne mačka, Machu ti Pikchu jebem!
Šta ja ima da se dogovaram? Dolazim u mesto i, jasno, intuitivno i po njuhu - kučka se tera, bre, njušim ja to i ovako, linearno - što je jedno te isto jer je nos organ volje, a volja instrument intuicije (vidi. Cipra, tumačenje 98. Heraklitovog fragmenta "Duše mrtvih mirišu u hladu"), pa dakle ja dolazim do nje neminovno, kao radnička klasa nakon buržoazije, neumitnom logikom smene godišnjih doba: kao što kiša pada, a pas laje, ja ću da je karam s neminovnošću prirodnih pojava!
I to onako čisto, bez suvišnih pitanja, snažno, kao ausanska brana, odolevajući bujici emocija - njenih!
I još ću ponešto da pregrizem, jer sam čuo da u tom selu rade dobre švargle i pitu savijaču kičme!
To mi je jedini plan, osim da unajmim eroplan. Mrzi me da se po ovoj magli jebem do tamo neke vukojebine! Pa ne mogu ja da jebem nakon dva sata tandrkanja po šumama i gorama!
Je l' to konceptualno u redu? Nemanja 20.12.2006. 20:27

Nemanja, jesi skužio ovo, u istu sekundu smo poslali komentare, ovo je već patafizika. Tako se bojim ove podudarnosti, ne znam što da iščitam iz ove paklene igre brojeva. Oh, da, tako bi rado volio da zajedno odemo u kaputima na ponoćku u onu crkvicu u tkalčićevoj. Tamo je unutra tako vlažno, volio bih da iskreno pjevamo božićne pjesma. A poslije bih da si naguramo petarde u šulenzare. Da, volio bih i prisustvovati orgiji u pravoslavnoj crkvi, imaju li oni časne sestre? Volim uniformirane žene kad mi pokazuju butine. Na Badnju veće uvijek sam tako usamljen. Nemam obitelji, svi su mi pomrli, a rođaci me se gnušaju. Na prošli Badnjak sam uz bocu crna vina iščitavao Kiševu priču iz zadnje faze - Jurij Golec. Tako bi se volio proveseliti s tobom, a opet da usput i nešto izjebemo. Poslije bi slušali Kočiša Zeca: Na Badnju noć ko uvijek ću ti doć, da ne budeš mi sama da na(kitimo) bor." Otpratio bih te do stana poslije. Pa bi si još negdje naručili picu sa plodovima mora. IZGNANIK 20.12.2006. 20:30

Tako si lijepo i istinito opisao ovu jebačinu s Lucom, da mi se na trenutk čak kao počeo krutiti penis. Sviđa mi se kako si u svojoj snazi spreman odoljevati ženskim emocijama. Ti su tu samo da pojebeš, a kasnije obnoviš snagu škembićima. Vidiš, ti si pravi potentni Srbin, dok kod nas zagrepčaneca to ide nekak drukčije. Ja bi to volil obavljat kao u pjesmi Đimija Stanića, Gospa Jela. Onak da se ništ izravno ne govori, i da se ima nekih štruklica prvo pojest tam kod Jegerhorna. Ja ti jako volim tancat s curama i šetat po maksimiru, a onda da kod nje idemo na mlince i štrukle. Divim se tvom opisu iskonske jebačine. Nije ni čudo što na raspolaganju imaš aeroplan IZGNANIK 20.12.2006. 20:40

...........................ze.......................
.......................zečjisf...................
.....................prišivenize...............
..................prišivenizečjisfi...........
...............prišivenizečjisfinkte.......
...........prišivenizečjisfinkterpriši..
........prišivenizečjisfinkterprišiveni
......prišivenizečjisfinkterprišivenizečj
...prišivenizečjisfinkterprišiveni zečjisfi
.prišivenizečjisfinkterprišivenizečjisfinkte
prišivenizečjisfinkterprišivenizečjisfinkterpr
........................zečjisf............................
........................zečjisf............................
........................zečjisf.......................... lolla 20.12.2006. 20:43

ljubavi, okitila sam ti jelku zečjim sfinkterom kad ga toliko voliš da ne propuštaš priliku spomenuti ga! lolla 20.12.2006. 20:45

na vrh ću se nabiti samo za tebe ljubavi moja lolla 20.12.2006. 20:47

baš gledam. sjebo mi je jelku, šupak prokleti. lolla 20.12.2006. 21:02

Nemanja, gotovo da sam izgubila vjeru...
Što mislim?
Meni samo pička misli i ja, eto, jadna, slušam njene zapovjedi.
A na tebe je poskočila, iju! Već odavno. Iju! Luce 20.12.2006. 21:02

ja nisam, al piše da je vlad bulić, natrpam ga u bulju čikljavu! gug 20.12.2006. 21:04

I ja se divim to opisu! Moram priznati da je poredba s Asuanom iznenađujuće lepa: iznenađujuća i lepa, izenanđujuća, i možda zato lepa! Gongora bi slomio kurac kundakom da može da je pročita!
Inače, ja ne volim da u zavojima Kočić, znaš Zec! Ahahaha, i taj je vic jako dobar. (Jebote, nos mi je k'o Kilingmanđare!).
Ne, nemamo časne sestre: sve smo ih pojebali!
Imamo časnu braću.
Još njih dvojicu: Amfilohija Radovića, i još jednog mohana s Athosa, mislim da se zove Dejan Savičević.
Ni ja ne mogu da izdržim koliko sam popaljen na polnoćku! Ima bre da pocepamo, aaaaaaaaaaaaa, ima sve sa sebe da satrem, pička mu lepa materina koliko ja volim da slušam sve te propovedi, pa onda obitelji u svečanom ruhu, pa dečaci očešljani na stranu, devojčice što mirišu na sapun i greh, mlade majke u vlažnom krznu i ozbiljni očevi visokih, hrvatskih čela, u dole, u sffumatu apside, kresi se Kristuš na propelu i namiguje: Nemanja, Nemanja, bre sine, yo, man, gospodi pomiluj, nabijemihnakrurac kud su me morali na križ...! Te moje rane dečačke gornjogradske barokne fantazije jedne lokalne, panonske, autentične katoličke mistike u zanosu napjeva Rajska djevo, kraljice Hrvata, odredile su me već zarana, moj amice, tako tragično i duboko, da su sva kasnija moja frivolna karanja i taslačenja diljem ovog otužnog blatnog dna jednog davnoiščezlog uzaludnog mora - ovde je i more izlapilo! - samo efemerna grudva na fonu večnih Alpi mojih tadašnjih uspenja!
Sori, druže, znam da drkam kurac, ali ja se tu i tamo malo hrvacki opustim, pod dojmom kasnopubertetske lektire jednog osamljenog starca sa Gvazda il' Zagvozda, i onda to navre iz mene, to nešto mutno u nama, moj Iznaniče, i tada mi treba jedna bela ruka na mojoj tamnoj glavobolji.
Ili barem jedan vešta, poput voštanice izbledela ruka, na mom rumenom, pusirajućem, nabreklom kurcu u koji mi odite i ti, i Markiz i Luce, jer ne mogu više da dočekam tistega Božičja u Lepoj Našoj Rvackoj.
Šta ste mi kupili, a?
Jesam dobio ona sabrana Matoševa dela koja ste mi obećali lane?
Ili barem ćilibar! Nemanja 20.12.2006. 21:14

JA SAM PEDERI, šta je pičke, šta se penite?
I šta onda?
Ko ima šta da mi kaže može da mi se na šalter obrati, nabijemvas na atakurac (otac svih kuraca, turc.).
Luce, ljubavi, to jasno i tebe ide, ali posebno, pod drugim, drukčijim i zanosnijim uvetima.
I meni skače kita čim se tebe nešto pita, i ne mogu da ostanem indiferentan, k'o pred Hertom drugar Tita!
Polizao bih te k'o marku s likom kralja Aleksandra? Da se nikad ne odlepiš od nevine beline tvoje plahte, kao kralj od pisma (Zrinskog Katarini). Nemanja 20.12.2006. 21:17

donećemo ti nesabrana, bre, rastresena dela i od tog Matoš i pride Šimić iz reprecentacije i čiku Blaževića Ćiku da ga iskaraš ko brata, bre, jel to u redu, majku mu. i ćilibar da to radite na njemu, ko ljudi, bre, a ne ko svinje. gug 20.12.2006. 21:20

Markiše, možeš to da obrišeš, k'o kurac firangom.
(Jebote, to je poredba, a ne Vidojević i Bulić)
Hteo sam tek da privućem pažnju.
Nekako smo Izgnanik i ja ostali sami.
A do pederluka mi nije, ne znam, nekako pred Novu godinu više volem pičku nego rusku salatu!
(Bože stvarno mi idu te poredbe i usporedbe) Nemanja 20.12.2006. 21:21

Nešo brate, poručio sam ti sabrana dela Slobe Miloševića kod protojereja Antilopija. Reko je da će da ih pošalje, a ka'će ne znamo. Markiz de ga Sad 20.12.2006. 21:21

Jelku bi ti ja sjebo odmah, samo da nas upoznaš.
Ahahaha, o jebote, ne znam je l' me bolje danas idu metafore ili comic reliefs!
Što vi mislite?
(Jebo sam vam danas mater; te Nemanja vampir, te de ga se denu...e, saće da vam sve pojebem tako da će na Ponoćku da idete puzeći!) Nemanja 20.12.2006. 21:23

Opet si cuclao tripove jebem te munjenog. Jesam ti lijepo rekao nemoj Nešo, nisu halucionogeni za tebe, ali ne ti moraš da cuclaš. Markiz de ga Sad 20.12.2006. 21:27

Izgnaniče, nije nimalo čudan ovaj sinkronicitetanus: ta, ti i ja, ko Marks i Engels, mislimo isto i na razdaljinu! Veliki umovi isto misle. Vidiš, s karama nije tako, zanimljvo. I ti imaš dobru batinu, šta jes' jes', ali, ne znam u čemu je stvar da ti srazmerno malo karaš u poređenju s onime šta bi čovjek takvih apetita mogao i trebao. Ili je tebe intelektualni rad posve odalečio od pičke?
Ja vidiš bez pičke ne mogu: ja kad vidim pizdu, k'o Alaj Čauš alku!
Konj njišti, borealan, sapet, ruka čvrsta, a ud napet,
snažna šaka, jedro bedro, dugo koplje, čelo vedro!
Juri alkar prema sridi,
Nabijem ti kurac u pičku pa ti vidi!

Pablo a ne Ruda Špoljarić, Sinjske impresije Nemanja 20.12.2006. 21:28

Ljubavi moja aristokratska, nisu ovo halucinogeni, to su halogeni! Oči mi vide i kroz vekovnu panonsku maglu klajnbirgerskih predrasuda i tabua, i proziru do najbuljih slojeva ženskog bića: do jajnika, i dublje, u misterij orga(ni)zma!
Jer ja ne karam!
Ja sondiram.
Ja se ne šparam.
Ja udaram.
Mike Tyson
Nego, Luce, bre, što se ustručavaš, što mi se ne obratiš izravno: Dečače, Nemanjo, dok je mesec fool, ti si tako cool, a kad bude poon, jebi me k'o Hun! Nemanja 20.12.2006. 21:41

Nemanja, mili, ukazao si mi se u Dukatela sirnom namazu s povrćem koji upravo s komadima bijelog, gospodskog kruha utrpavam u mazna, pušačka, seljačka usta.
Komadići peršina najeckani u bijeloj masi kao ulješčići lelujaju po mom jeziku i smetaju u savršenstvu bjeline. Tako zamišljam našu jebačinu, iglice bora ili komadići piljevine i tvoja sperma, sve zajedno u mojim ustima, susjed Pero je baš jučer pilio drva, još je sve toplo.
Idila: kurac, smrad iz septičke, bijeli Božić i naravno, Dukatela.
Vlaga me vlaži, na kruh me namaži.
Što želiš da ti kupim, pizdune, zar ti nije dovoljna moja pohota? Luce 20.12.2006. 21:45

De, burazeru, obriši onaj idiotluk, sad i mene smeta.
A ti Luce, ako si spremna za jedan iskren umetnički život u dvoje, samo reci.
Znaš da čeznem za tvojim mirisom, Nemanja 20.12.2006. 21:49

Huni su jebali u letu
pioniri na sletu
turni mi ga ko da predaješ štafetu
odano i odlučno
Večeras mi ne idu rime
Nemanjo, jebi me, prosto, odavde sve do pizde materine Luce 20.12.2006. 21:51

Spremna. Luce 20.12.2006. 21:52

Luce, Lucija, Svetlano, e odsad će da jedeš samo jaja, moja ili riblja, nije važno: kad te ramažem po snegu - valda matori lovi!? - k'o kavijar po putru, kad te pojebem da posramim i Kama-sutru, znaćeš da si jednom imala muškarca!
Jašta ću nego da te jebem k'o da mi je zadnji put,
k'o pred streljanje,
Kad ti ga nabijem, bit će golden šut,
K Bogu pelanje,
Po nebeskoj lestvici
Na kurčevoj glavici
U štalici, na travici,
Vu božničnoj maglici. Nemanja 20.12.2006. 22:07

Mila, sasvim razumem ovu viziju s Dukatelom: na komadu belog i ja imam osećaj igličastog jezika, svog, ili materinjeg, ne znam!
Ali, pustimo lingvistiku!
Luce, po kurcu mi šeta divizija mrava, trne sam i željan,
krut kao pruska disciplina,
hladan kao raska zima.
Čeka. Propet.
Taj u želji kurac sapet,
osluškuje pičke lepet
kad je natakne onda bu sve za pet! Nemanja 20.12.2006. 22:14

Večeras ti ne idu rime?
Pa kako onda lepota peva, ako sada šuti?
Što se tiče pilovine, zanimljivo, još od posjete Svetom Trojstvu i Zdencima nisam karao u pilovini!
To mi toliko nedostaje: taj bukolički spleen božićnog zajedništva u čestitoj priprostosti, taj miris stajice i kravice, jepftini bomboni od šećera u srebrastim šuškavim papirićima što se šljašte kao ljeskava riba u plitkoj vodi, šarene kuglice i ferari-crveni licitar, i napokon golema pizda tetke Jelže nad limenim lavorom!
E, to su bili Božići, a ne ovi danas... Nemanja 20.12.2006. 22:21

Luce, jebeš ti to, javi se dušo jer ja mora večera nešto da pojebem, inače ću da kolabiram! Nemanja 20.12.2006. 22:27

Odoh mili,neutažena,
doći ću ti kroz poluciju,obnažena
otići opažena
razmažena
žena
Pusa u kurac,drito!
I da, na štalici, ali ne u travici
već na slamici. Travica može u ručicu
i drito u glavicu. Ali ne u kurčevu, odoh, srce, srećo, dušo,
zadovolji se večeras mišlju da si mi u srce ušo. Luce 20.12.2006. 22:39

ne znam, ganulo me sve ovo, štalica, travica, nemanja i polucija, last christmas I gave you my heart. ne znam, eto, božić me pere ko ariel s mikrogranulama jako flekavu robu, htjela bih da i droljac osjeti čaroliju božićne ljubavi i da napiše afirmativnu kritičicu romana vlade bulića i da ga markiž odveže s radijatora, ne znam, naklonjena sam bijednicima, zovite me mama terezija, sretan božić! Manistra 20.12.2006. 23:01

Krasna pjesma: opažena, razmažena, žena!
I onda obrat: pusa u kurac, drito!
Ke beleca!
Jebem ja sve Tatjane Gromače, sestro, ti si meni Poetesa! (Jasno, jebem ja sve TG figurativno; tebe, preporučam se, doslovno!).
Nažalost, morao bih se večeras zadovoljiti mišlju, i to ne da sam ti ušao u pičku, nego u srce, što mi je podjednako i drago i maštovito (Kao u 'Likovima s krme'), no ne pristoji se jednom Nemanji mlatiti monstruma vođen mišlju, rečju ili propustom: ili delom, ili nikako.
Al' kako ja mora nešto da pojebem, barem oproštajno, pre no što se zavetujem na večnu vernost tvojoj arhepizdi, molim, ispričaj me i shvati: neću da jebem nego onako, po navici, makinalno, rutinski, bez interesa i bez osećaja, bezćutno a bez skrupula, bezbedno a bezobrazno, bez obveza i bez obzira, a s pogledom preko, overlookom izravno na slamicu, u štalicu, k'o u kave šalicu: u budućnost.
U kojoj, k'o u nekoj plavoj skaski, sakaš me, da znojan zaspim, da mi sve do mlečnog jutra, skidaš s kurca sira, putra, i dok kuca stara vura, radiš sve što god bi htela, da mi nežno sišeš kurac, my fair lady Dukatella! Nemanja 20.12.2006. 23:03

Ej, Manistra, Manistra, moja braća i ja, baš sam nešto mislio...Vidim da si famigliarna s dosadašnjom poijetskom sitaucijom, pa da ne duljim, moglu li ja večeras pojebati tebe, onako, ništa osobno, da utolim želju, jer vidiš da sam poludio za Lucom? Please, sis, izađi mi ususret, ej, molim te, evo, dat ću ti da mi ga pušiš kad god hoćeš! Nemanja 20.12.2006. 23:07

ništa od toga, buraz. znam da ti je raspalilo maštu moje priznanje da imam razumijevanja prema bijednicima. slutim i to da si očajan. ipak, toliko si mi omilio da želim vjerovati da nisi toliko očajan da između poljupca iz milosti i metka iz milosti biraš poljubac. ako jesi - pusa, suosjećajna. Manistra 20.12.2006. 23:17

gle, ustvari, volim izgnanika, to ti je. monogamna sam. Manistra 20.12.2006. 23:22

Vidim sestro da se nećkaš. Jebiga, prošo voz. Već ti ja jebem sestru.
Nego, nisam, sestro, nisam očajan, vidim ja da ti odavna nisi imala dobrog jebača u kući: pa nije muško očajno istom kad mu se digne kara! Gde bre očajan? Koji ti je?
Jedino, ako rezonuješ. E, mora da je očajan kad oće mene da kara!, to je pravilno, jeste, to bi zaista značilo da sam silno očajan.
Samo, lepo sam ti rekao: ne želim ja da karam tebe, nego si ti naletela, k'o kartonska kutija ujesen, onako, nošena vetrom, ni kriva ni dužna. Ja bi to isto rekao bilo kojoj drugoj, da je nekim slučajem prva svratila. Ništa osobno, Manistra, sestro, bože tebe, ko da se ne znamo sto godina.
I šta se odma vređaš i šta to ima veze s emocijama? Monogamna! Pa boli me kurac, ne ću da te ženim ako ću da te jebem!
Ti si stvarno malo pogubljena, sestro, i ja ti toplo preporučam časove kod Lucije; malo jebavanja po seblu da ti vrati rumenilo u obraze i da vidiš kakav će to beli Božić da bude!
Volim i ja tebe i ti si meni mila, pa te ljubim pred spavanje u čelo, dok sestricu pridržavam levom, nežnom rukom za trbuščić (bože, što ima nežnu kožu, k'o podstava moga šinjela!), vlažan kao njuška vučija, tvoj Nemanja 20.12.2006. 23:38

Manistra, izgleda da je mala kučka lagala kako bi lakše došla do kurca: čini mi se da ti ova Peekaboo nije prava sestrica, zar ne?
Kako je nekako bezvoljna, bez daha i bezstrasna, ne bih rekao da ste u rodu; tebe pamtim kao mahnitu, onako petrarkistički pretjeranu!
Ovo je kao da karam devojčicu sa žigicama!
Svašta!
Zagrepčanke! Nemanja 20.12.2006. 23:49

Čuj, Manistra, izgleda da ništa ovde ne odgovara prvotnim izjavama: sad ispada da i nisi milosrdna i da nemaš razumijevanja prema bijednicima:"Nikakav trag nisi ostavio, Dado. Za koju godinu te se neću ni sjećati - toliko si vrijedan", kažeš! Jebiga, sestro, ti si zaista pokolebana! Nemanja 20.12.2006. 23:55

Mmmm, orgije u Markiza. Kako prigodno, Markec, da organiziraš ovaku feštu za Božžić. Ugođaj bio bi potun kad bi i Moljo navratio, (to si potajno želim za Božžić), ali sve si nekako mislim (šmrc) da se knjiški krtičar ljuti. Baka 21.12.2006. 00:09

je, nemanja, je. stvarno ću morat do harema svete polucije, možda mi raspale želju eunusi, volim kad me golicaju perjem i šapuću bedastoće u ženskim rimama, aabb, povampirim od toga. dobro si naslutio, nemanja, brate, nećkam se, takva sam, razdiru me dvojnosti. prezrela sam tjelesnost u zadnje vrijeme, želim dodirnuti neraspadljivu ljubav, čitam upanishade, i kad napišem ovaj komentar, ugasit ću komp i sjediti u mraku u pozi u kojoj bi rado uzeo lucu, samo da ste oboje dovoljno razgibani. ali, kažem ti, meni nije do tijela više stalo, sve mi se to tako banalnim čini. sigurno ćeš me prezreti zbog toga, ti kojemu je melodija na mobitelu naštimana na madonnin 'material girl', čula sam. meni svira "nek ti bude ljubav sva" od tonija cetinskog, to mnogo govori o meni. Manistra 21.12.2006. 00:09

Čuj, Mijaooouu, pusti to, i isu-upanišad (ta je jedna od pametnijih) i ostale vede i vegete, nego ti se meni javi na ime.prezime@zg.t-com.hr, pa da mi opet popričamo kao ljudi. Ne mogu više ni ja gledati u ovaj umjetni svijet. Puno te volim i samo još jedno, ali ovo prvi put danas straaašno ozbiljno. Bijah jednom jedan luđak, i študirao sam nešto teologije. Počne jednom jedan sat, i ja se strašno napravim filolog i filozof i teolog i počnem ja da je soma sema: grčki ti je to, pa kao tijelo (soma) je grob (sema). I taman da ću zaustiti iz svoje katarske dušice kako se psiha ima očistiti od pakla ovozemaljske tjelesnosti, kadli će meni moj profešur, lokalni katolički svećenik, za kojega bi čovjek mislio da ne bi ni nacrtanu pastvu do sutra ujutro sačuvao, a kamoli da bi odlutalu ovcu vratio:"To vam nije moja teologija!". Stanem ja, jebo ti pas, kaj je ovo? Čekaj, do jučer sam ja to pičio s nesretnim, divnim Ciprijanom, mislio sam da je to finalni štos s toga područja i iz toga kvarta, a kad sad, odjedom, dobroćudni hrvatski katolički pop odjednom mi otkriva cijelu jednu afirmativnu teologiju tjelesnosti: zapravo, cijelu jednu klasičnu katoličku dogmatiku! Draga moja Mijaou, drago mi je da i ti u asanama provodiš noći - nevjerojatno koliko djevojaka znam koje se ozbiljno bave yogom! - ali, nikako mi nije jasno kako to da ti nije stalo do tijela, do hrama duše! Ne vjerujem! I, još nešto: nije Madonna MG, nego Joy Division "She's lost control". Puno te voli - i sjajna ti je rečenica o očaju, pusi i metku iz samilosti! - tvoj, Nemanja 21.12.2006. 00:31

Navijem sat točno na Nemanjinu poluciju,i što nađoh? Razvrata pokušaj,nož u leđa, Samsi bi rekla ubodaj.
Ljubavi, Nemanja,što riječi kao kurve,u savršenom nizu kozumiraš, od najjeftinije do ekstra fine, mili, anđele, shvaćam boli i shvaćam agoniju zbog koje pribjegavaš drugim ženama.
Mladu i frčnu kakva jesam, ta - tko me ne bi poželio jebati čak u drugoj nekoj i još tako neodoljivoj kao što je moja Many?
Sestra, da. Mi smo sestre.
Ali polako,Nemanja. Polako.
Otisak patrijarhalne čizme na mom čelu čezne za sofisticiranim zavođenjem.
Dobro si počeo, ali ako hoćeš da ti pripadnem, morat ćeš biti nešto vještiji. Luce 21.12.2006. 00:57

Luce moja,

Pametni se dečaci razlikuju od malena od onih glupih po pametnim obrazloženjima svojih glupih postupaka.
Jeste, glupo je od mene što sam teo da ga surduknem našoj zajedničkoj prijateljici Manistri.
Ali...
Jasno je i tebi i meni da sada sledi, reko bi Kundera, jedna pouzda teorija.
Dakle, ja moram da ti kažem da bolujem od retke i teško izlečive bolesti prostog imena Neofilija: ja prosto mora da karam stalno iznova Drugu.
K'o što vidiš, to je u uskoj svezi s društvenopoželjnim mulutikulturalnim idealom, jedino, to kod mene nije svesan moraln izbor kulturna čoveka, već je to meni više neka navika, nagon, imperativ moje želje ili žudnje, jebemli ih lacanističke da ih jebem, štatigajaznam: karati drugu - pa i drugaricu; odatle Manistra! - za mene je biološka nužda!
Probaću da to objasnim pojovima stare topike subjektiviteta, da može da nas prati širi auditorij, što ja naročito volim kad je o karanju reč.
Dakle, ja imaj jedan nalog onoga što zovemo Nad-ja, a ta zapovest glasi: Nemanjo, karaj! To je za mene zakon! Doduše, pomalo opscen, al' takav je kakav je!
I, ja mora da se odazovem: šta ću drugo nego da karam nove i nove drugarice, stalno jedne te iste, a opet druge devojke.
Jer, meni su žene ko sise: jedna kao druga, a opet, znalcima reči i sisa, ovo kao sugeriše da i jest i nije tako: sise su, kategorički tvrdim, uvek malo asimetrične, pa tako i drugarice, ne znam da l ' pratiš?
E, sad, svesno se upuštajući u taj promiskuitet, ja jasno potiskujem - potiskujemo ne ono što se dogodilo a nismo željeli, nego ono što se nije dogodilo, a što smo željeli - činjenicu da sam karao sve druge, osim tebe, samo da tebe u njima pokaram!
To si ti jasno intuirala: i sama kažeš da uviđaš kako sam te želeo nataknuti kroz Many!
To potisnuto, vraća se u svom unheimlich obliku nadnaravne jeze kad shvatim da ti jebem najbolju drugaricu! To je i za mene teško izdrživ momenat, ali, znaš kako je u tim gotskim ekspresionističkim maglama: što nas ne ubija, čini nas jačim!
Konačno, ti znaš da je podsvesno k'o završetak Građanina Caneta: sve sama sklonjena, sakrita blaga, usred kojih leži pupoljak: tja, da se Vlasi ne dosete!
Što se tiče čizme, to je tek moj odogovor na Severininu štikulu: jeste sestro, nije nikla trava tamo gde je prošla tvoja štikla na putu do mog doma! A onda sledi otisak patrijahalne čizme na čelu: odjek čizama u strojnom koraku po Crvenom trgu, zavitom u belo! I ti lepa, ko što kaže Brega, ko armija pod zastavama!
Drago mi je da primečuješ da reči tretiram kao kurve, ne diskriminirajući njihov socijalni backgruond: tek da znaš, ja plačam sve te reči dankom svoga iskustva, i nema ni jedne čiji okus ne poznajem!
U nadi da sam ti barem malo približio svoja razmišljanja i kitu, lepo te i nežno grli i ljubi i pohotnu natiče, tvoj Nemanja 21.12.2006. 13:57

Nešo, mnogo bre smaraš.
To treba odmah kurcem u čelo. Markiz de ga Sad 21.12.2006. 14:19

Dragi Marquiže, moj Paolo,

kurcem te Uccelo!
Vidim da si postao zavidan na ovi moji vanvremeni decemarbarski uspesi kod žena, majki, drugarica, devojki i devojčica: odma da ti kažem, nemoj, nema na čemu da mi zavidiš, jer bre ne mogu više da stignem na sve strane, zaposleniji sam od Dede Prdeke Mraza i svih njegovi h sobova zajedno.
Ako baš želiš, mogo bi da te povedem sasobom pa da barem beležiš moje jebačke memoare, a, majstore, šta kažeš?
A za ove dve lutke ne brini. Manistra ionako ište samo duhovnu ljubav, nekakvu misteriju ljubavi u kojoj ljubavnici nemaju tela, dočim je moja Luce nasuprot punokrvna, rasna jebačica, i tu nema isprike ni odlaganja.
Ne znam koji je moj Manistri: ja sam mislio da će barem da posiše sintaksu, ali stvarno je nekako potuljena! Da nije božićna depresija?
Šta kažeš, bratac, šta da se radi? Nemanja 21.12.2006. 15:08

Želim da dobro istaslačiš Lucu, red je da mi se skine s kurca.
U manistre, predmnijevam, nije riječ o depresiji, nego o maničnoj impresiji.
Kao što kaže ona narodna mudrost
"sanja mala da je gone vuci, probudi se sa kurcem u ruci." Markiz de ga Sad 21.12.2006. 15:14

Ti šuti, Markiže. Ne bi ni znao da imaš kurac da ti ga ja nisam navela da se digne do svoje pune punine. Pizda li mu materina.
Lipi moj Nemanja, tako, lepo, nežno se meni prilazi. Luce 21.12.2006. 15:17

I Nemanja, ljubavi, samo da ti reknem, večeras ti dolazit neću.
Pečem neki kurac, u Gruntovcu je sutra izložba božićnih kolača mladih snajki radodajki, a ja kao predsjednica moram da ispečem najlepši, reprezentativan primjerak.
Ostani mi vjeran ako možeš, ako te nagon svlada, molim te jebi nekog od dečki, to lakše podnosim, srce mi je, znaš, umorno od pički koje bivaju pojebene, a sve zbog mog društvenog angažmana. Luce 21.12.2006. 15:23

nemanja, đubre jedno!
dok ti ja sišem sintaksu na zegetočkatecrticakomtočkahaer ti ljubuješ s lucidnom. tolko sam slomljena da bih najradije recitirala vesnu parun.
njegovu plodnost ne primih z svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima. lolla 21.12.2006. 15:46

Markliže,

Ne znam koji i čiji to narod kaže, ali da dobro kaže - kaže!
Što se tiče kurca koji ti je Lucija podigla, vidiš, nije ti ovo trebalo: jedina ti je isprika ta trbušina od koje nemoš da ga vidiš sve da se digne ko Concord! Ali znaš kako naš narod kaže:
To sam je zato (misli se na bušicu) da mi ne ide dim u oči kad mi pušiju!
Ahahahaha...opet me ideju vicovi, pa pička mu materina imal' k'o duhovitiji, pa kažite?
Izgnanče, sinovče, pa vidiš li ti ovo!?
Nego, Luce, ako želi da primiš jedan kulinarski savet, jer ljubav ide ravno kroz želudac - budući da je svako pušenje moga jednako gastroskopiji! - mogu da te savetujem glede dve recepture, iz mog već legendarnog JEDNORUKOG KUVARA:
1.Tradicionalne punjene božićne paprike: neophodno je ukrasti par paprika, lepo izdubsti nožem iz čarape, leve, potom umesiti smesu i pronaći JEDNORUKOG KUVARA. Jednoruk će nam kuvar naime pomoći u oba recepta. U ovom slučaju, kuvar uzme papričicu, lepo nakurac natakne smesu, pa nabije u papriku do željene tvrdoće filovanja! Ako mu bude milo kuvar svrši i sve to začini. Jeste.
2. Tradicionalne muške pljeskavice - Jednoruki kuvar uzme smesu za pljeskavicu, i potom je pljesne na prethodno razgoličena lepo maljama dekorisana prsa. Pljeskavica se dobro ispljeska i začini te je spremna za termičku obradu.

Ako s ovi recepti ne pobediš, jebo ti meni mater!
Draga, kad već mora da karam, ja ću, budući da nema snega, lepo da izađem napolje, zabijem kurac u krtičnjak, i da čekam potres! Je l' može tako?
Čuvaj srce - jebeš pičke, pičke su za kurac!
A i društveni angažman nije nešto, ako nije gang bang.
Ispeci kolač u obliku moje kite, bit će jamačno nezabeležen interes u regiji a i šire: nemoj da se plašiš tako izazvonog zadatka, imaš ti to pod prstima, veruj mi!
Tvoj, Nemanja 21.12.2006. 15:46

Lepo si se brate Nemanja, kevu ti na seldžukovani dik od Žikice Mihajlovića smestim, pomučio da nam eksplejnišeš svoju abstraktovanu podsvest sos supresovani simboli od frojdovski superego i gastronomski tejstovi kuvara džinovskog palamara, al nemoj bre da zbog donje glavudže prećutiš naravoučenje koje sledi dok pimpuješ rajd na turencetu od mlogo ovlažovane pičke.
:) Markizova bičarka 21.12.2006. 15:57

Lolla,

Stvarno se ispričavam, duboko, kao tvoja pipica, duboko žalim zbog ovog očitog nesporazuma!
Molim te da još jednom uzmeš u obzir da sam ja nepovratno zaljubljen u Luciju, ali da istovremeneo razumeš kako ništa neće stati na put mojoj rešenosti da te snažno i održivo izjebem dok Luce operiše licitarska srca!
Nemoj samo Vesnu, molim te! Bolje onu Severovu drugaricu što je primetila da su ugrizi pod snežno belim kragnama košulje kao purpurni pečat ljubavi! Ta je brate očito imala nevinije ruke od njenih!
Javi samo vreme, mesto, jebat ću te revno, često! Nemanja 21.12.2006. 15:58

@Arthure aka Zoe: Otkako je Omer opiso ono koplje što se zabilo u potiljak nekom ratniku pa mu izašlo svojim palucavim vrhom na usta kao rezak, matalan jezik, ništa pametno ti Grci nisu smislili odim onog čemu bijaše da bude. A i to što svršavaš uz reči što pale usne i žare dah i tvoj i Marka Aurelija, jeste izazvono, al' nije neobično: bilo bi neobično da se dekliniraš dok te Žorž kara, jer, ako ti je do pravoga satira, mani se Žorža, sestro, i primi se moga žezla strasti ko Xena, radnica. Uputi na neku atresu, pa da ti ja otkrijem svet Klasika! Da vidiš onda kako duše mirišu u hladu, kako je taj čuveni fragmenat protumačio jedan nepoznati junak s prve godine filosofije još za profesora Bošnjaka: čovek je krivo čuo, pomislio da je Had hlad, i napisao ceo esej o hladu kao metodološkoj, ali i ontičkoj pretpostvavci filozofiranja! Jasno, pisao je to iz navlastito jonske, svoje Dalmatinske perspektive. Možda Izgnanik ima pravo! Nemanja 21.12.2006. 16:23

De malo, Zoe, pojasni koje to naravnuučenije sleduje, i što to znači dok pipmpuješ rajd na turencetu? Gde se bre tako govori? Nemanja 21.12.2006. 16:24

Evo i markizove kurvice (arthur za neupućene i neukrućene). Pa gde si srećo? Pustit ćemo Nemanju ovješenih mošnji da zadovoljava svoju pohotu nad ovim starim dromfuljama čije su vagine odavno prestale biti ukusni zalogaji, vonjave rupetine prije bih rekao. Za tebe sam pripremio kupku od užarena voska i pljuvačke, kako samo markiz ume da spravi.
KIZZA od markiza Markiz de ga Sad 21.12.2006. 16:24

Ko je sad taj bakutaner? I daj malo obzirnije s tim rečima: za koga spremaš kupelj, za mene ili nju. Jer, ako je za mene, i je ću da ponesem par mirišljavih soli iz moje parfumerije Koltovi & Verige! Pa da se temeljito saperemo! Nemanja 21.12.2006. 16:45

Krni brale neki post, pod ovim je spike dost! Nemanja 21.12.2006. 16:47

Nakon prštećih metafora koje su ovdije (ovidije, ahha-ha-ha, koja dosjetka) prštale, ja sam još više zavolio nemnaju. Njegovo detinjstvo, to je zapravo pravo detinjstvo u Agramu. Nemanja jest jedan načitani nervčik, jedan, zapravo artist, ali sve je to tako gnjilo, i ovdje u ovom našem Agramu ne može se to podići u neku visinu jer sve je tako tupo i nedovoljno inteligentno, zapravo, a put, ta naša stoljetna, zelenokaderaška put hoće svoje i dok topovi tamo negdje kod Stubice bljuju svoju đulad, postoji i to jedno selo (upravo selendra) gdje stanuje ta jedna klafrača Lucea. U kojoj je naš Nemanja zapravo vidio neku svoju fiksaciju, neku svoju ledu i tu se javilo nešto što je zazavalo put našeg Nemeona. Ali onda se sjetio kako mu je maman pokazivala kaomalom pretjerano nervoznom dječaku neke reprodukcije Botičelijeve Venere i tu se sve isprevrtilo i njegova put povezala je tu Luceu sa običnom droljom kakvu on, oprostite gospodo, ne može i ne želi karati. Za tu šmrkavicu Leonardov "Sin" znači koliko i prežgana kobasica Franji Kleprecu, zvonaru pri presvetlom Kulhekneru, jebati tako nešto strašno je neinteligentno, glupo i dosadno, kao što je dosadan i ovaj gnjili snijeg i susnježica u ovom našem Agramu gdje svi "nekaj klafraju" i čitaju sve samo oše štivo poput Šerloka Holmsa. Dakle, nigdar ne bu bilo da ne bu nekak bilo a ne bu bilo da bu ipak Nemone isprcal tu lucu, stavil je na galge ko odurnu rasporenu svinju i pokaral je u tom Gruntovcu. I psi bu posvud obesno lajali kak i dreki u mraku. IZGNANIK 21.12.2006. 17:24

Nije Kulhekner nego Cool Hekler! Selo je Vučjak, vukojebina.
Kao dječak nisam bio ni nalik Leoneu, niti je u meni bilo tih Basilides - Daniellijevskim navještaja jedne kasnije dekadanse i mogućeg kraha ante diem, a u komoditetu svih tih rasprava o slikanju, grmljavini, nekom nécessaireu i Singerici, te prilici da se demantira jedan infamni Revolverblatt, vidite nikome nije palo na pamet da bi Glembayevi, koji su Falschspieler und Mörder, mogli i pomisliti da ta venetska genetika zaziva propast jedne više hijerarhije, onih koji su zaista aristoi, razumijete što mislim...; dapače, sve su to, moj amice, Barboczy legende, ta nagađanja da bih ja kroz neku lirski nepreciznu, snježnu i nježnu predbožićnu noć hrlio prama Stubici, Luci ili Ljubici - vi znate da naša najveća građanska drama počinje čuvenim stavkom:"Formfehler je učinjen!", pa kako bih ja onda poslije svog lirskog, wildeovskog simbolizma u tim mojim stvarima na sceni počeo da radim s gorućim vlakovima, s masama mrtvaca, vješala, sablasti i dinamike svake vrsti: ta tonule bi čitave lađe, rušile bi se crkve i katedrale, stvari bi se odvijale na oklopnjačama od trideset hiljada tona, pucale bi čitave regimente i umiralo se u masama ... svi oni simbolični dance-i macabre-i, bezbrojna umorstva, samoubojstva, priviđenja, sva ona jurnjava pokojnika, mrtvaca, gorućih anđela i bogova ... sve je to samo traženje takozvane dramatske radnje u sasvim krivom smjeru: u kvantitativnom. A dramska radnja na sceni nije kvantitativna. Napetost pojedine scene ne ovisi od izvanje dinamike događaja, nego obratno: snaga dramatske radnje je ibsenski konkretna, kvalitativna a sastoji se od psihološke objektivacije pojedinih subjekata, koji na sceni doživljavaju sebe i svoju sudbinu...
Kaj sam ono htio kazati, prijatelju, da...Fukate kaj, herr magister? Nemanja 21.12.2006. 18:22

Zapravo i ne, ona je naime jedna artistica, malo glumica, malo poetesa, piše neke mutne, pomalo djevojačko naivne stihove kakvi se mogu naći između bidermajera naših maman koje su također tako nekako maglovito djevojački i beznadno-glupo ginule za nekim Đejms Dimovima, upravo tako, za Dimovima i Maglama kak bi to rekel naš nesretni AGM čiju karanfil još trune pred knjižarom AGM u Teslonoj ulici. Dakle, Riječ je o mutnoj ženskoj individui, opasnoj, putenoj i hladnoj, a da se ne zove tako kako se zove ja biih je iz neke jesenovite meditacije nazvao - Eva, baš tako Eva. Znate, gospon Nemanjijaress, mi mnogo čitamo stihove, u orginalu, ona voli bolećivog Rilkea, i sve se događa u nekom pomanjkanju puti i sve postaje nervozno, a opet dovedeno do nekog krajnjeg inteziteta živaca i mogućne tjelesne izdrživosti, i sve je u meni nekako potpuno uzgoreno do krajnjih intezitetova, a sve to kao da se nekako, po nekoj čudnoj ananalogiji darvinističkoj odrazuje na na nešto stoljetno i impotentno kada su naše bake redovnice naslijepo ljubile mutne, crno-bijele fotografije seoskih furcimera. Sve je, dakle, tako u odsutstvu puti, njezin je vrat krhak kao u steone srne, i njena jurnjava i njezin cigaršpic bez cigare sve se to tako mutno odrazuje na mane, tako da sam prestao pisati i onu svoju dramu o cigaretama Kolumbo, koja je bila zamišljena kao neka difuzna ispovijest papira, zapravo tih cigareta uvijeno u taj papir. Ja sam joj recimo danas kupio bokor svenulih ruža i uručit ću joj ga u noćnoj magli onako neopozivo i magleno javno kao što je i naša bolećiva ljubav kao naštrikana grubom rukom nekih Dumasa, nekih Defoova, u krajnju ruku neke jadne ošugavljene babe koju nazivamo Marija Jurić Zagorka. Izgaram od ljubavi kao šibica bačena u gnijezdo tek izleglih lasta (varijacija na Jesenjinovu "Smrt krave") IZGNANIK 21.12.2006. 18:45

Zanimljivo, to s čitanjem poezije, nevjerojatno koliko smo mi podudarni u tim našim vicijama i afinitetima, Izgnaniče moj suhokuri! U ova zimska vremena, vidim, vama se život sveo na onaj Cesarićev pogled iz jurećeg šinobusa, i
telegrafski stup, telegrafski stup,
I smrznuto polje,
I pogled zasićen i tup,
I život bez volje.

