vardarka

Neznam kako je dalje ali ova Osječka vrućina sad stvarno ubija.Nisam od onih koji kukaju i bolje mi je ljeto pa kako god od zime ali ja više nemooooguuuu....
Možda zbog toga što nisam bila na kupanju ili što mi je cijeli dan shit od jutra ne silazim s telefona prokletog,svi zvone u isto vrijeme
Mrzim,sve se nakako zahuktava kao da niko nije na godišnjem....sutra grad ujutro sredim papire i bježim,nemogu ja ovo.....
U subotu put u Gorski kotar proslava Ilindena,jao danas me biseri pitaju imaju li sendviče i pivo u autobusu,ma točinik ću montirati u bus sa Skopskim
10 minuta prije toga shvatih da sam bacila facking 15 mikica kuna za školarinu kmeeee....sad ajmo sve ispočetka....dok završim sve imat ću 50.godina
Napravim sjeb dana odem popodne odspavati potipkam mobitele sve stišam i odrapim 3 sata,ajme dobrodošla nesanice..ovo mi je baš pomoglo...
zaboravila da me ni auti neće probuditi jerbo mi je ulica i nekoliko obližnjih zatvoreno za promet hehehe ....živila,bolje da se danas nisam ni probudila

Cijeli crnjak...horor dan...
ali došao je Sin majkin sa ljetovanja,svi ponovo na okupu to volim,napokon normalan doručak bez tanjura manje,to mi dođe kao da mi fali ruka.....
sad polako stvarno razmišljam da lagano nisam baš normalna ,jadna ta dječica kad budu htjela svojim putem,već se vidim kmeee...ali kako ćeš sam...odvratno,pothitno to moram mjenjati...a tak sam pametna kad je neko drugi u pitanju,a kontam da ću debelo podbaciti....


Djordje Balašević - (Naposletku, 1996) - Regruteska



Sine moj...
Ti se majke secas nejasno...
Dobre senke iznad kolevke...
Poc'o si da pamtis prekasno...
Osluskujem lepet andjela...
Znacu valjda da je nadjem ja?

Eh, mani me...
Nas sam dom k'o cergu selio...
Tepanja na vino mirisu...
Njene stvari sam razdelio...
Svaki praznik minu cuteci...
Sebi nisam mog'o uteci...

Stade sve... Samo zivot prodje...
Sine moj, oci njene plave...
Stize dan da u vojsku podjes...
Cudni se ovde sveci slave...
Ej... Sine moj... Kako da te pustim?
Ti si sve sto mi od nje osta'...
Di ces s tim trepuskama gustim?
Zivot bas ne zna sta je dosta...

Slusaj njih
Sto uz bojni poklic legaju...
Pevaju u slavu nozeva...
Pevaju pa onda begaju...
Poslo vreme s goreg na gore...
Razigralo one Najgore...

Sine moj...
Gajde ce ti baba kupiti...
Tamburu sa ticom sedefnom...
Cure ce pred kucom pupiti...
Nek se sorom digne prasina...
Kad bataljon suknji marsira...

Stade sve... Samo zivot prodje...
Sine moj, oci njene plave...
Stize dan da u vojsku podjes...
Lumpuju... Usijane glave...

Sine moj, sve su to barabe...
Ne dam ja mog spomenka bokor...
Derane... Drz' se tvoga babe...
Nisi ti za taj jad i pokor, ej...

Moja ljube

ovo srce ti šaljem,
nastalo negdje na jugu,
tebi na dar,
bez riječi,
bez priznanja,
za to ove usne hrabrosti nemaju,
ali te vole svakim udahnutim dahom,
tamo gdje snivaš ,snivam kraj tebe...
obožavajući te....