No, prošao si dobro. Evo što sam našao u zbirci šlagera generacije '88.:

Ono sve što znam o tebi
To je zbilja tako grozno
Baš bi bilo skandalozno
Kada saznali bi svi

Ono sve što znam o tebi
To je stvarno teška koma
Pa ćeš morat dreždat doma
Ako saznaju to svi

Izborni se bliži dan
Nemoj da se ljudi smiju
Letiti ćeš iz igre: fijuuu
Sazna li se što ja znam

Ref:
Jer ja sam nervozna ko leptir
Dok lepršam tastaturom
Zato poslušaj moj savjet:
Ne zezaj se s ovom curom.

Čuj, zamisli sad da baš u svemu sljediš moje navike pa nabasaš na slatkicu s neurozom ovakvog papijona? Nemanja 21.12.2006. 19:11

Naravno: Kad ta zalepeta krilima u kinu, ruše se kule u zraku! Nemanja 21.12.2006. 19:13

Više te ne razumijem, činiš mi se mračnom, prijetećom individuom. Zamalo sam htio napisati da mi popušiš kurac, ali još nisam siguran o čemu je posrijedi. Suviše si mutan u ovom komentaru, postani konkretniji. IZGNANIK 21.12.2006. 19:25

SAMSARA , reci dečkima kako se arsen piše malim slovom jer su te u školi da imena otrova pišemo malim početnim. aj ne seri, znam da čitaš ovo. ne duri se i požuri s uletom. ovo je tvoj trenutak. moš pejstat s lucijinog bloga, recimo. lolla 21.12.2006. 19:54

učili , da. lolla 21.12.2006. 20:04

Ma jebi se, Izgnaniče. Nisam ti dorasla.
Odsada, Nemanja, ako me želiš, pronađi me u mom stanu.
Jebala vas patologija, fakat ste bolesni. Luce 21.12.2006. 21:08

Markiže, nazvao me jutros jedan bivši ministar kulture, onaj vaš, beli, stanuje na Svačićevom, tamo negde, pa kaže da ne može da prestane da čita ovaj blog. Kaže bre da pola Zagreba čita Luce, Manistru, Nemanju, Izgnanika, tebe, mene. Kaže da se i sam poželeo uključiti, da je ovde sve genijalno. Javio se i Bejzik iz klokanlenda, on će isto da se uključi. He-He, Moljac, pazi, ne možeš da dobiješ stipendiju ko god da pobedi na izborima. Tebe više ne sme niko da zajebava. Ja sam, brate, sve dogovorio barem deset godina unapred. Draga braćo, ne možemo ovde da se više bavimo izdrkotinama poput Moljca, đubreta fašističkog koji bre najavljuje sam sebe u nekoj emisiji na radiju gde će da kaže dve smrdljive reči. Znamo, dakle, braćo, da takvi sitni kenjci u konačnici uvek dovedu nekog Hitlera na vlast. U miru su bezopasni. Zato, braćo, ajde da se bavimo istim takvim govnožderima ali koji imaju realnu moć u rukama. Ima neko da je čito intervju sa Slobodanom Novakom u subotnjem Jutarnjem? Taj čika, koji je bre uveo u tu vašu govnastu literaturu prvi lik pedofila (sećate se one epizode iz "Mirisa..." kad pripovedač obljubi onu devojčicu šta se sprema za časnu sestru), lepo kaže da je Evropu ujedinio i Hitler i da je nama pametnije da oslobodimo Glavaša a ne da bre razbijamo glavu sa nekakvim belosvetskim demokratsko-globalističko-liberalnim zastranjenjima, gde on ne nalazi čvrsto tlo jer verovatno zna da bi u toj Hitler-Buš-Beneton Evropi on bio nastrano ostrvsko magare, lokalna bre letnja atrakcija i stalni urednik mesnih zidnih novina. Šta bre vi Hrvati imate da kažete o tom protimbaškom baltazar-čmaru? lečenipravoslavac 21.12.2006. 21:29

Jao bre, Izganiče, skidaš Krležu bolje nego onaj naš apatrid Ćosić. Biće nešto od vas Hrvata. Mislim, neće, ali opet. lečenipravoslavac 21.12.2006. 21:45

Nemanjo, dugujem ti odgovor o pripovednim teorijama. Ne mogu sad da otvaram teške knjige, ali hoću skoro. Mislim, ja sam počeo da se nabacujem sa pričom ko ima bolje autiće, pa je red da to odradim. Biće. Jebi ga, mota mi se stalno po glavi ona naša Miočinovićka i onaj vaš ludi bre ćifut Biti Ili Ne Biti, trt mrt ili smrt, a tu je negde i Mike Bal, jebi ga čak i Prop i onaj meni bliži teatarski ludak Surio te ostali. Biće. Pojint of vju, to je brate pozicija in vič d' narator stand in rilejšn tu d' stori; d' stendpojint from vič ivents ar narejted i tako dalje. Biće. lečenipravoslavac 21.12.2006. 21:57

@Nemanja u 16:23-Nemoj da me kompromituješ sos filosofijom i mitologijom, ja sam ti vakcinisana od establišmenta i slabo znam o Ladu i Hadu i Letinim graslendima pa ćeš bre mnogo da se namučiš dok me ne naučiš da je noledž (knowledge) Grka taslačenje ontološkog kurca.
Nego, ovo ti je moj izmišljovani srpski, nakon što sam morala da pročitam sve mesečnike SANU za periodu od 84-e do 86-e. ( Bio je bre Nemanja neki strogi naučnik na našem koledžu-teško se adiktovo u novom envajormentu pa smo morali da pišemo po Vuku.) Pimpovati rajd po turencetu znači pimpovati rajd na dupetu, ćaleta ti na plastični sudžuk nabijem!
@posle 16:23- a jeste homogenizovani, bre, Kresoje vam kevu u dupe opajdari, kako leptir može da bude nervozan i štaće Krleža da vam baci pod jaja kad vam pice blovdžobovaju raznim dasama- Sorfonijima i Vladikama Bulićima?!
@ Markiz- KIZZZA Markizova bičarka 21.12.2006. 22:26

@Izgnaniče: Prijatelju, ne počinjem ovu rečenicu kurtoazno nego iskreno, koji ti je kurac? Vidim da si odjednom uozbiljen! Što te je povrijedilo? Ne razumijem ja sad tebe, pa, budući da znam da ovakva sranja lako odu u krivo, nazovi Inhibitora pa da ti da moj broj. Prije toga, tek nešto: ni u peti mi nije tebe povrijediti! Ako si nešto krivo shvatio, to je samo zato jer se i u 10 božjih zapovijedi može pronaći 3 razloga da autora - barem redaktora - objesimo!
@Lečeni, jebeš to, kaj da prepisuješ definicije koje i ti i ja znamo, a Biti ih ionako sažima u natuknici o fokalizaciji. Jebeš fokalizaciju! Ali, ako baš hoćeš, budući da vidim da to pregnantno znaš izraziti, idemo zajedno napraviti taj kompendij pa izvjesiti na netu, da deca znaju. Jesi li otišao na onaj iste koji sam ti preporučio (Jahn)? Tamo se sve vrlo pragmatično, tipično anglikanski, tumači i ilustrira. Pogledaj malo!
@Bičarka: a šta znači pimpovati rajd, i prestani srati pa mi rađe pričaj jezikom koji barem ti razumiješ! Nemanja 21.12.2006. 23:38

@Luce: Jebiga, samo autorizovani! Nemanja 21.12.2006. 23:50

puno mi toga znamo, ipak samo: o dosado, teška li si! . 22.12.2006. 00:12

Ovako, društvo, odoh ja! Ćao!
Tako je to naime bilo i s malim Teroristom: popeli ste mi se naprosto na kurac!
I to dobrano.
A i čim nešto postane mainstream, očito je otišlo ukrivo!
Neposredan je pak povod cijela ova situacija s Izgnanikom: prvo, Tomice, tek onako usput, nevjerojatno je, jebomubogmater, da gore imaš cijeli komad orginalnog Krležinog teksta, doduše malo dotjeran i friziran da izgleda kao echte Krleža (ovaj o liričnim počecima i kvantitativnoj dramaturgiji) ali, to - pa ti si čisti genije! - ne prepoznaješ kao Krležu, dok Izgnanikov tekst prepoznaješ kao vjerniji od originala, dragi moj Pierre Menard, ili Dejane Kršiću, svejedno! Stari, pa ti nas zbilja sjeba u jednom potezu sve! Idite u tri pizde materine nepismene i neduočene! To je fanatastično! (A i Ćosića očito nisi pročito: taj zaista nema talenta! umesto da shvati da na svaka tri leksička dođe jedan sintaktički germanizam, Ćosić misli da se Krležu dade proizvesti u, Lolla bi rekla, zaglušujućim uvjetima rečeničnog horror vacuia (pametno rečeno, zapravo!): kao biva, gomilaj, gomilaj, do Golemog - o čemu je briljantno pisao Hribar u povodu Krležena tv-u - i eto ti drame u rečenici, kad je već drama u glavi! Od Ćosićevog je Dr.Krleže jedini bedniji izraz srpskoga jezika, Filosofija je palanke Radomira Konstantinovića: npr.:""Ponekad, opasno je (i kažnjivo) reći to na uho palanačkoj oholosti; ponekada, međutim, ova riječ ide do pojma sudbinskog: palanka je, kaže se, naša sudbina, naš zao udes. Nema niti može da bude promijene. Historija nas je zaboravila, kao u nekakvoj velikoj rasejanosti. Između sela i grada, ovako zaboravljen, svijet palanke nije ni selo ni grad. Duh njegov, međutim, jeste duh između plemenskog, kao idealno-jedinstvenog, i svjetskog duha, kao idealno-otvorenog. Kada ovaj duh ovako govori o svojoj zloj sudbini, on govori o svojoj izuzetosti iz historije. Ali, i kada je oglašava za prokletstvo, on hoće tu izuzetost. Osnovna pretpostavka duha palanke negde je u tome: da je to duh koji, zaboravljen od historije, pokušava sada ovaj udes da preobrazi u svoju privilegiju, time što će i sam (onako kao što se klin klinom vadi) da zaboravi historiju, ovim zaboravom da se ovjekovječi u samom sebi, zaveren trajanju, s onu stranu vremena. Vrijeme je s druge strane brda, tamo gdje počinje svjetski haos, ili haos apsolutno-otvorenog svjeta." Strašno! Kako da onda deca ne crtaju!)
Dakle, jebite se vi svi skupa!
Odoh ja na blog moje Lucije, pa ću od te rupe da napravim Ritz!
Gde god dođem bude igranka.
Zar niste shvatili zašto?
Zbogom, epizodističke nule. Nemanja 22.12.2006. 00:14

EVO VAM SAD, PIZDA VAM MATERINA: http://vaseljena.blog.hr/
A šta ćete sad?
Lepo sam vam govorio da mi Srbi imademo jedno vreme više nego vi Hrvati: perfekt futur, prošlo buduće vreme! Primer: Seljag gonja svinju za kolinje. Svinja pretrči potok, stane i gleda seljaka. Seljak kaže: JEBO SAM TI MATER, KAD TE UVATIM!
Dakle, što se mene smatra, smatrajte se pojebanim! Nemanja 22.12.2006. 01:13

- 01:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VALENT I NIKOLINA

Image and video hosting by TinyPic

OVAJ BLOG NIJE BLOG: SAČINJEN JE OD KOMENTARA S DRUGIH BLOGOVA. KOMENTARI SU PRIPISANI RAZNIM AVATARIMA METEŽNIKA NEMANJE, KOJI JE SVE POSEĆENE BLOGOVE ASIMILIRAO KAO BORG, OSTAVLJAJUĆI IZA SEBE PLAČ I ŠKRGUT ZUBI. OVDE DONOSIMO MALU NOĆNU MUZIKU U IZVEDBI MAESTRA NEMANJE PRVOVENČANOG II, UGLAVNOM UPOKOJENE I FIKTIVNE BLUNE NIKOLINE VASILISE I NESUĐENOG PISCA VALENTA, ČOKOLADNOG IMENA PO KRAVI.

• Egzorcist - predlažem novi naslov teksta jer mi se čini da si se nekako odmaknuo od bitnoga - Irački sindrom hrvatskih književnih polemičara. Već polako počinjem vjerovati da je neprestana uporaba Jergovića ovdje samo referentna točka, a uskoro bi mogao postati idiom; možda i novčana jedinica. Ako ovako nastaviš za par mjeseci ćemo na placu kupovati salatu i voće za npr. 45 jergovića. (nabijemtenakurac 05.04.2006. 08:18)
• ja sam nekako nova ovdje, totalni blogerski outsajder, ali zato knjizevni insajder, barem sto se interesa tice, pa smatram da mogu reci rijec dvije o ovoj teni koju eto ovdje duze vrijeme samo pratim. jergovica iz nepoznatog razloga osjeca da o svakoj stvari mora imati neko misljenje koje opet ima strasnu potrebu podijeliti sa svekolikim pucanstvom. a misljenja su uglavnom sve samo ne racio, vec dolaze kao produkt nekih mracnih emocija (mrznje, jala, frustriranoosti, egoizma)...naravno da zato i izazivaju svoj odraz, odnosno tko se maca laca od maca i pogiba. medjutim ja sam jos uvijek (vjerojatno zivim u pogrsnom vremenu) bas za taj mac iliti neko vitestvo (koliko znam katunaric i jest nositelj tog odlicja). zato uistinu mislim da (ovo je jos uvijek osvrt na prevladavajuce jucerasnje misljenje da je katunaric bio preblag, odnosno nedovoljno vulgaran) da udarci ispod neke odredjene zone nisu neophodni. uostalom zar nije najljepse "ispreskakati" nekoga na fin nacin. jergovicu nedostaje kako je u svojoj polemici s njim jos i zima primijetio humora, a bez zrnca humora nema dobre polemike. osim ako netko, uvrede i prostakluke ne smatra smijesnima. ja ne. zato mi je na primjer duhovita ona katunariceva opservacija o tome kako dok pljuje druge intelektualce, jergovoc pozira u lotus poziciji okruzen vlastitim knjigama. no sve ovo je vise komentar na one prethodne debate o jergovic moneti. ovom zadnjem postu mogu pridodati samo to da su polemike ipak svojevrsni dvoboji, dobro mozda ne bas uvijek casni i viteski, ali su prozvani i izazvani u vecini slucajeva sposobni sami se braniti... katunaric to po mom sudu definitivno jest. no akumulacijom ovakvih individualnih dvoboja (zima-jrgovic, katunaric-jergovic, pa i ovih blogovskih debata), stvara se jedna nova klima i ozracje u kojoj je jasnije da takva misljenja nisu izolirani slucajevi i mozda tom svekolikom pucanstvu uskoro postane jasno da se ne treba bojati reci da je kralj gol (zuska1 05.04.2006. 14:07)
• Jergović ovo, Jergović ono. Jergović vs. Ovaj, Jergović vs. Onaj. Pa jebo li ga Jergović da ga jebo... (leb 05.04.2006. 14:57)
• IMAM NOVU DEFINICIJU BLOGA: BLOG JE UGLAVNOM (ČAST IZNIMKAMA) BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA VEĆINSKE OPĆE PROSJEČNOSTI. (Nikolina (27), prof. 05.04.2006. 19:01)
• Konačno netko normalan: evo, Nikolina nam je pokazala kako se na blogu valja predstaviti: Nikolina, prof., 27, glupača. Pa sad, tko voli... (Jergos 05.04.2006. 20:32)
• @Zuska1: Draga moj Zuska! Jesi li ti napisala slijedeće rečenice: "...ali zato knjizevni insajder, barem sto se interesa tice, pa smatram da mogu reci rijec dvije o ovoj teni koju eto ovdje duze vrijeme samo pratim. jergovica iz nepoznatog razloga osjeca da o svakoj stvari mora imati neko misljenje koje opet ima strasnu potrebu podijeliti sa svekolikim pucanstvom. a misljenja su uglavnom sve samo ne racio, vec dolaze kao produkt nekih mracnih emocija (mrznje, jala, frustriranoosti, egoizma)..."? TI SI DAKLE KNJIŽEVNI INSIDER? Jebiga, sve je ovo zaista beznadežno i potpuno besmisleno. Kakva kurčeva zemlja! Pa ovdje su svi ili idioti ili nepismeni! Na blogu koji se bavi književnošću, na blogu koji biva citiran u najznačajnijoj književnoj, pa i kulturnoj polemici zemlje, na tom blogu dakle osim Zrinke P. nema ama baš nikoga tko je elementarno pismen, a gotovo su svi sugovornici stariji od 20 godina i deklariraju se kao pasionirani ljubitelji književnosti! U tri pičke materine i takva zemlja, i takav obrazovni sustav, i takva književnost! Prije stotinjak godina svaki bi seoski kružok okupljao pismenije i obrazovanije sugovornike - kako vas nije sram tjednima nagvaždati o književnosti, a svi ste do jednoga nepismeni!? Budale! (Zuska2 05.04.2006. 20:45)
• Zuska, potpuno se slažem s tobom i odgovaram onom gore Jergosu: to što si upotrijebio u postu nazvavši me glupačom zove se jednostavno argumentum ad hominem ili argumentum ad baculum. Ni jednom jedinom riječju nisi osporio moju definiciju bloga. DAKLE, U ČEMU JE POGREŠNA MOJA DEFINICIJA BLOGA - AKO JE POGREŠNA?! (Nikolina (27), prof. 05.04.2006. 21:11)
• Bilo je bolje dok te K. nije spomenuo u Jutarnjem. @Nikolina, prof- jadna ne bila šta će osporit. definicija je glupa i ne znači ništa i nema veze s postom. ...a i leb je po malo u pravu (ena.z 05.04.2006. 21:56)
• @Ena: Ma srce moje, ljubim te u čelo! Sjajno! Ipak, iako si ti sve kazala, moram našoj analitički raspoloženoj profesorici odgovoriti kako zahtjeva. Dakle, Nikolina, ja te hvalim a ti se ljutiš: ja mislim da bi zaista svi trebali slijediti tvoj primjer i u jednoj se rečenici predstaviti: Nikolina, situirana, 27-90-40 (godine, IQ, temperatura)....Glede definicije, dopusti ponajprije uvod: Jedan od najljepših stihova hrvatske estrade onaj je u kojem se veli: Čini mi se da bi i ja dao pola života svog! Pazi jebača: koliko je on ziherunga postavio! Nije on siguran - a ne, njemu se čini da bi dao pola života! Onda, veli on, da bi i ja..! O jebote, neš ti frajera: i on! A mi smo baš mislili njegov bubnjar, ukurac! I onda ide punch-line: dao pola života svog! Ne cijeli, a ne, nije frajer blesav: njemu se ČINI da bi i ON dao POLA život svog! E, vidiš, Nikolina, tako ti je i s tvojom definicijom (usput buti kazano argumentum ad hominem i ad baculum samo su u tvom specifičnom slučaju jedno te isto: ti si zaista tvrda k'o bukova batina!): ona kaže: BLOG JE UGLAVNOM (ČAST IZNIMKAMA) BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA VEĆINSKE OPĆE PROSJEČNOSTI. Dakle, već na početku "definicije" ti kažeš da je blog uglavnom...E, jebiga, ili blog nešto jest, ili on to nije: kako može biti da je blog uglavnom nešto, a opet, u drugim slučajevima blog to što uglavnom jest nije!? Kad blog to što jest nije? Onda kada je riječ o iznimkama, a njima svaka čast (to je valjda moralna dimenzija definicije, što je značajan doprinos povijesti logike). Što iznimke čini iznimkama? E, to ćemo vidjeti tek na kraju definicije: blog je dakle uglavnom brza tehnika izmjenjivanja! Iako to zaista ništa ne znači, a i da znači svi bi se tome smijali, pogledajmo što nam to pokušavaš priopćiti: blog je brza tehnika izmjenjivanja! Zašto je blog tehnika? Kakva tehnika - retorička? Retorika, iako sam jest tehne, umijeće, ne poznaje nikakve 'tehnike', vjeruj mi, jer ja poznajem retoriku. No, kako to da je blog, kao svojevrsan dnevnički zapis, nekakva brza tehnika? Dakle, postoje i spore tehnike! Kakve su sad to? Možda nam ostatak definicije pomogne u silesiji nedoumica: blog, koji je uglavnom brza tehnika izmjenjivanja tehnika je brzog izmjenjivanja većinske opće prosječnosti! Ako je nešto opće onda nije većinsko: opće ne postaje općim tako da svih jedanaest igrača nogometa odluči jednoglasno tko će pucati penal: takva odluka, iako je izraz volje svih, nije izraz opće volje! Ako 8 od 11 odluči da će to biti Ronaldinho, to je većinska odluka! No, opća volja (volonte general) nešto je sasvim različito od volje većine. Opća volje iskazuje javni interes, dok 'volja svih' iskazuje sumu partikularnih volja, privatnih interesa. U svakom slučaju, gospođo profesorice, sintagma 'većinske opće' je drveno željezo, pa čak i kad je riječ o prosječnosti. Konačno, ako se htjelo kazati da se na blogovima brzo izmjenjuju sasvim prosječni postovi i komentari, tj. da su raspravljaći uglavnom mediokriteti, čemu sumanuta i gotovo nemušta opaska o brzim tehnikama izmjenjivanja mišljenja tih prosječnjaka? Konačno, kazati da su ljudi koji sudjeluju na raprava blogera ili su sami autori blogova prosječnjaci, ne znači kazati ama baš ništa o blogu, a nekmoli da bi to bila definicija bloga. Mogao bih tako navarno do imendana, no prestat ću: razlog zbog kojega sam te tako duhovito (učinivši od tvoje opaske oglas u slomljenim srcima 'Modre laste') nazvao glupačom samo je jedan - da ovakvu pizdariju napiše desetgodišnje dijete, još bih se ozbiljno razgovarali, ali, kad takvo što napiše netko tko nam djecu školuje, e, onda je to već opasno! Molio bih te da u školi, ako si zaista profesorica, djeci ne pričaš takve pizdarije! Ili, ako kaniš, napiši u kojoj školi radiš pa da obavjestimo direktora o tvojim vanškolskim aktivnostima! Za sve ostalo, javi se Eni, jadna debila! I nemaj drugih Blogova osim mene! Jel' ti barem to logično? (Kekec 05.04.2006. 23:21)
• DRUGAR, IDEMO POSLUŠATI LEBCA PA DA PROMJENIMO TEMU, KAD VEĆ NE MOŽEMO SVIJET. Evo, ja ću predložiti jednu, o kojoj, čini mi se, nitko nikada nije kazao niti riječi: hrvatka književnost 20. stoljeća pokazuje nevjerojatan disbalans: mi imamo naprosto briljantne pjesnike i neosporno drugorazredne prozaike! Znam da je teza bombastična, znam da je na prvi pogled diskutabilna (jer, svi će odmah kazati da je glavnina naše poezije anakronizam), ali, idemo nabrajati! Recimo, od Drugog svjetskog rata naovamo, dajte vi meni svi zajedno nabrojite pet velikih hrvatskih romana! Što mislim pod tim velikih? Ha, sigurno ne mislim na 'Šteficu Cvek..' i 'Pse u trgovištu'; ne mislim ni na 'Luku' ili 'Kurlane'; jednostavno mislim na velika djela kakvih u našem susjedstvu, recimo kod Srba, ne nedostaje: od 'Hazarskog rečnika' ili 'Kapoa' pa do 'Kako upokojiti vampira' ili 'Grobnice za Borisa D.'. Istovremeno, iako svi o tome šute, tih se istih godina u ovoj maloj zemljici pisala velika poezija recimo jednog Slamniga ili Šoljana, ili, da odmah ugrizemo za srce FAK-ovce, briljantoga Mihalića, Što o tome mislite, dragi moji brzo tehnički izmjenjivi, čast iznimnka, prosječno opće većinski druzji!? (Agent Provocateur 05.04.2006. 23:36)
• U HRVATSKOJ DANAS NEMA NI JEDNOG ŽIVUĆEG KNJIŽEVNIKA. točka. (slaverina nacionale 05.04.2006. 23:41)
• OK, Kekec! Priznajem, upotrijebila sam ''razlivenu'', poetsko-filozofsku 'definiciju' bloga, kako bi je skužili čak i oni o kojim je kratko izvijestio Zuska 2. Evo konačne definicije bloga, gdje se pod pridjevom ''brza'' misli na tehnologiju Interneta bez obzira na osobnu sporost vođenja, sastavljanja dnevničkog bloga, a ono ''uglavnom'' zbog toga jer eto svaka definicija, osobito u teriji determiniranog kaosa ''podnosi'' iznimke itd. DAKLE, EVO DEFINICIJE BLOGA: BLOG JE UGLAVNOM BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA PROSJEČNOSTI. Laku noć, prosječni dječaci i djevojčice! Ne brinite, ja sam samo malo svrnula, nema puno ovakvih kao ja pa ne morate brinuti. Posvetite se i dalje svojoj prosječnosti i upropaštavnju jednog jedinog literarnog talenta na blogu (Zrinka). Zrinka će biti možda mrvicu bolja od Rujane Jeger ili Zorana Ferića, ali zar je to utjeha. Onaj Bamby, koji je netragom nestao, predložio je da pročitate barem Rio bar Ivane Sajko. Ili vam je 130 stranica previše? Kako da vam onda predložim jednu lijepu knjigu od 400 ili 500 stranica? Ova mala iskrica oko definicije bloga pokazala je da vam čak ni kratke forme (aforizmi, definicije itd.) ne idu. Kako biste se nosili sa 600 ili 700 stranica, a da to nije imbecilni Harry Potter? (Nikolina (27), prof. 05.04.2006. 23:46)
• Agent, ma ima i proze iako je poezija generalno bolja, ali ne ona koju si ti nabrojao. Evo, ja mala, ali predlažem popis pet velikih romana od II. rata naovamo: 1) KIKLOP, 2) MIRISI, ZLATO I TAMJAN, 3) ZASTAVE, 4) CLOWN i 5) FATALNE ŽENE PLAČU NA KAMIONIMA. Ako ne znaš imena autora, slobodno me pitaj - ja sam, eto, nažalost, profesorica. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 01:15)
• Sviđa mi se Nikolina kako rezoniraš, jako me zanimaš, volio bih te upoznati. (Janko (42), šofer 06.04.2006. 02:28)
• Čuj, Janko, ja u postu uopće nisam nešto puno rezonirala, ja sam samo nabrojala 5 velikih hrvatskih romana odgovarajući na Agentov post. Izgleda da si ti doista po zanimanju šofer, a to 'rezoniranje' temeljim na tome što uopće nisi komentirao moj popis 5 velikih romana, što pak znači da te veliki romani ne zanimaju. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 02:54)
• Netko tko mene ne proglašava najvećim talentom bloggerske nacije odista nema prava nazivati se profeserom, barem ne profesorom književnosti. No, ne sjećam se kad je ijedan profesor ubo pravi talent. Zato profesori i jesu profesori. Ako se ovdje komentarima zatire Zrinkin talent (što baš i nisam primijetio), profesori zatiru talent mladih. Ne rijetkih mladih, nego svih mladih. I mogu se profesori izvlačiti da je takav nastavni program ministarstva ili na ostale pizdarije, ali svejedno će teško sprati ljagu sa svoje profesije. I na kraju, svatko tko ima potrebu svom imenu dodati prof. znači da se više oslanja na svoju titulu, nego na svoju pamet. Profesore jedem za doručak... A Zrinkin talent su prepoznali oni koji su ga trebali prepoznati. (leb 06.04.2006. 08:29)
• PRIJEDLOG ZA TERORISTA: više nam je moj imenjak na uši izašao, daj ajmo malo promijenit temu. evo, čitam ja jučer po prvi put priče izabrane u Večernjakovom natječaju; osim 2-3 koje su zanimljive i pismene, ostalo je totalna sramota. pa da je to nekakav naš značajni natječaj za priču?! pročitaj samo ovu zadnju, na primjer. prejadno. (miljenko 06.04.2006. 09:32)
• Gospon Miljenko, očito niste upoznati s kriterijima po kojima priče upadaju u večernjakov natječaj? Radi se o sljedećem: Ako žiri uspije pročitati priču do kraja, ta priča ne valja. Ako je ne uspiju pročitati do kraja, objave je. Bilo bi jako lijepo da se kaže koja o tom natječaju. A možemo pričati i o nekim drugim natječajima poput ekran-priča ili onog hvalevrijednog pokušaja Novog varaždinca koji je propao. (leb 06.04.2006. 09:41)
• ne vem, ja sam vidio neka meni zanimljiva imena, čak i poznata, koja nisu objavili, ne znam doduše kakve su priče, ali nešto mi govori da jako teško mogu biti lošije od objavljenih... jer je, osim par časnih iznimki, ono objavljeno totalno zastarjelo ili šarlatanski ili nezanimljivo i riječju-nepismeno... baš sam se grdo iznenadio. za ekran priča ne znam, ipak su mi te priče bolje, bar imaju neke veze sa životom i svijetom. ma pročitaj ovu zadnju, pa to je sramota objavljivat... oprosti teroristo, mi forum otvorili... (miljenko 06.04.2006. 10:15)
• Hej, pederi, a da se vratimo temi. Nikolina je ispisala svoj popis 5 najvećih romana poslijeratne hrv. književnosti, a vi raspravljate i marginalijama, nabijem vam kurac u pičku mrtvog orgazma mrtve mame! Vi pričate o pričama u Večernjaku, u prostoru zaostale 19. stoljetne književnosti, a profesorica Nikolina vam podastire fantastičnu temu za književnu raspravu. Kad vas vidim nabit ću vas na kurčinu na Trgu bana Jelačića ispod repa. Pa zar stvarno moram psovati da se vi prosječni idioti malo uozbiljite, jebem vam mater na oltaru neke domovine u ruiniranu pičku punu blasfemije i seksualnog prosvjetiteljstva!! (Mali ptičar 06.04.2006. 11:59)
• Nikolina, agent ili šofer dođe ti na isto. Zar misliš da je agent obrazovaniji i bolji od šofera? (Ubit će nas Terorist) (ena.z 06.04.2006. 12:08)
• po popisu romana vidi se da je rob lektire, da ne bi sad o lektiri pričao... i ko si ti ispodprosječni drkadžijo da nam propisuješ o čemu ćemo pisati. mali ptičar, mali seronja. baš kao i onaj "veliki". (miljenko 06.04.2006. 12:12)
• Mali pticaru, ma koja profesorica? Imam definiciju profesorica: profesorice su dosadna tehnika za uspostavu prosjecnosti! Profesorice su direktni krivac za opcu nepismenost nacije. Jedna usrana profesorica od 27 je zadnja koja bi nam tu trebala palamuditi o knjizevnosti. Zbog takvih mladi i otvaraju usrane blogove. Da nije bila mrkla streberica, bila bi knjizevnica. Ovako,,, Profesorica jebo je ruzni Valent! Ma pogledaj samo koga je stavila u top 5 - FATALNE ŽENE PLAČU NA KAMIONIMA od Valenta. Pa to nije proslo ni kod Jagne Pogancik kod koje inace sve prolazi. Profesorica nije meritorna. Profesorica je u kurcu. I ti si u kurcu. Razgovarajmo mi radije o natjecaju Vecernjeg i Ekran pricama. (Krade Jadak 06.04.2006. 12:16)
• Da ... Večernji list....Izabrane priče na natječaju Večernjeg lista su dobar pokazatelj mentalnog i moralnog sklopa ljudi u žiriju. Recimo priča "Pljuškin iz Smrdelja" ( nekog nikogovića Josipa Laća), predstavlja ogledni primjerak širenja rasne netrpeljivosti i mržnje. Normalne ljude bi ovakva bljuvotina trebala uplašiti i zgroziti, jer kroz ovo sranje progovara zlo. Žiri je pak našao ovu priču inspirirajućom i objavio je. Pitam se kako su izgledale priče o Židovima u drugom svjetskom ratu ? (Levi 06.04.2006. 12:20)
• Čuj, Nikolina, kad već čovjek s tobom ne može uljuđeno i pristojeno, evo, obratit ću ti se onako kako već bagra tvoga kova jedino razumije: Stara moja, osavi ti lijepo pravo ime i prezime na blogu.hr i ja ti jamčim da ću od Ministarstva obrazovanja nadolje podastrijeti tvoje tekstove na ovome blogu kao dokaz a)tvoje nepismenosti, b)posvemašnjeg nereda u tvojoj glavi i c)tvoje neurotiziranosti! In summa: zbog svega toga tebi bi žurno valjalo zabraniti predati djeci! Nemoj molim te više posizati za definicijama poput gornjeg idiotizma koji, vjeruj, zaista nikome ništa ne znači ne zato jer bi za nas bio uvredljiv, već naprosto stoga jer ti tvrdiš da je žaba zeleno što lopoč! Naime, preformuliravši definiciju u tvrdnju daje BLOG UGLAVNOM BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA PROSJEČNOST, ti i dalje pokazuješ da ne razumiješ bit prigovora! Kako osobe poput tebe uspiju završiti fakultet pa dospiju i do školskih razloga, zaista je nevjerojatno! (Iako je uopće zapravo ne vjerujem da ti ikome išta predaješ, osim što si jednom predal štafetu, no i to krivoj osobi, pa te se otac, inače krasan čovjek , sedam dana sramio ne razgovarajući s gospođom majkom) Tvoja nabrajanja knjiga nadasve su bezvezna i očito je da se temelje na izborima poput 'Večernjakovog'. Ali, ako već tako hoćeš igrati, hajde ti nama odgovori na pitanje koje tete učiteljice postavljeju djeci već u osnovnoj školi: Molim te, Nikolina, (bože, tko ti je dao takvo ime? nemoguće je nekoga osloviti s Nikolina i postaviti mu normalno pitanje, naime!) odgovori ti meni tko je protagonist Marinkovićeva romana 'Kiklop'? Imaš vremena do dnevnika: raspitaj se u razredu, pitaj školskog pedagoga, možeš pitat i poštare, ni'ko odat neće... (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:23)
• Samo da objasnim, Maloga ptičara tako zovu nakon što su on i Ptičar otišli do toaleta. Bog, Lima, nemoj tol'ko psovati, ne pomaže! Inače, pet velikih romana hrvatske književnosti nije moguće nabrojati jer ih napraosto nema. Nemojte me molim vas zajebavati s 'Mirisima, zlatom i tamjanom' - ta, nitko vam nije uperio Eru u glavu! Hoću kazati, slobodno ljudi razmislite o toj listi, bez ikakve nacionalne prisile! Jebiga, Finci nemaju dobru vaterpolo repku, iako je silna voda oko njih, pa nekako ljudi žive! Zakaj bi mi imali i vatrene i zlatene rukometaše i Janicu i veliku romanesknu tradiciju!? Usput, tek, onaj tko ne vidi, ne shvaća, ne razumije i ne zna da je Ivan Slamnig velik pjesnik, onaj koji veličinu pjesništva ne prepoznaje kod Šoljana, onaj koji to ne ustvrdi čitajući Mihalića, bolje da čita Nstyle! A kaj je Vrt crnih jabuka ili Mačak u čizmama nego briljanta poezija! No, nastavljam i dalje: naprosto je genijalan stari eterični isfahanski Sever! To je već dakle poker. Da vidim vas, junaci, kojih je to pet romana ranga 'Hazarski rečnik'? (Inače, čuo sam da se Pavića smatra pirotehnikom; no, ajmo, gdje je taj vatromet u Hrvata: stari mačak Fritz, biciklisimus Marinković...i? (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:34)
• @Miljenko, kad se tata vrati s posla, pa ruča, pa malo prilegne, pa pred vijesti ustane, hodi ti lijepo do tatice da ti malo nadojebe mozga. Vidiš i sam da se s ovim malim ne snalaziš u svijetu. 'Da sad ne bi i o lektiri pričao'!? Kakav šuft! A, uostalom, imaš ti pravo! Sve je to za tebe lektira, to se mora do kraja polugodišta pročitati jebo-te-bog, i samo ova usrana tehnologija omogućuje da imbecili poput tebe raspravljaju o uzroku svojih nervoza i izvora agresije na način na koji BBB raspravljaju o Torcidi. Miljenko, daj ti nama guzoglavi reci a što to tebe dragi nuka i sili da govoriš o književnosti kad je sve to za tebe omrznuta školska lektira? Zapravo, nemoj ti odgovarati; pitaj tatu. (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:43)
• @ Ena, jebiga, ja te pohvalim, iskreno se nasmijem tvojoj opasci (jadna ne bila šta će osporit!) a ti me ne prepozna! @ Nikolina, šofer Janko nije završio rečenicu kad je kazao da mu se sviđa kako rezoniraš. Kraj ide ovako: Volio bih te upoznati; s Miljenkom. @ Društvo, koji vam je, pa kaj je tako teško na blogu koji u 'Jutarnjem' citira Katunarić, na blogu koji se zove 'Književni terorist', na blogu koji pohode prva undergrunt pera rvacke noch-nich-literature, zar je dakle na tom i takvom blogu nemoguće nabrojati pet dobrih, solidnih romana nacionalne književnosti 20.stoljeća!? Ja pak nastavljam postajući nedostižan: Nikola Šop! To je već petarda a vi niste ni krenuli! (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:51)
• Pridružujem se tvom nizu i opet se ponavljam - Gnjilota prašine... (nabijemtenakurac 06.04.2006. 14:06)
• Ma prepoznala sam te Nemanjo i kao agenta i šofera, mislila sam da je to jasno, zato i nisam mogla odoliti da joj napišem. (ena.z 06.04.2006. 14:13)
• @Ljubavi, šofer je, nadaleko je poznato, ovaj put bio dobar k'o Lebac! Leba je nemoguće falsificirati: ta rutina kojom on osvaja neudane mlade intelektualke naprosto je nanaučiva, urođena! @ Nikolina, zlato, zamisli da te Janko, negdje u lipnju, u razbludno vrijeme čaja rekao bii Mihalić, položi na vrelu haubu svoje 'Lade', još dok motor radiiii! Pa da uporabi BRZU TEHNIKU IZMJENJIVANJA! Ej, stara, šest ti Glumičića ne bi skinulo osmjeh s lica sve tamo do Božića! Šetala bi ti gradom s mirisom motornoga ulja u kosi lelujajući kao Crna kraljica Medvedgradom! Nešto si mi se ti strašno pokondirila, otkako si došla u veliki grad i završila Pedagoški; kažeš: "Izgleda da si ti doista po zanimanju šofer, a to 'rezoniranje' temeljim na tome što uopće nisi komentirao moj popis 5 velikih romana." Ma nemoj, drugarica je poštena inteligencija i nju ne zanima radnička klasa, jeli, jer drugarica je nabrojala pet velikih romana klasika knjiiževnosti našega naroda i voljenih narodnosti, pa rezoniranje temelji na saznanju da taj popis Janko, šoferčina jedna brezobrazna, nije obadavo za suhu šljivu! U, jebote, što si ti neka fina gospođa pa znaš iz rukava istresti i pet romana i njihove autore sve naizust i brzom tehnikom izmjenjivanja! Što vas sve ne uče u tim visokim školama, majku im banditsku! A kad je trebalo narodne neprijatelje po šumama gonjat, onda smo vam bili dobri, a? Sad ti šofer ne paše, sad bi ti intelektualca po mogućnosti egzistencijalističkoga smjera s pripadajućom lulom u usima, jebo te on sušičavi takav da te jebo kad bi mog'o! Šta bi ti falilo malo više sa šoferima pit na zraku, našu domaću, prepečenu, banijsku, pa da ti se vrati rumenilo u obraze i da ti malo, nako, poprsje zabridi, znaš...Joj, Nikolina, jabuko, sad si i mene zainteresirala, bogami! Što ja volim seljančice što se u gradu profine nakon što prođu ovaj fakultetski fajn-tjuning, e ja ne znam imal' štagod boljeg! Samo, ne znam jel' ti voliš onako malo grublje, razumiš, tok drtis tu i tamo tu mi, i šta veći ide? Vidim, ženskinja si na svom mjestu, emancipovana, 27, profesorka - joj, jel' bi mi se mogla jednom tako obuć u one naočale pa uzet nekaki ljeskov prutić pa da prođemo palatalizaciju i jotovanje, makar više nikad s oproštenjem pičke ne vidio! - pa ako može da se nađemo, pred kinom Europa, sutra, u 16,18 i 20, je ću biti u teget-pantlonama i šuškavcu, nenapadno izbočenom s leve strane, luger mi je uvek na srcu, razumeš, to mi je još od rata, pa posle može da odemo na igranku ili de već drugarice biraju! Veoma se raduje mogućnostima skorog sastanka, i umestu buketa darujem ti ovu moju pesmu: , , , , , . , . , , . (Major Zaviša Blaznavac-Či 06.04.2006. 14:50)
• Pa šta je sad ovo da neće da štampa ćirlsko pismo!' Probaću još jedared: , , , , , . , . , , . (Major Zaviša Blaznavac-Či 06.04.2006. 14:55)
• E stvarno je ovo previše! Prob'o sam da u oriđinalu štampam ovu pesmu koju mora da vam dam u prevodu na latinsko o kako sledi: S neba jarka munja seva,/ srbska garda sada peva,/ ko to ide, ko to gazi,/ srpska garda nailazi,/ korak nam ja kao grom,/ Srbija u srcu mom. /Nemoj majku tužna biti, sin ti služi u eliti,/ beretke nam boje krvi,! đe se puca tu smo prvi. Imade i poslednja kitaca, ali ona raspiruje međuinternacionalnu mržnju, pa nije reko zgodno za prvi put. (Na šiptarsku glavu mušku,/ nikad nemoj dići pušku,/ jer to može mnogo bolje....). Nadam se da vam se kao profesorki i humanisti s kraja dvadesetog veka ovaj moj uradak mnogo dopada? Vaš, (Major Zaviša Blaznavac-Či 06.04.2006. 15:01)
• E, pa stvarno, braćo Hrvati, pička mu materina to što nemožete da nabrojite pet svojih klasičnih romana, još nekako razumem, al' što nemožete da štampate moje ime u celini, to stvano ne razumem!? Nisam ja nikakav Major Zaviša Blaznavac-Či, nego, kao što je opštepoznato veđu podvižnicima i decom, ja sam Major Zaviša Blaznavac - Čigra! Čigra, jeste, Čigra, pa šta! Ostalo iz detinjstva, k'o Miroslavu Blaževiću Ćiro, jebemliga! Ajde sad, uzdravlje, živ mi ti! I, drugarka Nikolina, ako ti je mlogo neugodno za prvi put, može da povedeš i drugaricu. Za kralja i otadžbinu, tvoj (Zaviša Blaznavac-Čigra 06.04.2006. 15:14)
• ČEKAJTE, LJUDI, PA SAMO MALO! STANITE, KVRAGU, PA MI ILI SANJAMO ILI JE SVIJET ZAISTA OTIŠAO U TROKURAC! Jer, naime, kaj...Nikolina, 27, profesorica, ovako odgovara nekakvom Jegosu koji je naziva glupačom:"... to što si upotrijebio u postu nazvavši me glupačom zove se jednostavno argumentum ad hominem ili argumentum ad baculum"!!! PONAVLJAM: PROBUDITE ME, halo, zasigurno sanjam! Tip veli komadu: Glupačo!, a ona će njemu: To ti je argumentum ad hominem! OVO JE NAPROSTO GENIJALNO! Neko vam veli da ste idiot, a vi odgovoriti: Čuj, stari, o.k., ali to je nekaj osobno - razgovarajmo se načelno! Zemlja koja ima ovakve mlade ljude zaista ne mora brinuti za svoju budućnost! Takve je nemoguće satrtri! Ni šakom ni lancem ni bokserom u glavu! ON NJOJ GLUPAČO, A ONA ĆE: STARI, TO TI JE ARGUMENTUM AD HOMINEM! E, jebiga, to je jedan od odnih trenutaka koji čovjek ima potrebu stalno iznova reartikulirati, strahujući da mu uvijek iznova izmiče sva punina smisla koji se epifanijki nadaje u tom jednom, jedinstvenom trenu očitovanja. Zbog takvih trenutaka sve ovo ipak ima smisla! (Jura Sikpark 06.04.2006. 15:39)
• Šta ste si tako zabrijali svi, samo sam istaknula svoje skromno misljenje, a vi odmah k'o divlje hijene. Uglavnom vodite svoje monologe, a spremnost za dijalog ravna vam je nuli. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 16:15)
• teroristo, molimote, riješi se ovog idiota koji se potpisuje agent, nemanja, ptičar, jura i kakosvene. naporno je. ne da se ostalima komentirati, blog ti postaje bezvezan. kužiš da zapravo on tebe teroririzira, postavlja ti mine iza svakog posta. (vjerni čitatelj 06.04.2006. 16:53)
• @Vjerni čitatelju, kao što svi mi vidimo ovaj su post komentirali ena, leb, miljenko, nikolina, jadak, šofer...dakle, nije točno sa se ostalima ne da komentirati (vjeruj, sve su to različiti likovi, osim jednog nicka koji nema veze s nemanjom i njegovima). Čudno je da se ispod Nikoline, koju su, zanimljivo je to, ali ama baš svi do reda shvatili kao glupaču, odjednom potpisuješ i ti, izjednačujući ptičara i nemanju i tvrdeći da blog postaje bezvezan upravo u tjednu kad doživljava svoju punu društvenu afirmaciju! Očito je dakle da si putnik namjernik na ovome blogu - inače nikada ne bi izjednačio ptičara i nemanju - i o njemu kao i o njegovim temema nemaš pojma, pa nam jedino ostaje za zaključiti da si ti zapravo Nikolina. Uostalom, ova žestina u prvoj rečenici odaje osobnu zainteresiranost: misliš li zaist da bi ti bilo lakše da te ja nisam nazao glupačom? A što je s ostalima - ta, dobro kažeš: Što ste si tako zabrijali svi? (Usput budi kazano: Tako piše jedna profesorica!? 'Što ste si tako zabrijali svi?'!?) Spremnost na dijalog? O čemu? O brzom izmjenjivanju prosječnosti!? Nikolina, draga, pa nije moguće da tebi netko prvi puta kaže da si glupača!? Zar ti to mama nije već prije kazala? I, da, na kraju, idiot je liječnik koji te je pri porodu ošamario da zaplačeš; kad je vidio što drži u ruci, trebao te je ispustiti! (Agent P. 06.04.2006. 18:36)
• PROFESORICE NIKOLINA, ŠTO JE S ODGOVOROM NA PITANJE O KIKLOPU? DAKLE, TO BAR ZNAJU I DJECA U SEDMOM RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE, ŠTO BISMO KAZALI: TKO JE PROTAGONIST MARINKOVIĆEVA 'KIKLOPA'? (Nemanja 06.04.2006. 18:37)
• to nisam bila ja, mislim na "vjernog čitatelja". A glede razmjene prosječnosti. E pa puna mi je kapa onih koji misle da je književnost nešto rezervirano za nazovi elitu. Književnost koja nije u stanju uspostaviti kontakt sa širom publikom promašila je svoj osnovni zadatak. Oprosti Agente što nismo svi (kao ti) članovi mense, nemam nikakav kompleks zbog svoje prosječnosti, a usput budi rečeno, sa svojim učenicima imam izvanredan odnos. Možda zato što se ne držim kao da sam pobrala svu pamet svijeta, nego bez komplekasa nastupam u svojoj prosječnosti i zbunjenosti. Nadam se samo da u životu nisi naporan koliko u ovim komentarima. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 18:48)
• @Nikolina, draga, sve je to u redu, ali, ti po drugi put izbjegavaš odgovor na vrlo jednostavno pitanje: Budući da si 'Kiklopa' prozvala jednim od pet najznačajnijih hrvatskih romana 20.stoljeća, ja te pitam tko je protagonist toga romana? Molim te, odgovori! Dovoljna je jedna jedina riječ! Pa nije moguće da si ti jedina osoba u ovoj zemlji koja to ne zna! (Nemanja 06.04.2006. 18:54)
• Nemanja, iskreno ne razumijem što želiš. Naravno da znam tko je glavni protagonist, ali čini mi se da si mi priredio smicalicu, zato šutim. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 18:57)
• Eh, kako vi, djeca sa sela, u svemu vidite izvor moguće šege! Kunem ti se da nisam priredio nikakvu smicalicu u stilu seoskih doskočica poput one legendarne: Što je bliže Brijunima, Poreč ili Pula? Pa Pula! E, moj ti kurac frula, ahahaha LOLOLOL ijujuju! Dakle, ljubavi, ne boj se, nikakvih smicalica tu nema. Ja jednostavno mislim da ti ne znaš tko je protagonist (nema glavnog protagonista, to je pleonazam, opaska MENSA) Marinkovićeva romana, i to je sve. Idemo to dovršiti: zadnji put te molim da mi odgovoriš na to pitanje! Dostajat će jedna jedina četveroslovan riječ! (Nemanja 06.04.2006. 19:11)
• Mile :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:13)
• Mile? Ne, nije, nego Pero! A znaš li koji Pero? (Nemanja 06.04.2006. 19:16)
• onaj koji ti ga je stero :)))))) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:18)
• Čuj, ti stvarno ne znaš tko je protagonist 'Kiklopa'? Ej, Nikolina....! (Nemanja 06.04.2006. 19:19)
• He, Nikolina, pa to je bilo implicirano u pitanju, jebiga, ti si zaista vanserijski idiot. Ja ti velim da na Pula ne ćeš dobiti odgovor mojtikuracfrula, a ti odmah na pitanje iz dječjih smicalica tvoga kraja otpovrgneš: kojitigastero! Čak je i moj pas kompliciraniji s onim svojim sjedi, lezi. Daj, idemo, tko je protagonist 'Kiklopa', profesorice? (Nemanja 06.04.2006. 19:24)
• spizdila te, idiote dosadni! (miljenko 06.04.2006. 19:25)
• Gle njega, uporan i gotovo. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:25)
• Nemanja, cijelo vrijeme razmišljam koji su razlozi zbog kojih si upao u taj neki čemer iz kojeg progovaraš. Možda je malo dovoljno da se iz toga izvučeš, iskreno ti to govorim. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:27)
• @Miljac, rekao sam ti da zamoliš taticu da ti malo nadoštuka mozgića; kad završi, i ti ćeš dušo shvatiti što se zbiva. @Nikolina, vidiš ti što je to kretenluk: mrtva si hladna napisala nekakav svoj izbor hrvatskih romana, uvrstila si u njega 'Kiklopa', jer, tako su te naučili, a već pet, šest sati ne uspjevaš saznati tko je protagonist romana. Draga, isprintaj si ovu debatu i nosi je uvijek sa sobom u torbi. Kad te murija zaustavi, recimo u prometu, a ti pruži dokaz da si idiot. Inače, sve profesorice hrvatskoga jezika već desetljećima svoje učenike uče - s pravom ili ne - da je protagonsit Marinkovićeva 'Kiklopa' Grad. Puno to voli čovjek koji ti je otkrio najveću istinu tvoga života. Usput, barem bi mogla čestitati rođendan... (Nemanja 06.04.2006. 19:34)
• Sad dakle kreću oni famozni foto-roboti i gatanje tlaka viskom. Jedini čemer koji bi mene mogao moriti u ovom našem razgovoru, bila bi zabrinutost za djete da mu kojom nesrećom ti predaješ. Kako je sasvim pouzdano da sam te nesreće pošteđen, s radošću pratim ove domete hrvatskog pedagoškog sustava! Ali, opet, dok nam je ministar znanosti mrtvozornik, nimalo čudno da su nam učiteljice nepismene. Nikolina, zar ti ne osjećaš nimalo srama? (Nemanja 06.04.2006. 19:42)
• Poštovani gospodine Nemanja! Mi se na znamo. Ja sam inače Miljenkov tata. Drago mi je da smo se sada upoznali. Baš mi je mali, dok sam malo nakon ručka prilego, došo pa veli da mu je neki Nemanja kazo da bi mu trebao malo, kako da kažem, s oproštenjem nadogradit mozga. Velim ja, ne treba sine Miljenko, jabuko tatina, ti si tati ljep i ovakav. A on plače pa veli reko Nemanja pa reko Nemanja. Ja vas molim da mu kažete da to stvarno nije potrebno. Znate i sami kako je. A i nisu neka vremena da se ide u neki veći trošak i preuređenje. Inače, baš sam ovo pročito što ste kazali i sve ljepo pišete i po pravu. Šteta što više ne pišete i češće. Ajde, sad, uzdravlje i pričuvajte mi maloga. Puno vas sve pozdravlja a vas najviše, (miljenkov tata 06.04.2006. 19:55)
• @Niki, otkako sam ti izdao svjedodžu ni pisma ni razglednice. A i nisam ti trebao kazati to za grad: sad sigurno prevrćeš po 'Kiklopu' i tražiš gdje to piše. Niki, srce, recimo da sam se zajebavao. @Miljenko, ne treba ništa. Reci tati da je sve u redu. ( 06.04.2006. 19:58)
• Pa Grad, da :) .. to sam i mislila, najozbiljnije :)) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:59)
• Dobro, sad kad smo dogotovili esej o Marinkoviću, idemo sa sprotom i glazbom. Prvo, i dalje si nesmotrena i ne čestitaš rođendane. Drugo, ne znam jesi li svratila do bloga moga dragog raspadajućeg supatnika Inhibitora, ali, ako nisi: tamo će te dočekati nevjerojatna smicalica na račun Svete Lucije (slatko, a?). Treće, što ljubavi podučavaš i kojim razredima? Idemo se malo družiti. Evo, ja sam recimo filantrop i humanista, doktorirao sam psihologiju u Beču, imam 38 godina, sretno sam rastavljen, situiran, imam grijanu tastaturu pa moje njegovane ruke lagano klize dok pišem ove komentare, i uganuo sam nogu pa si krativ vrijeme. Volio bih ovim putem upoznati ženu poput tebe. Zašto, objasnit ću ti kasnije. Nadam se da ti ne smeta tradicionalno ime koje je u mojoj familiji već 7 pokolenja - tvoj (Nemanja 06.04.2006. 20:27)
• :))) znala samda si u biti simpatičan lik. Ne bih iznosila podatke ovako javno, mozda nekom drugom prilikom. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:34)
• Nikolina, sereš! Sad si ti znala da je to grad! Ma daj! Jesi moj kurac. Ajde, ako si znala, koji je to grad? (miljenko 06.04.2006. 20:37)
• Zagreb :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:38)
• Pa dobro, reci samo koji predmet predaješ u školi; pa nije to nekakvo razotkrivanje, kazati recimo: Ja sam profesorica fizike i matematike (nekako mi se čini da ti predaješ sasvim egzaktne znanost). Odaje te ta tvoja simpatična i sasvim idiosinkrazijska racionalnost. (Nemanja 06.04.2006. 20:39)
• Nemanja, nemoj se ljutiti, ali to stvarno mislim da nije u redu iznositi ma mjestima kao sto su blogovi. Ako ikad zamjenimo e-mail, mozda takvim kanalom. Btw. koliko ti je godina, ali zastvarno? :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:42)
• Manjkas, ne seri ti! Kako se to razgovaraš s jednom profesoricom! Bravo, Nikolina, dušo, Zagreb, dobro da si dodala smajlića, joj, jebemti, pa ti mi se sve više sviđaš, sav sam se naježurio kad vidim kojom brzinom ti te svoje visprene odgovore natipkaš, vražićak jedan, joj najrađe bi te cijelu, onak znaš...Nikolina, da sad ja budem kavalir pa da te sasvim uzmem u zaštitu, znaš, nije dušo važno koji je to grad u smislu nekog određenog grada: Zagreb jest poprište događaja, ali grad je tu protagonist u jednom apstraktnijem smislu, znaš. Ako te Manjkas opet nekaj počne provocirati, ti mu tako odgovori, ili pusti da mu ja kažem kaj ga ide. Nego, znaš ja sam jako duhovit, pa bi ti ispričao onaj vicov kad uđe Mujo u prvi razred vlaka za Tuzlu pa pita: Jel' ovo prvi razred. A putnici kažu: Je. A on veli: Dobro, onda, ja sam vaš novi učitelj! LOL :))))))) Za popizdit smješno, kaj ne? Joj, nemrem više pisat od smijanja, daj ti nešto napiši. (Zakaj ne otvoriš blog?) (Nemanja 06.04.2006. 20:47)
• :)))) nisam nikad čula, dobar je. Pa sve si razmišljam da otvorim blog, jer me strah da netko ne falsificira moj potpis, a to se već jedanput dogodilo na jednom drugom blogu, i jako me uzrujalo, toliko da sam si obećala da neću više nigdje komentirati. Možda i otvorim i pretipkam neke svoje priče iz ladice :))) ali poznavajući sebe bojim se da me sve ovo skupa ne ponese. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:52)
• 26. Samo, svi mi kažu da izgledam puno mlađe. Malo mi je sad neugodno ali kad si već tako draga i pametna djevojka, a vidim i ozbiljna, priznat ću ti zašto se volim predstavjati kao 38-godišnjak (iako sam zaista diplomirao u Beču; stari mi je tako kao neki diplomat, no, moji su rastavljeni, duga priča, ispričat ću ti na e-mail): naime, malo mi je neugodno što me svi u društvu zezaju zbog imena! Teško je biti Nemanja u Zagrebu, jebiga! Mada su moji baš po ocu u Zagebu već, pazi sad!, 9 generacija! I svi su bili juristi, samo sam ja izrod. Eto, nadam se da tebi neće smetati što sam ja Nemanja, dapače, možda će ti imponovati da netko s takvim imenom tako dobro razumije i književnost i fudbal i bilijar, a bogibogme ni devojke mi nisu neka novost! (Nemanja 06.04.2006. 20:54)
• :)) biljar je ok, ali za nogomet minus :))) nemam ništa protiv nogometaša, ali mi je taj čin jurenja lopte po travnjaku u najmanju ruku infantilan :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:58)
• @Niki: Ne zezam se ovo za psihologiju. Zaista sam diplomirani psiholog. Diplomirao sam sa tezom o Franklu; šta ćeš, Beč, treća škola, verovatno si čula za onu slavnu tezu: nenormalno je ponašanje u nenormalnoj situaciji normalno. Ja sam pokušao da stvari relativizujem, pa sam namesto te Franklove teze u zaključku pokušao da predložim inačicu: da je nenormalno ponašanje u nenoramalnoj situaciji nenormalno. Ne znam šta se tebi čini. U svakom slučaju, i ovo može biti dobra tema nekih budućih razgovora duž Cmroka. Nego, kako ćemo s emajlom? Da ti ostaviš neku svoju adresu? Jer, znaš kako je, mene ovde svi znaju pa će mi jebu mater oko ja ostavim svoju. (Nemanja 06.04.2006. 21:00)
• Kako bre infantilan? Pa kad su na travnjaku mora da za nečim jure! Mada, nisam ja neki fah-idiota pa da se lepim bre za fudbalere k'o muva....to sam ja samo onako dometnuo da vidiš da sam i ja samo tipičan mladi čovek koji voli sve što vole mladi. Nego, koju muziku slušaš? (Nemanja 06.04.2006. 21:02)
• Kako misliš falsificirao tvoj potpis? Netko je naprosto napisao 'Nikolina' i pisao pizdarije pod tvojim imenom? E, majku mu jebem! Primetio sam ja to - čini mi se da se to dogodilo i tijekom naše male debate, nije li!? Inače, ne boj se prepustiti: neka te ponese pa šta, mladi smo! LOL (Nemanja 06.04.2006. 21:06)
• isto tako i ja se bojim ostaviti adresu tek tako, a od muzike najviše volim acid jazz i kvalitetnu suvremeni rock, ali ne svakakve pizdarije. Ono što ne mogu smisliti su narodnjaci, koji su nas zatrpali u zadnje vrijeme :) Pa koliko ja pratim u ovoj debati nije bilo takvih tipova koji falsificijaru, da ih je bilo ja bih se već odavno povukla. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:13)
• Još uvek ne mogu da razumem tu primedbu da je sam čin jurenja lopte po travnjaku 'u najmanju ruku infantilan'!? A šta da rade na travnjaku pred tolikim ljudima koji su skupo platili kartu nego da jure za loptom? Zamisli kako bi to bilo da su na travnjaku a da nema lopte!? Apsurdno, zar ne! Mada, kad zamislim tu scenu i uzmem u obzir da si me ti ponukala da je zamislim, moram da ti priznam da si mi vrlo inspirativna! Vidiš, ovo je lep primer za to što kažem da volim kako razmišljaš! To bi se i Camusu sviđalo: pun Park prinčeva, 22 igrača na terenu, finale kupa šampiona, a nigdje lopte! Jebote, credo qui absurdum est! Šalji brzo email da ova naša letimična veza preraste u novu, intimniju fazu. Tvoj, (Nemanja 06.04.2006. 21:13)