Cosmo i ostale tričarije

Dakle kupih to čudo da se malo kao zabavim na kupanju,dok mi djeca jurcaju okolo,pošto nisam tip za leškarenje,jednom davno mi je jedan prijatelj rekao da u meni ima bar 5 malih japanaca,nigdi mira nemam i to je to,onako bacih oko u budici,najdeblje nekad davno sam znala to kupiti,ajde ima puno slova pomislih,platila,otišla,nakon prva dva bacanja u vodu,čakulanja s poznatima,zavalih se na ručnik i otvorih ČUDO,ajme a ono štivoooo tipa:

Dali ste fina žena ili gadura?
ispod bar 15 pitanja i odgovora...
već kod naslova poželih biti gadura...hehe do kraj je to uspjelo...yesss yess

Što on želi ?
neznam za njega ja znam što ja želim,ako se uskladimo ihaj gdje ćeš bolje..
skraćena verzija on želi:
da mu govorite prostote na uho,da ga ližete,štipkate,stišćete neku stvar...
ma da? to do sada nisam znala

i dalje nebuloze još ne pročitah tako mi se digao tlak da kontam da će ovaj broj trajati do jeseni...pravi za godišnji odmor..užas svih užasa....

Sad mi jedna stvar nije jasna dali ljudi u uredništvu ČUDA misle da smo mi retardirane ili su oni retardirani?

a kako bih voljela zaviriti u glavu onoga tko piše te članke..ajme tu bi se svašta našlo


jebga meni tako kažu da imam muški mozak
pa bi meni bolje pasala druga verzija


http://zazene.blog.hr/arhiva-2004-12.html#111305

ovome sam se bar dobro nasmijala






nastavim ja to čitati pa javim impresije
ndam se da će biti manje šokantne

put putujem

Otputovala sam ga,vratila se malo poslom malo užitkom.Odradila u metropoli neka sastančenja za dobrobit svekolikog nam pučanstva sa makedonskim korijenima...naporno mili bože ,ali preživjeh rekoh odavno da se otrov pakuje u malim bočicama tog mišljenja i ostajem osim kad se radi o suprotnom spolu,tad teza pada u vodu...

I napokon nešto što se svodi kao užitak,odvedoh sina majkinog na odmor....
Opatijo bajna...e sad na prvi pogled mi i nije bila tak bajna..pripisah to umoru,vožnji,sastancima i tak tome...
mišljenje promjenih nakon cjelonoćne borbe,nije baš bila tipa na koji bih ja pomislila nakon što bih ovako što pročitala,četveronožni ljubimci mojih domaćina su te noći odlučili da sam im ja baš najpogodniji partnar za noćivanje...
ali svako zlo za neko dobro trška koraka i podočnjaka koji su prijetili da će me prevagnuti na nos, izlazim na Slatinu 4.30 ,čuvari plaže začuđenih pogleda,ja naravno gore glavu i s noge na nogu..što je tu čudno?to mi je inače faling u primorskom kraju...već smo mi kontali da ja počnem na ljetovanjima hotelima naplaćivati ranojutarnju kontrolu,čuvara,portira i tak tog osoblja,metereloškom zavodu provjeru temperature mora u satima kad sunce izlazi..ugodno s korisnim

familijarni susreti,skontah da smo razbacani kao kad budala razbaca špekule...hm i moja nećakinja,šmrccc jučer sam je vodila u Dječje kazalište a sad je studentica tamo je kao kod kuće i ne misli se vraćati..pročitah malo između redova...polako odlaze svi koji su dragi..svest ćemo se na susrete na godišnjim odmorima,ali ja i tako imam takav križ..u većini slučajeva svi koji mi nešto znače nekud otplove.....

Tamburica....

sad će lone..grohotom da se nasmije..ali et osjetljivo uho i podneblje u kojem živim dali su obola,
Kike testing

jadraže tamburaške:




SVE JE ONA MENI
VOLIO SAM JEDNOM JAKO U ŽIVOTU SVOM
GARAVUŠU, GARAVUŠU U SOKAKU MOM

SVE JE ONA MENI, DOBRO ŠTO JA ZNAM
SRCE MOJE LAŽEM SEBI, BOLJE KAD SAM SAM

OPILE ME NJENE OČI, NE ZNAM ŠTO JE NJU
PA JE DALA MLADOST SVOJU ZA BARABU TU

SVE JE ONA MENI, DOBRO ŠTO JA ZNAM
SRCE MOJE LAŽEM SEBI, BOLJE KAD SAM SAM

OTIŠLA JE ZA TRI DANA NI SAM NE ZNAM KUD
SRCE MOJE ZA NJOM KUCA ALI UZALUD

SVE JE ONA MENI, DOBRO ŠTO JA ZNAM
SRCE MOJE LAŽEM SEBI, BOLJE KAD SAM SAM
SRCE MOJE LAŽEM SEBI, BOLJE KAD SAM SAM

LIJEPA ANA
Jednom davno,tu u selu mom,
živjela je lijepa Ana,vječna rana srca mog.
Predvečer jedne hladne zime,kad ravnica tiho spi
pred kuću su stali k'o lopovi,Anu nisu ni pitali,
samo s ocem dvije-tri riječi,rekli zbogom našoj sreći,
i zauvijek nestali u noći.
Dal' zbog oca il' zbog novca morala je za njeg poći,
četri zime plakala je ,kao ruža venula je,
znam od tuge umrla je lijepa Ana iz sokaka mog.
Još se sjećam njenih usana,
divne noći pod granama našeg starog kestena.
Sve je bilo k'o u nekom snu,snu što nikad neprestaje.
I baš te noći došli su k'o lopovi,moju Anu nisu ni pitali.
Samo s ocem dvije-tri riječi,
rekli zbogom našoj sreći i zauvijek nestali u noći...


Andrija Čordaš

Andrija Čordaš, siroče iz drugog rata,

omalen čovjek, vedrih očiju,

čopori svinja, vatrica tinja,

Savske bare i dubina,

velikog neba slavonskog,

im'o dva psa, dva druga,

to nije bilo gazda i sluga,

to je bilo prijateljstvo iskreno.

Pričaju ljudi mlad je bio,

lijepu je Slavu zavolio,

a nju je bolest, rano uzela,

k'o vuk samotnjak tugu je krio,

nije po birtija plak'o i pio,

samo on zna kako našao je mir,

kad bi ga pitali što živi tako,

zašto ne stekne imanja,

a on bi rek'o,

pa nek se bogati 'ko o tom sanja.

Jer nije sretan k'o puno ima,

sretan je onaj tko malo treba,

ne da se sreća zlatom kupiti,

sva blaga svijeta ništa ne vrijede,

jadan je onaj kog' vrag zavede,

pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,

đaba mu svega,

kad u duši mira nema.

Sanjivom plavom seoskom zorom,

svirala frula širokim šorom,

njegova pjesma je sokak budila,

i sve su gazde baš njega htjele,

kod njeg' su svinje bolje jele,

tko zna zašto, možda i njima dobrote fali,

a znao je reći, marva je marva,

u trnju jede, u blatu spava,

ali se nikada ne uprlja k'o čovjek.

Bio je Andra na svoju ruku,

po selu pričali mimo svijeta,

ljudi k'o ljudi, ljudima uvijek nešto smeta,

a samo je živio kako je htio,

i s ono malo sretan bio,

na račun tuge, na račun sreće šale zbij'o,

život je cesta pa biraj gdje ćeš,

al' zalud grabiš i zalud stječeš,

kad tamo gore ništa od toga ponijet' nećeš.

Bježale godine, uvijek je tako,

pa i on stario polako,

i sve se rjeđe čula frula u jutro rano,

i prođe dobro, prođe i loše,

stari sokaci nestadoše,

i dođe, neko vrijeme njemu strano,

nestalo marve, nestalo gazda,

nestalo šuma i salaša,

nestalo s njima i posljednjeg Čordaša.

Umro je Andra onako tiho,

kako i umru takvi ljudi,

bez puno suza i tužnih stihova,

svećenik reče tek dvije, tri riječi,

pokoj mu duši, a bio je veći,

nego bi čovjek rekao na izgled,

samo je Sava na tren stala,

samo je vrbak spustio grane,

ljudi se kunu da su psi plakali.


Tena

Kad se Tena udavala
od case se nisam mak'o
zalio sam sudbu svoju
pijan, tuzan ja sam plak'o

Udase mi moju Tenu
doveli i tamburase
meni osta samo zelja
i neispijene case

Majka vice, sto si bisan
zasto konje tuces, sine
ta i drugih cura ima
sve su lipe, sve su milne


Ne dirajte mi ravnicu

Veceras me dobri ljudi
nemojte nista pitati
neka suze tiho teku
pa ce manje boljeti.