• Pa ne znam, u biti ne razumijem ni takve koji to gledaju i iživljavaju se nošeni testosteronomn. Alergična sam na navijače! (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:15)
• Hm, onda se meni učinilo da se netko na početku pod tvojim imenom ubacio s onom nekakvom definicijom, ne znam, već je puno toga kazano, ali nije sada više ni važno....Jeste, imaš pravo, to za email. Nego, kako ćemo onda? I ja strašno volim suvremeni rock: lud sam recimo za The Killersima, Arcade Fire (šteta tolike rodbine, pokoj im duši), obožavam Coldplay...znaš li odakle ime Jamiroquai? Inače, fenomen publike nije teško za razumjeti: igraju redovito dva kluba, i svaki ima svoje navijače, pa se ljudi skupe i logično da navijaju jedni protiv drugih. Što ti je tu nejasno? (Nemanja 06.04.2006. 21:26)
• Da kad tako pojednostaviš ispada jednostavno. Možda je to ostatak nekog divljačkog nagona za plemenskim određenjem i za vikanjem. Nekad su ljudi možda vikali na mamute i tako ih pokušavali otjerati od špilje. Ne znam kako ćemo s emailom, bilo bi logično da ti pustiš svoj, pa da se ja javim. Nekako bi to tako i išlo po bontonu :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:30)
• ne znam odakle ime Jamiroquaiju;) možda iz Kiklopa :)))) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:32)
• Tek sam sada video da se unekoliko razmimoilazimo (pa šta, suprotnosti se privlače!) glede narodnjaka. Da znaš, ne mora to uvek da bude sasvim isprazna muzika. Evo, na primer, ti bi kao profesorka mogla imati senzibilitet za sledeće stihove iz pesme Dare Bubamare (da ostanemo kod nogometa): Škola je naša bila ista kao i druge/ sreću sam našla u njoj bol i mnogo tuge. Refren 2x ! Pa zar to nije lepo rečeno! Tako jednostavno, a toliko duboko proživljeno! (Nemanja 06.04.2006. 21:33)
• Pa ne bih se složila :) ali više od riječi, koje su u svim žanrovima trivijalne, smeta me glazba i atmosfera mafijaških obračuna na balkanski način. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:37)
• Osim toga, to je loša glazba, i nikakva relativizacija u tom slučaju ne pomaže. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:39)
• Jay Kay kaže da to ima veze s Irokezima: spojio je riječi jam i autentični naziv za Irokeze, iz samo njemu poznatih razloga. Nego, ne mislim da su riječi baš trivijalne. Recimo, ovaj stih Mile Kitića:" Najbolje je da me nema,/ da se bogu predam,/ moj živote bez ljepote/ neću da te gledam!!!! Pa to je naprosto fenomebnalno: to autentično iskustvo ništavnosti života bez ljepote! Nietzsche kaže da imamo umjetnost kako ne bismo umrli zbog istine! Kitić kaže to isto: Moj živote, neću da te gledam bez ljepote! Ili, recimo, navodim primjer istog pjevača samo da pokažem kako to nije slučajno, sledeći stihovi: "Zapalit ću sve, slike na zidu,/ nek uspomene s njima, nestanu nek idu,/ nek ostanu zidovi sivi, kad ona ode, niko ne živi..." Samo zlonamjeran čovjek tvrda srca i ušiju ovdje ne može i neće da prepozna gotovo E.A.Poeovski poetskoinfernalni žar: zapalit će sve slike na zidu! Kako tragično, kako ljudski: ta, ljubav je veća od umentosti, govori pesnik. Neka odu i uspomene i slike i sve u....neka ostanu, vidi slike: zidovi sivi, jer, kad ona ode, niko ne živi! Čista metafizika: Ona je ono jedno biće koje sabire sva (sve=jedno), i kad ona ode, Sve nestaje! Pa tko onda s takvim uvidom u nadublje osnove bivstvovanja da ne potegne Beretu i tu i tamo ne zapuca! Pa što će ti život ako se tako malo čovek ne opusti. A i to s mafijom je malo preterano: sve su to fini momci, većina je njih za Europu bez granica, koji će im, samo im stvaraju probleme, pravi kozmopoliti, šmekeri, lepi satovi, brza kola, snažna mišice...razumeš, ima tu neke poezije! O tome je još Homer pisao! Pa pogledaj samo kakav je manga Ahilej bio! Pravi baraba, a grčki je govorio k'o materinji! I to još u ono, antičko doba! (Nemanja 06.04.2006. 21:59)
• Čuj, ti stvarno misliš da su nekada ljudi mogli vikati na mamute? Nikad mi nije palo na pamet... (Nemanja 06.04.2006. 22:04)
• Ova tvoja retorička akrobacija ne će uspijeti promijeniti moje mišljenje :)) prilično sam tvrdoglava glede toga. To je u suštini loša glazba. Točka:) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 22:04)
• Ne znam, možda su mamuti izumrijeli prije prvog čovjeka :) Povijest mu nije jačastrana ;) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 22:07)
• Prvom čovjeku? Sumnjam da se on kužio u povijest. Ja mislim da mamuti nisu ni postojali. Zapravo, sve je to paleološka laž: kako su mogli postojati dinosaurusi, recimo? A šta da nisu izumrli? Pa kako bi mi danas živjeli s dinosaurusima? Gradiš autoput recimo za Sisak, a iza Gorice pasu brontosaurusi? Ili, ideš s malim na pecanje, a kad tamo tyranosaurus rex! To nije nimalo logično! Kad je dragi bog stvarao svijet, on je stvorio u stijenama i te fosile. Samo, ti fosili su njegovo umjetničko djelo: to nisu ostaci nikakvih stvarnih životinja, nego je Bog u stijenama izdubio veliku paleološku laž! Možeš se inače javljati na univerzali mail: budalajlama@yahoo.com! To uvijek funkcionira, za cijelu sektu. Probaj. (Nemanja 06.04.2006. 22:24)
• Uf! Ovo je zaista bio dug dan. Teroristo, znam da ćeš isprva popizdit, ali, ako pročitaš pomno cijelu ovu romantičnu komediju, lako ćeš doći do zaključka koji se nameće sam po sebi: ovu prepisku valja isprintati, nositi po tulumima, pa kad krene treća, četvrta žiža, ako nema Harmsa, dostajat će i ovaj tekst. Jer, jebomene Dragi blog ako ovdje ima itko normalan! (Stevan II Prvovenčani 06.04.2006. 22:47)
• Na vrhu, iznad svih tlapnji čovječanstva, dostojanstveno stoji Teroristov post, oslobođen samsaričnih zabluda i varki, a Terorist čita postove zabludjelih čitatelja i plače nad njima...Tak' ste skrenuli sa teme (kvalitativno i kvantitativno) da se čovjek zapita gdje je onda smisao bloga. Spuštate se na razinu prvokritiziranih u izvornom postu, pa čak i niže! (vavilen 06.04.2006. 22:52)
• ja sam umirao od smijeha, nemanja je zajebant prve klase, takoreć teška artiljerija. me like ;) (j.d. okocha 06.04.2006. 23:27)
• Hvala stari, ja sam već mislio da sam poludio! Trebalo mi je ovo priznanje. Naime, da objasnim: to ti je kao da trčiš maraton, i, odjednom se okreneš a kad tamo - nikoga iza tebe! Sad, ili si debelo prvi ili si totalno zajeb'o smjer! Danke O'Kocha! Inače, meni je ingeniozan ovaj dio dijaloga: NIKOLINA: Pa sve si razmišljam da otvorim blog, jer me strah da netko ne falsificira moj potpis, a to se već jedanput dogodilo na jednom drugom blogu, i jako me uzrujalo, toliko da sam si obećala da neću više nigdje komentirati. JA: Kako misliš falsificirao tvoj potpis? Netko je naprosto napisao 'Nikolina' i pisao pizdarije pod tvojim imenom? E, majku mu jebem! Primetio sam ja to - čini mi se da se to dogodilo i tijekom naše male debate, nije li!? NIKOLINA: Pa koliko ja pratim u ovoj debati nije bilo takvih tipova koji falsificijaru, da ih je bilo ja bih se već odavno povukla. JA: Hm, onda se meni učinilo da se netko na početku pod tvojim imenom ubacio s onom nekakvom definicijom, ne znam, već je puno toga kazano, ali nije sada više ni važno! TO JE ZA BOGOVE! Samo, Nikolini treba skinuti kapu! Bez nje ništa od ovoga ne bi bilo moguće, a nekmoli stvarno! Najki, aj lav ju! (Stevan II Prvovenčani 06.04.2006. 23:46)
• Slažem se, nemanja je simpatičan, koliko god pokušavao ostavit drugačiji dojam, iako mislim da mu je sve pomalo mutno u glavi. Svi ste vi, odnosno, svi smo mi ovdje u biti tužni. Tužni smo jako, u to sam sigurna. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 23:50)
• Znam da mi se katkad rugate :) ali život me nije mazio, skoro pa nikada, tako da vas ne čudi što preko nekih rečenica prelazim kao da i nisu napisane :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 23:53)
• Ne, najbolji je dio ovaj: NEMANJA: Inače, fenomen publike nije teško za razumjeti: igraju redovito dva kluba, i svaki ima svoje navijače, pa se ljudi skupe i logično da navijaju jedni protiv drugih. Što ti je tu nejasno? NIKOLINA: Da kad tako pojednostaviš ispada jednostavno.(...) To je čista poezija. (Zico 06.04.2006. 23:55)
• kao što sam rekla u prethodnom komentaru... (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 23:59)
• Niki, draga, nema ovde tko tebe da dira. To što ortaci i ja malo sada pokazujemo mišice ništa ne znači: čisti mačizam, bezveze, onako malo puvanja pred drugarima. Nego, ova ti je rečenica gotovo krležijanska:"...iako mislim da mu je sve pomalo mutno u glavi." Znaš kad se u Glembajevima kaže da je "sve to mutno u nama", sjećaš se kroz te danijelijevske magle? Nego, draga moja Nikolina, da nastavim u tom tonu, meni zaista treba jedna bijela ruka na mojoj tamnoj glavobolji! Imaš ti pravo: svi sumo mi tužni i poput clownova (nije čudo da ti se roman sviđa!) igramo svoje uloge u ovom kazalištu života gdje je puno vike ni za što! I dobro je da prelaziš preko svih tih riječi olako - to svjedoči da imaš otvoreno srece i širom rastvorene ruke za sve nas, da nisi zlopamtilo. Pa i ako se ponekad malo grublje našalimo, pa što? Šalimo se na svoj račun, zar ne. (LOL) Vidiš, pokušavam te malo razveseliti, jer mi se čini da si iznenada nekako malodušna i nujna. A imaš valjda i zašto: kažeš, nije te život mazio! Ali, ipak, pogledaj, ti si unatoč svim tim neverama života postala profesorica i već koliko sutra učiti ćeš male đake da je grad pravi glavni protagonist 'Kiklopa'. Pa zar to nije lijepo? S čime si počela, kakvu si srećku na ovoj lutriji životi izvukla, sjajno si i uspjela! A onda, uvijek možemo do mojih prijatelja na Maksimirski stadion da vidiš kako ti nogometaši i nisu neki strašni momci: i oni su samo mali, upalašeni ljudi, najčešće pristigli iz ubavih zagorskih i pitomih slavonskih sela, koji su u susretu s velikim kiklopskim megapolisom negdje izgubili osjećaj za stvarnost (pogotovo u zadnja dva kola!). Glavu gore! Sutra je novi dan i nove petice! Tvoj, (Nemanja 07.04.2006. 00:06)
• @Niki, bre, nemoj ti ništa da brineš, ima ovde ko će te brani. Nego, evo za pred spavanje jedna lepa pesma jedne tužne žene, Cece Ražnjatović. Možda nakon tih vanrednih stihova promeniš mišljenje o narodnjacima - ništa to nije trivijalno, to je go život sestro! Pesma se zove: I bogati placu, a ide ovako: Nikad mi nisi bio dovoljan/ htela sam zivot, lak i siguran/ da svojom srecom, sve mu prkosim/ e da bar jednom srce i to okusi/ Haljina duga, svilen beli sal/ pepeljuga bi da napusti svoj bal/ kamen na ruci suze ne slusa/ voli te tvoja prostakusa/ I Bogati placu zasto ne/ teku im suze biserne/ u bolu su svi/ rodjeni jednakim/ I Bogati placu zasto ne/ ali ih niko ne cuje/ u zivotu je sve/ mac sa ostrice dve/ Prema nebu sam poletela/ do samih zvezda gde je svemu kraj/ da padnem ja bih pala ponovo/ pravo u tvoj zagrljaj/ Pa ima li išta lepše, jednostavnije a utešnije!? (Nemanjini ortaci 07.04.2006. 00:14)
• Osim što smo tužni, očajno trebamo nekoga da smanjimo osjećaj usamljenosti i ranjivosti ... :) Ajde dobro, sljedeći vikend na stadion, uhh :)) (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:15)
• NE! o narodnjacima ne "menjam" mišljenje ni pod razno ;)) (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:17)
• Gledala sam danas neke stare bilježnice. Malo sam prekopavala razmišljajući da li da otvorim blog i serviram blogo-šetačima neki moj uradak, i to me rastužilo. Ako ikada otvorim blog, moram zadržati anonimnost pod svaku cijenu, inače bih se raspala. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:19)
• Pa dobro, ako ne želiš da ideš na stadion, možemo prvo na Van Gogha. Meni je i inače haaška škola bliska, imam tamo par drugara, samo još ih nisu do kraja procenili! :))))) LOL Vidi, možemo stvarno na Van Gogha, ja nešto malo znam o ekspresionizmu i pismima bratu Teu, pa ti mogu malo ilustrovati sve te čemprese i ostali pejzaži šećući starim jezuitskim odajama ti i ja sada dok niz nebo veće spušta se i pada ko na stol bolesnik u narkozi! Posle bi bilo dobro da nešto čalabrcnemo, neki roštilj ili tako nešto jače, naprosto ko podloku za setrdi najt fivr: vodim te Niki na igranku, bre, ej, kakvi kurac fudbaleri, idemo ravno na dva mesta: prvo u Močvaru ili neki takav rajon, acid jazz i ostali psihodelici, a onda na živu muziku da ti konačno razbijem tu predrasudu od koje, vidim, tako postojano patiš! Idemo na najstarije mesto, lepo kod Mome u Sloboštinu, pa će ti se kaže samo! Samo, za prvi put ne očekuj odviše - ja možda jesam onako, malo mutan tip, ali znam sa ženama: za prvi put mislim da bi bilo dovoljno prvo ekspresionisti, onda leskovački voz ili tako nešto s kajmak, pa đuskanje! Nemoj molim te da donosiš prenagle zaključke ako uzvratim na ono famozno: Jour plejs oj majn? s urnebesnu doskočicu: Pejton plejs, lutko! Drugi put, u redu, ali prvi put jednostavno nije lepo. Ali, za dve nedelje, mora da idemo na stadion. To obavezno. Jel' važi? (Nemanjini ortaci 07.04.2006. 00:26)
• P.S. Jel' voliš vešalicu ili bi rađe izjutra plućica na kiselo? (Nemanja 07.04.2006. 00:28)
• Bok, mladići! Ovdje NIKOLINA again. Prvo odgovor: glavni lik Kiklopa je MELKIOR, a čovjek slična imena napisao je FATALNE ŽENE PLAČU NA KAMIONIMA. E, SAD, DEČKI, BOYS, JEBO MI PAS KONTRABAS, DAT ĆU PIČKE PRVOM FRAJERU NA OVOM BLOGU KOJI ODGOVORI NA PITANJE TKO JE AUTOR NAJBOLJEG ROMANA SVIH VREMENA (PO MENI!) NA HRVATSKOM JEZIKU DO SADA? ROMAN SE ZOVE ''CLOWN'' I OBJAVLJEN JE 1988. GODINE. Mislim za stvarno, gospodo, kako sam rekla: tko prvi odgovori na gornje pitanje dobit će moju užarenu profesorsku pomalo literariziranu PIČKU. I to, cijeli vikend. Dakle, to je napisao najbolji roman svih vremena na hrvatskom jeziku, a koji se zove ''Clown''. Vaša stroga, ali radodajna profesorica koja nagrađuje vlagom vaše znanje. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:28)
• Znaš koji je tvoj problem Nemanja? :)) da previše pričaš u šutu, moraš to taktičnije rasporediti, ovako ugušiš čovjeka... ali ja sam zaista mislila na stadion :) mislim onako hipotetski, ta mi se mogućnost počela sviđati :) hipotetski, ponavljam (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:30)
• ovo gore nisam bila ja, vidim da je šala počela, morat ću vas pozdraviti, jer mi se takve gluposti potpisane mojim imenom zaista ne čitaju!!!! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:32)
• @Niki, čitaš me k'o bukvar. Ja zaista svo ovo vreme čamim tu u Zagrebu i gledam kako da smanjim osećaj ranjivosti! Nekako sam, kako da ti kažem a da te ne uplašim, postao preranjiv bre u zadnje vreme. Evo kako to beše... U Beogradu, odakle je moj brat od tetke, neka je budala na Voždovcu u vlastitoj nakladi izdala Wittgensteinov 'Tractatus' - kao, samo sedam teza, to će da ide k'o alva! Ali, kad tamo, u sedmu tezu kaže Vitgenštajn, jebemliga musava kakav je ružan mater ga pračkom ranila, da ono o čemu ne moć se govori ima da se ćuti, bre, jasno!? Kako je planulo prvo izdanje tako se u Beograd razglasilo ko zakon da nema više ko šta filozofski da misli, piše i govori: reko Vitgenštaj, jebote! Zavladala filozofska prohibicija, to ti je! E, ali, cvrc Milojka: de je prohibicija, tu je i ilegala, jel tako!? Da skratim: u podzemlju se raširila cela jedna biblioteka ilegalne literature, raznih filosofskih smerova i provenijencija (iako su najopasniji, mora da se prizna, bili lakanovci s Dorćola!). Izbio je ukratko rat filosofskih bandi i kako sam ja nekako pokušavao da sredim stvari insistirajući na pojmu ahimse, nenasilja, jednostavno sam morao na neko vreme da se sklonim, razumeš, postajući kako ti pravilno reče: ranjiv! Eto šta živ čovek sve može da doživi pre no što ga stave u grob: ja k'o Gandhi propovedam pasivnu resistenciju, a ludaci te načisto olade samo da im kažeš kako su oni ironičari u Rortyjevom smislu te reči! Opsno je danas na ulicama Beograda biti filosof, veroj mi, Nikolina! (Nemanja 07.04.2006. 00:39)
• Ovaj zadnji komentar je zakon :)))) Mislim da si počeo piti pred spavanje :))) (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:42)
• @Kako bi Marinković rekao: epizodistička nulo! Ti si stvarno idiot! Iz dva razloga: nakon svega, ti si u pola noći našao barba Rankovim gloginje mlatiti i soliti nama pamet o Melkioru!? Pri tome stvarno ne shvaćajući što to znači da je grad protagonist toga romana!!! A potom, budalo, na samom početku ove briljantne epopeje Nikolina je spomenula Clowna! Dakle, stari, nabi si šniclu oko vrata i kreni do Croatiatransa: oni drže dobermane, pa se možda poigraju s tobom. Dobermani, naime! (Nemanja 07.04.2006. 00:44)
• Znači, ne znate tko je napisao najbolji roman svih vremena na hrvatskom jeziku, a zove se ''Clown''!! Nevjerojatno, i to se zbiva na Teroristovu blogu!! Stvarno, boys, pomislit ću da ste, ono, obični šljakeri iz 19. stoljeća, šoferi, automehaničari itd. (protiv potonjih nemam ništa, dakako, nego oni po prirodi svojih zanata nemaju vremena čitati duboku ultraljubičastu literaturu. Sramite se! A kako, olfo, furate se na književnost, a kad tamo jad i bijeda malih drkadžija koji su u životu pročitali možda samo Zrinkin blog i Harry Pottera. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:45)
• VALENT, VALENT, popišam ti se na talent! Ideš svijetom kao krabulja, maskiran u djevojčicu, i reklamiraš vlastiti roman za koji jedino Radić misli da je "riječ o jednom od hrvatskih romanesknih vrhunaca iza Drugog svjetskog rata, o ostvarenju u rangu s najboljim stvarima Desnice, Slobodana Novaka i Marinkovića." Daj nas još malo prosvjetli, Presvetli! (Nemanja 07.04.2006. 00:50)
• Ovo iznad opet nisam ja! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:50)
• Sad mi je stvarno dosta, odlazim iz ovih kometara, ovo potpisivanje pod tuđim imenom perverzno je kao otvaranje tuđih pisma, u najmanju ruku! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:54)
• Znamo, Nikolina dušo, ne brini: to je glupi Valent došao izvana pijan pa će sad neko vrijeme smrditi na blogu dok nosom ne ugasi PC pa zaspi. Jebiga, ti si tu nova, morat ćeš se naviknuti. No, nije mu za zamjeriti: napisao je nekakav roman, još 1988., valjda se zove 'Clown', a kako ga nitko već dvadeset godina ne jebe pol posto skroz je otiš'o na kvasinu. Sad će malo prostačiti, psovati ali onda si još malo popije pa se nekako onesvijesti. Inače je bezopasan, samo je malo neugodan. Jebiga, kad je bog pitao tko će biti Valent dugo se nitko nije javljao, a onda je on podigao ruku, naprosto da prekine neugodnu situaciju. I, sad, jebiga, kako bi ti rekla, život ga ne mazi! Ajde, iš Valent, prdonja stari, bjež spavati vrag te stari jebo pijani! Kako te nije sram djecu plašiti budala jedna stara pijana! Ajde, ukurac, bjež spat! (Balent 07.04.2006. 00:57)
• Ovo iznad stvarno nije Nikolina. Ja sam Nikolina, ja sam Ema Bovary. NEMANJA, DAKLE! Prvi si spomenuo autora najboljeg romana svih vremena na hrvatskom jeziku (CLOWN) pa si dakle zaslužio moju stvarno dobru pičku. Iako se sa Srbima, dragi Nemanja, ne jebem već tri i pol godine, dala sam riječ da će moju pičku dobit onaj tko pogodi autora romana Clown. Nemanja je prvi odogovorio, i to je to. Tko prvi, njemu pičkica. Ajmo sad praktično. Nemanja, reci mjesto i vrijeme u subotu. Stižem u bijelom baloneru kao Humphrey Bogart (za ozbiljno), ludih tamnih očiju, razbarušene plave kose (prirodno plava), imam 58 kg, visoka sam 173cm, prilično zgodna, frendovi mi kažu jebozovna, i to je otprilike sve. Da, moram odmah priznati, prije jebačine razgovarat ćemo o Valentovoj prozi, ali i o poeziji, osobito zbog toga jer su se na ovim postovima izredali tipovi koji spominju Mihalića itd. Jedini evenutalni konkurent u poeziji Valentu jest Sever, i to samo djelomično, ali o tome kad se vidimo. Dakle, Nemanja, vidim da se puno kurčiš, e pa da vidim kakav si u krevetu ili na parketu, svejedno. Znači: reci mjesto i vrijeme ove subote i ja stižem sa svojom samoniklom štiklom. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 01:02)
• Kaj je Valent, naglo si se zgasil? Nego, reci ti nama zašto na svaki tvoj rodjendan tvoji roditelji idu u zooloski vrt gađati rodu kamenjem? Koji im je kua? Valent, ne jebi više po ovom blogu i ne kvari djeci igru jer ću ti početi objavljivati djelove 'Clowna' pa si ga tek onda najeb'o! Jebote, kako si se samo zaigral, vrag jedan pijani! (Sever-Severozapad 07.04.2006. 01:08)
• Čekaj malo, Balent i ostali, o čemu se radi? Pa kakve veze ima je li Valent pijan, drogiran, na bijelom ili smeđem ili sa onom svojom maloljetnicom koja visi po cijele dane na njemu?! (Prekjučer sam ih vidio u gradu, u Teslinoj!) Nikolina je, koliko vidim, pokrenula sasvim ozbiljnu diskusiju o Valentovom pisanju, a ne o tome kako izgleda, je li pije, je li šmrka je li kara ono maloljetno čudo itd. Nikolina je potakla diskusiju o Valentovom pisanju pa bi se, zar ne, čudni moj Balent, trebalo razgovarati o tom njegovom jebenom pisanju, a ne o njemu. Amen (Marin, student 07.04.2006. 01:12)
• Bravo, Sever-Severozapad! Stvarno dobra ideja! Daj, pliz, počni objavljivati dijelove 'Clowna' (sestra mi je prije dva mjeseca posudila frendici roman, a ova ne vraća pa ne vraća, a ja 'Clowna' običavam čitati svake subote po desetak minuta). Stvarno ti je cool ideja, pa da vide ovi automehaničari što je jedna od najboljih proza na hrvatskom jeziku ikad. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 01:20)
• Valent, budalo pijana, ajde vraga spat! Pogleć se kak si ružan kad si pijan, stari vrag prokleti. Jebate, kad bi barem ružnoća boljela, ti bi se jaukal k'o da te bubregi kolju! Ajde, Valent, idemo u krevet, nemoj me stari sad jebat, svaku noć isto! Dobro, jesi, napisal si, sve bu O.K., jebeš sad literaturu i Emu Bovary, iako bi se mogao ugledati na Flauberta, on je htio nestati iza svoga djela, a ti, kojem je to uspjelo otprve i definitivno, ti bi se silom htio pojaviti! Dobroooo, buš, stari, sutra buš se pojavil, možeš i osobno k'o clown, samo idemo sad spat, prosim te, Valent, a ne bum te dugo prosil! Idemo, stari, kurac, dosta smo popili, ajde Valent! Idemo, gotovo je, vidiš i sam da je sve gotovo. I tvoja karijera, i proza, i poezija, i sve je otišlo u kurac. Nitko to ne kuži, nitko tu nema onaj norvegijski nerv, sve su to Barbaczy-legende, svi su oni Mörder und Falschspieler, moj amice, idemo mi sad nuniti, buji-paji, Valen maji...tako...psssssssst! Valent spava! Možda sanja! Da spava. OPERA FINIS (Valentin Žganec 07.04.2006. 01:29)
• Ej, super prijedlog, Nikolina! Daj ti, Sever-Severozapad, stvarno pukni malo od tog 'Clowna' na blog, tek da vidimo. Kolega mi veli da su Valentu najbolji dijelovi u tom romanu 'Pismo djevojci Maci' i 'Pledoaje po pički'. Hajde, ljudi, da vidimo odlomak, da vidimo je li to stvarno pijano i bez veze kako insinuira kolega Balent. (Marin, student 07.04.2006. 01:30)
• Marine, ti očito studiraš veterinu, jer si glup k'o konj, a kak izgledaš, bit će da si iz Konjščinske. Valentova je literatura izvan svake diskusije: 'Clon' je tako dobro štivo da ga, kao što čitaš, čitaju samo subotari, a i oni po desetak minuta. Čuo sam da Valent piše neki novi roman, nastavak 'Clona', tipično dosjetljivoga naslova 'Clown' - jedva čekam (još od 1988.) da i to štivo ugleda svjetlo dana. Inače, Marine koji si Valent, to bi si trebao otpiliti vrh glave i zasaditi palmu u tu prazninu u njoj! Prvo, imao bi osjećaj ispunjenosti, drugo, palma bi bacala sjenu pa bi mogao hodati i po zvizdanu, a onda, skupljale bi se tu i muhe pa ti ne bi bilo dosadno. Inače, Velent, Saša Meršenjak je za tebe Rilke! Cijeli svijet zana za kako gruba Drnja iz svog uma trnje, a za tvoje stihove znamo k'o za Stamaćeve - točnije, njega bar znamo po onome: niti Dante, Stamać Ante! Ajde, daj jednu pjesmuljicu za laku noć, molim te! ( 07.04.2006. 01:38)
• Oprostite, tko je Saša Meršinjak? Da li stvarno tako dobro piše kako diskretno najavljuješ, ti bez nicka?! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 01:46)
• Sestra ti je posudila frendici roman? Koga TI TO, rekao bi Bašić, Valent jebeš? Koja sestra? Tvoja ti medicinska sestra više ne dolazi u vizite otkako je bidna saznala da te je mama rodila kroz guzicu, budući da joj je pička bila prezauzeta! A časna još ne kani doći jer iako je čula da vjeruješ u Boga, s Kaptola su javili da on u tebe ne vjeruje. Možda rođena sestra? Kako znaš da je sestra, mislim, kako vas razlikuju? Ti nemaš brkove? Da, ali ti imaš sise, kaj ne? Valent, čuj, kolega te zajebava: najbolji su dijelovi toga romana oni čitljivi između redaka. Poglavlja koja citiraš kurcu ne vrijede i čudi me kako ih se i sam sjećaš!? Možda si naslove poglavlja zapisao na ruku, ali, to bi onda značilo da znaš pisati, o čemu ne postoji nikakav materijalni dokaz, osim one pisanice koju ti je krasno uresila sis: stvarno mala sjajno farba jaja, samo, reci joj da češće mjenja ruž - cijelo Trnje ima istu nijansu! Stara ti je to puno bolje radila. Kao što vidiš, Valent, jebem te maestralno iz rečenice u rečenicu, a o literature se još nisam ni dotaknuo! Idem sad gledati kroz prozor, zanimljivije je nego časkati s tobom, a i manji su izgledi da ću nabasati na budalu. I još nešto: ovaj je moj odlomak za ono kaj ti pišeš kao da su se skupili Bulgakov, Jerofejev, Nabokov i Harms, pa uz poker i boršć počeli ogovarati Gribojedova! Priznaj i sam, pa ću prestati. Puno te voli, tvoj (Janko Matko 07.04.2006. 01:56)
• pa vi ste stvarno svi na bijeloj lajni, pa kaj se tu događa? đemdo, mado, i malo da se relaksiram, da nekaj naučim, a kad ono svi lupate po čoveku da to nije istina. jedino brijem da ova nikolina ima zrno pameti i možda ovaj veterinar il kaj je već. ja bi htel nešto naučiti. ba the way, za valenta znam, čital sam na knjigomatu neke njegove stvari, ali, da me jebeš, ne znam ko je taj saša meršinjak. pa nek neko veli koji je taj lik i kaj je napisal, barem jedan naslov njegove knjige mi dajte pa sutra idem u knjižnicu odmah. (biciklist 07.04.2006. 01:58)
• meni je Fošner najbolji (remo 07.04.2006. 02:01)
• a kako se Valent zove? (remo 07.04.2006. 02:08)
• On je pisao Neuro-neuro? .. crni anđeli, neuro neuro ples? (remo 07.04.2006. 02:10)
• a meni Tony Kuschner. Nego, kaj zbori ovaj Janko Matko. Čini mi se da on misli da je Valent glavom i bradom na blogu. Takvu besmislicu može napisati samo taj urar iz Ilice. Pa jebote, Valent je profi i ne vjerujem da je više od jedanput bio na blogu, tek tolko da malo vidi. Osim toga, Janko, frendica mi je hodala s njim i veli da on radi ujutro, a da po noći tulumari. Kaže da je partijaner. Janko, daj se zbroji, Valent noću uopće ne otvara kompjutor, kužiš, a ako ga i otvori na Novu godinu, tak da si u inboxu pogleda čestitke, ziher ne ide na blogosferu. (Monty P. 07.04.2006. 02:11)
• Sada sam umoran jer je oko / tri ujutro. Ali ću nastaviti misliti / nakon odmora od nekoliko pravih stihova... (remo 07.04.2006. 02:13)
• Šta mislite o Slađani Bukovac, a šta o Zorici Radaković? (remo 07.04.2006. 02:14)
• A, Valent, jebe te to sa Sašom, kaj ne? Gruni Drnja...Ha, a di su tvoji stihovi stari? Na kojem si ti to razboju ludila tkao perzijski tepih sna? Meršenjak je za tebe zaista Bog u ruhu gurua. Ajde, reci Remi kak se zoveš, ako nisi pijan tak da ni sam ne znaš.@ Valent u ruhu Biciklista: uf...stari, sori, vidiš da odgovaram svim idiotima, ali ti si mi stvarno neinspirativan! Jebiga, oprosti, ali s tobom stvarno ne bum razgovaral. Odi pitaj nekog drugog, negdje drugdje. Ti barem imaš bicikl pa se lako odvezeš u neki drugi grad. Po mogućnosti bez struje. ( 07.04.2006. 02:16)
• nije Remi, nego Remo , tako me svi zovu. to je dovoljno. A na pitanje? ima li kakav odgovor ili ne pratite svije pjesnikinje koje sam naveo? (remo 07.04.2006. 02:19)
• Točno, Valent je napisao jebeno dobru i lucidnu knjigu poezije ''Neuro-Neuro'', ali kad smo već kod njegove poezije meni su još bolje njegove knjige ''Jazz, afrička vuna'', ''Demonstracije u jezgri'', ''Leptiri arhetipa'', ''Koan'', ''Erektikon'', ''Rupa nad rupama'', ''Plava krv'', ''Zadimljena lopta'' i osobito ''Slatki automati''. Dobro si me podsjetio, Remo, za jedan sat dok završim pripremu sata za ponedjeljak, idem čitati Valentovu poeziju. ALI - još mi onaj neznalica gore nije odgovorio tko je taj Saša Meršinjak i naslov barem dvije-tri njegove knjige!! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:19)
• Milko Valent: Vaše pitanje toliko je kompleksno i iznimno važno za razumijevanje književnosti, pa dakle i hrvatske književnosti, da zahtijeva čitavu knjigu pa ću se ovom prilikom, kako bih ipak približno odgovorio na njega, poslužiti sažetkom koji je kombinacija holograma i patentnog zatvarača. Usput rečeno, taj patentni zatvarač, ciferšlus, slika je i prilika dvostruke uzvojnice DNK. Ciferšlus i hologram čine taj u svemu kompatibilni kontrapunkt kojime ću pokušati odgovoriti na vaše pitanje. Već ovaj mali uvod početak je odgovora. (remo 07.04.2006. 02:22)
• Bravo, Remo! Čuj Slađana se još traži, ne znam što bih ti rekla, nije mi baš nešto, još uvijek malo naginje na ruralno, ali Zorica je stvarno cool, mislim da njezina knjiga poezije 'Eto muha' može stajati koliko-toliko stati uz bok Valentovim knjigama koje sam nabrojala. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:23)
• pitam se misli li još uvijek tako... (remo 07.04.2006. 02:24)
• Još jedanput, bravo Remo! Pa jebote, oprostite, inače ne psujem, pa to je odlomak iz Valentovog intervjua na Knjigomatu. Remo, reci jesi li pročitao cijeli Valentov interview? I, reci mi barem ti, Remo, tko je, fuck, taj Saša Meršinjak? Je li to neki novi klinac? I zar stvarno piše bolje poeziju od Valenta kako sugerira Janko Matko? (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:27)
• Mala Radakovićka je za pet - dobro je kazala BIT ĆE RATA! To Valent nije vidio ni 1995! Nego, Valent, evo zašto ti nikada nisi postao iole značajnijim književnikom: kažeš partijaner, blogosfera...To si ti čuo da tak mladi govore, jel? Pa ti onda ne pada na pamet ništa pametnije nego Monty P!? Strašno: pa ja bolje pričam srpski, nego ti spiku ovdašnjih blogera! Eto, zato ti nisi bogznakakav književnik: ne čuješ tuđe glasove, stari. A, što se tiče clowna, evo što ja mislim o toj figuri: Semiotika cirkusa ne bi smjela previdjeti ovo: klaun uvijek ističe svoja prava lica; maska znači otkrivanje, a ne skrivanje/skrivenost ili zamjenu, znači umnoženu otkrivenost. Izložena klaunova gestualnost zapravo je rekapitulacija hybrisa, ona je sažetak tijela napetog u prkosu (ohola pobuna) spram onog što već jest. Tako tijelo-sažetak javno proizvodi trans; tako je klaun znak za javni trans, i obratno. Javni trans nije stanje puke želje za nekim prijeko, on je ostvarena želja, transcendencija. I još: stanje transa nije shizofrenično, iako je neuhvatljivo, to je stanje kalunovskog remek-djela: lutajućeg integriteta. A sve podsjeća na snježnu pahulju u zračnom prostoru, čija je struktura prepoznatljivo organizirana ali neponovljiva, monotipijska. Klaunovi i pahulje. Oholi integriteti u lutanju i preobrtanju. Igra pobune. Zaigrani monotipi. Trans. ( 07.04.2006. 02:27)
• Da, slazem se sa "Eto muha" mislim da joj je to vrlo dobra zbirka, šteta što ju je objavio neki xy varaždinski nakladnik, i što je do nje gotovo nemoguce doci. (remo 07.04.2006. 02:28)
• Saša Meršinjak rođen je 1949 godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesnik je i prozni pisac. Uređivao je Polet i Studentski list, voditelj je tribine Jutro poezije. Čest motiv njegovih pripovjedaka je odnos politike i svakog oblika vlasti, kao totalitarnog sustava, prema pojedincu. Dobitnik je brojnih književnih nagrada, a mnoge su mu i oduzete. Uvršten je u antologije, leksikone i enciklopedije hrvatske književnosti. Objavio je romane Predstave na granici i Ispovjednik (1978); zbirke pripovjedaka Akrobat (1974) i Lude gljive (1998), te zbirke poezije: Šahovska polja spavača (1979) te U ruhu guru (1993). Gordijski čvor sedma mu je objavljena knjiga. Živi i radi u Zagrebu kao profesionalni pisac. (remo 07.04.2006. 02:32)
• Remo, ti si izgleda umoran: velim ja Valentu da kaže Remi kak se zove, a ti mi odgovaraš: Remo, ne Remi! Za bogove! Inače, Valent je Milko! Zamisli ti to! To mu je njegova mama dala ime po kravi. Jebiga, teško je biti čovjek kad se zoveš Milko. Integritet ti je u oholom lutanju i preobrtanju, zaigrani monotip. Trans. Kužiš? ( 07.04.2006. 02:32)
• nisam ga nikad citao, cudno jer izgleda da je dosta pisao (remo 07.04.2006. 02:33)
• Meni je Milko Valent ok, iako mislim da nece nikada otkriti istinu koju grcevito trazi. Nadam se samo da se u zivotu zabavlja. (remo 07.04.2006. 02:35)
• pa koji vam je kurac? stvarno ste drogirani. pa odgovorite ženi tko je taj saša meršinjak! ja bi joj rekao, ali ne znam, jebi ga, tek sam prva godina faksa. (biciklist 07.04.2006. 02:36)
• Ma Saša je covo s margine bivseg sistema, nista posebno, jedna urbana figura koja se nije nikad aktualizirala. (remo 07.04.2006. 02:41)
• Remo, pusti Valenta ukurac, iako vidim da se, za razliku od pijandure, okretno krećeš ovim, rekao bi Milko, cyberprostorom. Vidiš da te budala loži - zna on dobro, prasac jedan stari, tko je Saša Meršenjak, zna on da je Saša za njega zaista Ruah, ali, pravi se Valent nevješt i blesav pa to ti je. Pusti ga ti meni, sredit ću mu ja i rep i brkove. Nego, Valent, tebi je glavno da je nekaj s muhama. Dobro sam ja kazao: samo da one idu na tebe pa da ti nije dosadno. Ovo s ciferšlusom i DNK je jebeno maštovito! Kak si to samo vidio, vrag jedan stari. Čudim se kao Cesarić Krležinoj viziji klipa kukuruza u onom famoznom dimnjaku! Znaš kaj je to, ta tvoja imaginacija: obićni šlingeraj, kić, stari, kić: jer su ti asocijacije banalne, naime! Tebe svaka zmija na lijani asocija na Mojsija, svaki majmun na Bohra, a svaka krava na Dom. Ne čudi me da se pozivaš na Lacana, i on je imao sličnih problema: psihijatar kaj je poludio od filozofije. Klaun je znak za javni trans, a Valent za Čazma-trans! To bi trebalo biti tvoje geslo, nešto kao Što nas ne ubija čini nas jačima! ( 07.04.2006. 02:44)
• No, konačno, odgovorio si tko je Saša Meršinjak. Hvala ti puno. Reci mi samo koju njegovu knjigu preporučuješ prvu za čitanje? Znaš, nemam baš puno vremena zbog te škole i to, a i fan sam Valentov, kako ste već vjerojatno shvatili pa moram njega čitati kako bih održala mentalnu higijenu svakodnevno u školi. A ti, nepotpisani gore, upravo si citirao uvodni tekst iz Valentovog eseja na Knjigomatu, a nigdje ne navodiš da su to njegove riječi. Po tome zaključujem da si kradljivac intelektualnog vlasništva. (biciklist 07.04.2006. 02:44)
• Čujte, vi biciklist, nemojte mi ulaziti u moj diskurs. No, kad već jeste, onda se pridružujem vašoj opservaciji u cijelosti. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:46)
• biciklist, vrijeme je za nove stvari, treba razbit jezik i sklopit ga u neki novi oblik, mozda je opet vrijeme za inovaciju? (remo 07.04.2006. 02:48)
• Ne mogu biti kradljivac intelektualnog vlasništva, Milko, jer, ovdje nije riječ o intelektu! Vidim da si upao u stupicu: samo bi Milko Valent znao da je to početak njegova interviewa, jer, tko bi drugi zapamtio takve bedastoće!? Veliš Milko:"I još: stanje transa nije shizofrenično, iako je neuhvatljivo, to je stanje klaunovskog remek-djela: lutajućeg integriteta". Kao da Branko Despot diktira plac-listu. A zakaj te tako smeta naš Saša? Zato jer je veći pjesnik od tebe? Pa ti si u grču, sam kažeš, a kako i ne bi kad si naprosto prepun toga kaj iz sebe moraš izbaciti. Jedino, ne znam zakaj ti te papire kojima se pritom koristiš čuvaš i objavljuješ. Ostali jednostavno puste vodu. @Remo: svi ostali osim mene i tebe hipostaze su Valentove ne-shizofrene, transjavne svijesti i plivajućega integriteta. Onog koji nije u stanju integrirati Ime oca. Borderline, ne, Valent? (Nemanja 07.04.2006. 02:50)
• Kolega bezimeni, em mi pljujete po Valentu, neargumentirano, molim, em vam pravopis doista nije u redu. Dakle, ne kaže se 'kić' nego 'kič'. Toliko za početak. Nego, kad smo već kod mojeg omiljenog pisca, dajte, molim vas, kritičkim argumentima književne kritike osporite njegovo pisanje, a nemojte upotrebljavati kvalifikacije sasvim nepotrebne, tipa 'pijan, glup, debeli, mlad, star' itd. Btw, vidjela sam njegovu fotku u novinama i frajer mi izgleda cool, vrlo urbani i profinjeni tip i uopće ne izgleda pijano. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:50)
• Mozda spoj filozof + književnik nije baš najsretnije rešenje? Iako Cioran... (remo 07.04.2006. 02:53)
• Kolega Nemanja, ja se doista ne mogu složiti sa sam ja Valent. Prvo, ja sam djevojka, još uvijek, i drugo, pročitala sam sve njegovo na Knjigomatu. Plus svega rekao vam je ovaj kolega gore da Valent radi ujutro i da nema šanse da u ovo vrijeme ima otvoreni kompić. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:53)
• Milko, a zašto je samo tebe u Hrvata i Đurovskog u Srba mama nazvala po kravi? To mene zanima, stari. Dobar ti je ovaj esej na Knjigomatu, tako i završavaju studenti filozofije koji s Despotom u ST-u časkaju o idealnome gradu i švarckunstlerskim pelerinama, ali, mene ti zaista i zanima i veseli, istodobno, to da je tebi mama dala ime po kravi! Što ti osjećaš kad vidiš ljubičastu boju, recimo? (Nemanja 07.04.2006. 02:54)
• Napisao sam i asocija pa ne misliš valjda da razgovaraš s Jaranom? Naravno, kič, znaš ti i predobro o čemu se radi. Ciferšlus je model genoma, dimnjak kukuruz! I eto ti hrvatske literature! Uz prstohvat ovih vudu-pizdarija o integritetu i hybrisu (ej, to mi je favorit - to ni Anto Nodilo ne bi bolje rekao) eto ti hrvatskoga intelektualca: kao dragog boga te molim nemoj samo Ciorana potezati, osim ako ga kaniš potezati za nos ili kurac. Prvo bi se svidjelo meni, drugo njemu. (Nemanja 07.04.2006. 02:59)
• gdje zaradjuje hrvatski intelektualac? stvarno me zanima... gdje i kako? otkud mu novac, gdje je tajna? (remo 07.04.2006. 03:04)
• kukuruz je sexy, genom je tragičan (remo 07.04.2006. 03:05)
• "Kolega Nemanja, ja se doista ne mogu složiti sa sam ja Valent." Valent, ne kaže se 'sa sam ja Valent', nego 'da sam ja Valent'; ne frfljaj, pijan si. A ti se Valent zaista ne možeš odavno sam sa sobom složiti oko toga da si upravo ti Valent. Konačno, kad Valent priča sam sa sobom, to je poveliko društvo! Ne zamjeram ti što odbijaš biti Valent - ta, tko bi to htio biti, i, tko bi ti smio zamjeriti!? Zanimljivo je ipak da se ni ostali ne mogu složiti s time tko je to zapravo Valent, jer je Milko Valent do te mjere neupadljiv i neznatan da nitko ni ne zna tko je to zapravo Valent. Možda je to neka vrst bojlera, što li? Ipak, postoji rješenje: Valent, tvoja slika nije samo u novinama (to je inače bila reklama), nego i na konzervama. Zaista ne izgledaš na njima pijano, ta, da izgledaš, ljudi bi mislili da je riječ o gulašu od goveda koje boluje od ludila. Valent, nemam ja ništa stari protiv toga što si ti navečer malo popiješ, nego imam sve na svijetu protiv toga da takav voziš i surfaš! Zakaj ne legneš spat, nego drkaš do tri u noći pokušavajući objasniti da si ti veliki hrvatski književnik. Pa kaj to nije jadno? Pa kako ćeš se sutra osjećati kad se probudiš? Kao da si pojedo bananu!? Da, to je tipičan tvoj odgovor, ne jebe tebe ništa na svijetu...E, moj Valent, stvarno si nemoguć: tako pametan kit, a takve pizdarije izvodiš! (Nemanja 07.04.2006. 03:07)
• Zašto se utihli, škvadro? Taman sam pomislio kako se Teroristov blog lijepo razvija, a vi nekuda odoste. Doista sam uživao, saznao sam neka nova imena, neke nove naslove. A da malo primjenimo temu? Ajmo razgovarat o pisanju Ivane Sajko. Njezina proza, mislim, puno je bolja od Meršinjakove. (Edo Popović 07.04.2006. 03:09)
• Valent piše stvarnosnu prozu. Vidiš da je napisao roman o klaunu. Inače, kad mu posude vergl, nastupa na Zrinjevcu. Izaziva strah i sažaljenje. Utoliko je njegova funkcija zaista tragička: izaziva katarzu. I pitanje: Što će nam majmun kad imamo verglaša? (Nemanja 07.04.2006. 03:09)
• Edo, i ti si pijan k'o Maajka: nije riječ o Meršinjaku, uostalom toga nepoznamo, nego o Meršenjaku. Inače, Valent, klaunu jedan, prestani se pretvarati da si Edo. Ti si prije Edek, ali onaj Sinjski. (Nemanja 07.04.2006. 03:11)
• Ivana Sajko je zgodna, vidio sam je u novinama, njene knjige nisam vidio ni tamo. Ali je zgodna, i jebao bi je! socno! (remo 07.04.2006. 03:13)
• Stvarno, slažem se s Popovićem. Sajko nije loša, bolja je puno od Jegerice, ima one fine mutne pasaže boje crnog vina. A Valenta mi ne dirajte, jer, rekoh: ja sam njegova fanica. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:14)
• Rekao sam ja da će s pijanom budalom biti posla do duboko u noć. Da malo primjenimo temu, kaže Valent u ruhu gurua!? Ovo je za pet: da malo primjenimo temu! To bi i Marx rekao, da nije napisao 11. tezu! Odlična fora: blogeri su do sada samo različito tumačili temu, a stvar je u tome da se ona primjeni. Milko Valent, književnik, mislilac i humanist s kraja 20. vijeka (Nemanja 07.04.2006. 03:15)
• Valent, primjenio bih temu. Samo, na što? (Goran k'o Fižulić 07.04.2006. 03:16)
• Nemanja, stvarno te ne kužim, blago rečeno. Pa ti uopće ne govoriš o Valentovom pisanju nego o njemu kao takvom i takvom čovjeku. Imam blagi osjećaj da si mu možda zavidan, ako pretpostavimo da i ti nešto pišeš osim na blogovima. Mislila sam uvijek da treba pisati o djelima, a ne toliko o autorima. Boli me ona stvar za Valenta, mene zanima samo njegova književnost. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:18)
• Evo, opet je na djelu silana poetska imaginacija: fini mutni pasaži boje čega - jasno, boje crnog vina! Kod Homera frajera pogodi koplje u potiljak, i Homer napiše da mu je na usta izašao srebrni jezik! E, to je slika, moj Valent. A ti u čaši vidiš samo nešto mutno, a mutnom boju crnog vina! Osim toga, jebiga Valent, postavljaju se dva sudbinska pitanja: kakvo je to vino ako je mutno? i, ujedno: zašto ne kažeš crvene boje, kad svi znamo da je crno vino crveno? Oni fini mutni pasaži crvene boje, to si dakle htio kazati!? Drugi Khayam, majkemi, dabogdaumro ako nije...jebešmisve, ajde, gospođa, jepftine čarapi... (Nemanja 07.04.2006. 03:21)
• E, sad, stvarno, Nemanja, iako je u meni jako razvijen pedagoški pristup (zbog posla kojim se bavim) moram reći da si sad stvarno pretjerao. Tipfelere uzimaš kao osnovicu svoje kritike!!? Čini mi se da ti radiš za novine, možda za Jutarnji list, ha? Čujem da tamo uvode lektore pa si ti možda prvi pa ti je to možda najednom fahidiotizam. Reci mi po duši, Nemanja, jesi li napisao neku malu knjigu pa da i tebe čitam, a možda prezentiram mojim učenicima iz gimnazije?!! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:23)
• Valent, od tebe je lošija jedino Huljićeva žena! Čak te i Ibrica Jusić šije! Jel' dovoljno o tvom pisanju ili trebam još i četvrtu rečenicu? (Tarzanov Korak 07.04.2006. 03:24)
• Hej, manijaci, tek sam se sad uključio i vidim da dobro brijete. No, uporno ponavljate jednu faktografsku grešku, Valent ne pije već deset godina (to mi je rekao čovjek koji ga je nedavno intervjuirao za 'Glas Slavonije') nego samo drma bijelo, i to samo ponedjeljkom. (Ivica 07.04.2006. 03:26)
• Stari, od tipfelera je Gilliam napravi film (ti se pozivaš na Monty P.!?), a od metafizike Greške Kafka književnost. Brzo trči stričeku Kunderi da ti on razjasni tragične dosege tipfelera! (Čak i majmun Čita 07.04.2006. 03:27)
• Jesam, stari, napisao sam dvije knjige. Jedna je o tebi a druga o tvojoj mami. Trebam li sada kazati i naslove ili... (Ted Led 07.04.2006. 03:29)
• Čovjek koji je s Valentom napravio interview zasigurno drma bijelo već dvadeset godina, inače bi prije napravio interview s Rudolfom (ako se tako zove onaj sob Djeda Mraza, koji inače ne postoji). Valent ne drma bijelo, jer nema love ni za crno. (Ted Led 07.04.2006. 03:31)
• Možda Nikolina ima pravo: Nemanja je malo ljubomoran zbog toga što Valent piše, ali ne po blogovima, nego for real, i to objavljuje redovnim ritmom po časopisima i u formi knjiga. Možda stvarno Nemanja radi za novine pa drlja onaj čuveni ''yellowsubmarine press'' pa je u totalnom kurcu. (Zoroaster 07.04.2006. 03:32)
• Ma nije, ljudi, dajte se skulirate. Ovi gore stvarno briju da Valent sad brije po blogu. To isto kao da ste rekli da Houellebeqc brije po blogu. Vi niste normalni. (Insomnia 07.04.2006. 03:35)
• Posljednje su dvije opaske toliko imbecilne da moram zaključiti kako ti se sestra vratila doma i počinje ti 'pomagati'. Je li istina da ste vas dvoje sijamski blizanci i da su, tijekom odvajanja, kirurzi njoj dodjelili glavu a tebi šupak? Ili je to samo urbana legenda? (Mica Šerifica 07.04.2006. 03:38)
• Dozvolite mi da se i ja uključim. Mislim da ste malo skrenuli s glavne teme, a glavna tema je hoćemo li mi uskoro čitati nešto dobro i kvalitetno u Hrvatskoj, a da to nije 'Dečko, kralj, as i papiga''. (Ljiljana 07.04.2006. 03:39)
• Eh, škvadro, ovo je sjajno: Valent brije po blogovima i neki ga genijalan i lijep frajer jebe već dva sata! Famozno! (Kiki 07.04.2006. 03:40)
• Ljiljana, mogla bi barem čestitati rođendan kad ovako baneš! (Kiki 07.04.2006. 03:41)
• Uf, uf, uf. Ja mislim da se iza ovih imena, barem tri, krije Davor Slamnig. (Krešo 07.04.2006. 03:41)
• Istina je, Valent ne brije po blogu, nego sestri leđa. Gledam ih kroz prozor. Koji, prozor naime, inače ne smije pasti! (Tito 07.04.2006. 03:43)
• Krešo, Krešo, mi bismo na klupicama inače tako nazivali kretene. Pa, da ne mjenjam navike, Krešo, nije Slamnig, iako, vidim, upadamo u onu fazu: A tko je taj genije Nemanja? Nije moguće da je to jedan čovjek! To je valjda pokret! (Nemanja 07.04.2006. 03:44)
• O, Kiki, da barem Valent brije po blogovima, bilo bi puno žešće. Škvadro, ako slučajno niste znali, Valent je na Kornatima i druži sa skiperima, a ziher je da nemaju sa sobom laptop. Ja mislim isto ko i Krešo, to jest da se je uključio Davor Slamnig i to zato jer su mu na ovom blogu hvalili tatinu poeziju. (Majstor od kužine 07.04.2006. 03:45)
• Ne, ja mislim da je Nemanja novinar koji se sprema za jutarnju šihtu u Jutarnjem pa nema pamentija posla nego je navalio na Valenta, a kako stvari stoje uskoro će i na Slamniga. (Kiki 07.04.2006. 03:47)
• Isuse bože, pa ja sam danas izbacio toliko dobrih fora da bi ti Valente od sada mogao hoditi po svijetu i predstavljati se kao čovjek kojega je sjebao Nemanja! To dobro i zvuči, nekako u tradiciji vesterna i Liberty Valancea. Dobar dan, ja sam Milko Valent, čovjek kojega je sjebao Nemanja! Sjajno, zar ne? (Nemanja 07.04.2006. 03:48)
• A da ubodemo stvarno nešto ozbiljno. Recite, je li Roman Simić doista veliki umjetnik? Ima li krvi i mesa u njegovoj prozi ili je to lagano cizeliranje za nigdje? (Jutarnji tornado 07.04.2006. 03:49)
• Valent sutra radi, idiote. Zaboravio si. Čuj, Milko, a da odemo malo odspavati, a? Ti i sestra, a je ću tu sam. A nije ti palo na pamet da sam ja Ivana Šoljan, budući je i njen tata hvaljen? (Nemanja 07.04.2006. 03:50)
• Gle, ja o Romanu, a ovaj Nemanja drvi opet o Valentu. Čini se da mu je on bolna točka, teška fiksacija, noćna mora iza sedam gora. Možda ima takozvani ''kompleks valentovske produkcije''. Ja brijem da je Nemanja zapravo Davor Slamnig. (Jutarnji tornado 07.04.2006. 03:52)
• Roman Simić si ne bi dodao onako kretensko prezime da je ozbiljan književnik! To mi zvuči kao: Rudimir Bombardinović Šajkovski! Ta njegova zbirka priča je luk i voda, sinko, vjeruj mi! On je negdje između Huljićeve žene i Valenta. (Nemanja 07.04.2006. 03:52)
• Ova noć poprima doista lijepe gabarite. (remo 07.04.2006. 03:53)
• Dečki, a da se vratite književnosti? (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:53)
• Slažem se po prvi put s Nemanjom. Roman mi sad zvuči ko Stijepo Mijović Kočan. (Jutarnji tornado 07.04.2006. 03:55)
• Valent, sad je počeo kongres kretena pa bi bilo dobro da ti ostaneš, a ja odoh! Stari, sjajan si! Dobar ti je ovaj esej na Knjigomatu, a 'Clowna' bi mi mogao poslati kao poklon. Pronađi negdje među komentarima moj email, pa mi se javi! Laku noć, (Nemanja 07.04.2006. 03:55)
• Ne, ja ipak mislim da je Valent puno bolji od romana Simića. Roman skida njegov diskurs iz romana 'Playstation, dušo'. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:56)
• Tornado, laku noć i tebi: tebi je ionako stalno mrkli mrak pred očima. Mora da sam nešto grdno zajeb'o kad se ti slažeš sa mnom. Valent, daj mu molim te ispričaj priču o čarobnoj kuglici. Možda usne. Zauvijek. (Nemanja 07.04.2006. 03:56)
• Dečki, teško vas sad pratim kad govorite o romanu Romana Simića. Zakaj jednom pišete malo a drugi put veliko r? (Nives 07.04.2006. 03:58)
• Stvarno, taman su svi pomislili kako je Nemanja od Požarevca grandiozan i izdržljiv, kad tamo, gle, povlači se kao neću reći što. (remo 07.04.2006. 03:58)
• Slažem se s Nemanjom. Dobro je to opservirao. O kojoj kuglici pričaš? Je li to neka vaša interna fora, mislim između Nemanje i ovdje na blogu nepostojećeg Valenta? (Jutarnji tornado 07.04.2006. 04:00)
• A i Slamnig je lipov kurac, samo da se zna i da ne bi ostao dužan prije spavanja. Davor Slamnig, naime. Taj od osamdesetih nije napisao ništa osim dvije, tri dobr reklame i one pjesmice o zavjesama što su bež! (ja 07.04.2006. 04:01)
• Tornado: Valent je na blogu, i to je lako provjerljivo: svrni pogled dva, tri komentar gore, i vidjet ćeš da je prasac protestirao što ga citiram bez navodnika! Naravno da sam lijepo opservirao - ja uvijek lijepo opserviram. Užas!? Pa ti ne znaš Slamnigovu priču o čarobnoj kuglici? Njegovu najbolju priču ne znaš!!!? A znaš li onu, drugu najbolju, o Frnteku i Špičeku? (Car Dušan 07.04.2006. 04:04)
• Remo, lako je tebi, stari, ti si noćni portir. A ja sutra moram u 13 k pedikeru, pa na masažu, pa u Berlitz na danski, pa....Sorry, ali imam prebukiran dan! Još moram pročitati i Heisenbergova pisma Supekovoj ženi (sad će Valent otići u trokurac, pazite!) (Car Dušan Džamonja 07.04.2006. 04:06)
• Valent je otišao!? Nemoguće! Da nije umro? (Viktor Car Dušan Emin 07.04.2006. 04:08)
• Ej, Nikolina, što si ono rekla o stadionu? LOL (Nemanja 07.04.2006. 04:12)
• Evo što se događa kad debili u 2006. otkriju chat. Zato nam je knjizevnost tu di je. Spameri na blogu, spameri u književnosti..... Bljak (Debilko Ambivalent 07.04.2006. 08:39)
• Eto i dvjestotog komentara. Založit ću se kod admina da se ovaj Nemanjin traktat uvrsti u antologiju bloga. Jebote pa ovo je bolje od kazo.blog.hr (nakurnjak 07.04.2006. 09:46)
• Sve sam ovo procitao! (Vikkor Mallansohn! 07.04.2006. 11:28)
• I ja sam sve pročitala! Jako je dobro. Zaključak: Iako je Nemanja malo pissed off na Valenta pa ga ''kritizira'' moralnim i inim diskvalifikacijama, slažem se s Nikolinom: meni je isto Valent the best u hrvatskoj književnosti. To pak što ga mediji mimoilaze je i prirodno: 1) Nije član nijednog klana, 2) ne piše glupe prigodne kolumne po drugorazrednim novima a la Jutarnji itd., 3) to je urbani čovjek, a njegovi kritičari su uglavnom iz ruralnih krajeva pa i to dodatno iritira Nemanju i slične. I tako dalje. Nitko, ali nitko, na ovoj trakavici nije uputio Nikolini niti jednu ozbiljnu kritiku Valentove književne proizvodnje, bilo proze, bilo poezije, bilo eseja, bilo drama, bilo kazališnih kritika, bilo teorije bilo polemike. Čovjek je napisao 25 knjiga i osim Nikoline o njemu trtljate kao da je pohađate nemušte radionice ''kreativnog'' pisanja Z. Ferića u Booksi nedjeljom u četiri ujutro. Što se mene tiče, u ovoj trakavici pobijedila je Nikolina. Čak je obećala svoje spolovilo Nemanji (jer je pogodio autora romana Clown), ali on se onda kao kakva pičkica povukao na njezin direktni poziv da mu ona u subotu da pičku. Bravo, Nikolina, fuj, Nemanja. Nikolina, voli te tvoja Tina, prijateljica Ivane Sajko. (Tina 07.04.2006. 13:25)
• @Teroristu: Prijelju, jest da na prvi pogled sve izgleda kao spam, ali, budi siguran, ovo je zaista antologija. Ne znam što je bolje, prvi dio, romansa s Nikolinom, ili drugi, diskusija s Valentom - tako je odlučiti se. U svakom slučaju, eto, moja mala isprika neka bude gostovanje Milka Valenta na tvome blogu i nevjerojatna rasprava o tome je li on pijan ili je velik romansijer! Ovih ću dana malo apstinirati - bole me leđa od boravka pred PC-em! Vidim da svi za ovaj blog znaju, vidim da ga svi hvale, pa sam nekako zadovoljan i svojim obolom. Puno te voli, jako ti se pono zahvaljuje na snošljivosti i još ti se više ispričava, tvoj neponovljivi, one and only (Nemanja 07.04.2006. 13:27)
• @P.S. Evo, Valent se probudio u 13:28! Čuj, Valent alias Tina, idem ja na vikend. Na kraju sam ti pohvalio esej i poželio da mi pošalješ 'Clowna'. Nemoj sada jebati po tawanu, boys, jer ćeš sve pokvariti: sve je ispalo taman kako treba, i još jedna lajna više ode kompozicija kvragu. @Vikkore, i...? @Nabijem te, javim se na tvom matičnjaku: ovako, otprve, hvala prijatelju! (Nemanja 07.04.2006. 13:31)
• Jel može meni netko reći jel Ivana Psajho piše dobro, ili piše za kurac? Hoću reći, jel trkelja nesuvislo i dosadno kao 99% žena ili? (leb 07.04.2006. 13:43)
• Što se Valenta tiče, stvarno je uspjeh napisani 25 knjiga koje nitko ne čita. Moraš biti jebeno talentiran da uvjeriš urednika da ti takvo što izdaje. Možda je Valent trebao prodavati osiguranja? (leb 07.04.2006. 13:44)
• Valent, zajebavam se - samo demonstriram kako funkcioniraš: pohvalim te, odeš spat; nabijem te, cendraš; opet te pohvalim, opet odeš pod stol. K'o jazavčar! Prije no što zaista odem na vikend - idem do Opatije, e, nema bre do našeg mora! - moram još jednu stvar da prokomentarišem. Kažeš da 'to je urbani čovjek, a njegovi kritičari su uglavnom iz ruralnih krajeva pa i to dodatno iritira Nemanju i slične'! Nevjerojatno si tvrda jezika! Ne umeš da artikulišeš ma i najjednostavniju misao! Evo, baš si time hteo da kađeš kako si ti urban, a ja ruralan čovek, pa me to strašno iritira, ali ispalo je da si ti urban čovek, a tvoji kritičari iz ruralnih krajeva, pa i to dodatno iritira Nemanju, tj. mene, ovako lepog u celini! Što to dakle mene dodatno iritira, po tebi, Valent Milku, nazvanom po kravi: iritira me to što su tvoji kritičari sa sela, a kritiziraju tebe iz grada! Stvarno me iritira, majke mi. Jebačuimmater kadihufatim. Inače, Valent bre, jel' ti znaš da Sribi jedini imaju futur past tense!? Znaš kako glasi ta neverovatna prošla budućnost? Gleda Gedža svinju što mu se otela pa neće na kolinje nego pobeže preko potoka pa kaže: Jebo sam te, kad te uvatim! E, tako i ti smatraj ono tvoj pičke darovanie gotovom stvari: što se mene Valent tiče, smatrajte se iz/pojebanim! Preko vikenda tu je moj drugar Kara Đorđe za teške intervencije i slične slučajeve, pa u slučaju baš preke potrebe može da se njemu obratite na šalter/ciferšlus što liči na genom. (Nemanja 07.04.2006. 13:46)
• @Lebe, Lebe, genije! Da, na prvi pogled zbilja se čovjek zapita kako mu to urednici objavljuju i, kako kažeš, zašto ne prodaje frižidere Eskimima!? Samo, kako će prodavati osiguranja kad bi ga svatko normalan da mu dođe u kuću s ponudom životnog osiguranja naprosto morao pitati: Dobro, a kako se onda vama ovo desilo? (Nemanja 07.04.2006. 14:01)
• Ssycho killer, qu'est que c'est? LOL (Nemanja 07.04.2006. 14:03)
• @Vikkore: Ma nije moguće! (Nikolina, 27, prof. 07.04.2006. 14:05)
• Moj je opus naprosto neponovljiv u hrvatskoj književnosti! Znam da mi takvi kao Leb zavide na mojih 25 uspješnica, ali, ja u svoju korist mogu kazati samo ono što je Marx rekao za Miltona: ja pjevam kao što dudov svilac proizvodi svilu, prirodno, lako, iz sebe! Znam da je to netalentiranima neshvatljivo. O tempera, o more! (Milko Valent, književnik 07.04.2006. 14:11)
• Samo da kažem da ja protiv Valenta nemam ništa protiv. Zahvaljujući baš njegovoj kvaliteti danas i ja imam šansu objaviti knjigu. Ja, a i svaka budala koja se odluči pisati. Valent nam je utro put! Valente, ti si idol nas mladih jebivjetara, mi isto volimo pisati plitko o tome kako karamo i ločemo i jedemo drogu. (leb 07.04.2006. 14:19)
• Lebe, tvoj domet je blog i kreativna radionica pisanja Zorana Ferića. Bez bloga, ti si nitko i ništa. Nisi u stanju čak ni priču Večernjnjak proturiti, što je uspjelo čak i onom idiotu Portu. Oprostite, ali meni je Porto mjera za nepismenog debila s bloga. No da bi stvar bila gora, njegova priča je jedna od boljih koje su objavljene u natječaju. I što ako sad Porto osvoji nagradu? Onda smo svi skupa stvarno u kurcu. Ja se selim iz ove zemlje. (Cvilko Talent 07.04.2006. 14:43)
• Seliš se iz zemlje? Takozvani Vlatka Pokos sindrom? Da, što se večernjaka tiče, stvarno svaka budala može tamo objaviti priču, zašto misliš da ja nisam sposoban za taj pothvat? Kupi večernji sljedeće subote. (leb 07.04.2006. 14:57)
• Lebe, u pravu si! Da, Valent je vama debilima s bloga utro staze okrunivši prošle godine svoju bogatu književnu karijeru objavom priče u Večernjaku. Sad mu ne preostaje ništa drugo nego da otvori blog. (Brade Jatak 07.04.2006. 15:11)
• Lebe u pravu si... Zašto pišeš takve stvari? Ja sam Leb čovječe, ja sam uvijek u pravu, nemoj trošiti moje vrijeme na takve komentare. (leb 07.04.2006. 15:18)
• Cvilko, ti se buš ubil ak' Porto dobije nagradu, ti buš se odselil, jebote, stari, daj još jednu...A kam buš se čudoviše odselil? U koju to zemlju? Što ćeš u toj zemlji raditi, Cvilko dragi!? Vidiš da je projekt nemoguć! Nikamo se ti ne ćeš odseliti, a nema niti potrebe: Porto sigurno ne će dobiti nagradu. Leba ne bi trebalo trpati u isti koš s Portom, Leb je beskrajno duhovit tip - vidi recimo opasku o prodaji osiguranja! U ovoj smrtno usiljenoj književnosti i zemlji, u kojoj su frakcije Zločeste djece ultima ratio humora, Leb je nasušna potreba. Još kao dvadesetogodišnjak govorio sam da bih podnio svakakvo djete, i nemuzikalno, i bez talenta za igre loptom, i bez matematičkog dara etc.etc., ali nikako ne bih volio da mi djete bude neduhovito. Eto, ti si primjer što znači nemati duha: dragi bože, kako je vaš svijet siromašan! Kako ste vi zakinuti! Proživjeti cijeli jedan život bez osjetila za ono što ljudi poput Leba na oduševljenje svih nas svakodnenevno čine i govore, strašna je sudbina, puno gora od nijemosti i gluhoće! Stari moj, kad tako promislim, tvoja mi se nesreća čini nesumjerljivom. Možemo se mi ovdje pripetavati do sudnjega dana, ali, ti ćeš tako slišen sposobnosti smijanja (agelast, kako nas Kundera podsjeća) nastaviti svoj sumorni hod ovom sivom dolinom. Užas! (Kara Đorđe 07.04.2006. 15:23)
• Cvilko, ti se buš ubil ak' Porto dobije nagradu, ti buš se odselil, jebote, stari, daj još jednu...A kam buš se čudoviše odselil? U koju to zemlju? Što ćeš u toj zemlji raditi, Cvilko dragi!? Vidiš da je projekt nemoguć! Nikamo se ti ne ćeš odseliti, a nema niti potrebe: Porto sigurno ne će dobiti nagradu. Leba ne bi trebalo trpati u isti koš s Portom, Leb je beskrajno duhovit tip - vidi recimo opasku o prodaji osiguranja! U ovoj smrtno usiljenoj književnosti i zemlji, u kojoj su frakcije Zločeste djece ultima ratio humora, Leb je nasušna potreba. Još kao dvadesetogodišnjak govorio sam da bih podnio svakakvo djete, i nemuzikalno, i bez talenta za igre loptom, i bez matematičkog dara etc.etc., ali nikako ne bih volio da mi djete bude neduhovito. Eto, ti si primjer što znači nemati duha: dragi bože, kako je vaš svijet siromašan! Kako ste vi zakinuti! Proživjeti cijeli jedan život bez osjetila za ono što ljudi poput Leba na oduševljenje svih nas svakodnenevno čine i govore, strašna je sudbina, puno gora od nijemosti i gluhoće! Stari moj, kad tako promislim, tvoja mi se nesreća čini nesumjerljivom. Možemo se mi ovdje pripetavati do sudnjega dana, ali, ti ćeš tako lišen sposobnosti smijanja (agelast, kako nas Kundera podsjeća) nastaviti svoj sumorni hod ovom sivom dolinom. Užas! (Kara Đorđe 07.04.2006. 15:23)
• Na tri pedlja ispod brade nalazi se mali Rade! Koji stalno nešto radi intervjus s poluralijouzom mega-starsom Valent, po kravi nazvanim, Milkom od milošte Milksom. Ej, Rade, molim te, reci mi da je štamparska grješka ono tvoje uvodno pitanje Valetnu na Knjigomlatu, u antologijesknomu među-logosu Rade s prezimenom Jarak (a u kurac, kakav peh!) i Valenta s imenom krave, a koji ste in-geni-jozno nazvali 'Discipliniranje kaosa', nakon što ste dva mjeseca promatrali jedan drugom ciferšluse koji vas asociraju na genom. Dakle, Rade Jarak je Milka Valenta na početku njihova razgovora upitao slijedeće naponovljivo pitanje: " Gospodine Valent, sukladno prethodnim razgovorima na stranicama Knjigomata želim vam postaviti pitanje koje je vezano za trenutnu situaciju u našoj književnosti, na koje ste vi kao istaknuti intelektualac i autor, a samim tim javni radnik, itekako sposobni odgovoriti. To se pitanje također nadovezuje i na jedno drugo koje me još više zanima. Ono potječe iz same percepcije književnosti zadnjih godina u nas, a tiče se pojma ''stvarnosti''. Mnogo je govoreno o stvarnosti, ali nijedan od naših kritičara, pa i autora, nije se zapitao što je to stvarnost. Isto sam pitanje postavio Draženu Katunariću i Zoranu Rošku, ali me još uvijek živo zanima vaše mišljenje, s obzirom na vaš specifičan autorski i filozofski pristup. Dakle, što je to stvarnost?". Jebo mi pas mater ako sam išta dirao i redigirao! Frajer stvarno Valenta pita ovako: Gospodine, isto sam pitanje postavio drugim autoritetima, ali me s obzirom na vaš poseban pristum nadasve zanima pitanje koje je vezano za trenutnu situaciju u našoj književnosti, a na koje ste jedino vi kao javni radnik kadri odgovoriti: Što je to stvarnost, Valente? Majkutijebem, a, pitanja? Valent onda odgovara duže nego Mahabharata a zagonetan k'o Delfi! A, čuj, ukurac, kad Jarak pita što je to stvarnost, onda je vrag odnio Petra Šalu! Dakle, stari, nemoj više otvarati usta jer će ti se galebovi početi nad glavom skupljati! Ti si verificirano überidiot ove kulture i zasvjedočeni autor megabushi kretenizma: Gospodine Valent, kao javni radnik, molim vas - stvarnost!? Kakvo je tu stanje stvari? Rade Jarak i Milko (po kravi) Valent razgovaraju o stvarnosti usred postmodernoga Zagreba te kobne dvijetisućeišeste godine, a dolje, pod njima, memla, kolopleti sudbina, dana i poslova, this mortal coil i vrijeme koje je out of joint! Jarak, da si Indijanac zvali bi te Tri Konja, jebemtistari kak si ti bedast! (Kara Đorđe 07.04.2006. 15:38)
• Jarak, reći ću Bandiću da te zatrpa. (Katunarić jr. 07.04.2006. 15:41)
• Jarak, imaš ti pravo: pitanje je što je to stvarnost! Ovako sam razmišljao: recimo da tebe kara Valent (koji se zove po kravi) a da o tome piše Knjigomat! Koji bi naslov bio najlogičniji? Pa, naravno: VALENT U JARKU! E, sad, vidiš kako je Hegel imao pravo kad je kazao: Tim gore po činjenice! Stari, vidiš ti kako se ono ontologijsko raspada na sferu logičkoga, što je ovdje naslov: VALENT U JARKU, i sferu ontičkoga, a to je vodje neosporan činjenica da te Valent (koji se zove po kravi) kara. Zato zaista samo Valent, koji te kao javni radnik kara, može nakon Katunarića odgovoriti na pitanje koje te toliko, oprosti ali samo se nameće po sebi - kopka: Gospon, Valent, uh, oprostite, kaj je to, uh, stvarnost? Jer, netko neupućen, mogao bi na osnovu naslova misliti da se Valent, nazvan Milko valjda po kravi, i opet napio pa je pao u nekakav jerak, koji je eo ipso zatrpao. Upravo suprotno, on je sasvim trijezan i eno ga u Jarku: on ima kurac u guzici, ti imaš kurac u guzici, no, ipak ste u relativno različitim pozcijima, kaj ne? I to je u konzekvenci to drugo pitanje, koje te u vezi sa stvarnošću toliko zanima: otkud taj ne spoznajni, već naprosti ontološki relativizam? Jarak, zapravo, rekoh, imaš ti pravo. Uh. (...i Manuel Kant 07.04.2006. 15:55)
• zamisli Kara Đorđe kako je onda tvom tati, a ti si zasigurno, čak i uvjeren da si vrlo duhovit. patetično. (miljenko 07.04.2006. 16:10)
• Nemanja, jebote, ko pijanac u birtiji: nakačiš se tu čovjeku na blog i onda daviš, daviš ...i daviš. I Hegel bi pobegel. STVARNOST je to da ćete svi vi za naraštaje ostati zapamćeni kao minorni pisci iz doba bloga i Lebowskog. (O'Rade Tranche Guevara 07.04.2006. 16:15)
• Čekaj, pa ja sam misli da se zajebavaš! Pa to s ciferšlusom je ozbiljno!!! Jer, evo što Valent odgovara Jarku:" Vaše pitanje toliko je kompleksno i iznimno važno za razumijevanje književnosti, pa dakle i hrvatske književnosti, da zahtijeva čitavu knjigu pa ću se ovom prilikom, kako bih ipak približno odgovorio na njega, poslužiti sažetkom koji je kombinacija holograma i patentnog zatvarača. Usput rečeno, taj patentni zatvarač, ciferšlus, slika je i prilika dvostruke uzvojnice DNK. Ciferšlus i hologram čine taj u svemu kompatibilni kontrapunkt kojime ću pokušati odgovoriti na vaše pitanje. Već ovaj mali uvod početak je odgovora.". Genijalno! Valent od samoga početka Jarku skreće pažnju da, dok on odgovara na to kompleksno pitanje, Jarak može malo obratiti pažnju na patentni zatvarač i poslužeiti se sažetkom holograma! Kakav ulut, jebote! Ovi gey škvadra ima svarno rafiniranije pristupe! Usput, veli Valent, koji se izgleda zaista zove po kravi, on će se poslužiti tim ciferšlusom, jer bi se inače morao mašiti za knjigu. Kako kasnije Valent jasno Jerku daje do znanja da je 'Stvarnost zapravo jezički fenomen', jasno je o čemu se tu radi: Valent bi da mu Jarak i doslovno popuši! Pretjerujem? Ha, pogledajmo što Valent sam kaže o tome:"Inače, u vašem pitanju došlo je i do dva zanimljiva, poticajna nesporazuma. Prvi se sabire u činjenici koja lagano i pozitivno uzbuđuje mikroklimu mojega ega, tj. samo jedan sloj mojega ''ja'', onaj sloj koji dolazi iz konvencionalne, tj. svakodnevne ''stvarne stvarnosti'', slojem približne povijesne istinitosti individuuma". Nevjerojatan jebač, taj Valent, koji se zove po kravi! Uvrijedi čovjeka opaskom da u jednom pitanju ima dva nesporazuma, da bi odmah potom dodao da ga jezička stvarnost oko patentnog zatvarača lagano i pozitivno uzbuđuje, ili, njegovim riječima kazano: 'uzbuđuje mikroklimu mojega ega'! Kako patetično! Dva stara pedera razgovaraju o tome da bez jezika ne bi bila moguća 'digitalna revolucija s pripadajućom digitalnom mistikom i tehnosferom u kojoj se, usput rečeno, sve više kreću blago polupismeni zombiji, naizgled obuzeti kreativnom cyberhisterijom a zapravo nježno obuzeti najobičnijom lijenošću duha, a što je najvidljivije u online književnosti, prije svega u tzv. hipertekstualnoj književnosti i sve više u quasidnevničkoj književnosti bloga koja se geometrijskom progresijom širi na Mreži.', usput se nježno potičući u uzbuđenju ega i mikroklimi ciferšlusa! Odvratnog li prizora! (Nikolina, 27, prof. 07.04.2006. 16:17)
• Rede moj, turoperatoru stari, sad ću ja tebi sve da razjasnim, jednom za svagda. Prvo, Rade, pogledaj gornje citate: ti si upravo frapantno glup! Osim toga, koliko čovjek mora nisko pasti i propasti u životu a da tako snishodljivo razgovara s, molim te, jednim Milkom Valentom. Potom, Rade, otkud toj vašoj down-generaciji ta prisila povijesne ostavšitne!? Jel' to iz socijalističke neimaštine, pa, kad se već nije živjelo ljudski, da se barem s onu stranu života smjesti neko eshatološko opravdanje te agonije!? Današnje generacije nemaju taj imperativ, možda zato jer im se život čini smislenim i za života! Ali, ako bismo uvažili tvoj kriterij, stari moj Radivoje, ne brini: ne trudeći se osobitio, jer u ovoj pripizdini svatko može postati povijesnom veličinom, ja sam svoj spomenik priskrbio i prije fircigera: i status i ugled i slavu i lovu i kaj god ti Rade moj pomisliš! Ne vjeruješ da to postoji? E, moj Rade, grdno bi se ti zajeb'o! Nemaš ti pojma Rade što je to stvarnost, i zato je ono tvoje pitanje vrlo iskreno. Napokon, daj ne prdi o čovjeku i njegovom blogu: vi kreteni čim nemate što kazati, odmah zovete u pomoć i dižete seljačku bunu! Zar ti misliš da vlasnik bloga ne vidi kakav si idiot i da nije pročitao ono što ti i Valent mislite o cijeloj ovoj blogerskoj populaciji, kad smo već kod zazivanja frendova! Malo bi dva ocvala pedera docirala o histeričnoj i lijenoj cybergeneraciji, a onda, kad se dobije po pički, da im ta generacija da ruku! Pogledaj, uostalom, tvoj enter: Ja sam Brade Jatak a ti Lebu i vi debili s blogova....ma čekaj, idiote, ma tko si ti da tak nastupaš!? Nekakav kurčevi epizodistički Rade Jarak iz tko zna koje pripizdine, u jučerašnjem donjem vešu, i sad ti tu nama dociraš o bilo čemu. idi ti stari u tri pizde materine, kužiš! Živi taj svoj mali anonimni život još desetljeće, dva, koliko ti je preostalo, i budi Bogu zahvalan da si uopće živio: za ovo nešto, a ne rađe ništa! Jer, mogao si, i tu je taj misterij univerzuma, recimo i ne postojati! A zašto je baš tebe dragi Bog poslao na ovaj svijet, e, to je izvor filozofije, onoga thaumazein, čuđenja! Čemu ti, to je pravo pitnja stari! I to nije samo tvoje pitanje: nad time bi se svi trebali zamisliti. Koji kurac ti radiš na svijetu i što je s tobom Bog naumio? Misterij. (Nemanja 07.04.2006. 17:03)
• Miljenko, zlato, jesi li popio i zelenu? Jesi. Dobro, sad će malo popustiti, pa bu dobro. Uzmi Rexu lopticu, ajede, pa se malo igrajte, dok ne dođu mama i tata s polja. Samo se ti u svako doba javi ako osjetiš potrebu. Voli te tvoj, (Kara Đorđe 07.04.2006. 17:06)
• Udrili vi Srbi, Nemanja i Kara Đorđe po Jarku i Valentu, čak cititirajući djeliće Valentovih odogovora, ali, sad moram biti prosta, ali da ga jebeš ni jedne suvisle kritike Valentova golema opusa. Te da je ime dobio po kravi, te da je pijan, te da je drogiran, te da kara maloljetnice te ovo te ono, a nijedna jedina kritička opasna njegovih toplih mladih proljetnih tekstova. Znači, ovaj blog je za tračanje itd., a ne za književnost. Hoćemo li se napokon početi baviti djelom, a osobu pustiti na miru? Btw, najvećim hrv. književnicima prezime ne završava na 'ić', kako kaže moja prijateljica Ivana Sajko, čak je i Držić, kad je to skužio dao sebi ime Vidra, pa i Marulić, kad je to skužio dao je sebi ime Marul, pa i Janko Polić - kad je skužio da to s 'ić' neće ići dao si je ime Kamov. Evo liste: najbolji pjesnici u hrv. književnosti dosad, a nitko od njih nema 'ić': Marul, Vesna Parun, Anka Žagar, Kamov, Josip Sever, Delimir Rešicki i najbolji od najboljih Milko Valent. Najbolji prozaici: Miroslav Krleža, Kamov, Slobodan Novak i opet najbolji od najboljih Milko Valent. Najbolji dramatičari: Marin, ne Držić, dakle, nego Vidra, Kamov, Krleža, Ivana Sajko i opet najbolji od najboljih Milko Valent. Najbolji esejisti: Krleža, Slobodan Šnajder i opet najbolji od najboljih Milko Valent. Najbolji filozofi i teoretičari: Ivan Supek, Marijan Cipra, Branko Despot i opet najbolji od najboljih Milko Valent. Pazite, seljaci, nitko na 'ić', pa čak ni oni koji su ga imali sad ga nemaju, jer su skužili da to s 'ić' neće ići. I moja prijateljica Ivana Sajko slaže se s ovim popisom, ali s primjedbom da je ona još mlada i da se nada da će za otprilike 32 godine nadmašiti Valenta. Dakle, vi svi na 'ić', a nema nijednog na ovom blogu bez 'ić' barem se tako iskupite zbog tog seljačkog slavenskog 'ić' pa kritički pišite o djelu, ako je ovo već blog o književnosti, a ne o osobi (pijan, glup, siromašan, ružan itd.). Pozdravlja vas Tina, za prijatelje i prijateljice Tinči. (Tina 07.04.2006. 17:39)
• Čujte, gospon Valentić, već 24 sata pišemo jedino i samo o vašoj tzv.literaturi: kao irelevantnoj. Vi, također cijelo to vrijeme, o sebi pišete kao o književnoj veličini: evo primjera: Valent je nanadmašan dramatičar, Valent je najbolji filozof, Valent je briljantan esejist...Valentić pa Valentić! O tome da kara maloljetnice, nismo kazali niti riječi, jer nama nikakvih dokaza da ikoga kara. O tome da jede drogu, sam trabunja, jer se srami činjenice da nema za bijelo, nego samo za crno, i to dva deci (i još dva sebi). A da je dobio ime po kravi, to je očito: pa po kome bi dobio ima Milko, po gđi.Babović možda? Samo, herr Valentić, pustimo to po strani. Očito je da vi mislite kako je ona sirota Janko Polić jedan od najvećih hrvatskih književnika uopće! To je onaj koji je 'tko se zadnji smije najslađe se smije' izgovarao 'tko odotrag smije najslađe smije', je li, pa vas se taj posebno dojmio? Vidite, Valentić, kako je sve to profano, i ti utjecaji, i afiniteti, i kriteriji...Nemam ja ništa protiv vaše subkulture, da se razumijemo, jedino vidim da vi imate štošta protiv obične škvadre: vama samo da je pederluk, i odmah je dobro! Valentiću, što mislite zašto ste tako malo čitani? Ujedno, vi kao javni radnik zasigurne biste mogli kazati otkud taj manjak interesovanja za vaše filozofijske, erotološke, poetske, dramske, fenomenološke i ine radove? Kako pak objašnjavate činjenicu, a ona je neosporna, da vas čak ni 'Večernji list' nije uvrstio u izbor 20 hrvatskih romana 20. stoljeća, a vaš najbolji hologramski pušiciferšlus tvrdi da je objavljivanje vaše kratke priče u tom cijenjenom dnevniku kruna vaše karijere!? Otkud vam navika da sebe predstavljate kao filozofa, a već letimičan pogled na vašu filozofijsku esejistu daje do znanja da ste vi ozbiljno načetih živaca i da niste u stanju mirno izvesti jedan jedini sorit!? Ja zbog toga mogu samo izraziti žaljenje, ali, to je notorna činjenica! Što biste mogli kazati o trajnom i snažnom nesporazumu vas i javnosti, koja se, kao što možete pročitati, čudi permisivnosti vaših urednika: da, zaista, kako to da vas objavljuju unatoč činjenici da vas nitko ne čita? Ili je činjenica da vas nitko ne čita upravo razlog tog izdavačkog optimizma: zamislite, molim vas, da bilo koju vašu knjigu uzme u ruke 10 000 čitatelja - tko bi vam tada, kad bi vas pročitali, dao novu knjigu!? Netko od vaših drugova iz komiteta (vidim naime da naročito volite Šnajdera i ostale šnajdere)? Budući da vama treba cijela jedna knjiga da odgovorite, i to netočno, na novinarsko pitanje, shvatite ovaj komentar kao poticaj na novi ciklus Valetnićevih, koji je dobio ime po kravi dakako, s mukom sabranih zlodjela. Ili, ako već želite raspravu o svojoj literaturi, hajde, molim vas, dajte nam ovdje citirajte svoju najdražu pjesmu, pa nam objasnite zašto je to poezija dostojna jednog neprežaljenog Severa! (Milić Vukašinović 07.04.2006. 18:20)
• I opet vi Miliću, kao što je već primijetila Nikolina, drvite po čovjeku, a govorite o njegovu djelu. Uveli ste i još jedan razlog: čitanost. Neš ti razloga. To spada u područje recepcije, Vukašinoviću, neznalice, a recepcija u nas i u svijetu znamo kakva jest: invalidna. Čitatelji bez kulture čitanja, kojima je napor nešto duže štivo od ljubića ili krimića. Btw, da li je Harry Potter - svih 100 nastavaka - samim time vrijedna literatura ako je te knjige pročitalo 20 milijuna recepcijski invalidnih čitača, a roman ''Čovjek bez svojstava'' Musila, da se malo maknemo od Valenta, istodobno nevrijedna literatura?? Pa progovorit Miliću već ozbiljno o literaturi. Hajde, ako vam na jetra ide moj omiljeni pisac Valent, pa dajte mi onda komparativnu analizu Jergovićeva romana ''Dvori od oraha'' (ako je to roman) i Musilova romana ''Čovjek bez svojstava'', a ujedno se potrudite dati odgovor zašto je Jergović danas čitaniji, i uvijek će to biti, nego Musil. Hvala. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 18:46)
• Evo još jednog ljubitelja Milka Valenta, zapravo ga i ne poznajem, dakle ljubitelja njegova pisanja. I ja sam doduše na 'ići', ali ja ne namjeravam pisati pa me to ne brine. Evo što je Valent u svojoj priči Vatrena Dolores XXX Professional, objavljenoj na Iskonu (koja je pobijedila po broju glasova čitatelja) napisao već u prvim rečenicama, baš kao da je znao da ćete ga jednom ovako nemušto rastezati bre Miliću: ''Teško je opisati tugu čovjeka koji želi pisati, a nema talenta. Tisuće djevojaka i mladića patilo je zbog toga diljem svijeta sve dok se na Mreži nije pojavila Vatrena Dolores i mogućnost ugradnje čipa za intenzivno kreativno pisanje.'' Ostatak priče možete pročitati na Iskonu, ali je možda bolje da je ne pročitate, jerbo ćete si rezati žile kao mali Milić Mile. (Kristijan Vrljić 07.04.2006. 18:58)
• Imate pravo, kolega Vrljiću. Neka nam Milić Vukašinović kaže je li uopće pročitao neku od Valentovih knjiga, a pod broj dva neka analizira tu knjigu pa da stvarno vidimo što je s time. Ja ne volim Valenta, ide mi na kurac njegova upotreba pridjeva, ali poštujem njegovu poetiku. (Marija N. 07.04.2006. 19:02)
• Evo Miliću, da te pouči profesorica, i ja imam u kompiću jednu pjesmu Milka Valent, a koju je Sever obožavao. Zove se 'Drkaj mi nježno', a podnaslov je ''hommage jugoslavenskim homoseksualcirna'', što možda i tebe ide Vukašinoviću. Ide ovako: yeah... drkaj mi nježno! tako sam nujan večeras u tami treperavo srebro to zvijezde imaju erekciju osobnu auru uzdizanja: profinjeno mlijeko +++ drkaj mi nježno, prijatelju! lahor je vješt stisak u tvojoj usni, a nebo romantično ,i funkcionalno iznad Zagreba i San Franciska +++ drkaj mi, drkaj mi nježno, prijatelju! fafaj mi najnježnije što možeš, dragi! mladi smo i nije sramota nije sramota tkati svilu: oratorij za rajsko tkivo, čvrstu mekotu glavića... yeah skini naočale, olabavi kravatu raskomoti se... skini naočale .i prigni glavu rastvori usne, meko usisaj nultu kap... lagani sisni-stisni blues, med i vrhnje... yeah +++ O, kako si učen! tvrdim: nemoguće je bez fakulteta orositi glavu na svjetskoj razini, plemeniti... Oh, drkaj mi nježno, prijatelju! brzo ćemo diplomirati mladi smo i gay gay and joy vjeruj mi, nije sramota yeah +++ drkaj ga nježno, učeni! sve je tako sophisticated, pravi ritam svikle su tvoje kretnje, ljubazne su tvoje ruke, kultivizirane usne ti si esteta, ne mongoloid, ne voliš rock i ne psuješ javno, ljubiš klasični ton profinjen u intimno; svikle su tvoje kretnje, dragi uvježbao si naliv-pero, hot-dog za intelektualce drkaj ga, dakle fafaj ga, gay daj ga daj nadasve nježno, a ipak dovoljno oštro onako kako to samo naše sestre znaju (uz čaj u pet) drkaj! yeah . . . +++ oh, kako je lijepo... prijatelju... i korisno... kad svršim blaga će emulzija ozdravljati tvoje karijese, gadnu paradentozu, a onda ćemo zamijeniti uloge... erektivne zvijezde stajačice +++ +++ drkaj mi nježno, dragi! drkaj i vjeruj nije sramota biti peder u kurvinskom vremenu yeah... (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 19:16)
• evo vam odlomak romana od sajko: http://www.pipschipsvideoclips.com/almost_famous/almost_famous.asp?id=120. Skoro sam kupio knjigu a sad, necu, jer nije to TOLIKO DOBRO. Mozda se to cak ona osobno reklamirala? Pouka: ne vjeruje blogeru, pogotovu ako Nema Ja (nema veze sto je tovar) (plavisljem 07.04.2006. 19:53)
• KNJIŽEVNI TERORISTO, OVO JE LUDILO!!! POSJETIO SAM NAJMANJE 10 000 BLOGOVA, ALI TVOJ BLOG DEFINITIVNO JE NAJBOLJI BLOG NA HRVATSKOM JEZIKU. HVALA TI NA TOME!!!! (Miki Borosano 07.04.2006. 20:19)
• Upravo sam svrnuo nakon dugo vremena. Slažem se s Mikijem. Hej, pa vi ste svi ludi kao struja. Čestitam. (Mirjana, sociloginja 07.04.2006. 20:20)
• Znate što, stvarno ste me napalili na tog Valenta. Sutra idem u knjižnicu i posudit ću nekoliko njegovih knjiga, zapravo, budući da mi brat radi u knjižnici, posudit ću sve njegove knjige. E, a onda, buraz, onda ću za razliku od ovijeh gore, ovdje objaviti po kratku književnu kritiku svakog njegovog djela. Ako mi se svide ta djela, onda uopće neću objavljivati kritike. Kad uživam, ne da mi se kritizirati. (Mesud Bobić 07.04.2006. 20:23)
• Ej, super mi je ova Valentova pjesma DRKAJ MI NJEŽNO, koja je, pazi sad, posvećena jugoslavenskim homoseksualcima. Da mi je samo znati iz koje je to knjige? (Fetiva Nadalina 07.04.2006. 20:26)
• Kolega Valent, da ste živjeli - o, kad bi barem! - prije 18 stoljeća ovo što vi ispovjedate zvala bi se Valentova gnoza, a vi biste bili jedini gnostik koji je doduše osporavan, ali zbog skromnosti svoga intelekta dogmatski toleriran. Naime, ja bih se sasvim složio s vašom tvrdnjom da čitanost Jerogića i ne-čitanost Musila zorno dokazuju da kvantitet čitatelja ne jamči kvalitet čitanoga, da se izraziv u vama bliskim kategorijama; kažem, složio bih se s vama načelno, ali, ovdje je riječ o posebnom slučaju: zaista je čitanost Da Vincijeva koda ništavan dokaz Brownova književnog umijeća, i uistinu je nepostojanje širokok kruga obožavatelja Joycea znak njegove neosporne veličine, ali, kad književnik napiše djelo koje je zbog svoje hermetičnosti nedostupno širokom krugu čitatelja to je jedna stvar, a sasvim je druga kad književnik napiše 25 takvih djela! To što su 'Dvori od oraha' uspješnica (kako glupa riječ!), a 'Clown' to nije, naravno, ne govori ništa o vrijednosti jednoga ili drugoga djela: jer, čitanost ili uspjeh nekoga djela po sebi nije prigovor njegovoj vrijednosti, zar ne, baš kao ni manjak čitatelja. Ali, ako ni ostatak vašega opusa nije naišao na bogznakakav odjek, da po prvi puta budem milosrdan i eufemističan, dragi moj prijatelju Valent, onda je regbi prije problem u vama nego u čitateljima, psihologiji recepcije, hermeneutici vašeg opusa magna etc.etc.! Na kraju krajeva, budimo sasvim ozbilji: ja ne osproravam vaš opus, niti njegovu vrijednost; dapače! Svojim tonom i načinom jednostavno i samo pokušavam isprovocirati razgovor, jer, budem li radojarčan, sve kad bih i mogao, ispao bi nekako glup, ako ne vama, o onda sam pred sobom. Ono što je tu jedino meni sporno jest ta 'zatvorenost' toga opusa: kako je moguće da baš niti jedno od tih 25 djela, pa čak ni ovaj prokleti interview s Jarkom, ne ostavljaju dojam suvislog književnog/publicističkog rada!? To je sve. (Bond. Đelaludin Bond. 07.04.2006. 21:18)