Jos u sebi cujem majku
kako tuzna govori
kad se jednom vratis sine
ja cu te cekati.

Mene zovu moja polja
mene zovu tambure
prije nego sklopim oci
da jos jednom vidim sve.



Ne dirajte mi veceras
uspomenu u meni,
ne dirajte mi ravnicu
jer ja cu se vratiti.



nabacih sve čega se sjetih u 3 minute...

Slinavice

Jednom kad noc

Jednom kad noc
Ukrade nebu
Sve sto si voljela na njemu
Bit ce ti zao, bit ce ti zao
Sto nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.

Jednom kad usne
Ne bude htjele
U strancu utjehu traziti,
Suze ce srcu sapnuti da je pogrijesilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedno voljelo.

Kada tuga jednom
Na vrata dode,
A samoca zaboli,
Hoces li moci ime moje
Sa usana svojih skloniti?

Bili smo jednom najbolji,
O nama su price pricali.
I sada kad se sjetis
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lade slomile
Bure i vjetrovi...

Naposletku

Naposletku ti si dobro znala ko sam ja
Otkud sad te suze moja mila
Rekla si da se za točak bršljen ne hvata
Zalud izgužvana svila
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku
Mami svetlo na sledećem bregu
Okopniće moj otisak na tvom jastuku
Još kako...
Kao jezuška u snegu...

Razbiću gitaru, crn je mrak ispunjava
Odavno se svoje pesme bojim
Pomera u meni neke gene Dunava
A ja tečem i kad stojim
Ali opet dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi
rekla si da baš ne umem novce brojati
i da je ništa sve što nudim...

Naposletku ti si navek znala da sam svirac
Brošić što se teško pribada
Da me može oduvati najblaži nemirac
Da ću u po' reči stati
Da se neću osvrtati nikada...

Ređaš po vitrini fini porculanski svet
Al' ja sam figurica bez žiga
Pazi, to je bajka, šta ti pada na pamet
Fali ti baš ovaj cigan
Ne dušo, tek u jesen otkriju se boje krošanja
Sve su slične u leto zeleno...

Naposletku ti si dobro znala ko sam ja
Čemu suze lepa ženo
Draga moja ti si navek znala da sam pajac
Moj je šešir šatra obična
Usne 'tice rugalice
A u oku tajac
Da sam kaput sa dva lica
Da sam gospon propalica obična...

Naposletku ti si navek znala da sam svirac
Da je nebo moja livada
Da me može oduvati najblaži nemirac
Da ću na po' reči stati
da se neću osvrtati nikada...


Sebe dugo sam trazio
Precicom znanom zalutao
Pred mojim vratima
Ona je cekala ranjenog jelena.

Krive staze sam gazio
Stotinu puta posrnuo
U svojim snovima
Ona je cuvala ranjenog jelena.

Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam vidio njene poglede
Kao svila bile su njene utjehe.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam shvatio sto je trpila
Zbog svoga ranjenog jelena.

Toga jutra sam stigao
Svjestan da sam zakasnio
Pred mojim vratima
Njenih tragova nema, nema nikoga.

A ja i dalje gazim
Snijegove duboke, koprive i dukate
Na svijetu jedina
Ona je cekala ranjenog jelena.

Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.

U jutra rana plaše me senke
minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...

Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke sto me vuku dnu...

Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene do nove luke.



Noć je čarobna ,
sami ti i ja
vjetar zaspao
mir se osjeća..


Ja te grlim jos jace
i sapucem tad

Oooo, kako si topla i mila,
samo da znas …..

Prvi suncev trak,
obasja nam tijela
Zadnji dodir blag,
kazes to si htjela

I dok pratim te kuci,
cudno sutis usput
Kazes moras da ides
i okreces ledja


jao nećem više da davim sa slinavkama depra me opere ajmeee...
rijetko ali se događa...
sutra bude bolje ili kad već