• Valent, dragi, ti si ispunio sva moja očekivanja: iako nisam znao da si svog šulkolegu zamolio 'Drkaj me nježno', kao što možeš pročitati redak, dva gore, sasvim sam točno dijagnosticirao da za takvu literaturu nije dovoljno biti nenadaren: neophodno je biti peder, u oba bitna smisla te riječi. Severu se, uopće ne sumnjam, sve to moralo svidjeti, ali, nakon litre lozovače i kad se upali rubinšajn u očima: ne dakle zbog poezije, nego kao kavanska zajebancija: ' nemoguće je bez fakulteta orositi glavu na svjetskoj razini', sjajan je štos, i vjerujem da je izazivao grohot odobravanja u Blatu, ali, vjeruj, ni u tom trenutku, ni prije ni poslije, nitko, pa ni Sever, o toj pjesmi nije mislio kao velikoj poeziji. Jer, vidiš, da jest, onda bi i Sever umjesto da napiše 'Zelen kao talmud/ kao Irska/ kao tužur/ kao Takla - makan/ kao Kublaj - kan...', napisao 'Puši mi kitu/ kao Titu/ kao Skitu/ kao cistrcitu...' - a....a, nije! Ti si dakle i tada i danas bio neka vrst redikula, duhovitog psovača, jebivjetra. Nije ni to malo, jer, i za to treba talenta, kojega ti imaš, to nisam osporavao (prvi moj tekst kaže: Valent, Valent, pišam ti se na talent), ali, to nije ono što bi ti htio da jest - literatura. I sva ta lokalna udivljenja tipa: antologijska Valetnova 'rupa nad rupama' zvuči mi kao zajebatsko adoriranje stihu - sjeti ga se! - 'Kalpak navlači Manko Kapak'! To su sve interne šankerske doskočice, dragi moj Valent, i ništa više. A kad smo kod upozorenja ''Teško je opisati tugu čovjeka koji želi pisati, a nema talenta", ništa točnije, dragi Valent: eto, kako si postupio biblijski, prosudivši pravedno, osudio sebe! To je vaše posljednje utočište, vas, promašenih remekdjelatnika: svi mi mislite da su kritičari propali književnici, i da pisati o vašim djelima znači kompenzirati nesposobnost pisanja vlastitih djela. Osim što je savršeno netočna, opaska prikriva jednu groznu istinu: vašeg utočišta nema! Od ovoga svijeta, koji te ne čita i koji te listom negativno recenzira, ne možeš se povući ni u kakvu intimu talenta: grozna istina glasi, dragi moj ljubitelju Lacana, da maska nije tu jer nešto skriva, nego je to maska ništavila: ona skriva da ispod nje ničega nema! Vidiš, vraćamo se osnovnom motivu, motivi clowna: već je film osamdesetih izašao na kraj s tim motivom, i tu u svojoj trivijalnoj produkciji: Joker je ta maska koja je lice, bez koje lica nema, a koja prikriva bezličnost: maska ništavila, čiji je smijeh rigor mortis. Točno ti uočavaš da s integritetom, pa i moralnim, nešto nije u redu, da pluta: na znam bojiš li se, ili ipak ne čitaš dovoljno, no možda bi ipak morao barem jedno vrijeme posvetiti uvidu dam identitet odavno nije ono što smo još s klasicima njemačkog idalizma mislili da jest (kad i njih već citiraš). To je dakle tvoja sveta tajna: svi bismo mi htjeli pisati samo da imamo talenta, progovara onaj koji vječno iznova pokušava napisati novu i novu knjigu, jer, u netom se objavljenoj ponovo pokazalo da talentu ni traga! Dragi, ja od književnosti ne živim, nikada nisam živio, nisam ni poželio pisati, i jedino što bih o tome mogao kazati, dopusti malu preuzetnost, jest da bih se kao Borges opisao dobrim čitateljem. To mi je sasvim dovoljno: u dane kad čitam gluparanja o Judinom evanđelju, sjetiti se Tri tumačenja Jude, i iznova, kako je tebi dragi Nietzsche zahtjevao: lento, polako, bez žurbe pročitati tih tri, četiri briljantne stranice, dragi moj Valent, mene sasvim zadovoljava. Jest, volio bih da sam ja autor te priče, ali, samo zato jer nikada ne bih mogao pisati kao Jorge ili Villiard ja ne zaključujem nužno da je moj život besmislen! Jer, volio bih i da sam klesar Davida ili slikar Mona Lise, samo, nekim čudom, nisam. No, i to je bolje nego biti u prisili da se ipak to pokuša biti: tako ti živiš, u paklu pokušaja da budeš književnik! A zašto jednostavno ne otvoriš bordel. Ne muza, nego pravi, kao kamin plamenocrveni i kurvinski bordel! Jebeš tu muku, moj Valent, proći će ti život u pokušajim da shvatiš, kako veli dramski autor 'Amadeusa', zašto je Bog izabrao baš opsceno derište za svoj instrument! Ne znam. Jebiga, i ja sam studirao kod Despota i Cipre, volio sam i Vanju kojega ti očito baš ne štuješ, ali, stari, ne znam. Znaš li možda ti? (Mozart 07.04.2006. 21:51)
• Ja sam prorok! Dakle, ti si napisao i ovo:...onako kako to samo naše sestre znaju (uz čaj u pet)! Pa ja sam Bog! Ne samo da sam spomenuo Mihalićevo razbludno vrijeme čaja u kolovozu ili lipnju (vjerojatno lipnju, krivo, jer mi je pred očima ono zlato lipa), nego sam odmah imao sliku tvoje kosmate sestre kojoj pohlepnom rukom mrsiš brke! Vizionar, to ti je, moj Valent! (Iza i ja 07.04.2006. 21:55)
• Meni je ovo sve super. Pa vi dečki brijete kao da je Valent prisutan, kao da on to čita, pače kao da sudjeluje na ovom blogu glavom i bradom. Ja brijem da ne. Baš me zanima hoće li ga netko obavijestiti o ovim traktatima. Možda je bolje da to Valent ne vidi, jer ako vidi možda vam kresne takvu polemiku od koje se nećete oporaviti do sljedećeg Svjetskog prvenstva u nogometu. Osim toga, to mi je stvarno magija, pa kak, recimo, znate da je on glavom i bradom na blogu? Kaj tak loše piše da ga odmah skužite? Ja ga nisam čitao, ali moram priznati da je ovaj blog do sada najbolji. (Pizdek s druge godine 08.04.2006. 01:08)
• Sutra (subota) Jergovic opako odgovara Katunaricu. Mislim da ce frankofil zazaliti sto se ikada javio. Mozda i poslusa savjet s kraja teksta kosmate bestije. (bejzik (0) 08.04.2006. 01:52)
• Književni teroristo, dobro ti večer, svaka čast. Pročitao sam CIJELI tekst, dakle tekstove svih sudionika, i mogu reći da je Jergović tek početnik i da sam zadovoljan. Ima pravo onaj gore, ovo je najbolji blog, tvoj blog je stvarno najbolji u državi. Evo, prije spavanja samo jedna primjedba. Vidim da mnogo sudionika lupa po Valentu (do sada sam čitao samo njegovu knjigu poezije Koan i meni nije loša), ali nitko, baš nitko, pa ni ovi seriozniji postovi pri kraju, dakle nitko ne govori o nekoj od njegovih knjiga i nitko ne govori, mislim književnokritički, o nekom njegovom djelu. Zar nije blizu pameti da gornji ''kritičari'' uzmu u razmatranje neko njegovo KONKRETNO djelo (bilo poezije, proze, romana, eseja, drame, polemike itd.) pa da ga književnokritičkim sredstvima ospore. Ovako sve djeluje nekako opće, generalizirajuće, i ljudi poput mene, koji su čitali samo jednu njegovu knjigu, ne mogu saznati doista ništa vrijedno. Ako je loš, pokažite u britkoj razornoj analizi nekog njegovog djela zašto je loš. Ili, zašto ne, nek se javi netko tko ima pozitivnu kritiku nekog njegovog djela. Ovako sve nekako visi, visi, visi... Nemojte, molim vas, shvatiti ovo kao neko zvocanje. Ja sam dobronamjerni inženjer strojarstva i literatura mi je tu i tamo hobi, ali bih stvarno volio znati zbog čega ste se toliko okomili na tog Valenta, a to ću najbolje saznati ako netko napiše kratku i ozbiljnu kritiku nekog njegovog djela. (Inženjer strojarstva 08.04.2006. 02:16)
• Bok svima! Književni teroristo, stvarno si terorist, napravio si super catch 22 s ovim postovima. PROČITALA SAM SVE. Jedino mi nisu jasni neki komentatori koji tako pišu postove kao da razgovaraju s Valentom, kao da je on na blogu. To je jednostavno bez veze. Pa zar oni misle da Milko Valent, takva jedna veličina, pisac koji je objavio 25 knjiga po gornjoj informaciji, zar misle da on stvarno, STVARNO, čita blogove odnosno da on STVARNO sudjeluje u našoj maloj amaterskoj radionici na blogu našeg dragog Književnog terorista? Ja mislim da je to iluzija, mislim da to jednostavno nije istina. I točno veli gore Pizdek s druge godine, to jest kak ovi znaju da je Valent na blogu i da kaj tak loše piše da ga odmah skuže!!! Pa valjda nije gori od Jergovića... Ne mogu više, sad sam stvarno umorna, znate već mene, a moram se još i Zrinki javiti na blog. Aj bok! (Duda 08.04.2006. 03:07)
• Probudio sam se rano i s uzitkom procitao u jutarnjem Jutarnjem novog Jergovica, to jest toboznji odgovor Katunaricu. @Terorist - morao bi otvoriti novi post i sprijecit u komentarima svaku logoreju, jer ovo sta sam procitao zasluzuje pazljivost, a ne zajebanciju k'o u Blatu, sto je netko maloprije spomenuo. Recimo, volio bih da mi @bejzik objasni jel se Jutarnji usrao kad je prekinuo polemiku, a bas bi njima morala odgovarat da je cemu. I da @zrine sad nastavi s analizom Jergoviceva stila. Cinjenica Jergoviceva teksta je ipak zanimljivija od ove rasprave u 240 komentara ispod posta o irackim polemikama u Hrvatskoj. (Vikkor Mallansohn 08.04.2006. 07:52)
• je l' to pogibe hektor, opet? (prajs 08.04.2006. 10:29)
• Kad se vec spominje Judino evandjelje, ima tamo jedan pasus u kojemu Isus poziva ucenike da odbace hologramske tlapnje datosti svoje spiritualne velicine i u duhu stanu pred njega. Niti jedan to nije bio u stanju uciniti i pogledati ga u oci. Tako ni vi, ANONIMNI KRITIZERCICI, sitni poludjeli segrtici, nikad necete biti u stanju JAVNO stati makar iza jedne svoje tvrdnje iznesene u ovoj trakavici. I u tome se razlikujete od Isusa Valenta! (Svilko Hamlent 08.04.2006. 11:10)
• mislim da je to patroklo. (Boro 08.04.2006. 11:10)
• Mislim da je Svilko u pravu. Naš Nemanja i ostali kažu da je intervju s Valentom na Knjigomatu nesuvisla stvar. Ne časeći časa odem na Knjigomat i pročitam intervju, po meni do sada najbolji intervju koji sam čitao. Struktura je jednostavna: Rade Jarak postavio je Valentu dva pitanja, a on je na svako pitanje odgovorio s po pet-šest stranica, i to precizno u pičku materinu, točku po točku, sve suvislo, suvereno, i to bogatim, izazovnim te nabrijanim hrvatskim standardom koji je, po meni prva liga. Slažem se sa Svilkom u potpunosti: nećete biti u stanju javno reagirati, a Milko Valent već 30 godina JAVNO održava, da se pjesnički izrazim, plamen tako da svojim primjerom pokazuje kako izgleda cvijet hrvatske inteligenicije. Nije mi stoga nimalo čudno da ga je konzervativna i zaostala Katolička crkva u Hrvata svodjedobno ekskomunicirala. Ima pravo moja Nikolina kad citira Valentov stih iz njegovih Slatkih automata misleći na Nemanju i na ove ostale: ''šit do šita - kremšnita'' (Valent, Slatki automati, 1990.) I na kraju, ovi ''anonimni kritizerčići'' (Svilko) izgledaju kao mali slatki automati. Hajde, kaže i Nikolina kao i Svilko, hajde neka JAVNO stanu iza makar svoje jedne tvrdnje. (Nikolinin dečko Ivan 08.04.2006. 11:21)
• Ma stvar je turbo jasna, posve razvidna: Valent i njegovo pisanje jednostavno su ispred svojeg vremena pa je i to razlog što ga Nemanja i ova tvoja zaigrana teroristička škvadra ne mogu pratiti. A osim toga upitno je jesu li uopće nešto pročitali od Valenta. Meni se čini da oni variraju njegovu javnu sliku, izazvanu njegovim performansima, a da nisu čitali njegovu vrhunsku proizvodnju (tako Nikolina kaže, a ja je podržavam na osnovi 4 pročitane Valentove knjige). (Nikolinin dečko Ivan 08.04.2006. 12:37)
• katunaric patroklo? nou, patroklo moze biti netko tko je jergin frend...ivica buljan, npr. cini mi se da je gadno stradao...katunaric, hektor. jebeno izvan zidina, na cistini napisane rijeci, piri li ga piri. bila zrinkica u pravu. (prajs 08.04.2006. 13:38)
• VALENT, ti si ipak imbecil. Pa pogledaj kakvo je vani vrijeme, a ti svaki božji dan natandrćeš deset novih isprdaka u kojima pod blesavim nickovima jedini na svijetu samoga sebe hvališ i braniš, umjeto da se društvom popiješ kavicu kao svaki normala čovjek! Imbecil si i stoga jer u 240 km ove diskusije nisi uspio napisati - što je već gotovo nevjerojatno - ali ama baš niti jednu jedinu duhovitu opasku vrijednu prepričavanja, baš kao ni jedan jedini pametan razloga da ti čovjek dalje odgovara. U mome kvartu živjela je jedna stara žena koja je djecu vijala s bocom u ruci jer su joj bezobraznici vikali pod prozorim, naravno, samo zato da ih baba naganja: neko mi je vrijeme bilo zabavno provocirati te i gledati kako sumanut jurcaš od Emila do Predraga, čak sam pokušao na svaki ti način objasniti da nije smak svijeta ako nisi Joyce ili barem Marinković, ali, da nastavim s ovom prepiskom, ne mogu: samome bih sebi izgledao puerilno, kao ona zločesta djeca što ipak bezobrazno izazivaju staru, bolesnu ženu. Eto, stari, to je razlog mog povlačenja iz razgovora: tvoja bolest. Ona je neodvojiva od toga što pišeš, i tu nema pomoći: nemoguće je s tobom razgovarati o tvojoj literaturi, kad već imena tvojih djela odaju tu krajnju neurotiziranost i, nažalost, duševni poremećaj. Pogledaj samo zadnjih pet tvojih javljanja: Valent, stari dobri Bašić uvijek tu ima pravo: ili mijenjaj terapiju, ili doktora! Znam da ćeš kazati da nije fer ovako prekinuti, da ćeš se osjetiti napuštenim etc.etc., ali, što u ovakvim slučajevima činiti!? Dovoljno sam te nazajebavao, Jarka sam zatrpao, rekao sam ti što ti ide, pa sad ti stari slobodno piči po svojem. Ta, tko te čita!? Uostalom, u tome i jest cijeli tvoj životni problem: Valent, nakon 25 knjiga, stari, nitko te ne čita niti ikoga zianimaš! Zbogom! (Nemanja 08.04.2006. 14:00)
• Milko, prijatelju, moram ti skrenuti pozornost da si se malo zaletio s onime 'shit do shita kremšnita', jer ispada da smo najradije žderali govna! Ne znam, ali ako tako nastaviš, morati ćeš sam - bez obzira na tvoje duge i hrvatskim standardom suverene odgovore, dalje te ipak ne mogu pratiti. Tvoj, (Rade Jarak 08.04.2006. 14:12)
• I opet isto, ljudi moji, kao što sam već primijetila, Nemanja lupa po osobi, a ne po djelu. Čini se da doista nije pročitao ni jedno Valentovo djelo. Pa rekao mu je Nikolinin dečko sve. Pa hajde, ako Nemanja jadni nema doma knjižnicu, ili se je ispisao iz javne posudbene knjižnice, neka STVARNO analizira Valentov intervju na Knjigomatu. Ili je to možda malo prejaki posao za čovjeka koji nekog tipa Bašića (who the fuck is Bašić?) koji je, vjerojatno kao i Nemanja, tek neki površan čovjek. Nemanja, zar stvarno nemaš snage za književnokritičku analizu jednog običnog intervjua od dvadesetak stranica? (Duda 08.04.2006. 14:16)
• Vikkore, imaš pravo, treba se vratiti Jergoviću i Katunariću. Zrinka nije imala pravo: naime, ishod ove polemike ovisiti će o koječemu, ali samo o jednome ne: o televotingu! U ovakvim stvarima dojam ljudi koji nisu sposobni recipirati Katunarićev tekst ne igra ima baš nikakvu ulogu, tj. to što će Jergović ( a pitanje je hoće li, tj. Zrinka griješi kad misli da kumice čitaju Jergovića jer bi ga možda mogle shvatiti!) osaviti dojam u primitivnijem dijelu publike uopće nije važno ni za sam meritum stvari, ali ni za konačan ishod meča! Ipak, Jergović pokazuje svu svoju raskošnu bosansku đeparsku svijest upravo za te slojeve publike, za 'raju': i prva dva pasusa njegova odgovora, Katunarić je 'patetični fašist' i 'rosno dupe'. Eto, da Nikoletina Bursać ne bi okolo išao pitajući što je to Pjesnik htio da kaže!? Jergović ipak dakle bka Sarajevo i Zagreb, i ne razumije da će mu ovjde prestati dodavati loptu na odlukom glasne i vidljive čaršije, nego po komandi nevidljive ruke. Jergović i sam vidi kamo sve to vodi, pa u prvim rečenicama grize ruku koja ga hrani: uredništvu 'Jutarnjeg' predbacuje da je tiskalo Katunarićev tekst možebitno zbog upitnih njegovih veza u Francuskom veleposlanstvu a koje bi im mogle zatebati! Dakle, da ne analiziram cijeli tekst: to što Jergović od samoga početka počinje u idiomu Grbavice pa je Katunarić 'rosno dupe' (mada, ne znam kako Jergović zna da je baš rosno?) Jergovića od te rečenice nadalje diskvalificira kao sugovornika u bilo kakvoj polemici: ta, ako nije u stanju diskutirati o Lajbeku a da sugovornika ne naziva patetičnim fašistim, a što ona ta neadaptirana bosanska budala može uvažiti!? No, ne treba se sada čuditi - svi smo mi to znali prije, sve je to bilo evidentno od samoga početka, ali, trebalo je gospodinu Ninoslavu Paviću i njegovim Jugoslavenima, pa, evo im! (Miljenko 08.04.2006. 14:26)
• Valent, dragi, Prozac ili Xanax, pa u šetnju Maksimirom! Ja da ti analiziram djela!? Ti nisi normalan: pa ja sam bizniser, poslovan čovek, nemam ja vremena za takve gluposti! Uostalom, ako ih 40 godina nitko nije analizirao, meni si našao da falsifikuješ! Upravo smo drugari i ja na terasi 'Ambasadora' u Opatiji, svi te lepo pozdravljaju i pitaju šta se priča o spajanju Varaždinske i Zagrebačke burze i mogućem osivanju treće burze, što forsira ovaj vaš bankarski lobi? Ako znaš nešto o tom javi, ako ne, e pisac, napiše l' se štogod? (Ne brini, platićemo mi nekog da te analizuje, nije beg cicija! Daćemo mi čika Ninu neku gutu da te Jergos izanalizuje, on koliko vidim voli rosno dup :))) (Nemanja 08.04.2006. 14:34)
• bila zrine u pravu: razapeo ga bas kako je i najavila: s rijecima: ''ti si za mene govno'', i recenicom od koje katunaric moze samo-uciti te jednom od karakterizacija koje su za cistu peticu: sve K. vidi kao da vidi prvi puta i cijeli mu je svijet jedno veliko opce mjesto. (prajs 08.04.2006. 15:12)
• Vi ste svi u kurcu, stvarno! Mogu, dakako, Valenta zamisliti na blogu, ali ne mogu nikako zamisliti da sudjeluje u ovakvom tipu prizemne diskusije. To bi bilo isto kao da se Branko Despot svađa s poduzetnikom iz Zaprešića na nekom placu. Ja jednostavno mislim da Valent o ovome pojma nema. Kao što je rekao onaj čovo gore, a to je i meni enigma, pa kako ga vi, čudaci, možete prepoznati po tekstu? Pa zar tako loše piše da vi odmah skužite da je to on? Pročitao sam SVE postove (imam virozu pa se malo relaksiram), ali primjećujem - bez obzira na nisku razinu napada na Valenta - prilično kvalitetno pisanje sudionika postiranja. Ja se pak kladim da je Valent negdje na izletu i da jede sendviče. (Jergović-Katunarić 08.04.2006. 15:23)
• TERORISTU, ponovo čestitam! Sasvim je očito da te čita i Miljenko Jergović, koji je cijeli svoj odgovor Katunariću intonirao zabrinut zbog onoga što mu se upravo ovdje, na tvome blogu, a ne u Katunarićevom tekstu dogodilo, premijerno u ovome gradu, a to je da ga se konačno tretirao kao ono što jest - kao Jugoslavena. Kao pravi Sarajlija, i Jergović svoju životnu filozofiju i svjetonazor izvodi i crpi iz onog specifičnog 'fudbalskog' ozračja, miljea i mentaliteta koji je porodio divnu misao: tko igra za raju, a ne pazi na taktiku itd.itd; za ovaj put, poslužio se koanom Biće Mladinića o okretanju pile naopako! On, Jugoslaven, od prvog do zadnjeg slova svoga tekst Katunarića je tretirao šovenski, kao Jugoslavena. Štoviše, kao Jugo-fašistu, što je svakak povijesna novotarija: Katunarić je jugoslavenski fašista jer je radio na Radio Jugoslaviji s ostalom decom udbaških ubojica (ovo je Jergoviću već postalo navikom da nakon Aralice propituje porijeklo, drugare i krvnu grupu svojih polemičkih protivnika!)! Dapače, tata je Katunarićev drugovao s drugom Markom, ni manje ni više nego Aleksandrom Acom Rankovićem! Sad, taj je isti Ranković tada već u debeloj mirovini, oladio ga Tito načisto na Brijunima onomad kad je Stevo Krajačić radio osiguranje (Manolićev Krajačić, of course), pa je dakle nejasno kako Katunarićev tata može da bude Jugoslaven ako je jošte osamdesetih drugovao s neprijateljima druga Tita=Jugoslavije!?, ali, sve kod Jergosa može: on ima veliku glavu za velike misli! Očito, Katunarić je VS, VelikoSrbin, Rankovićeve inspiracije, pa je zato za njega Srebrnica idalno mjesto: puno muslimanki, niđe muslimana! Katunarić, s Topčidera, velikosrpsko rankovićevsko patetično fašističko rosno dupe, protjeruje eto danas Jerogsa iz Zagreba, a ne zna da se Zagreb i Jerogs vole više nego Katunarić i Finkielkraut! No, sve bi mu to oprostio, ali nikako ne može što mu je židove, s malim ž, jer i takvi postoje, na nos stavio, a on je pred svakom zapaljenom sinagogom Židov, kao što je pred Abu Graibom Musliman! Iako nam daje do znanja da je neobrezan, po starini katolik - da ne usfalim - a inače nevjernik, da čika Nino ne zamjeri duši, ajde, uzdravlje! Eto, to je prepričan Jergosov tekstos: Katunarić je Jugoslaven, a Jergos mu jebe majku fašističku jer diferencira Muslimane: na umjerene i Balije, valjda. Kakva idiotarija! Jedino sjajno mjesto Jergovićeva teksta prekrasna je igra sinekurom: sinekurice i sinekurčine! Sjajno! Sve ostalo, nejkid gan! Jer, naravno da Katunarić nije ni Jugoslaven ni fašist (Katunarić je nakakav kulturni činovnik, što li?), niti je Katunarić suprotivu Turkom kao Hitler Ani Frank! Sve je to samo Jergovićeva prigodna polemička konstrukcija i isprika za bučnu pirotehniku, jer, za vatrometa nitko ne gleda zvijezde! Da bi odvratio od bitno, Jergos priziva starog mahera Mladinića i zaista obrće pilu naopako: on, koji se zaklinje u Radu Šebedžiju i sve Mire Furlan svijeta, dijeli lekcije o Jugoslavenstvu! (Zanimljivo, on ne jebe Katunarića samo zato jer je fašist jugoslavenske inspiracije, kako na jednom mjestu nijansira, već jer je naprosto Jugoslaven, dete s Topčidere, dečko iz Radio Jugoslavije! - fascinantan prilog biografiji Miljenka Jergovića, zar ne, taj iznenadni šovinizam: biti Jugoslaven, to je po sebi prigovor!) Izbnenađuje me svakoga dana u svakom pogledu taj Jergović, jer, to što se meni na kurac penje Jugoslavenstvo kao Jugoslavenstvo, pa što: ja sam zaista htio da izađemo iz Jugoslavije i nisam više želio živjeti u zemlji kojoj je glavni grad Beograd! Ali, što bre Jergosa odjedared smeta Jugoslavenstvo, to mi je mistično k'o isihija!? Ili, možda Jergos zbiljam čita ovaj blog, kad mu je već Katunarić na nj skrenuo pažnju, pa se osjetio kao glavni junak jedne knjige: Divno bješe glavni biti dok me nisu pročitali...la, la, la...dok me nisu, pročitali! (Nemanja Domagoj 08.04.2006. 15:24)
• prekrasna igra rijecima je dabl dribling sinana gudževića...svojedobni. (prajs 08.04.2006. 15:38)
• Ovo je genijalno: JERGOVIĆ KAO GLAVNI JUNAK JEDNE KNJIGE! Glavni junak jedne knjige Došao mi da se žali. Došao mi da se žali. Došao mi da se žali. Divno bješe glavni biti Dok me nisu pročitali. Dok me nisu pročitali. Dok me nisu pročitali. Svijetu je svega dosta, Ničeg željan nije Osim glavnih junaka. Saznali su moje mane, Moje tajne moje tuge. Moje tajne moje tuge. Moje tajne moje tuge. Pokidali neke strane I pošli da traže druge. I pošli da traže druge. Zatim pošli da traže druge. Svijetu je svega dosta, Ničeg željan nije Osim glavnih junaka. Svijetu je sveg' sveg' svega dosta On čeka svog gosta. A duša se trudi svaka Da ima svog junaka. (mama Kukunka 08.04.2006. 15:44)
• Ljubiteljima Jergovića, Bregovića i Jugoslavije posvećujem pesmu o mami Kukunki, tati Taranti i malome Ju-Juu; pesma je jedan od prvih, ako ne i prvi hit vaseljenskoga vokalno-instrumentalnog sastava 'Bijelo Dugme', koje se zove bijelo a ne belo, ali nije gumb, nego je dugme! Pa, drugari, idemo svi zajedno: Bila mama Kunkunka, Kunkunka, Bio tata Taranta, Taranta. Imali su maloga Ju-ju. Jednom su se šetali, šetali Kraj duboke rijeke Nil, rijeke Nil. Gdje je bio velik krokodil Iskočio krokodil krokodil Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil. Uhvatio maloga Ju-ju. Plače mama Kunkunka, Kunkunka, Plače tata Taranta, Taranta. Vrati nama našega Ju-ju. Progovara krokodil, krokodil Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil. Dones'te mi vola pečenog. Trči mama Kunkunka, Kunkunka, Trči tata Taranta, Taranta. Donijeli su vola pečenog. Progovara krokodil, krokodil Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil Evo vama vašega Ju-ju. (Tantarantantata 08.04.2006. 15:47)
• pogibe nam katunaric, a vama je do pjesme... c c c (prajs 08.04.2006. 15:51)
• Jeste, dabl dribling! Jidim da ovde ima istinskih connoisseura, pa, ako tko odlučite, mogu ovde da štampam najznamenitiji intervju stoljeća, čisti zaumistički uradak jednog sarajevskoga novinara koji je razgovarao s gospodinom Nikićem, legendarnim fudbalerom sarajevskoga 'Željezničara'; mislim da bi vam taj intervju štošta objasnio i približio u pogledu razumjevanja Jerogovićeva mentaliteta. (Ju-ju 08.04.2006. 15:52)
• LEGENDA bivši nogometaš Želje, točnije fudbaler Nikola je kralj kraljeva. Nije davno presto igrat, bio je brz, malen, grbav (op.a. Interview je fantastičan, savršeno gradiran.) Kako je Nikola Nikić postao legenda? - Previše je to legenda... Željo je imao većih igrača, većih legendi. Ali jedna je stvar istina: Nikola Nikić je najpopularniji igrač Želje svih vremena. Znam to. Kada sam poslije 13 godina s Modričom došao na Grbavicu da igramo prvenstvenu utakmicu, sedam hiljada ljudi je skandiralo: Nikola, Nikola, volimo te. Možda ste popularni zato sto nitko od igrača nije tako zanimljivo znao ispričati doživljaje s terena? Kako to objašnjavate? - Ja nisam glumio. Kad igrači dođu u Sarajevo sa strane, pokušavaju se ponašati kao da su se tu rodili. Ja to nisam radio. Jednom me tadašnji novinar Oslobođenja Ahmed Pašalić pitao je li Željo provincijski klub. Ja nisam znao šta to znači pa sam rekao da je seljački. Ne u onom bukvalnom smislu, već da je Osim igrače doveo sa sela. Sutra u novinama je izašao naslov: Samo je Matija Gubec, veci seljak od Nikole Nikića. Kada su to pročitali u klubu bili su uvrijeđeni. Je li istina da ste jednom umjesto prema protivničkom, krenuli ka golu Želje s namjerom da date zgoditak? - Igrali smo protiv Partizana i Jusuf Hatunić me loptom snažno pogodi u glavu. Iznesu mene iza Partizanovog gola i doktor Hamo Hasanbegović mi pokaže prst i pita vidiš li? Ma kako ne vidim prst. Uđem u igru, netko mi doda loptu i pođem ja pravo ka svom golu. Sreća, moj suigrač Josip Čilić, na šesnaest metara uleti mi klizeći. Sudija mu da žuti karton, a mene iznesu vani. Zbog povrede glave? - Pa, da. Doktor je poslije rekao da šest mjeseci trebam pauzirati. Ali naš fizoterapeut se nije složio: Ma kakvi, taj će za mjesec dana biti kao nov. Doktor ga upitao: Kako će tako brzo, a ovaj odgovorio: ma nema on mozga. I fakat za mjesec dana ja zaigram, a fizioterapet pred svima kaže: Jesam li vam je rekao da nema mozga. Kažu i da ste u to vrijeme kada prediblate suparničkog igrača znali da se okrenete i podrugljivo dobacite: Džajić! - Prvo sam govorio Best. A kasnije sam govorio Džaja, Džaja, Džaja. Koji vam je najdraži gol u karijeri? - Najdraži je onaj kada smo na Grbavici pobijedili Krajovu s četiri nula. Pređem ja jednog, drugog, trećeg, uđem u šesnaesterac i bez veze šutnem i ne vidim kako je lopta ušla u gol. Kako ste došli u Želju? - Igrao sam u Zvijezdi iz Gračanice i trebao sam prijeći u Čelik. Ja se dogovorio s njima, ali sutradan Željo igrao u Brčkom. Pokojni Velija Bećirspahić dođe meni kući. Kažem mu ja: Druže Veljo ja sam dogovorio s Čelikom. A on razočarano: Nidžo, je li više voliš ići ćirom u Zenicu ili avionom u Moskvu na Željine pripreme. Do tada sam avion vidio samo kad je preletio iznad moga sela. U karijeri ste dali mnogo golova. Koji je bio recept za tu efikasnost? - Driblam, driblam, šut i gol. Švabo mi je rekao: Tvoje je da daš gol, ako ga ne daš do osamdesete minute izađi sam. Mada niste visoki dali ste, zanimljivo, 40-ak golova glavom? - Neke i na sreću. Sjećam se jednom igramo protiv Zvezde, netko ubaci loptu na šesnaest, ja skočim ona me pogodi u potiljak i pravo u rašlje. Suigrači se raduju, a ja samo što nisam pao u nesvijest. Jeste ikada igrali namještenu utakmicu? - Sjećam se jedne utakmice protiv Prištine. Šujica koji je nekada branio u Želji, dogovorio bodove se Komšićem, Čilićem, Saračevićem i Vlaškim. Kada se dogovara dogovara se s obrambenim igračma. Ja to nisam znao. Vidim ja Taso(Komšić), pušta li, pušta. Ide lopta čista, on se skloni i 1:0 za Prištinu. Penal i 2:0. Meni nešto sumnjivo, ali ne razmišljam. Onda se ja razigram, 2:1, 2:2, 3:2, za nas. Oni 3:3, ja 4:3. Šujica poludio i urla: doći ćete vi opet u Prištinu. U svlačionici suigrači tužni, spustili glave. Kažem ja njima: što mi niste dali 100 maraka, pa bih se ja na početku uhvatio za ložu i izašao napolje. To mi je bila prva utakmica za koju sam vidio da je sumnjiva. Uglavnom sutra u novinama izađe naslov: Nikić potopio Prištinu. Kako ste se ponašali kada dođe do tuče na terenu? - Pa, bježao sam. Koja je bila najteža? - Imao sam dvije utakmice gdje sam se stvarno prepao. Jedna je bila protiv Rudara iz Prijedora, sada u ratu. Došli mi tamo i kažu nam nemojte se skidati. Pitam, kako nećemo pa došli smo na utakmicu. Oni će: pa dobro skinite se. Izašli mi na teren, a tamo strašni sud. Udaraju sa svih strana. Izašao bih ja, ali valja proći kroz neki hodnik. Tko tuče? Igrači, navijači...? - Ne znam, to samo pljušti sa svih strana. Jedva živ sam ostao. Ma strašni sud. A druga utakmica? - To mi je bila jedna od najtežih, ali nisam dobio batine. Igrali smo u selu Žeravica. Modriča se tada borila za ulazak u prvu ligu. Bio je Uskrs. I ja tim ljudima čestitam praznik. Kad oni meni: Mi smo ateisti. Kontam ja to neki post. Reko: dobro, ja čestitam. Ali kad smo počeli igrat... Auuuu. Jedan viče kolji; drugi: voda vri; tr (Ju-ju 08.04.2006. 15:58)
• Kontam ja to neki post. Reko: dobro, ja čestitam. Ali kad smo počeli igrat... Auuuu. Jedan viče kolji; drugi: voda vri; treći: bacaj. A ja obuko neke sive cipele, kiša pada iz neba i iz zemlje. Ne smijem bježat. Predsjednik protivničkog kluba za pasom drži kuburu. Zagrlio me i govori mi: neće tebi nitko ništa. Predsjednik kluba s kuburom? - Ma bolan to je rat, 1994. Još me zbunilo što na utakmici jedan viče Omere, drugi Jašare, treći Andrija. Rat je i ne zna se ko koga tuče, a mi igramo protiv Omera, Jašara, Ive, Ante .. Pitam ja sebe gdje sam to došao. A ono u tom selu Hrvati i Muslimani nisu otišli, ostali. Niste dobili batine kada ste igrali za Olimpiakos, nakon što su navijači ušli u svlačionicu da tuku igrače? - Oooo... Grci su strašni. Izgubili mi jednu utakmicu s tri nula u subotu i došli na trening u utorak. Zaključali sve kapije. Ali došlo tristo navijača na tribine. Mi mislili oni došli navijati. Joj, kad počeše skakati s tribina. Kad su počeli tjerati igrače, aj strašnog suda. Udaraju nogama i rukama. Ja pobjegoh Žiki Stojanoviću pod noge. U njemu dva metra i mislim tu je spas. Ipak do mene se probiše dvojica navijača i kažu mi: tebe neće nitko, ti si majstor ovdje. Gdje god sam igrao ljudi su me voljeli. Samo nisam znao pare zaraditi. Kad ste spomenuli novac. Šta se desilo kada vam je otac došao u Grčku i vi mu dali novac da ponese kući? - Došao stari usred jula i obukao duge gaće. Pravili smo kuću u Modriči i ja sam mu trebao dati para. On ih sakrije u gaće. S njim je bio zet i dvojica drugara. Otišli oni vozom i valjda tamo pili i plaćali dolarima. To policiji bilo sumnjivo i na granici ih ćope. Nađu pare kod zeta i moga oca. I, zatvor. Da nije bilo mene sigurno bi zaglavili godinu. Zove mene stari iz policije i kaže: Skinuli su nas s voza. A ja ga pitam: Šta je s gaćama. A ona kaže: Pa skinuli su i njih. Bilo je negdje oko 15 hiljada dolara. Vi ste jedan od rijetkih kome je i biznis s kafanom propao? - Jedini sam koji je imao kafanu i propala. Ovi moji, iz Modriče, dali mi kafanu Roks. Ja sam uveo recke. Ko god mi dođe, kaže napiši recku. Imao sam milion recki. Da sam za svaku uzimao pfening mogao sam se obogatiti. I što je najgore kafana je bila uz magistralni put. Možeš misliti. Zanimljivo je da imate bazen, a ne znate plivati? - Ja ne bih stradao da sam bio tamo gdje je ovaj tsunami odnio sve. Spasio bih se svojim šlaufom od traktorske gume. Uzmem ja taj šlauf, ubacim ga u bazen i uživam. Zar niste naučili plivati u Grčkoj? -Četiri sam godine bio tamo i ništa. Da li su sportaši bolji u krevetu od običnih ljudi? - Ako gledaš prema mom iskustvu...hahahaha...Ne bih dao ruku u vatru za to...hahahahaha Šta vas je najviše razočaralo u životu? - U sportskom smislu poraz od Videotona. U ovom drugom segmentu najviše sam razočaran zbog raspada Jugoslavije. To je bila jedna od najboljih država. Bili ste jedan od najbržih igrača bivše države. Jeste li ikada saznali koliko ste u prosjeku pretrčali na jednoj utakmici? - Bilo je bržih igrača od mene. Ali ja sam bio najbrži s loptom. Moj profesor Hazim Salihović, koji me tri godine obarao iz matematike, kazao mi je: Ko nema u glavi ima u nogama. Eh, da sam to ranije shvatio bio bih možda najbolji igrač na svijetu. Baš vas nije išla matematika? - U prvoj godini gimnazije izvede me profesor pred tablu i nacrta krug Kaže mi: Nikola dat ću ti dvicu, ako pogodiš koliko je stepeni ovaj krug? Nisam ja bio na času kad se to učilo i okrenem se oko sebe a moj drug na dlanu napisao 360. Kažem profesoru: Dajte profesore, pa 360 stepeni. Ali onda će on: Dobro Nidžo nemoj se okretati, a ako ti neko bude šapnuo keca ćes dobiti. Joj, on onda unutar onog kruga nacrta još jedan i postavi pitanje: Koliko ovaj ima stepeni. Kažem ja sebi, hajde da malo uključim logiku: Ako ovaj veliki ima 360, onda je ovaj duplo manje. Rekoh: Duplo manje. Kad sam ja to rekao u razredu nasta lom od smijeha. Prošle godine kad su igrali veterani i novinari ovdje igrali utakmicu za večerom im ispričam ovaj slučaj. A šofer koji je dovukao novinare, kad sam to ispričao mrtav ozbiljan me upita: pa jesi li pogodio? Jos imate problema s cipelama? - Kako neću kad mi je lijeva 44, a desna 43 Kako to riješavate? - Kupim dva para cipela i onda to sparim Kako si provocirao svoje čuvare na terenu? - Hvalim ga. Kažem mu: joj jesi zgodan, jesi lijep ili bolan šta si se svezao mene imam 40 godina,... Nema šta im nisam govorio. Kad su shvatili da im smeta, čim ja nesto kažem oni meni kažu: Ne pitaj me ništa, ne pitaj me ništa. Kako su oni vas provocirali? - Skini samar s leđa, ispravi se, daj da te pojašem, đe ti igraš, vidi se kakav si,... Ali mene nisu mogli isprovocirati. Tko vam je dao nadimke Guto i Folcika? - Fićo (Edin Bahtić) je bio desno krilo, a ja Folcika lijevo. A Guto , zato što kad uzmem loptu odmah se savijem. Tko je bio najgrublji igrač što vas je čuvao? - Najteži su mi bili Hrstić iz Rij (Nemanja 08.04.2006. 15:59)
• Koju utakmicu biste najradije zaboravili? - Igrali smo protiv Spartaka u Moskvi. Švabo je prije početka utakmice rekao: ti čuvaj ovog, ti ovog... A meni ti čuvaj Prostor! Kontam kakav prostor. A tada je za Spartak igrao Protasov. Tri puta mi uzmu loptu i odmah poslije toga primimo gol. Poluvrijeme 4:0 za Spartak. U svlačionici Švabo pita: Nikola šta sam tebi rekao... Rekli ste Prostor, ali niste rekli koji je broj. Osim se okrene pomoćniku i kaže: Boro, vodi ga pod tuš vidiš da je prolupo. A ja se taman navikao igrati pod reflektorima i bilo mi krivo Jeste li se smjeli suprostaviti Osimu? - Ma ne. On je bio autoritet i suviše jak da bi se suprostavili. Istina jednom je mene počeo daviti. Kako je došlo do toga? - Znaš mene, seljaka . Kolege me potapšu po ramenu i ja sve uradim što kažu.Tako jednom pobijedili, dao ja opet dva komada. Nagovore me moji i ja pred Osima: Daj, Švabo ti nas samo ružiš, nego daj nam nešto para. Kad on mene uhvati za vrat da me davi, sreća pa su svlačionice u Želji bile takve da sam se povukao u ćošak u koji Osim nije mogao ući. I tada sam ga jedino vidio ljuta. Zanimljivo je i to da vam je u karijeri pomogla i krava po imenu Jagoda? - Kad sam bio mali ona je bila moj pokretni gol. Svežem joj zadnje noge i onda loptom pogađam zamišljeni gol između prednjih i zadnjih nogu . Možeš misliti kakav bi igrač bio da sam počeo igrati recimo u pionirima Želje. Je li vam taj zdravi život pomogao da budete brzi? - Bio sam prirodno brz. Ali tu su bile i određene okolnosti. Na putu od kuće do škole bilo je milion kerova, lutalica . Kad god bi ker zalajao ja sam za nekoliko sekundi već bio 200 metara daleko. Zamisli svaki dan tako po ko zna koliko puta. A sada fitnes, teretane, a igrači ne mogu trcati 90 minuta. U vrijeme Željine slave sigurno je bilo i mnogo djevojaka oko igrača. Kako ste rješavali probleme s obožavateljicama? - Jedna stvar koju vi novinari ne znate, dakle zašto je Željo bio tako dobar, jeste u činjenici da smo mi bili najružniji ljepotani. Pogledaj samo tadašnju obranu: Komšić, Čilić, Saračević i Starovlah, a navala: Bahtić, Nikić, Paprica i Baždarević... Kad ja budem pravio ekipu uslov će biti nemoj mi lijepe igrače, oni se samo ogledaju. Obožavateljice? - Kad se Komšić, Paprica, Fićo i ja skinemo na plaži...Hahaha... Jesi vidio one izbjeglice iz Somalije? Oni su manekeni za nas. Nije valjda da su vas djevojke izbjegavale? - Znaš ti onu kletvu iz tog veremena: Dabogda vam djeca ličila na navalu Želje. Koliko bi Nikola Nikić onog vremena danas vrijedio? - Bio bih u rangu Ronaldinha, bez subjektivnosti. Nisam bio los igrač. Za koliko ste onda iz Želje prešli u Grčku? - Neki mesar, moj menadžer, me je prodao ko tele . Ali ne žalim se. Iako ste bili brzi niste mogli stići Papeta? - Švabo mi je davno rekao: Nemoj se vraćati preko centra i nemoj da razmišljaš, kad razmisljaš najopasniji si po naš gol. Smeta li vam kao treneru kadetske selekcije BiH to što naša himna nema tekst? - Smeta. Da bar ima malo teksta da pjevamo, a ovako nas uspava onda ne možeš pospan igrati. Ima još: -Ulazi Nikić u avion i skida cipele jer su ga suigrači naložili da se skida obuća kad se ulazi u avion. Na istom letu, Nikić zove stjuardesu i zove turu pića svim igračima na "njegov račun" - Bahtić (Fićo) vodi loptu a Nikić se dere ''fićo bolan dodaj dulum zemlje prazan oko mene"... Bahtiću od smijeha lopta otišla u aut pitali Nikića kad je doso u Želju gdje zivi a on odgovara "kod velikog krana " (Alipašino Polje u izgradnji ) -U Zagrebu pred tekmu sa Dinamom tim se odmara u hotelu ... Bahtić i Nikić igraju stolnog tenisa ...prolazi Osim pored njih a Nikić se dere:"Šefe, vidi igram ovog tenisa k'o John McEnroe" - još jedna sa zagrijavanja: Osim ga poslao na zagrijavanje i valjda zaboravio na njega, a Nikić trči li trči jer ga navijači naložili i nakon jedno pola sata prilazi klupi i govori Osimu "šefe, ja ne mogu više, crk'o sam!" - Već ste saznali da je Nikić u svom selu imao kravu Jagodu i da je na njoj vježbao golove. Poslije je postao prvotimac Želje i kad su išli na na beogradsku Marakanu, on i još nekoliko igrača su prvi put taj objekt vidjeli uživo. I dok su ostali komentirali kako je lijep teren, tribine, kako to dobro izgleda, Nikićev jedini komentar je bio: "Joj što bi se ovdje moja Jagoda tako lijepo napasala!" - Rečeno je da je Nikić htjeo da plati turu pića u avionu. E poslije mu je Bahtić još nekoliko puta uzeo dobre pare "jer treba platiti ono što se popilo i pojelo u avionu". U vezi toga kaže Nikić "Ja tek kasnije saznao da su hrana i piće besplatni u avionu. A onaj mangup mi dobre pare uzeo. Još ga pitam "da to nije malo preskupo" a on kaže "Avion ti je to, tu ništa nije jeftino". - Priča Nikić kad je igrao u Grčkoj: "I dobijem ja neke pare i idem na odmor nazad u Jugu. Da se pokažem, kupim ja Mercedesa. Ali kad sam ulazio u Jugu, kroz Makedoniju poče da mi trese auto - prednji desni (Nemanja 08.04.2006. 16:00)
• "I dobijem ja neke pare i idem na odmor nazad u Jugu. Da se pokažem, kupim ja Mercedesa. Ali kad sam ulazio u Jugu, kroz Makedoniju poče da mi trese auto - prednji desni dio. Pojma nemam šta ali računam da to tako treba. Vidim stopira jedan vojnik i ja ga povezem. Pita on mene šta mi ovo trese. A ja kažem "Ha čuj, to je mercedes! To tako treba!". Opet pita on "A da tebi majstore nije pukla guma?". . (Nemanja 08.04.2006. 16:01)
• "bila zrine u pravu: razapeo ga bas kako je i najavila: s rijecima: ''ti si za mene govno'', i recenicom od koje katunaric moze samo-uciti te jednom od karakterizacija koje su za cistu peticu: sve K. vidi kao da vidi prvi puta i cijeli mu je svijet jedno veliko opce mjesto!" Dragi moj Prajs-Valent, niti je opaska ti si za mene govno/rosno dupe ikakva plemička pobjeda, niti je spomenuta karakterizacija spomena vrijedna. Jer, Katunarić bi mogao ponoviti onu slavnu opasku: Dobro, kolega, ovo s dupetom je OK, ali to je samo digresija! Argument valjda slijedi!, a što se tiče karakterizacije, a kakve veze ima Katunarićev karakter s raspravom o Lajbeku? Znaš, stari, to vaše seosko oduševljenje Jergovićem i tim narodskim prdežima, guzicama, podcikivanjima demantira sav taj baš trud oko urbanog, zgrebačkog, uljuđenog i sličnih fikcija! Vi iskonski obožavate kad netko, nakon tri sasta znojenja guzice u BP-u i dvadeset piva onago punomasno prdne, pa ma tko to bio! Vama to prija k'o normalnim ljudima Alpe! Jebiga, takvi ste vi ljudi. Nema smisla razgovarati ni o Jergoviću: jer, seljačinama je to bog bogova, joj, jebote, što mu ga je nabijo u rosno dupe, ajojjjj, izuo ga načisto, i što se tu može! Osim možda kazati: Jebem ja mater onome tko vas je u ovaj grad donio! Zašto sad fini gospod psujeju? Jer je to jedini jezik koji vi razumijete. (Konrad Špicmiler 08.04.2006. 16:12)
• gospon konrad, nemojte se ljutiti, ali pričate bezveze, pjeneći se pritom kao trećerazredni pjenušac (npr. onaj iz severinina performancea). a pritom se i uzivljavate malkoc preveć u ulogu asfalt cuvara koju ste si sami pripisali. nije vam smetalo kad je katunaric (pokoj mu dusi!) u svoj tekstić umuljao sarajevo, sad vam smeta što je-a takav obrat zrine je dalekovidno predvidjela-smrtno stradao od 'gorega' od sebe. život je okrutan, i to se zna dogoditi-ovdje bi bilo zanimljivije vidjeti vidite li se vi-transponiramo li cijeli ovaj slučaj u okolnosti kišove i jeremićeve lomljave kostiju- među kiševcima ili među jeremićevcima tj. na strani pisca ili na strani jedne administracije i njenog sustava...šta misliš o tome? zašto jergović nije kiš? ili zašto katunarić nije jeremić? ili zašto to, možda, jesu? (prajs 08.04.2006. 16:43)
• Vidim da ste opet zabrijali seljačke fore oko dva seljaka, i to na velikim plahtama balkanskog supstrata. Vama je seljak puno bliži nego građanin Valent. Što reći? Sada ste svi vi pokazali 1) da vam nije stalo do književnosti, 2) da nemate pojma o asfaltu i katedralama duha i da ste slijedom historijskih okolnosti svi na 'ić'. Što čovjek može očekivati, na primjer, od Nemanje, koji čak ne može kritički analizirati niti jedan intervju od 20 stranica, mislim na onaj koji je Milko Valent dao Jaruku na Knjigomatu. Zabrinuta sam jako, zar je doista vaš domet seljačka kompulzivna fiksacija na fudbal dok se na blogu koji je, kao, posvećen književnosti, pokušava artikulirati još jedan napad na Valenta, a ne na njegovu književnost. Moj dečko Ivan i ja sad idemo raditi palačinke da se odmorimo od seljaka Jergovića i Katunarića i vas koji u njima dvojici vidite lice i naličje vaše svakodnevne novinarske bijede. (Nikolina (27), prof. 08.04.2006. 18:15)
• idi, zlato. radite palačinke. čitajte berkovića. ić odavde! (prajs 08.04.2006. 18:26)

• Prajs, slušaj, ne možeš se zvati Prajs i očekivati da ću se s tobom razgovarati k'o s noramlnim čovjekom. Kako se pjeni koji šampanjac, to ti zasigurno ne znaš i nemoj nas uvjeravati da znaš, jer, napraosto ne znaš: nemaš, niti si ikada imao lovice da to naučiš. Toliko o šampanjcima i pjenušcima. Vidim stari da ti grokćeš k'o prasac: grok, grok, frn, frn, fte fidli kavk je Jermemvić sfjebal Kaftunafića!? A kaj ga je sjebal, stari, i kak? Daj nam nekakave dokaze! Tebi je budalo sama činjenica da je Jergović nešto objavio na temu Katunarić dokaz da ga je upokojio! Jer, očito, i tu je kvaka, ti si zainteresirani slučaj: tebi je Katuranrić ili a) imao odnošaj s mamom, ili b) alegorizira instituciju koja je to učinila kao gang bang! Što se tiče ovog provincijskog komada asfalta iza Sljemena, stari, zaboli me kurac za taj vaš grad! U toj maloj palanci nema ama baš ničega očuvanja vrijednog, i zaista se u krivoj crkvi moliš ako misliš da sam ja nekakav samozvani zaštitnik zagrebačkog urbaniteta: pogledaj na što liči to prkno od grada čim pet šajsera sleti na u ono kukuruzište od aerodroma!!! Jel' to grad? Je? Grad u koji dođe jednom u stoljeću nekakav jebeni Lajbek, i, eto nereda! Pokušaj molim te nabaviti bilo koji CD tzv. postpunk scene osamdesetih i devedesetih! Da ne duljim, jedno je obrana života od Tatara, drugo je ragovor o Zagrebu kao gradu. Što se pak tiče Sarajeva, kao što Jergovića zaboli kurac za Katunarićevu ljubav spram Sarajeva, tako i mene boli kurac za Sarajevo napose. Ne znam što je to dobroga iz te kasabe ikada izmililo? A vaš prijatelj Jergos lijepo vas uči da samo rasist može o Bosancu misliti da je topla duša! Seruckaju po brdima i čibuče, rekao je Marušić, a tričetvrt zemlje i dalje ide na čenifu. Ili bi spram Sarajeva trebalo imati poseban odnos zbog toga jer ako padne Sarajevo probade Jugoslavija u malom!? Ma da hoće više stari, da hoće više nekakav meteor oglika BiH zviznuti točno unutar tih granica pa da pojačam muziku! Eto, jel još nešto nejasno? Ostalima je sve jasno: Katunariću je, kao i svim Hrvatima koji jesu Hrvati, taj bosanskojugoslavenski mudroser počeo ići na kurac upravo zbog svog bosanskojugoslavenskog mudroserja, Katunarić mu je to najujudnije priopćio, i, sad, smeće seljačko ne može a da odmah u prvom pasusu ne poviče partizanski: držte fašistu!, a u drugo, da se i Foča nasmije: e, on je rosno dupe! Ma napušite se kurca, seljačine! Tko je ikada, pa čak i u ovoj guzici od grada, tako razgovarao!? U vrijeme najvećih pasa, poput Matoša i ekipe, čak je i onodobna prostitucija literarno ambicioznije formulirala svoje invektive. A ti stari, samo uživaj kako je Jergos nabio na kurac Katunarića. Pogledaj sad, kroz godinu, dvije kako će se razvijati nacionalna svijest u ovom malom usranom gradu: samo je dvadeset godina trebalo između Proljeća i Devedesete, pa, nekako, to je ta mjera: pogledaj današnji Magazin 'Jutarnjega lista' - kad se jednoga dana Grlić i Pavić probude u čudu, tko će im objasniti da smo već jednom ljude pod zastavama kojima mašu s naslovnica svoga podlistka ubijali lege artis: u obranu ove države, da nam ne pobiju djecu! Imaš li ti frajeru možda i s tim problema? (Konrad Špicmiler 08.04.2006. 19:10)
• Glede Jergovićeve tzv. definicije Katunarića, koja je toliko oduševila Rojsa, treba ipak kazati da je to i opet pila naopako: kao što Jeros kao Jugosalaven napada Katuranića upravo za Jugoslavenstvo - pogođen valjda i time što se ovdje o tome govorilo - tako Jergos, koji u životu nije branio niti jednu jedinu ideju ako ona nije bila društvenopoželjna i konformna - dakle isključivo apstraktnohumanističke principe! - sada Katunariću predbacuje da s"K. sve vidi kao da vidi prvi puta i cijeli mu je svijet jedno veliko opce mjesto". Evi dokaza da Jergović Katunarića napada, kako bi Sloterdijk kazao, kao zagovornika terora radikalnih apstrakcija samo zato da bi prikrio tu najmarkantniju crtu vlastitog duhovnog profila: Jergos veli da je Islam svugdje u svijetu jedan te isti, a da su oni koji ga prakticiraju negdje umjereni, negdje radikalni, itd itd., kako to već biva sa svim religijama i vjerama svijeta! Upravo se o tome radi da Islam to nije: Islamu je imanento, a ne nešto izvanjsko, primjerice, povesti sveti rat! Što će taj sveti rat biti, dinamitiranje u autobusu ponom djece ili sveti rat teološke rasprave, presudno je pitanje ove diskusije; ili, strože kazano: sve je danas do toga kakav će Islam biti! Ovakava kakav jest, pokazuje sve odlike onoga za što Jergović Katunarića optužuje: fundamentalistički je Islam fašizoidan! Velika epoha Islam jednog Averoesa, ekumenski Islam Alahambre, dokaz je da Islam ne mora biti talibanska religija prekritih žena koje ne smiju ginekologu jer a) muški ginekolog ne smije pregledati vaginu žene drugoga muškarca, a b) žena ginekologa nema jer ne smije biti! Islam nije jedan jedini svugdje na svakom pedlju ovoga svijeta: ono što ispovjeda Ševko Omerbašić nije religija naših dragih afganistanskih prijatelja Talibana, zar ne! Upozoriti da je to dakle unutarnje i najpreče pitanje Islama danas, sasvim je legitimna stvar. Ali, Jergović instinktivno osjeća da se tim potezom u pitanje dovodi cijeli njegov habitus i, što je gore, status: to je odgovor svima onima koji su se i ovdje pitali zašto mu sad odjednom treba taj napad na Lajbeka: ako se dopusti da se u pitanje dovode opće Dogme kao što su: sve su religije iste, jako su dobre, ljudi nisu zli, Jugoslavija je nešto što izaziva nostalgiju, Mali psi su simpatični, Seve je dobra pička...itd...Jergos jednom za svagda gubi svoju ulogu u društvu i tlo pod nogama. ON, A NE KATUNARIĆ, TO JE OPĆE MJESTO, JER, JERGOVIĆ JE TIM APSTRAKCIJAMA OMOGUĆEN! A sve je do toga da se izvrši obrat dostojan recimo Dostojevskoga: Grofica je voljela čovječanstvo, ali joj je konkretan čovjek bazdio! E, pa upravo se o konkretnom Islamu i radi! O kakvom konkretnom Islamu? Pa, recimo o onome u Pakistanu, koji na karikaturu odgovara divljanjem primitivne bagre po ulicama, spaljivanjem svega i svačega samo da se još jedan dan ne radi! Pedeset je godina u Sarajevu djeci poklone nosio Djeda Mraz. Onda, kao i kod hadezeovskih djedobožičnjačkih idiota, odjednom dolazi Alija, i, Djed Mraz nije u skladu s islamskim naukom: odjednom, preko noć, isti ti ljudi odjednom otjeraše dobrog Djeda Mraza! Nevjerojatno kao o tom Islamu Jergović ne piše, a on mu je tu, pod nosom, njegov, endemičan, domaći! Sarajevski, ba! Jasno, ne piše, jer Islam je jedan: on je OK, koliko i Papa! Čak ni o papi ne treba puno lupetati, je li Ratzi fundamentalist ili nije, jer, i to narušava opću sliku svijeta kao Idilične Ekumene. TO JE TAJ JERGOVIĆEV KONZERVATIVIZAM: ništa ne treba dirati, ništa ne propitivati, sve valja očuvati takvo kakvo jest, jer, na kraju, dobro je: pišem što hoću, a lovica ide! I još sam borac za ljudska prava, ma gdje ona bila, na svakom pedlju svijet, u kojem, usput, nisam bio! (Zna li itko gdje je to Jergović bio osim u Sarajevu i Zagrebu: zanimljivo, zar ne!? I, bi li on igdje mogao održati ikakvu tribinu, da se zatekne izvan prostora bivše Jugovine!? Nabijemvamnakurac intelektualca koji ne zna niti jedan jedini strani jezik!) Eto, toliko o općim mjestima. Kao što su Gratz i Trst. (Joj, što je ovo dobro s inozemstvom! Pa, da, stvarno, pa gdje je taj glavonja uopće bio u svoj usranom životu! I tko ga je ikada čuo da barem engleski bulazni! Joj, ba, šege....) (Leo Berlizt 08.04.2006. 19:50)
• gosponi konrad i leo! prosim lepo jednu jedinu pametnu, z mozgom konektiranu recenicu. ajd probajte ponovo, rasirite opet te zice koje od rosnog dupeta vode prema gor' pa probajte...da ne bi bilo ko s gadafijem, ono 'zbogom smesni skupe'... (prajs 08.04.2006. 20:17)
• e da: i bio je jergović pretprošli tjedan u njemačkoj, gdje je na tom jeziku odgovarao na pitanjca urednika i izdavaca prijevoda 'dvora...' na spomenutom sloterdjikovom jeziku. gosponi, evidentna je vasa potreba da vitlate oruzjem kojim jos ne znate rukovati. entuzijazam vam je pohvalan, ali logorejicnost bogme zabrinjavajuća. hranu poput zizeka i sloterdijka valjalo bi prije velike nuzde provariti, a ne je srati u ovako krupnim komadima. vjerujte da nije bolno samo vama...nego i svakome tko ih krene citati. pozdrav iz groba. (prajs 08.04.2006. 20:30)
• Gospodo, palačinke su bile gud, a Ivan i ja smo pročitali ovu papazjaniju koja je nabujala u međuvremenu. Zaključak: svi ste vi Miljenko Jergović, a i ponašate se tako na ovom blogu. Slično njemu, koji nije osporio niti jedan jedini argument Katunariću nego ga je seljački ''diskvalificirao'' epitetima, kao što se to uglavnom radi u selu ili na čaršiji, tako ste i vi ''diskvalificirali'' Valenta, a da niti jedno jedino njegovo djelo niste osporili argumentima, čak niste uspjeli artikulirati jedan mali kritički članak o njegovu intervjuu na Knjigomatu. Nevjerojatno je koja količina seljačke fudbalerske, polupolitičke energije struji iz vas. Dodatni zaključak: kroz vas se dovikuju vaši preci sa seoskih sajmova, gdje je jedini i posljednji argument bila šaka, čakija, pištolj ili riječi tipa ''kreten, ružan, mračan, zao'' itd. Nekoliko nas pokušalo je artikulirati uz i oko Valenta nekoliko bolnih tema naše književnosti (pitanje recepcije, odgovornost umjetnika, razinu pisanja itd.), ali, kak kaže Ivan, mišin imposibl. Idemo mi na još jednu turu palačinki, a vama ponosno uzvikujemo: SVI STE VI MILJENKO JERGOVIĆ, IĆ, IĆ. (Nikolina (27), prof. 08.04.2006. 20:37)
• Časna mi izviđačka riječ, ali svi ste vi ludi kao struja i još k tome blesavi. PROČITAO SAM SVE pa mogu to tvrditi. Stvarno ste glupi ko kurac, a najviše u imaginaciji da je Valent na blogu. Pa jebo vas Ćiro Blažević, pa da Valent vidi ovo on bi u jedan sat polemičkog odgovora tako pakleno i borbeno razorio vaše supstancijalno ništa. Pa ovi svi komentari su blagi kao proljetni šafran, tu od Valenta nema ni V. Argument, a ne seljačko prepucavanje, za gore iznesenu tvrdnju jest sljedeći: ja sam slučajno pročitao Valentovu polemičku knjigu ''Totalni spol'' u kojoj je on svojim razornim diskursom razorio cijelu quasi feminističku scenu koristeći pritom tako žestoki jezik koji vi ne možete naučiti da se mučite stotinu godina kao i, uostalom, vaš predmet žudnje Miljenko Jergović. U tome se slažem s profesoricom Nikolinom: svi ste vi Miljenko Jergović koji, by the way, kao polemičar nije Matošu, Krleži i Valentu niti do gležnja. Baš sam pogledao prezimena i sjetio se onih zanimljivih karakterološko-jezičnih opaski na ''ić'', te mogu konstatirati da niti najveći polemičari u hrvatskoj književnosti i kulturi nemaju u prezimenu to pogubno po kvalitetu, a i ružno 'ić'. Iako, moram biti pošten, 'ić' je kao novi brand globalizacijski preplavio svijet. Ako još niste shvatili, svaki jezik ima svoje 'ić' kao znak totalne zaostalosti i slabe kvalitete. Kako je dobro zapazila profesorica Nikolina, niste čak u stanju u svojim novinarskim mozgovima - ograničenim na najviše pet stranica - sročiti kritički komentar Valentova intevjua na Knjigomatu. Bijedno, sramotno... A to je čak uspjelo u Francuskoj, koja je također puna onih na 'ić', što se pak, da i ja malo diskvalificiram, rimuje s 'prigodni novinarčić'. (Inženjer strojarstva 08.04.2006. 21:12)
• nikolinić (27), prof, što je važnije. palačinke ili šekspirić? (prajs 08.04.2006. 21:19)
• Prajs, kretenu, vidim da me čitaš i da si fasciniran pročitanim (vidim da pamtiš spomen Žižeka otprije desetak dana, koliko ti je trebalo da se uopće odvažiš javiti) pa da vidimo jesi li naučio gradivo: što to Sloterdijk mislim pod 'terorom radikalnih apstrakcija'? Znaš li možda nešto o tome? Ti si to naravno apsolvirao, pa da čujemo frajeru kaj se tu misli? Nevjerojatno, dovoljno je samo citirati tri riječi bilo kojega autora a da nije netko od ovdašnjih književnih nedotupavih seronja, i odmah počinje mačja derača i jamranje: Kaj kurac, to je velika šarža, kaj ti kurac kužiš. Imbecilni, nedoučeni Zageb, u kojem čovjek ne smije nikoga izvana ni spomenuti (Sloterdijk, Žižek) a nekmoli kao Lajbeka dovesti u gost! Ksenofobni kreteni, taj Jergović i njegova ekipa. Vidim da pratiš ovog tvog glavonju i da ste nastupali pred gastajbarterima, ali, to ti je kao da kažeš da je 'Prljavo kazalište' sviralo u Münchenu: je stari, ali za koga? Nego, nastavi ti i dalje pratiti Gadafijev rad i eno, Valent je zainteresiran da mu popraviš klimu oko genoma. @Valent, unatoč tome što je stigao i Rojs, ti si ipak najnenormalniji: koliko tebe jebe što se priča o Jergoviću a ne o tebi, pa to je već komično! Valent, mir, sad ćemo se i s tobom poigrati. Ajde, na, Valent, na! Sjedi! Doooobrooo! Mrtav, Valetnt, mrtav! Maaaa bravo, dobar Valent, doobaaar! (Kralj Tomislav 08.04.2006. 21:34)
• Vaše Visočanstvo! prosim lepo, probajte pročitati samo ovaj Vaš veleuzvišeni posljednji napadaj bijesa! Vaše Visočanstvo! prosim lepo, radi li se o bjesnilu psećem običnom, ili bjesnilu psećem neobičnom? To je pitanje! (prajs 08.04.2006. 21:43)
• Gospodine Praj iz rajt, jel' vas to jako jebe kaj ovdje uglavnom hravatska obrazovana mladež ne trpi vašeg smradogroza i slojmuna (križanca slona i majmuna) Jergovića? Moja kolegica iz ureda kaže da ste vi Nenad Popović, ali ja u to ne vjerujem, iako ste prilično bolesna osoba, odmah se to vidi, prima hasta la vista. A u pogledu Žiže, nazvao sam ga i on je kazao da vam velim da ja imam franšizu za Regiju: ja jedini ovdje znam kaj Žižek govori! Vidim da je vama već i spomen najelementarnijih pojmova te škole mišljenja veliki problem, jer govorite o krupnim komadima, ali vam moram kazati da na vaše pitanje: Zašto mi sada ne previje pelene?, postoji i jednostavniji odgovor nego što je onaj koji tvrdi da je to žudnja drugoga: Prajs, ti toliko sereš da i mami smrdi! ( 08.04.2006. 21:49)
• Prajs, što Sloterdij misli kad veli 'teror radikalnih apstrakcija'? Odgovor je lakši nego na pitanje Nikolini. Samo, ti si kreten, pa će to teže ići nego s protagonistom 'Kiklopa'. @Miljenko, djete, došla ti je škvadra iz škole. Neki Prajs. Uzmite lijepo čašicu od jogurte pa se igrajte na stubištu. (Nemojte mene pitati zašto je Miljenku i Prajsu čašica od jogurta najdraža igračka.) ( 08.04.2006. 21:54)
• koji ton, čovječe! ti si od one vrste koju čak i majke ostavljaju z guštekom da se secuju u govnima...koliko će vremena trebati da ti ove opekline na zadku prođu, msje žiži slavojek? (prajs 08.04.2006. 21:57)
• ostavljam vas dečki. nikolina vam je ok, a zrinica zakon. simpa ste, sve u svemu. istina, malkoc prelako vas je dobio katunaric dignuvši vam prošle subote rep spominjanjem u onom kamikaznom napadu na nacionalnu gromadu jergu, ali čini se da ni nije bilo osobito teško: od vrste ste kojoj je repu prirodno doći iznad glave! gud baj! (prajs 08.04.2006. 22:01)
• Ne znam jeste li razmišljali o mojoj užasnoj sudbini: kako koji idiot naleti, traži da ga samo ja pregledam i liječim, i to pro bono! E, kad bi svi bili kao Rade Jarak! Veliš im: Rade, šuti, zatrpali buju te!, i rade zašuti. Sad će ovaj majmun još neko vrijeme skakati uokolo i kreštati, a ja bih kao trebao biti dežurni veterinar u Amazoni!? Rade, vrati se! Imaš ti pravo: Valent je bog, ovo su debili! (Dr. Do little, do good 08.04.2006. 22:04)
• Ej, Prajs, jebiga, ne ljuti se, kam ideš! Pa kaj se kurac odmah vrijeđaš!? Kakav ton, stari, kaj ne valja. Daj, vrati se, nisam ja tak zadr tip; znaš kako je Groucho Marx kazao: Imam ja svoje principe, ali, ako vam se ne sviđaju, mogu vam i druge ponuditi! Daj, tivra se, evo, sad će i Valent doći, pa ćemo se razgovarati o Književnosti. Valent i ja, isprva, ti malo gledaj, pokušaj uhvatiti o čemu se radi, pa ćeš onda i ti. Isto to. Ajde, Prajs ukurac, jebeš čovjeka koji se neda nagovorit! (Slavojka Žiži Jelenko 08.04.2006. 22:10)
• u pravu si. učinilo mi se da na blogu dolazi do konstipacije sublimacije, ali... (prajs 08.04.2006. 22:16)
• ali, molim te, ne budi tako analan, tako škrt u frojdovom izvornom, ne lakanovom ili, nedaj bože, jelijekovom smislu. objašnjavaj polako. tko je katunarić? malo prekriženo 'a' ili... (prajs 08.04.2006. 22:18)
• škrt na značenjima. dopisujem zbog drugih, znam da si ti sfatio. (prajs 08.04.2006. 22:19)
• Prajs, zbilja si neprincipijelan da znaš! Pa kaj sam rekel! To kaj sam ti kazao "Samo, ti si kreten, pa..."! Pa nemoj sad izvodit, pa da si kreten rekao sam ti odmah, dok se još nismo pravo ni upoznali (citat:"Prajs, kretenu, vidim da me čitaš i da si fasciniran pročitanim..."). Dakle, stvarno stari nemaš razloga, sorry, ne znam kaj bi ja onda trebao kazati! Evo, ne trebaš ništa objašnjavati o Sloterdijku, jer, to je samo moja fora: pokupio sam tu sintagmu o teroru radikalnih apstrakcija iz 'Kritike c.u." samo zato da fasciniram pičone, a inače to niš posebno ne znači; Slotedijk, ak' me već pitaš, se isto prekenjava i k'o Bloch, kako je Gajo govorio, misli iz stila. Idemo stari ponovo, vidiš da nemaš zakaj prigovarat mom tonu: to kaj sam ti rekao da si kreten nemoj shvaćati osobno! To ja dnevno kažem najmanje desetorici. Pa vidiš kakav posao imam! Stari, ovdje navarati toliko idiota, pa vidiš i sam, da ja ne znam kud bih od posla i čega da se prije primim! Svi ste tako nervozni, svi bi da su odmah na redu, a ja tu radim sam cijeli vikend dok se Leb i Terorist, a naročito Inkubator lijepo zajebavaju! Nego, hajde, reci, u čemu je tvoj problem? Kak ti to osjećaš? (Dr.Yoybolly 08.04.2006. 22:19)
• jer, znaš kako je znao reći lacan: bilo da sebe vidi kao agenta liječenja, obuke ili istraživanja, blogoanaliza ima samo jedan cilj: blogerov govor. očiglednost ove činjenice ne opravdava njeno zapostavljanje. a sav govor poziva na odgovor. oš čekat valenta il ideš solo? (prajs 08.04.2006. 22:21)
• dobro. idem sad vanka. ti cekaj valenta. ja cu vas sutra ili preksutra naci, pa cemo baciti spiku. kao sto birekao lacan, evidentno ja da imas neku imaginativnu namjeru, i da od nje mozda mozemio imati koristi, no moramo je prethodno amputirati od simbolickog odnosa u kojemu je izrazena. rado cu ti pomoci. nece boljeti! vidimo se sutra, preksutra. (prajs 08.04.2006. 22:28)
• Vratili smo se Ivan i ja nakon druge ture palačinki pa vidjesmo, bogami, da se ovdje poteže Žižek i Sloterdijk umjesto neapsolviranog vama teškog Valenta o kojima je Valent već izvanredno zborio. Ivan mi veli nemoj Nikolina, upropastit ćeš ih, ali ja sam žena koja mislim svojom glavom pa si mislim ajde da oderem nekoliko doista laganih pitanja Kralju Tomislavu na koja bi MORAO znati odgovoriti ako iole upućen u autore (ako već ne u Valenta) koje je spomenuo tako drčno. Dakle, Kralju Tomislavu, kad si već doveo rečene ljude u goste usput se implicite pa i eksplicite iskazujući kao stručnjak za njihove opuse, evo nekoliko najlakših pitanja: 1) Bdući da je Slavoj poznati kao dojmljiva, ali površan autor, reci mi diskretno koje je najkonzistentnije Žižekovo djelo(po strukturi i po fakturi)? 2) Koja je osnovna razlika između pojmova 'cinik' i 'kinik' u Sloterdijkovom opusu? (Na to pitanje može se odgovoriti kratkom rečenicom). Dakle, još jedanput: Kako Sloterdijk razumijeva 'cinika', a kako 'kinika'? 3) U kojem svojem djelu Milko Valent raspravlja o Žižekovoj teoriji religijskog terorizma, te u kojem svojem djelu Valent raspravlja o Sloterdijkovom 'ciničnom umu' globalne dinamike tzv. bešćutnog diskursa? Eto, Kralju Tomislavu, postavila sam ti tri najlakša moguća pitanja (najlakša za onoga koji je iole upućen u tekstualnu proizvodnju spomenute trojice autora). Ako ne možeš odgovoriti, postavit ću sljedeća tri pitanja, ali malo teža, a koja će te vjerojatno potaknuti na ozbiljniji studij velike trojice bez ikakvog 'ić' - iako bi neuki stvorovi mogli pomisliti da niskozemski nasip dijk ima veze s 'ić'. A sad Ivan i ja idemo opet na palačinke pa se vratimo. Kaže mi Ivan zavirujući u ovo što pišem da bismo se uredno mogli i dugotrajno pokarati dok Kralj Tomislav odgovori na ova jednostavna pitanja. (Nikolina (27), prof. 08.04.2006. 22:29)
• Prajs, ovaj Yoybolly komentar pisao sam ne vidjevši ona tri gornja haikua. Idemo sad ispočetka, jer, ne bih htio zaista skakati ti po glavi bezrazložno i kao idiot, napose ne kad zaista želiš razgovarati. Manimo se i objekta malo a i fantazmi i žudnje i želje i kastracije, pa, ako zaista želiš porazgovarajmo po redu, polako. Pitaš Katunarić? Vjerujem da te ne zanima moje mišljenje o Katunariću izvan ove relacije Jergović - Katunarić; Katunarić sam po sebi nije osoba zbog koje bi mi subotnju večer morali provesti u diskusiji na netu, zar ne? Ali, u releciji spram Jergovića, kao u Budenovom eseju o kuni i jazavcu, Katunarić poprima nekakvo 'više' značenje, koje nas, eto, nesretn, sili da i o njemu pričamo. Želiš li zaista da o tome porazgovaramo, ili je dovoljno ono što je već proteklih tjedan, dva o prvome dijelu polemike kazano? (ja 08.04.2006. 22:33)
• nikolina pozdrav tebi i tvom dečku. ne zna kralj tomislav da je kinizam kod slote prote 'potraga za izgubljenom drskoscu' niti zna sto je cinizam, ali nije u osnovi loš. dobar tek tebi izabraniku srca tvog! (prajs 08.04.2006. 22:33)
• želim, naravno. žao mi je ko psu što i povodom ove 'polemike' na relaciji jergović/katunarić stvari odoše na osobnu pucačinu. (prajs 08.04.2006. 22:35)
• imamo naravno jedan problem: mene podjednako ne zanima ni tvoje mišljenje o jergoviću izvan ove frke. drugi je što uskoro idem vasn, ali mislim da sad to nije bitno, možemo dokle možemo, pa onda opet možemo sutra. (prajs 08.04.2006. 22:38)
• još nešto: od ljudi koje je katunarić spomenuo kao izvorne sarajlije, nijedan uopće nije sarajlija, nego je sarajevu ono što je jergović zagrebu. a jedan od najljigavijih klišeja je priča o blagosti bosanaca, sarajlija naročito. (prajs 08.04.2006. 22:40)
• spor si. pozdrav. ne zamjeri stogod. (prajs 08.04.2006. 22:43)
• @Valentine, kastratu, ti si vjerojatno pročitao jedino SOI, ili moguće onu davnašnju BiU; vidiš, od tridesetak Žižekovih knjiga koje nisi imao u rukama, jer su izdane vani a ti nemaš novca, meni je recimo drag The Indivisible Reminder, ali, o tome s tobom ne mogu razgovarati; mogao bih s Despotom, ali njega bi ljutilo kad bih Schellinga nazvao dijalektičkim materijalistom. S tobom se ne može ni o razlici kinika Diogena i prosvjećenog ideologa cinika, pa polako shvaćam da se s tobom ne može ni o čemu govoriti, pa ni o tebi samom. Nego, vidim da si se vratio s tekme! Zakaj ti jedini drukaš za Varteks? (Peter i Slavoj 08.04.2006. 22:43)
• Jedući već 7. palačinku vratih se u radnu sobu da bacim pogled dok me Ivan pali žnjarajući moja moćna bedra i spazim da se Kralj Tomislav pretvorio u Petera i Slavoja, ali da ipak nije odgovorio na moja pitanja nego se tobože imlicitnim mutnoprisjećajućim kvalifikacijama, oveštalim od zloporabe, nešto kao busa. Odgovori na pitanja, to ti je minuta muke, a godine i godine slave! Daj, Ivane, makni samo časak ruke s moje guze, znaš da se palim na to, samo da završim rečenicu ovog gore ignorantu koji ne može odgovoriti niti na tri obična laka pitanja. Dakle, Tomislave, što ćemo s tri ona pitanja? Odgovori brzo, jer će se moj Ivan pretvoriti u Diogena i još drkati ovdje pokraj mene žive. Evo ti jedan tipić: zajebo si se i implicite, jer Sloterdijk prosvjećenog cinika nigdje ne stavlja u puku ideološku matricu. Odgovori... A sad... Evo Ivane... idem se pokarat zbog mira u kući, ali i zbog nevjerojatne žudnje maloga A objekta... bit će ovo lacanovsko karanje... Za kraj, Tomice, odgovori na još jedno lako pitanje: u kojemu svojem djelu Lacan spominje petitni A? (Nikolina (27), prof. 08.04.2006. 23:02)
• Valent, zašto se baš tebi uvijek desi da frajere tretiraš kao komade: kažeš da je Slavoj poznat kao 'dojmljiva'? Vidiš, sad je postalo gusto, ovi se tipfeleri počinju tumačiti kao naročit znak. @ Prajs, pa maloprije sam kazao da ti neću više skakati po glavi, ali ti nikao da se odlučiš biti pristojan: stari, nemoj otvarati knjige po poglavljima i onda prepisivati njihove naslove - ova djeca ne znaju da si kao definiciju kinizma naveo upravo naslov poglavlja u kojemu se o tome što je to kinizam izrijekom govori, što svjedoči dvoje: strašnu nesigurnost u pogledu toga tko je kinik za razliku od cinika, i, kako nisi mogao pronaći nikakav adekvatan naslov a da ilustriraš tumačenje cinika kao prosvjećenog ideologa, onoga koji zna laž svoje krive svijesti (tu upada Žižek: iako znaju, pa ipak to čine!). Nemoj, molim te - ta, dao sam ti priliku sam predlažući da ono što ti smeta ostavimo po strani: lacanistički rekviziratij, naime - sada lupetati s RSI i imaginarnim namjerama u simboličkim odnosima! Pusti, stari, vidiš da je cijeli taj pasus besmislen i bespotreban. Baš kao i ova plašljiva opaska o manjku tvoga interesa za moje mišljenje o Jergoviću, izvan relacije spram Katunarića! Ta, ti si toliko nepovjerljiv da uopće nisi razumio ni moju, a čini se niti svoju opasku: ja ti lijepo kažem da Katunarić zaista nije zanimljiv izvan ovoga incidenta (dok Jergović to svakako i na različite načine jest!), ta ti se upreš o zadnje noge i otpovrneš: da, mene ne zanima ni tvoje mišljenje o Jergoviću...! Bože sveti, i sad ti budi pristojan prema ljudima. Ali, ovaj put, dok se razgovor ne pokrene s mjesta, zaista ne ću pasti u iskušenje i početi sa zajebancijom: baš me zanima koliko se daleko ovdje može stići u pokušaju da se bilo što prorazgovara! Recimo, dakle, da za ljubav razgovoru ni mene ne zanima tko govori, nego ono o čemu se govori, i, ako baš kanite šarafiti, govor sam. I da: VALENCIJE: evo, i prema tebi sam bio pristojan, no, ovo ti je prvi i zadnji put da meni postavljaš ovakva pitanja! Zar ti zaista misliš da i ostatak čovječanstva poput tebe (iako ti više spadaš u širi pojam biocenoze) citira da bi kompenzirao mali kurac, što li? Valent, reci ti meni sinko a na kojem ti to jeziku čitaš Žižeka, budući da engleski ne znaš? (opet ja 08.04.2006. 23:16)
• namjerno. trebalo ti je 45 minuta da pronadjes knjigu. nastavi. ovo ti je bolje. (prajs 08.04.2006. 23:20)
• He, he, kretenu, pa ti doista u jednoj jedinoj rečenici nisu u stanju definirati razliku antičkog kinizma i suvremene ciničke svijesti! Pa to je nečuveno: knjiga ti je na materinjem jeziku, daješ do znanja da si je imao u rukama, ali, ni traga bilo kakvo svijesti o pročitanome! Ne razumiješ ti Valent ni jote od ovoga svijeta, ni kaj je to kriva svijest, ni kaj bi to bila prosvjećena kriva svijest, niti zašto se sad prevodi 'kriva svijest' a ne 'lažna' kako su vas godinama u vašim marksističkim licejima učili, niti ti uviđak kakve to veze s cijelom pozcijom Slavoja Žižeka ima, ali, glavno da ti sereš i lupetaš, baš kao što si već 25 puta prije to učinio - u svojim knjigama naravno. Jadni, blesavi Valent. Tužna hrvatska sudbina. Prolaziš ti pored definicije ideologije kao pored turskoga groblja, pojma ti nemaš da se o tome već pola knjige radi, u tri ti života na pamet ne bi palo kako je moguće u tri riječi povezati kritiku ideologije, prosvjetiteljstvo i cinizam, ali, važno da ti kenjaš o tome što je stvarnost na šest stranica! Valent, iz komentara u komentar sve je očitije da si ti zaista beznadežnik. Sirota. (My Dick 08.04.2006. 23:24)
• moje pitanje je: kiševci ili jeremićevci-sori na paraleli iz prethistorije, ali...samo me to zanima. seri iz knjiga ti, srat ću iz knjiga ja. ništa lakše. i zajebi spiku o žižeku. o knjigama koje si čitao na engleskom. super, čovječe, tako smo ponosni na tebe. jesi ga čitao kada je u the london rewiev of books pisao o patriciji highsmith. ha? jebo te, koji frustrirani tip. koliko ti injekcija treba dati da prestanes afektirati? (prajs 08.04.2006. 23:26)
• jednostavno pitanje. odgovori i odoh. (prajs 08.04.2006. 23:26)
• Hej, Prajs, pa ti si skenjao i lagao da ideš van, a sad si odjednom opet tu. Jel' i mali Miljenko s tobom? Je? OK, samo vi uzmite vašu čašicu. Nego, stari, daj da mi čujemo od tebe kakva je to veza Sloterdijkove prve definicije cinizma (one koju nisu uspio pronaći jer nije istaknuta velikim slovima u velikom naslovu poglavlja!) i Žižekove kritike ideologije? Što sad to znači da su u nekakvoj vezi prosvjećena kriva svijest i stav 'iako znam, pa ipak'? Eto, to se ne da prepisati, to se ne može naučiti, to se mora razumjeti, pa, šajseru, da vidimo! Poželjeti ćeš noćas da si bio vani, vjeruj mi! Onaj vapaj: Kakav ton!, bitiće ti zvuk flaute u majsko veče! Stari,upravo je stigao list papira na kojem ćeš doskora imati crno na bijelo da si idiot! Za to je ova radnja licencirana. Hopla, idemo! Dakle, molim, nešto sam pitao... (Trismegistos 08.04.2006. 23:30)
• Prasiću, jesi li možda obavjestio svoju debelu bradetinu, onog dražesnika Jegičevića da se o njemu ovdje divno govori već dva tjedna!? Nisi? Pa što čekaš? Neka vidi Miljenko kako ga Zagreb voli. Pusa, tvoj (Doktor 08.04.2006. 23:32)
• Nemoj me jebat s Danilom! Kakve veze Kiš s ovom nenadarenom nakazom ima!? I, kad bi se trebalo birati, što tu čovjek ima birati! (Doktor 08.04.2006. 23:33)
• ma nou. zanimalo me ono što sam pitao. ispade tuča. jebatga. žižek, sloterdijk, lacan. pozdrav. koje li količine taštine. (prajs 08.04.2006. 23:34)
• Rojs, glupane, ostale knjige nisu prevedene na tvoj i Valentov jezik. Možda su na taj jezik neprevedive. (Doktor 08.04.2006. 23:35)
• Rojs, upoznati ćemo te s Portom. Njega također smeta kad čovjek kaže da doma ima nekakvu tehničku napravu ili knjigu kakvu je Porto oduvijek htio imati. A da nisi to ti, Porto? (Doktor 08.04.2006. 23:36)
• Projs, reci ti meni kakva je dakle veze Slote i Žike? Ajde, jebiga, pa nisi valjda tako glup!? Pa gotovo sam ti sve u pitanju objasnio! (Doktor 08.04.2006. 23:38)
• Kužatoru, a otkud Žiki to njegovo čudesno 'iako znaju, pa ipak to čine'? (Doktor 08.04.2006. 23:40)
• sublimni objekt ideologije, i to sam početak. tamo ti se on s ovim oblikom cinizma razračunava. ajmo ove koje si 'čitao' na engleskom. (prajs 08.04.2006. 23:42)
• E, ba, a jel' ti je poznat nekakav Mannoni? Ništa ne zvoni, ha? Je suis bien, mais quand meme...Ni to? Jebiga. I sad ja serem i izvodim pauneriju a ti pojma nemaš ni o čemu: niti o elementarnim činjenicama (sorry), a bogibogme sam da nešto smisliš, ni da bi! (Doktor 08.04.2006. 23:43)
• Roli, pa kud si sad nestao, ukurac! Ej, stari, ne možeš sad van! Jer, kad se vratiš čitaba je već tu! Napisana! A bez tebe, nije fer. (Doktor 08.04.2006. 23:44)
• Budući da nisi znao tko je to kinik bez konzultiranja KCU, očito je da knjigu posjeduješ ali je nisi pročitao! A zakaj lovu rađe ne trošiš na zubnu pastu? (Doktor 08.04.2006. 23:45)
• Ti si komičan, zapravo smiješan! Vidiš, već ti i Valent beztalent može kazati da je barem desetak godina prije Žika spominjao Mannonija i operirao s tim forama smještajući ideološku laž u djelovanje, a ne u znanje. No, to ti nije pri ruci, kaj ne, recimo taj esej o fetišu i razlici! Ili? (Doktor 08.04.2006. 23:47)
• I tak...Uglavno, dupe-glava, regbi tvoj intimus Jergos. Dobro stari, zbilja nema veze kaj ne znaš ništa o Žižeku, niti je za zamjeriti što si kupio Sloterdijka ali ga nisi čitao: Valent je sve to pročitao pa ništa ne razumije. Ti barem nisi gubio vrijeme. Jesi li tu ili već zuriš kroz prozor? (Doktor 08.04.2006. 23:49)
• Čuj, takve kao ti obično na kraju pitam pitanje sasvim druge vrste, ono genijalnoga Vendija Jerofejeva. Stari moj, o tom su pitanju mnogi doktori jedne sasvim posebne ludnice godinama razmišljali. Dakle, što ti misliš: Ako jedna svinja dvije vrste pretrči za jedan sat, koliko će svinja jednu vrstu pretrčati za dva sata? Ha? (Doktor 08.04.2006. 23:51)
• Valent, kad ćeš ti smisliti genijalnu metaforu kakve je Jerofejev sipao, kao recimo u toj Valpurgijskoj noći, rekavši da se osjeća nakako kao 'u utrobi maćehe'!? (Gurevič 08.04.2006. 23:53)
• Ajmo fetišisti i ostali fašisti, kaj je, di smo, kakav kurac Sublimni Objekt Ideologije, nema odgovora na glupost i netalentiranost! Miševiiiiii, eeeeeeej, di sttttteeeeeeee? Jebiga, mišonje su mi pobjegle! Nema veze. Imam ja vicov o tome. Dođe Groucho prodavati mišolovke. Veli mu gospon kod koga je došao: Ali mi nemamo miševe. Odgovori G.Marx: Nema veze. Imamo mi svoje! LOL eeeeeeejjj jeboteeee, miševi! Zašto ja uvijek dobijem najgluplje miševe? (Gurevič 08.04.2006. 23:57)
• Lima, ej, Roli, čuj, neki sam dan baš citirao onu Kiševu genijalnu metaforu o kapanju mjesečine. Krenem je ja tražiti po Mansardi, ali, nema metafore pa nema. Možeš li mi je pomoći tražiti, iako, kladio bih se da je u Mansardi. Ako je pronađeš, naučit ću te sve što Majstor zna. Evo, već sada možeš biti moj Učenik. Recimo, možeš li ti meni kazati kako se ti umivaš? Jer, umivaš se, kaj ne? Dakle, reci ti meni kako se ti, Roli, umivaš? (Gurevič 08.04.2006. 23:59)
• Ej, vas dva mišova! Sad kad sutra Inhibitor ovo pročita opet će kazati da kani intervenirati u Antologiji bloga: jer, ovakav nokaut odavno nije viđen zapadno od Blizneca! Čim je trebalo odgovoriti s razumjevanjem, nema, svjetlo gori ali nikog nema doma! Finito! Glupani se gledaju, i, nitko ni riječi! Ha, a ja sam na vrijem upozoravao. Roli, bilo bi ti zaista bolje da si otišao van u 10. Ovako, sad znaš da si idiot, umjesto da piješ u kvartu i misliš da si samo pijan. Valent je ostao zaleđen s palačinkom u ustima: ne vjeruje svojim očima da je Jerofejev ono rekao! Dečki moji, Majstor vas je dana posebno počastio, zar ne? Zbogom, Roli. A ti, Valent, tebe se nećemo riješiti ni uz pomoć deratizatora, zar ne? E, Valent, Valent, pizda tebi materina luda... (Majstor 09.04.2006. 00:06)
• Gospodine Majstore, ja sam Valentova mama. Ko dragoga boga vas molim da ga više ne izazivate jer je sav van sebe. Hoće se ubit i trga knjige ko lud. A što mi je najžalije trga i svoje koje je krvavo napisao. Zato vas molim da ga malo utješite jer se jako bojim da si neko zlo ne napravi. Čak je i pokušao Ivana obljubiti, bogmidušu prosti! Pa vas molim da mu se malo javiti! (Valentova mama 09.04.2006. 00:10)
• Milko, nemoj dušo! Ajde, popi kamilicu i lijepo legni spavati. (Milko, ostao ti je još 'Clown' cijeli, tamo na stolu!) (Majstor 09.04.2006. 00:11)
• @Kiš. (Majstor 09.04.2006. 00:13)
• Žižek gmižek, fali ti i manjka osjećaj za realno. U kojoj mjeri lakaonvsko realno može stati na mjesto kontingencije? U kojoj mjeri upravo ta zamjena zasićuje kontingenciju društvenim značenjima koja postaju postvarena kao ono preddiskurzivno? Specifičnije, koji ti je kurac? Ako ti moje ispise doživljavaš kao prijetnju kastracijom, u krivu si. A ne možes simbolizirati ovu malu traumu-trauma je cool jer pokreće simbolizacije koje je zataškavaju. U kojoj mjeri edipovska logika cijelog ovog bloga najavljuje bilo koji ili svaki koji god ti hoćeš nedostatak u ideološkim determinacijama na RELACIJI čupavac-katunarić, kao nedostatak/gubitak falusa ustanovljen edipovskom krizom? Samu simbloizaciju ocrtava isključivanje i odbacivanje ženskosti: Žižekovo specifično prihvaćanje lakanovskog učenja o realnom omogućeno je upravo ovim odnosom. Pitanje glasi: kakav je ideološki status ovog bloga koji, očito, svojim ideološkim formulacijama poistovjećuje kontingenciju s 'nedostatkom' izazvanim kastracijskom prijetnjom? (prajs 09.04.2006. 00:15)
• idem se napiti, zadovoljan sobom. (prajs 09.04.2006. 00:16)
• COUP DE GRACE ZA PRAJSA! Čuj, lima, nisi bio dobar: kad dobivaš po piksi nedostojanstveno moliš, a kad je čovjek s tobom dobar, pokušav lupiti nogom u cjevanicu! Nisi OK! Možda si pametan klinac, možda si kulturno dijete, možda si čak i nadaren; dao bog da sve to jesi, najiskrenije! Ali, nisi dobar čovjek. Ja sad k'o deda Malnar, ali moram: nismo svi ovdje da bi se hvastali ako nam se omakne Kant ili Tom i Jerry, niti smo svi nedojebani ako slučajno znamo kaj piše u telefonskom imeniku Tokija; nije to ionako najvažnije. Volim te puno i želim ti sve najbolje u životu. Budi dobar čovjek i misli na svoga Majstora. Kad ti krene po zlu, sjeti se ovih riječi i vidjet ćeš: Sve će biti Dobro! Odati ću ti na kraju svoj identitet: svako ima svoga majstora, pa tako i ti svoga; doduše, tebe je zapao, eto, majstor nižega ranga, ali, što ćeš, od samoga početka nisi imao neke velike životne šanse. Om shantih! Hare Rama od bicikla! Tvoj, (Majstor Mlinar Korenjak 09.04.2006. 00:21)
• Valetn, spavaš? (Mama 09.04.2006. 00:23)
• ajme koji rafali, ..and the hits just keep comin', nenadjebivo!! wd (j.d. o'kocha 09.04.2006. 00:25)
• Ne moraš trošiti. Ionako pričaš pizdarije. (Majstor Mlinar Korenjak 09.04.2006. 00:26)
• E, mali, zaista si pronađi i smjesti se na nekakvu sinekurčinu! Sad si i mene uzrujao. Kakve su ono gluposti gore, vidiš Ivane, gle kaj mali boys piše! Mali, evo i tebi pitanje, dva: 1)Definiraj kastraciju! 2)Priušti si ju! Ju-hu! (Milko Valent 09.04.2006. 00:28)
• ha, ha, odlično zbilja. jedno pitanje: jeste li čitali sinana gudževića o miletu stojiću u sarajevskim sveskama? (prajs 09.04.2006. 00:30)
• da, i priznajem: srao sam! S-R-A-O (prajs 09.04.2006. 00:32)
• Valetn, pšššš...haš, haš, litl Valent! Mali je pronašao i drugu knjigu, Lacan za idiote. To je njegova mama tati poklonila za 20 godišnjicu braka, ali ju je brat pokupio misleći da je to njegov poklon za rođendan. Sad ju je Roli naslijedio od brata, jer je ovaj u 'Dinamu'. Kao oružar. Spavaj Valent. (Rolijeva mama 09.04.2006. 00:32)
• Roliiiiiiii....A kaj je s odgovorom na pitanje o svinjama? Pa tu si barem doma! (Duh Hamletova oca 09.04.2006. 00:33)
• E, kad si to sad priznao, Prajs, sve ti praštam. Volim te, lime, i upravo si sada postao O.K., a to je važnije nego da si sto puta u pravu! Ne, nismo čitali. O čemu je riječ? (Ja sebi inače, kad sam ozbiljan, govorim vi, jer, naprosto nije normalno da je jedan čovjek toliko pametan, i, jasno, načitan :)))) ) Reci, slušam.... (Maestro 09.04.2006. 00:35)
• PITANJE O svinjama: promaklo valjda! nisam pazio. ovo gudževićevo imaš u trećem broju sarajevskih sveski, ako nabaviš (naravno, ako već nemaš), nećeš zažaliti. sinan nije jergović, nego nešto što bi ti moglo leći. bilo je ok, dont engri on mi, htio sam malo spikati. blogati. a ne lokati. pozdrav svim tvojim identitetima-nalijevo! (prajs 09.04.2006. 00:35)
• O čemu je riječ? Kakav sad Sinan? Pa kaj te sveske ne pišu o meni? (Valent 09.04.2006. 00:36)
• Učenike obično na kraju pitam pitanje sasvim druge vrste, ono genijalnoga Vendija Jerofejeva. Stari moj, o tom su pitanju mnogi doktori jedne sasvim posebne ludnice godinama razmišljali. Dakle, što ti misliš: Ako jedna svinja dvije vrste pretrči za jedan sat, koliko će svinja jednu vrstu pretrčati za dva sata? Ha? (Majstor 09.04.2006. 00:38)
• probat ću pronać na netu (ako je nisu skinuli, svojedobno sam to citao na omnibusu, ali mi se cini da to zadnji puta nisam mogao naci, pa sam nabavio tricu sveski, jer je sinan tu opak ) ako su makli, poslat cu nekako, makar ukucavao dijelove. sinan je meni jedan sjajan tip, onako bas mocan. dotad, pozdrav od srca. (prajs 09.04.2006. 00:39)
• Daj, Edo, nemoj kenjat, pa svi mi znamo da ti nije lako. Od one sirovine skucat trilogiju. Nevjerojatno! Sve potrošeno, jebatga. Jergović je za tebe digitalna kamera na Olimpu. (Doktor Freud 09.04.2006. 00:39)
• povod je bio nepotpisani a prilicno uvredljivi stojicev teks o izetu sarajlicu. odgovor sinanov je nadmasio povod i ---sori jos jednom ako sam koga nervirao. (prajs 09.04.2006. 00:40)
• Hvala i tebi. Nekako mi ovo dođe samurajski, ali kao za sepukua: Kad već nismo mogli živjeti kao ljudi, barem da tako umremo! Pa, na kraju večeri, zaista ti hvala na razgovoru. Bio si mi izazov. I, lijepo je i završilo. Na koncu, nisam ja toliko zadrt čovjek i dogovorili bismo se mi i oko Jergovića. Recimo, ja mislim da je on izuzetno senzibilan književnik: ne zajebava se, ne mislim sada na tople ljudske priče! Jednostavno, mislim da zna ranžirati emocije. Eto! Laku noć, tvoj, (Majstor 09.04.2006. 00:41)
• stvarno, nije u redu, ovo je ko na sedmoj žiži, jedva čekam da se vrate profesorica Nikolina i njezin Ivan... to karanje, pa makar i lacanovsko, stvarno dugo traje... da se nisu zagutili s palačinkama tijekom seksualnog odnosa? (Miki Paus 09.04.2006. 00:42)
• A kaj si ti navalio na Edeka-Medeka, ha? on je bar napisao 100-200 stranica u životu, a kaj si ti napisao, jebote Doktor Freud! (Lucida Intervala 09.04.2006. 00:43)
• Lima, ovo Doktor Freud nije moje. Dakle, do kraja razgovora potpisivati ću se samo s Dragi blog, kako me ne bi Dr.Freud maltretirao lažnim predstavljanjem. Pošalji mi tekst na budalajlama@yahoo.com (Dragi blog 09.04.2006. 00:44)
• To je točno kaj veliš. Edo puno bolje piše kad je na blogu nego kad pokušava parirat bogu. Znaš na kog mislim? Ziher znaš! Jebate ćuk, sad sam još i gladan, ona zdrmana Nikolina me je napalila na palačinke. (Tre, tre, Trešnjevka 09.04.2006. 00:46)
• Doktore. Dajte mi molim vas nekaj hitno da mi olakšate bol. Boli me naime sad kurac za vas: taman sam riješio jedan slučaj, eto sad vas!? Dobro, ljudi, ja jesam Bog, ali nisam jukebox! (Dragi blog 09.04.2006. 00:46)
• Prajs, probudio se Valent: on je dr.Freud i Trešnjevka i ostalo...Ti si ovdje novi, pa da te uputim. Sad će on luditi negdje od četiri tražeći da se analizira neka njegova knjiga ili takvo što. Čisti gubitak vremena. Vidiš ti kako je moj posao zahtjevan, a? (Dragi blog 09.04.2006. 00:48)
• Lacan, Lacan, eh! Edo Popović jedva da je i čuo za njega. Njega puno više brine Miljenko Jergović i sve uspješniji Katunarić. Zamisli ti te neutažene strasti, masti: frajer se u nicku naziva Majstorom, a treba mu dvadeset godina da napiše 200 običnih olfo gradskih stranica. Idem i ja nešto trgnut, ovo je tu mač. (Pobjednik u pikulanju 09.04.2006. 00:50)
• Prajs, ego te absolvo! Ništa ti ne brini, sve je bilo O.K.! Nikoga nisi zagnjavio, dapače! Sve pet! Javi se opet ovih dana. (Dragi blog 09.04.2006. 00:50)
• Ma nema veze to s Jergovićem, on ne zna niti uključiti Olympus, a od Olima je daleko kao moja nepismena baka iz Grđevca. (Surovi 09.04.2006. 00:54)
• Valente, kako se zove ona gospođa iz Blata koja je genijalno vidjela ugriz pod bijelom košuljom kao 'purpurni pečat ljubavi'? (Majstor 09.04.2006. 00:56)
• Daj, Edo, opet sereš! Daj se malo skuliraj, pa može i tvoj alter ego Prajs napravit nekaj kaj nemreš kontrolirat. Ajmo rađe još jednu žižu prije nego dođe lepi Boro. (Doktor Freud 09.04.2006. 00:56)
• Milko, koji se, da ne zaboravimo, tako zoveš po kravi, vidim da si napaljen i na palačinke! Ha, bolje da je vještičica Nikolone napravila donuts: barem bi ih teoretski mogao nataknuti! Iako, čuo sam da ti je mek k'o duša! Slaba preporuka, moj Valent: meka kurca i tvrde glave ne ćeš daleko u životu dogurati! Eto, zato sam ja (Majstor 09.04.2006. 00:58)
• E ako još dođe Boro Radaković, onda smo najebali. Ja jedva čekam profesoricu koja se, čini se, još uvijek kara s onim likom iz Karamazovih. Slažem se, Edo nema pojma o pisanju. (Akvatinta naturale 09.04.2006. 00:58)
• Čuj, Majstore, najebo si kad ti dođe Nikolina i ostali Valentovi fanovi! Mislim da će ovo biti za tebe teška duga jebeno duga noć... (Zajec 09.04.2006. 01:01)
• Vilkiću, ozbiljno te pitam za ovu gospođu iz Blata? Ostavi Prajsa na miru, on je sad pod mojom zaštitom. Znaš, ja i moje djevojke također pečemo palačince i krafne. Onda se one skupe u bacaju krafne s par metara na moje žezlo strasti (Nabokov, jer ti ne bi pogodio u dva milenija o kome se radi). Pak, kad se ring krafne natakne, a tako ih se otprilike po jednoj turi bacanja nakupi dvadesetak, mi se onda stanemo smijati i vikati mašala: mašala je ono što još ponad krafni viri, kao što znaš. (Majstor 09.04.2006. 01:02)
• Vilko, tko je napisao: PURPURNI PEČATI LJUBAVI? Ne provociram, jednostavno sam zaboravio! I još nešto: hajmo biti malo kreativni! Ti bi tu zaista mogao pomoći. Naime, kaj...Neki mi je dan palo na pamet da sastaviti kalendar čiji bi svaki pojedini mjesec imao svoju poetsku definiciju: naravno, travanj je okrutan mjesec... Uostalom, sjetiti ćeš se da sam spominjao razbludno vrijeme čaja u kolovozu, tj. Mihalića. E, Milko, po kravi, možeš li ti tu pomoći, pa čak možda i vještica Nikolone, ili Boro & Edek! (Majstor 09.04.2006. 01:23)
• Gledam Malnara, starog pradjeda i barda, i čekam vaše sukubsko švarckunstrersko sestrinstvo da se uštekljači u ovu raspravu. Duga noć? A ja kažem: Ja sam momak na lošem glasu u ovom gradu, a tko si ti? Idemo, Valentinaaaa, da još i tebe zbedinam, pa što reko, ne poreko, i meni je radni dan pri kraju! Nakaze, gdje steeee? (Majstor 09.04.2006. 01:28)
• Ma daj, ti Mikšić! Bi vas zamolio da mi date adresu na televiziji. Ne pravi se važan, jesi čuo. Loše vam se piše, mogu vam kazat. I nemojte se upuštati u takve stvari jer nemate veze niti pojma. Stari ti je pijan kad te ovako blesavog napravio. Pa boli te...Pa kaj si...Ko se to sekira? Nema problema. Rješavaj svoje probleme kako god znaš. Pa nije samo jedan lokal u gradu Zagrebu. Ima ih...Da bar ima tolko dućana ili nešto, jel? Pa na šta smo mi baš ovo što da. I to nemože nitko osporavat. Dođe i meni pamet soli. Dajte mi kažite razlog zaštovi praviti tolku...? Ja bih htio odgovor. Nemam odgovor. Di se možemo naći? Kolko trebaš da ti dam? Djeca nek rade. Ja nisam pametan, majke mi. Sad ću si ja, ha, ha, ha...ja ću se nasmijat! Nije večer, neg je jutro. (Ševa 09.04.2006. 01:36)
• Pa šta pričate bez veze? Jumbo...De imaš broj od Malnara? U Šibeniku? Jel piješ šibensku lozu? Pa dobro onda. Onda odi u Šibenik i kupi si bačvu šibenske loze...Pa dobro, onda...Gospođo, nije...svak ima problem...ali to. Ako trebate obratite se njemu, ili lično, da...Da, to je telefon na...na...ne znam! Nemam, nemam riječi! I nije me briga tko zove. Nisam ja tutor da nekoga zatupam, reko sam, i vi ste kazala, i zahvaljujem se. Kakva si ti noćna mora? Ja više nemam sa kime razgovarati. Ja ću do jutra tu sjedit. Pravi si čovjek. Ma daj pijan si ko guzica. Doviđenja. (Ševa 09.04.2006. 01:42)
• Na početku eseja 'Ekstaza subjekta i spektakl postmodernizma' Milko valent piše: "Nietzsche, Lacan i ja ozbiljni smo ljudi.Preporučujemo: prije čitanja popiti čaj od kamilice (Flos Chamomillae)." Valent dakle za sebe, Nietzschea i Lacana, psihijatra koji je poludio od filozofije (V.Sutlić), kaže da su oni ozbiljni ljudi! Nietzschea, koji u Torinu ljubi konja i plače! Vjerujmo na čas Valentu na riječ, pa povjerujmo da on razumije toga Nietzscea i Lacana, kad ih već zaziva: baš njih, a ne nekog trećeg. Na Milkovu veliku žalost, na ovome se blogu razvila diskusija provocirana sasvim usputnom oaskom s Žižeku i Sloterdijku. Valent, uvjeren da su on i Lacan već pri trećoj šalici kamamile, upada u raspravu i histerizira: u kojoj to jedinoj meni dostupnoj knjizi Lacan piše o malom a, aludirajući u tom idiotskom pitanju na Lacanovo djelo '4 temeljna pojma...', jer, u drugom Lacanovom prevedenom djelu Valent o obj.petit a nije našao ništa što bi ga zanimalo. Na starnu to kaj je to objekt petit a i ostalo, ali, Valent se odjednom zaletio na Sloterdijka, koji je nažalost u bližoj rodbinskoj vezi s Lacanom, kako je čak i mali Rojs kasnije ustanovio, sasvim točno, prepoznavši u Subl.Ob.Ideologije, napose u analizi fetiša, vezu Žižekove kritike ideologije i Slota-protine kritike prosvjetiteljstva. No, kad je i Valentu sugerirano da via camera obscura postoji neka tajna veza, on je, u jednom od gornjih komentara, kazao:"... zajebo si se i implicite, jer Sloterdijk prosvjećenog cinika nigdje ne stavlja u puku ideološku matricu." E MOJ VALENTE! JESAM LI TI REKAO NA NE RAZUMIJEŠ NI TO ŠTO ČITAŠ (Kao što za primate veli Johhy B. Štulić u '4N'). Evo dva dokaza da je tome tako. Prvo, dovodim ti samoga Sloterdijka: "To daje našu prvu definiciju: cinizam je prosvijećena kriva svijest. On je modernizirana nesretna svijest, na kojoj je prosvjetiteljstvo radilo istodobno uspješno i uzaludno. Ono je svoju prosvjetiteljsku lekciju naučilo ali je nije izvršilo.(...)Dobro situirana i mizerna, istodobno, ta svijest se više ne osjeća pogođenom ni od koje kritike ideologije; njena krivoća već jest refleksivno opremljena. 'Prosvijećena kriva svijest': izabrati takvu formulaciju, očito, znači udarac za prosvjetiteljsku tradiciju." Ovu prvotnu definiciju Sloterdijk dvaput ukida, tj. reformulira, no to je sada manje značajno: bitno je da Sloterdijk dakle kaže: cinizam, kao prosvjećena kriva svijest, više se ne osjeća pogođenim ni od kakve kritike ideologije. Ergo, on jest nekakva ideologija, ali, ne osjeća se pogođenim nikakvom kritikom! (Već ovo dostaje da pokaže kako Valent ne razumije već početnu premisu 'Kritike ciničkoga uma'). Zašto je tome tako? Ta, ovo kriva svijest, u definiciji cinizma kao prosvijećene krive svijesti, perifraza je za ideologiju! Ne treba biti Šuvarev đak da bi se znala Marxova definicija ideologije kao krive svijesti! To Valent, tu elementarnu pučkoškolsku činjenicu, posve previđa. Defincija dakle sada glasi: prosvijećena ideologija, to je dakle pozicija cinika. A zašto je cinizam prosvijećena ideologija? Iz istog onog razloga zbog kojega ga na pogađa niti jedna kritika ideologije: jer, cinizam kao prosvijećena ideologija zna svoju laž, unarpijed je implicira, i upravo po tome i jest prosvijećen jer je tu svoju krivost, svoju laž, zna: dovodi do pojma! Do kojega Valent nije dopro, pa, možemo kazati, Valent o svemu tome pojma nema. In summa: Valente, ne samo da Sloterdijk 'prosvjećenog cinika stavlja u ideološku matricu' - naravno, ovo moramo uzeti cum grano salis, jer, nije riječ o prosvjećenom ciniku, nego biti cinik znači biti prosvjećeni ideolog!, što je sasvim nešto drugo, i što glupi Valent uopće ne shvaća - nego se već isprava samo o tome i radi da se razumije kako je moguće poduzeti jednu novu Ideolgiekritik, kritiku ideologije koja, za razliku od tradicionalne koja nije svijesna svojih stvarnih pretpostavki te ih iskrivljeno reflektira, je kao ideološka svijest svjesna svoje iskrivljenosti, svoje laži: to je ono što stalno ponavljam - iako znaju da lažu (recimo o postojanju biološkog oružja), oni to ipak čine (napadaju Irak)! Ta pozicija, sada je valjda i gimnazijalcu jasno, pozicija je onoga što Sloterdijk naziva prosvijećenom krivom svijesti, prosvijećenom ideologijom. A Valent, koji je eto pročitao svi tih tristotinjak stranica briljantne kapitalne Sloterdijkove studije, jadan nije uspio shvatiti ni osnovnu stvar: da je tu riječ o kritici Ideologije! Jebiga, Valent, ti u glavi imaš zaista nekog gadnog Gnaaara koji ti, rekao bi Bašić na tragu Severa, opasno šeta mozgom, i razara i ono malo fileova koji su ostali netaknuti. Tko zna što si ti jadan mislio o čemu taj čovjek piše!? O tome da je u Blatu tu i tamo pala kakva cinična opaska? Je, ali o tebi. Na tragu ove analize. Budalo! (Jaran 09.04.2006. 02:31)
• Uf, vratili smo se s karanja i sad moram pročitat što se u međuvremenu zbilo. Prvo, vidim da je ludilo sve žešće, jer si i dalje ovaj moj prethodnik Jaran ''utvara'', baš kao Ćiro Blažević, da razgovara s Valentom glavom i bradom. Ovo je doista paranoja, Jarane moj, pa što ti stvarno misliš da će Valent u ovu našu malu studentsku vježbaonicu ''bacati bisere u svinje'' (D. T.)? Možda si zato i uozbiljio ton pa ti ovaj zadnji post doista poprima kompaktniji ton iako, kao i kod Hegela, kad se sve obrne na glavu ništa ne stoji kako treba. Naime, Sloterdijk govori o ideološkoj svijesti kao o ''radikalnom bunaru poezije'', tj. o mjestu gdje prosvijećeni cinici mogu revitalizirati svoju izvornu kiničku prirodu bez obzira na ''lažnu svijest'', bez obzira na ideološku matricu koja dominira od pojave Pisma, ali će se sada još jače podebljati ideologijom brze tehnologije kao 'siromašni poiezis'. Ali prije nego nastavim, pazi ovo, spazim sljedeće: pojavljuje se opet neki Bašić. Dakle, dečki, još mi niste odgovorili tko je pak taj Bašić. Pa odgovorite. Ja se ne sramim priznati da nisam nikad čula za čovjeka. Ja stvarno želim učiti.... Sorry, moram prekinuti, jer Ivan opet želi sa mnom izmijeniti vlagu.. Uf,.... moram ići... (Nikolina (27), prof. 09.04.2006. 04:44)

• Valenet, ti i ne samo lud, nego i komičan! Lud si, jer kao što se vidi, na sasvim sumanut način poričeš stvarnost: što Sloterdijik tvrdi, čitljivo je iz citata, ali, ti taj citat ne uvažavaš! Ne zna Sloterdijk što on kaže da cinizam jest, znam ja, Milko Valent! Ludonjo prokleti! A komičan si, usprkost ozbiljnosti bolesti, jer i opet lupetaš o nečem što si ti izmaštao u svojoj ludosti, bez neke značajnije obveze spram Peterova teksta, i tako, kako bi rekao Despot, na nebitan način promašuješ bitno: "Sloterdijk govori o ideološkoj svijesti kao o ''radikalnom bunaru poezije'', tj. o mjestu gdje prosvijećeni cinici mogu revitalizirati svoju izvornu kiničku prirodu bez obzira na ''lažnu svijest'', bez obzira na ideološku matricu koja dominira od pojave Pisma, ali će se sada još jače podebljati ideologijom brze tehnologije kao 'siromašni poiezis'"! To što si ti nalupetao, stari, ništa ne znači: i sam veliš da moje objašnjenje čak i za tebe ima vidljivu konzistenciju, pa, molim, nitko ga neće ukrasti: čitaj dok ne shvatiš. Ili skoči u radikalni bunar, jer, koliko vidim, ti i dalje, iako sam ti sve to već objasnio, ne razumiješ osnovnu ni postavku teksta: cinizam je prosvjećena kriva svijet; kriva svijest je ideologija; ergo, cinik je prosvjećeni ideolog. On je prosvjećen, a ne tradicionalni ideolog, jer je pozicija cinizma kao ideologije svijesna iskrivljenosti, laži svojih pretpostavki! Cinik je npr. političar, koji iako zna da u Iraku nema biološkog oružja, ipak kreće s invazijom na tu zemlju! Jesam li mogao biti zorniji, pedagoški uspješniji i, u smislu zahtjeva clare et distincte, jasniji i razgovjetniji!? Kinik, u izvornom, antičkom smislu te riječi, s ideologijom pak ima veze u slijedećem smislu: "U kulturi, u kojoj su OČVRSNULI IDEALIZMI LAŽ učinili načinom života, proces istini ovisi o tome hoće li se naći ljudi, koji su dovoljno agresivi i slobodni ("besramni") da govore istinu." Zato mali Roli Prajs spominje 'izgubljenu drskost': kao što vidiš, smisao je jednostavan, nema tu nikakvih radikalnih bunara, i sve ovo razumije i srednjoškolac. Kinik je čovjek koji ima drskosti uzeti si slobodu suprotstavljanja vladajućim lažima, dakle: krivoj svijesti! Može li biti jasnije? Kakva je sad veza moćnika, cinizma i kinizma? Diogen je Aleksandru, moćniku par exellence, na pitanje što bi ovaj mogao učiniti za njega odgovorio: Makni mi se sa sunca! Aleksandar je stoga govorio da kada ne bi bio Aleksandar, htio bi biti Diogen! U tome je bit veze kinizma i cinizma: kad moćnik počne kinički misliti, kad on zna istinu o sebi i usprkos tome (pa ipak) ide dalje, onda postaje cinik u modernom smislu toga pojma! Kinik pripada antici; cinik, suvremenosti. Kinik je dijalektički materijalist: on u trijadi nomos-ehtos-fysis bira ovo posljednje, potlačenu osjetilnost: polis je u rasulu, nomos je zakon silnika, obićaji i ćudoređe mogu biti dobri, ali prirodnost također! Zato Diogen javno sere, prdi, piša, drka: da POKAŽE što je njegova filozofija - zato je Diogen pantomimičarski filozof! I stoga je za Platona Diogen 'podivljali Sokrat'! Eto, ja posjedujem onaj rijedak dar da i najteže pojmove djeci objasnim jednostavno, ali, badava ljudima oči i uši kad imaju barbarske duše! (Maestro 09.04.2006. 15:39)
• Valent, vidiš, Maestro ti pokazuje, kao kinik, razlog tvoje nečitanosti, tvoga književnoga neuspjeha: objašnjenja tih veleučenih pojmova Majstor daje s takvom lakoćom da sam ih odjednom počeo čitati na glas, pa me je čula moja 93-godišnja nona; odjednom, upitala me je: Pa nije li onda cinizam moderni difuzni fenomen? Da, nevjerojatno, ali istinito: to čak i moja baka razumije, i ne samo da su joj te misli kristalno jasne, nego je nukaju da i dalje, sada sama, misli; one su kao Pascalove stvrorene da misle! A pogledajmo sada tvoje obrazloženje: radikalni bunar poezije! To Valent nije ni dobra metafora, a nekmoli da je to pojmovno mišljenje. Kako filozofija svoj medij nalazi u pojmo, zaklučili bi da ti o filozofiji pojma nemaš, jer, ne možeš ni imati: nije ti dana moć pojmovnog rasuđivanja! Što ti onda ostaje: svijet kao (volja) i predodžba? Da, možda pjesništvo, ali, tvoje su slike mutne: ideološka svijest je za tebe RADIKALNI BUNAR; radikalni bunar je mjesto gdje prosvijećeni cinici mogu revitalizirati svoju izvornu kiničku prirodu bez obzira na ''lažnu svijest''; na tom mjestu prosvjećeni cinici (sic!), bez obzira na ideološku matricu koja dominira od pojave Pisma, sada će se još jače PODEBLJATI IDEOLOGIJOM brze tehnologije kao 'siromašni poiezis'! Nered u glavi, nered u rečenici, pa to ti je, ali nije samo to: ti ne vidiš stvari! To sam ti već kazao! Prosvjećeni će se cinici podebljati ideologijom brze tehnologije kao siromašni poiezis!!! To ama baš ništa ne znači, čak ni u tvojoj ludoj glavi! Siroti moj, tužni moj Valent, koji se zoveš po kravi! Niti ti razumiješ da je cinik prosvjetljen ideolog, a ne da je Ideolog prosvjećen cinik, niti ti znaš svojim tvrdim jezikom drukčije kazati ono što ti se čini da misliš nego da će se pa i takav cinik podebljati IDEOLOGIJOM brze tehnologije (nevjerojato; dobro, ti baljezgaš, ali, kako ti uspjeva kazati uvijek upravo suprotno od onoga što Sloterdijk tvrdi!?), niti ti na kraju pada ikakva zorna poredba doli ove nesklapne apstrakcije: siromašni poiezis. Ali, to posljednje, to je sad već sveta tajna hrvatske drugoligaške poijezije: svi vi poijezdite na upravo na ovakvim poredbama i metaforama, koje, za razliku od ostaloga svijeta i povijesti Poezije, ne strame zornosti nego je nasuprot ukidaju! Ljudi su od davnina govorili da je Samson snažan kao lav: da se tebe pitalo, Samson bi bio snažan kao 'puka brahijalnost'. Evo, sad slijedi sat književnosti: zato je Milko Valent kurac od ovce, a starina Sever bard! Jer, Sever vidi da je 'aeroplan srebrn kao riba, kao zeba na mjesečini' i 'ako već vidjest pticu u takovom svjetlu' onda vam ništa na svijetu neće biti kao 'siromašni poezis'. Pojmovi su bez zorova slijepi, zorovi su bez pojmova prazni, moj isprazni slijepi Valente. Ne znam zašto nastavljaš ovo samouništenje: iz komentara u komentar sve je izvjesnije da ćeš konanačno i ti dobiti svoju čitabu, svoj neopoziv dokaz da si se rodio jedino da umreš. Zašto to od mene tražiš? (Majstor 09.04.2006. 16:02)
• Valent ne samo da poriče svijet izvan sebe, nego poriče i sebe: što ovaj 'čas anatomije' dalje odmiče, Valentu je sve jasnije da prije spada na kliniku dr. Inhibitora, kao leš, a ne u svijet živih misli i osoba, pa se kao takav, kao osoba, poriče. Stoga, Majstore, ne čudite se da Valent niječe stvarnost Sloterdijkovih riječi; nakon ovog višednevnog masakra Valent bi najrađe da se u sve nije ni upustio, a sad kad je jadan nagrabusio, sad mu je neugodno da se to po gradu raščuje i sazna. Samo, sad je gotovo: svi već prepričavaju kako je Valent najebao od staroga Majstora (doduše, za Majstora pričaju da je zapravo riječ o cijeloj grupi ljudi, nekakvim skrivenim duhovnicima iz Antiohije ili iz samoga središta svijeta, iz Agarte, jer da niti jedan čovjek na svijetu ne može sam biti tako pametan i, nagađa se, lijep!) i svaka se diskusija čak i po blaziranoj Bogovićevoj, ma o bilo čemu da se vodila, naprasno prekida upadicom: Ma dobro to, ali jeste li vidjeli kako je Valent najebao od Majstora!? Zaista difuzan fenomen! Pozdravite Majstore nonu Bepu! Ciao! (Gianni Bonasera 09.04.2006. 16:25)
• eto, ja sam se rodio glup, majka me nije voljela... koja je tvoja isprika, majstore? (kravoimeni 09.04.2006. 18:53)
• Za daljnji razgovor s tobom zaista ne bih mogao pronaći nikakvu ispriku. Hvala na društu i see you in haeven! Društvo, bok! (Majstor 09.04.2006. 20:21)
• da se nadovežem na maestrove eskapade, dodajući nadam se ovim upadom čašu vode umornima: u 'misliocu na pozornici' sloterdijk čini odlučnu gestu prema uvođenju figure teatralizacije filozofije-'biti pas na sceni filozofije znači biti filozof posle ničea'. kinizam se nije zaledio u antici, nego je posve prirodno prešao u svijet umjetnosti:npr. kulikovljevi performansi doprinos su tome, kao i razrješenju dileme koja sloterdijka mori u 'pravilima za ljudski vrt': a to je fenomen odijeljenosti životinjskog i ljudskog. po derridau zadnjoj nedekonstruiranoj dekonstrukciji. second hand filozofski shopovi, poput žižekova, nisu posebno obrađivali ovu temu, ali budu, no kad budu, bit će to kako već godinama i jest: iz druge ruke. (prajs 09.04.2006. 20:57)
• Da se odmah legitimiram: i ja mrzim Valenta i njegove pisanije. Bravo, bravo, bravo! Poročitao sam sve z guštom i lipo sam se zabavljao, ali me kopka to da nigdje nisam vidio, a prepoznao bih od šuba njegov ''rukopis'', nisam vidio nijedan post koji bi mogao biti njegov. Naime, on je opako jezičav, grub i bezobrazan iako sve uvije u neku zajebanu metafiziku. A što Majstore i ostali, ako frajer uopće nije ovo vidio?! Vi cijelo vrijeme pišete kao da i on vama piše. Niš ne kužim. Kak vi to znate da je na ovom blogu uopće bio čovjek kojeg ne mogu smislit ni provarit? (Stipe, Trogir 09.04.2006. 21:10)


- 00:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #


View My Stats